Bio sam trčat jučer ujutro. Ravno iz kreveta. Bez doručka. Ne znam zašto mi se to činilo odličnom idejom. Vukao sam se po tom Maksimiru ko nikad. Pitanje jel se to uopće može nazvati trčanjem ako su mi konstantno dvije noge bile na zemlji (to je onda prije bilo brzo hodanje... da nije bilo tako sporo). Jedino sam u koljenima glumio da trčim.
Skoro sam se srušio par puta. Tijelo zahtijevalo energiju, pretraživalo želudac... a tam niš; tek šnita kruha i komadić mesa od noći prije (ako se već i to nije razgradilo). Sisalo i zadnje mrvice. Trbuh mi se uvukao kolko sam gladan bio. Čak su mi se na pol dionice i trbušnjaci počeli nazirati!! Nakon punih 10 godina!! Samo što mi rebra nisu iskočila!
Nisam znao da u Maksimiru tolko kornjača ima! Pozornost mi je privukla neka ogromna grda riba, pa sam se zagledao još malo po jezeru; par manjih riba, kornjača, jedna, dvije, tri...pet, sedam... posvud kornjače! Patke su mi frajerske. Ne dira ih niš. Ne jebu te pol posto. Drži se patka ponosno, gleda ravno i caruje. Labudi su impresivniji, al sam se preseravaju. Ja za patke navijam!
Već neko vrijeme me privlače čamci za iznajmit pa veslat po Trećem jezeru. Al mi je to preromantično da idem sam. Pa sam odlučio organizirati nagradnu igru za svoje vjerne čitateljice! (oprostite mi spolnu diskriminaciju!)
Prvo pitanje je eliminacijsko (odgovori „ni na jednoj“ se vode kao krivi), drugo biste trebali znati, a na trećem se pobjednica odlučuje: