Salon - moj i vaš

22.06.2021., utorak

Prijevodi naši svagdašnji

Negdje sa strane mogli ste pročitati kako je moj glavni posao prevođenje. Lektura za moj pojam ide uz to, ali o tome se može raspravljati. Nažalost, povremeno pročitam i poneki prijevod na hrvatski. Posljednji su takav slučaj Mravi Bernarda Werbera. Sjajna knjiga, preporučujem. Autor je Francuz iako mu ime ne upućuje na to pa piše na francuskome. I negdje se usput, nebitno za radnju, u tekstu spominje Hôtel de Sully. Što je uredno prevedeno kao Hotel Sully. A to zdanje izgleda ovako. Hmmm! Ima luksuznih hotela, ali malo su drukčije osmišljeni. Budite oprezni kad čitate prijevode s francuskoga: hôtel može značiti hotel, ali ne uvijek. Hôtel de Sully, naime, nije nikakav hotel, nego palača. Točnije, gradska palača ili palača u gradu. U kojoj su stanovali nekadašnji velikaši ili bogataši. Da vam sad ne pričam njezinu povijest, danas se ondje nalazi Centre des monuments nationaux odnosno Centar za nacionalne spomenike. Što bi otprilike odgovaralo našem Zavodu za zaštitu spomenika. U Francuskoj takvih hôtels particuliers ima na sve strane, a ovo particulier (privatni, osobni) zapravo se podrazumijeva. Samo što treba razumjeti ono što prevodiš. Oznake: jezik, prijevod

- 13:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.06.2021., ponedjeljak

Bijesna kao ris

Poruka je upućena Bloghaeru odnosno onima koji su ga postavili i koji ga navodno održavaju. Imam nekoliko pitanja. Prvo. Zašto ne odgovarate na e-poruke upućene na službenu adresu? Drugo. Zašto ne mogu promijeniti tzv. dizajn ako sam se u međuvremenu predomislila? Danas sam pokušala i kompletan je blog nestao. Bar prividno. Postovi i postavke srećom su ostali, a i ja sam zapamtila svoj prvi odabir pa smo opet tamo gdje smo bili na početku. Treće. Zašto na popisu kategorija nema bar termina lingvistika kojim bih mogla označiti većinu postova koje pišem? P. S. Množina od box, kad ste to već navalili tako pisati, glasi boxovi, a ne *boxevi. Inače bi najbolje bilo da ste napisali pretinci. Trebate lektora? Slobodno se javite - to mi je posao. Oznake: bijesna kao ris

- 17:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

20.06.2021., nedjelja

Neodređeno s prijedlozima (kratki dodatak)

U onome što sam jučer napisala ima i iznimaka. Primjerice, kada se ništa ili nitko shvaćaju kao imenice. Ne kao imeničke zamjenice, nego baš kao imenice. S nitko imamo poznati primjer iz Odiseje, u epizodi kada Odisej osljepljuje Polifema, ali mu prethodno kaže kako se zove Nitko. Početno veliko slovo u govoru se ne čuje pa kada se ostali Kiklopi (da, veliko slovo jer su Kiklopi u grčkoj mitologiji pleme divova, a IHJJ se može požderati! ) strče oko njega i pitaju ga tko mu je uništio ono jedno jedino oko, Polifem ustrajno odgovara: "Nitko, Nitko!" Na što kiklopska ekipa pomisli da je poludio i raziđe se. Ništa se nalazi kod Lukrecija - primijetite da sam izostavila negaciju uz glagol, u spjevu O prirodi, gdje rimski filozof kaže ex nihilo nihil, a on je ideju pak preuzeo iz Parmenidova aksioma... ovdje slijede hijeroglifi koje sam pretvorila u sliku – dolje je u post scriptumu. U prijevodu iz ničega (ne biva) ništa. Glagol je u zagradi jer ga ni u grčkome ni u latinskome nema. Prema starome dobrom običaju da se glagoli sa značenjem biti ili postajati uredno izostavljaju, naročito ako su u trećem licu, bilo jednine bilo množine. Pa se ti misli što rečenica zapravo znači. P. S. Oznake: jezik, pravopis, gramatika

- 12:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.06.2021., subota

Neodređeno s prijedlozima

Ne, ovo ne znači da s prijedlozima treba postupati neodređeno odnosno šlampavo. Baš naprotiv. Pod riječju neodređeno mislim na neodređene zamjenice i pridjeve, ovaj put u kombinaciji s prijedlozima. U našim se gramatikama govori isključivo o neodređenim zamjenicama te se među njima razlikuju imeničke i pridjevske. Ne vidim razloga za to: ako stoji samostalno, onda je zamjenica, a ako stoji uz imenicu onda je pridjev. No u vezi s prijedlozima takvo je razlikovanje nebitno. U pitanju su neodređene zamjenice i pridjevi koji se tvore dodavanjem ni ili i pred upitnu ili odnosnu zamjenicu: nitko / itko, ništa / išta, ničiji / ičiji, nikakav / ikakav itd. Nađe li se pred njima neki od sljedećih prijedloga: na, o, od, po, pred, s, u ili za, taj se prijedlog ubacuje između ni odnosno i te zamjenice, a cijeli se izraz piše tročlano. Iznimka je prijedlog bez. Ni na koga se ne ljutim. Ni za kakav novac ne bih to učinio. Jesam li tada i o čemu razmišljao? (U vezi s drugim primjerom pada mi na pamet anegdota o Shawu i cjenkanju, ali o tome drugi put.) Internet ovo često demantira, ali internetu ne treba vjerovati, čak ni kada su posrijedi nešto ozbiljniji izvori od na brzinu naštancanih portala. Evo nekoliko primjera. Cosmopolitan, 20. travnja 2021. Na ničiju sreću, vraćaju se traperice niskog struka… Ne, nego: Ni na čiju sreću, vraćaju se traperice niskog struka… Faktograf, 18. travnja 2020. Ostali smo u situaciji da na nikakvu naknadu nemamo pravo... Ne, nego: Ostali smo u situaciji da ni na kakvu naknadu nemamo pravo... Donekle ih može ispričati činjenica da su citirali pismo neke čitateljice, ali samo donekle. Prijedlog bez, rekli smo, ne podliježe ovom pravilu. Večernji list, 20. svibnja 2021. Optužuje ljude na sve strane bez ijednog dokaza... Ovo je, međutim, nedopustivo. Iz jednoga od dokumenata Suda Europske unije. (Falabogu, bar smo court of justice prestali prevoditi kao sud pravde. ) Ne oslanjajući se na nikakvu sudsku praksu niti dajući posebno obrazloženje… Ne, nego: Ne oslanjajući se ni na kakvu sudsku praksu niti dajući posebno obrazloženje… Da, dokument je izvorno na engleskome, ali u Bruxellesu imamo hrvatske prevodioce i hrvatske lektore. Grijeh pada na njihovu prevodilačku i lektorsku dušu. Ili iz članka Lažeš li?, što ga je matematičarka Franka Miriam Brückler, predavačica na PMF-u – ne traži mi se je li profesorica, docentica ili nešto treće – napisala za Matku: časopis za mlade matematičare, vol. 29, no. 113, 2020. Članak govori o Hammingovu kodu, ali me nemojte pitati što je to. Naravno da mi ne trebaš reći jesi li lagao u ijednom odgovoru! / Jesam li u ijednom odgovoru lagala? Ne, nego: Naravno da mi ne trebaš reći jesi li lagao i u jednom odgovoru! / Jesam li i u jednom odgovoru lagala? I Hrčak, kao centralni portal koji okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise, baš kao i Matka, imaju urednika i lektora. Kojima je takva "sitnica" promaknula. Kako se onda može očekivati da će se naši budući znanstvenici i stručnjaci umjeti pristojno izražavati? Oznake: jezik, gramatika, pravopis

- 20:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.06.2021., ponedjeljak

Sročnost ili kongruencija – treći nastavak

Ovaj put zbilja posljednji. ČPR. Već sam i sama sebi dosadila, ali dovršit ću kad sam već započela. A nešto mi i štucka tehnika pa da me imate razloga mrziti naredna dva-tri dana dok se ne vratim u blogosferu. Nije nam ostalo puno toga: prilozi i brojevi, a i to ne svi. Uz priloge koji označavaju količinu (koliko, toliko, nekoliko, malo, mnogo, puno, više, najviše i slično) glagol dolazi u jednini, a imenica odnosno zamjenica čiju količinu ti prilozi određuju – tko kaže da se prilozi odnose isključivo na glagole? – nalazi se u genitivu, bilo jednine bilo množine. Takva je i gornja rečenica: Nije nam ostalo puno toga. Ili pak: Svake godine na more dolazi sve manje turista. Glavni brojevi, a oni nas ovdje zanimaju, također označavaju količinu, samo što je i točno određuju. Ti su brojevi uglavnom nepromjenjiva vrsta riječi. Iznimka su: jedan, dva, tri i četiri te oba. O sročnosti sam već pisala u drugom nastavku, a ovdje ću iskoristiti priliku pa navesti njihovu deklinaciju. S jedan, jedna, jedno nema puno problema: deklinira se u sva tri roda, i to po pridjevskoj deklinaciji. Broj dva ima tri roda - najprije navodim muški, zatim ženski, a nakraju srednji rod: dva, dvije, dva – to su nominativ i akuzativ, te eventualno vokativ. Genitiv glasi dvaju, dviju, dvaju, a dativ, lokativ i instrumental dvama, dvjema, dvama. Oba je isti slučaj kao i dva, samo mu je značenje drukčije: i jedan i drugi. Ili i jedno i drugo. Kombinirajte. Broj tri ima jednake oblike za sva tri roda: genitiv mu glasi triju, akuzativ je jednak nominativu, a dativ, lokativ i instrumental glase trima. Isto je i s brojem četiri: u genitivu imamo četiriju, a u dativu, lokativu i instrumentalu četirima. Oblik četirma koji se katkad navodi u gramatikama i rječnicima definitivno je zastario. Zapravo se deklinacija glavnih brojeva većinom osjeća kao zastarjela i upotrebljava se u takozvanom biranom stilu, ono, kad pišete diplomski rad ili nekakvu stručnu raspravu. Meni, međutim, ipak silno smeta kada se brojevne imenice dvoje, troje, četvero itd. pogrešno upotrebljavaju. Te imenice, naime, uvijek označavaju osobe različitog spola: dakle, bar jedna od njih mora biti žensko ili muško. Zamislite opis dvoboja u nekom kaubojskom romanu, oba revolveraša mrki, opaki i neobrijani, a onda se pojavi ovakva rečenica: Oboje su istovremeno opalili. Grrrr! Deklinacija svih tih brojevnih imenica jednako glasi: N. A. i V. dvoje, G. dvoga, a D. L. i I. dvoma, a ostale se dekliniraju po istome obrascu, ali se i ta deklinacija osjeća kao zastarjela. Zato uopće ne čudi zaprepaštenje cure koja je u šoku i nevjerici stavila ovu sliku na Facebook - to je inače posveta na početku Llosina romana Surova vremena u prijevodu Dinka Telećana. No snalažljiva smo mi čeljad. U praksu je ušlo da se ni brojevi ni »raznospolne« brojevne imenice ne dekliniraju ako pred njima stoji prijedlog. Umjesto troma prijateljima moglo je stajati i za troje mojih prijatelja i sve pet. P. S. Za one koji možda ne znaju što znači kratica ČPR: to je akronim za »časna pionirska riječ«, skraćeno »časna pionirska« ili ČP. Oznake: jezik, gramatika, sintaksa

- 19:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.06.2021., nedjelja

Nevolje s piscima - opet

Da se još malo odmorimo od gramatike, može? Vidim da nikoga ne zanimaju moje nevolje s Jamesom pa idemo malo tračati. Čitala sam vam ja u životu koješta, a i još to činim. U takozvanoj trivijalnoj literaturi, krimićima i ljubićima, autori uglavnom puno ne paze na detalje: odjeću glavne junakinje ili boju njezinih očiju pa je tako dama čas u haljini, a nakon dvije stranice ljubavnik s nje svlači bluzu i hlače. Ili se najprije u njezinim kao nebo plavim očima čita tuga, a na polovici romana u zelenim joj očima iskri radost. A tek kad se pomiješaju imena sporednih likova! O našoj je Zagorki tako kružila anegdota da na pisaćem stolu drži figurice od kojih svaka predstavlja lik iz nekoga njezina romana pa kako koji otfrkne iz radnje, i ona ga otfrkne sa stola. Ovdje možete pročitati kako je s time zaista bilo, a na stranici ćete naći i cijeli niz drugih linkova o njezinu radu. (Doduše, znala je i ona likovima promijeniti ime, ali je to za radnju bilo nebitno, a svi smo to pripisivali tiskaru koji je, između sendviča sa špekom i piva, nešto zabrljao.) Eh, ali kad se takve nedosljednosti nađu kod svjetski poznatih pisaca, klasika čak, kao što je Gustave Flaubert, postaje zanimljivo. Dakle, Gospođa Bovary i boja njezinih očiju. Flaubert nikako da se odluči: najprije su smeđe, ali se čine crnima, zatim se čine crnima, ali su zapravo tamnoplave, onda su ipak definitivno crne, i to čak u tri navrata, da bi naposljetku opet postale plave. Uvjerite se sami. U Emme lijepe bijahu oči: premda smeđe, zbog trepavica izgledahu kao da su crne, a pogled joj do vas dopiraše otvoreno i s bezazlenom smjelošću. Ce qu'elle avait de beau, c'étaient les yeux ; quoiqu'ils fussent bruns, ils semblaient noirs ŕ cause des cils, et son regard arrivait franchement ŕ vous avec une hardiesse candide. (I, 2) Ovako izbliza, njezine mu oči izgledahu uvećane, pogotovu kada bi, budeći se, više puta za redom zatreptala vjeđama: crne u sjeni, a zagasito modre na danjem svjetlu, kao da u sebi skrivahu nekoliko slojeva boje koji, u dnu tamniji, postajahu sve svjetliji što bijahu bliže površini cakline. Vus de si prčs, ses yeux lui paraissaient agrandis, surtout quand elle ouvrait plusieurs fois de suite ses paupičres en s'éveillant ; noirs ŕ l'ombre et bleu foncé au grand jour, ils avaient comme des couches de couleurs successives, et qui plus épaisses dans le fond, allaient en s'éclaircissant vers la surface de l'émail. (I, 5) Crne joj oči izgledahu još crnje. Ses yeux noirs semblaient plus noirs. (I, 7) – Baš tako – reče Emma uprijevši u nj širom otvorene krupne crne oči. – N'est-ce pas ? dit-elle, en fixant sur lui ses grands yeux noirs tout ouverts. (II, 2) Nikada joj oči nisu bile tako velike, tako crne niti su imale takvu dubinu. Jamais elle n'avait eu les yeux si grands, si noirs, ni d'une telle profondeur. (II, 9) Gomila tužnih misli što joj zamračivaše modre oči kao da najednom nestade iz njih; cijelo joj se lice ozari. L'amas des pensées tristes qui les assombrissaient parut se retirer de ses yeux bleus ; tout son visage rayonna. (III, 1) Što kažete? Isto je tako, na općinskoj zgradi u romanu Flaubert "dogradio" jedan jonski stup – najprije su bila samo tri, a poslije je za potrebe proslave dodao i četvrti: trebao mu je za četvrti natpis. Tko će se, međutim, još obazirati i na arhitekturu. Ipak, zanimljivo je da se to desilo upravo Flaubertu, Flaubertu koji je često prepravljao rukopis, mijenjajući ponekad jedno jedino slovo. Kako bi se to danas reklo: karma is a bitch. Oznake: književni tračevi

- 12:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.06.2021., subota

Najvažniji jezični savjet

Da se malo odmorite od moje gramatičke gnjavaže, nakon što vam poželim dobro jutro, najbolje će biti da vam ga zorno prikažem. Ovo dugujem svojem FB frendu Denisu Vidoviću, mladome piscu iz Siska. Oznake: jezični savjeti

- 07:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.06.2021., petak

Sročnost ili kongruencija – drugi nastavak

Nadajmo se i posljednji. Kada se subjekt iz prve rečenice pojavljuje, izrečen ili neizrečen, u rečenici koja se na nju nadovezuje, bilo da je zavisna ili nezavisna, sročnost se uz zbirne i brojevne imenice može i promijeniti, to jest može doći do slaganja po smislu. Nažalost, moja omiljena gramatika navodi primjere koji potječu od Vuka Karadžića, a njega danas nije popularno spominjati. Primjeri jesu ponešto preinačeni, ali se autorstvo lako može utvrditi. U Dubrovniku prva gospoda bila su vlastela, oni su se pravima razlikovali od svoga naroda. (Prerađeno prema rečenici iz Srbi svi i svuda.) Kazuju da se Kraljeviću Marku Šarac zaglibio u nekakvoj bari i da su obojica propali. (Prerađeno prema rečenici iz Srpskog rječnika.) No tko kaže da i sama ne mogu smisliti odgovarajuće rečenice? Braća su se posvađala zbog nasljedstva, ali su ga poslije ipak dogovorno podijelili. Sva su četvorica zajedno otišla na sastanak gdje su detaljno razradili plan i program. Bar su suvremene i na svakom se koraku može naletjeti na takvu situaciju. Uz brojeve dva, tri, četiri i oba imenice koje su njima određene stoje u obliku koji odgovara genitivu jednine, a zapravo se zove paukal (malěna), ali je našim gramatičarima to uglavnom lakše nazivati dualom (dvojinom) bez obzira na matematiku. Glagol, dakako, stoji u množini, a na pridjevske se riječi odnosi isto pravilo kao i na imenice. Dva (tri, četiri, oba) čovjeka sjednu za stol. Ili: sjela su za stol. Jasno, pri prelasku u drugu rečenicu može doći i do slaganja po smislu. Kad oni tamo, a dva cara došla da prose i metnuli jabuke na sto. (Opet prerađeno prema Srpske narodne pripovijetke. Yesssss! Vuk je isprva pisao (i)jekavicom, a razna su tumačenja o razlozima zbog kojih je poslije dao prednost ekavici – uglavnom su polititikantski intonirana pa o tome ne bih.) Uz brojeve pet, šest, sedam itd. glagol obično stoji u jednini, imenice koje su njima određene u genitivu množine, a pridjevska riječ dolazi u srednjem rodu. Množina se rjeđe rabi. Ni svih deset žena nije ju uspjelo nadglasati. Mali savjet. Pita li nas tkogod je li u pitanju genitiv jednine (zapravo, paukal) ili genitiv množine, najlakše ćemo to utvrditi na primjeru imenice čovjek kojoj množina glasi ljudi. Dva (tri, četiri, oba) čovjeka, ali: pet, šest, sedam itd. ljudi. Nada je bila uzaludna. P. S. Ne mogu provjeriti točnost linkova - knjige nemam doma, a ne ide mi se u NSK. Oznake: jezik, sintaksa, gramatika, pravopis

- 13:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.06.2021., četvrtak

Sročnost ili kongruencija – prvi nastavak

A sada – iznimke. Jučer sam uzgred spomenula da sa zbirnim imenicama (telad, jarad, čeljad) može biti ovako i onako. Drugim riječima, glagol uz njih može stajati u množini, no to je arhaično izražavanje. Telad pasu, jarad skakuću. (Arhaično je relativan pojam, ne mora označavati srednjovjekovlje ili se odnositi na Šenou. Ponavljam gradivo pa čitam stare trilere. Tako u Mjenjačima novca, objavljenima kod nas prije 45 i nešto godina (Zora, 1976.) nailazim na konstrukcije kao što je većina su – ne znam sad napamet nastavak, ne znam kako su složili dio imenskog predikata, ali danas bismo nedvojbeno rekli većina misli ili većina je mislila, slažući glagol s gramatičkom jedninom iako sama riječ većina označava velik ili veći broj nečega.) Postoje, međutim, imenice koje se isto tako u množini preobražavaju u zbirne imenice, ali uz njih bez iznimke glagoli stoje u množini. To su braća, djeca, gospoda, vlastela. Složna braća nove dvore grade, a nesložna i stare razgrađuju. Jedan po jedan dohodu vlastela… (I. Vojnović: Na Mihajlu) Pridjevske riječi stoje pak u obliku koji može biti jednina ženskoga roda, kako tvrdi gramatika na koju se pozivam, no rekla bih da je to ipak množina srednjega roda. Logičnije je, zar ne? Braća su se posvadila. Slično je i s brojevnim imenicama (dvojica, trojica, četvorica itd.): uz njih glagol stoji u množini, a pridjevska riječ u množini srednjega roda (odnosno u jednini ženskoga, kako tvrde moji autori). Sva su četvorica zajedno otišla na sastanak. O tome što se s rodom događa kada se na ovako sročenu prvu rečenicu nadoveže druga, pisat ću sutra. Danas ću dodati samo još jedno važno pravilo: uz vi iz poštovanja ili počasti, bez obzira na to pišemo li ga velikim početnim slovom (u pismu odnosno e-poruci) ili pak malim (u tekstu dijaloga), uvijek, ali ama baš uvijek, dolazi množina muškoga roda. Isto vrijedi i u govoru. Vi ste se, gospođo direktorice, gadno zabunili. Vi ste, gospodine predsjedniče, ovim postupkom svima pružili loš primjer. Nikakvo *vi ste se zabunila ili *vi ste pružio. Ne dolazi u obzir! Takvo izražavanje ili odaje neobrazovanost i neznanje ili pokušaj da se drugima pametuje i da se netko napravi važan. Što se u krajnjoj liniji svodi na isto. Oznake: jezik, gramatika, sintaksa

- 19:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.06.2021., srijeda

Sročnost ili kongruencija

Što li je sad to? Ma to vam je ono što su nam u školi nastojali utuviti u glavu – slaganje u rodu, broju i padežu, ali baš i ne mora biti tako. Jer iznimke… Sročnost u korijenu ima rěčL odnosno riječ, kako to danas kažemo, a kongruencija dolazi od latinskoga congruentia, što je deverbal odnosno riječ izvedena od glagola, u ovom slučaju od glagola congruere (slagati se). Oba izraza, dakle, znače uzajamno slaganje. Pa da vidimo kako to funkcionira u praksi. S jedne strane čitam ovakvu rečenicu – ne zanima me ovdje politika ni cijepljenje, samo slaganje subjekta i predikata: Ideju o odricanju od patenata na cjepivo za covid prvo su predložili Indija i Južnoafrička Republika (Jutarnji list, 8. svibnja 2021.). Ma je li? Indija je imenica ženskoga roda, baš kao i Južnoafrička republika, a predikat je u muškome rodu! S druge se strane jedna frendica na Fejsu snebiva što čovjek koji je sa španjolskoga preveo zbirku poezije svoj prijevod posvećuje troma mojim prijateljima, a onda ih sve troje poimence navodi i više je nego očito da je jedna od tih triju osoba žensko. Ukratko, ne funkcionira nikako. Ima tu puno finesa, a neke su se sitnice s vremenom i mijenjale. Osobno, najčešće se držim prastare gramatike koju su napisali Brabec, Hraste i Živković i smatram je najboljom i najsustavnijom od svih koje su kod nas izdane. Dakako, u obzir uvijek uzimam i izmjene u standardnome jeziku do kojih je u međuvremenu došlo. No evo onoga što je ostalo, nije se promijenilo, a i nema nikakva razloga da se promijeni. Prvo. Subjekt i predikat slažu se međusobno u rodu i broju – slaganje u broju vrijedi za glagolski, a slaganje i u rodu za imenski predikat. Padež je neupitan – uvijek je posrijedi nominativ. U prvome od sljedeća dva primjera nominativ množine slaže se s glagolom u trećem licu množine, a u drugome primjeru vidimo i slaganje u rodu. Vidre (ili medvjedi ili djeca) brčkaju se u plićaku. No vidre su hitre, medvjedi tromi, a djeca nesnosna. Drugo. Tko jači, taj kvači: prvo je lice "jače" od drugog i trećeg, a muški rod "jači" od druga dva roda. Uzmimo, primjerice, kombinaciju prvog i drugog lica jednine. Ili prvog i trećeg lica jednine. Jasno je da su u pitanju dvije osobe ili više njih, ali uvijek prvo lice preteže. Što znači da će predikat biti u prvom licu množine. Ti i ja išli smo skupa u školu. Brat i ja često smo se svađali. Ako su pak subjekti očito različita roda, bilo prirodnog bilo gramatičkog, onda prevagu odnosi muški rod. Vesna i Branko išli su skupa u školu, ali Vesna i Marina išle su skupa u prvi razred. (Isti primjer kao i onaj s Indijom i Južnoafričkom Republikom.) Treće. Uz imenice srednjega roda dolazi i pridjev u srednjem rodu, glagolski ili kakav drugi), bez obzira na prirodni rod. Dijete se rasplakalo. Momče je vragoljasto namignulo. Djevojče je bilo sramežljivo. Četvrto. Sa zbirnim imenicama može biti i ovako i onako. Najčešće uz njih stoji glagol u jednini, a pridjevska riječ u ženskom rodu. Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna. Telad pase kuda god stigne. Reći ćemo, međutim: djeca su gladna. O tome sutra. Oznake: jezik, gramatika

- 20:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.06.2021., utorak

Deminutivčići naši svagdašnji

Deminutiv ili umanjenica riječ je koja označava umanjen predmet odnosno osobu, svojstvo, okolnost ili glagolsku radnju. Prvoj skupini pripadaju imenice (cvjetić, brdašce, kućica), drugoj pridjevi (plavkast, priglup, sulud), trećoj prilozi (poprilično), a četvrtoj glagoli (kašljucati, životariti, skoknuti). Svim je tim riječima zajednička osobina afektivnost ili ekspresivnost, nipošto nisu neutralne. Pa ipak… susrećemo ih na svakom koraku, i gdje treba i gdje ne treba. Čitam tako upute na jednom forumu: unutar foruma možete slati porukice određenom forumašu. Na radiju – posebno se u tom smislu krevelji i pekmezi Radio Sljeme – nerijetko se ovako komentira vremenska prognoza: vrijeme je za čarapice neke laganije na nožicama (dobro da nije na nogicama). Rijetko pijemo kavu – umjesto toga tu je kavica. Naša sestra u ambulanti opće prakse veselo kaže: »Ljekići su vam već u apoteci.« U dućanu kupujemo šunkicu u mrežici. I tako redom. Je li vama jasno zašto se tako izražavamo, kao maloumni debili? Meni – priznajem – nije. Da, od milja odnosno od dragosti reći ćemo mamice, posebno ako pokušavamo nešto od nje izmamiti. Da, želim li se nekome narugati, nazvat ću ga čovječuljkom, čak i kad je za glavu viši od mene. No otkada smo internet, radijski program, ambulantna sestra ili špeceraj s jedne strane, a ja s druge, u tako prisnim odnosima da si međusobno tepamo? Od svih gore navedenih primjera jedino je umjesna riječ mrežica: označava mrežu za posebnu primjenu – za kosu, za sušeno meso, za zaštitu zvučnika ili prozora. A ujedno je i daleko manjih dimenzija od ribarske mreže ili mreže za vrtne ograde te ima i daleko manja oka. Aha, one rupe na mreži zovu se oka, a oči su organ kojim se služimo za gledanje. Jednina je ista: oko. Sjećam se samo još jednoga slučaja – što ništa ne znači, možda ih je bilo i više, puno sam toga i zaboravila – u kojem je deminutiv u svakodnevnoj jezičnoj praksi imao kakva-takva smisla: markice u značenju »marke za pisma«. Naime, prije nego što je 2002. u EU uveden euro kao zajednička valuta, kod nas su se cijene nerijetko izražavale u njemačkim markama, a na pojedinim su se mjestima marke prodavale »na crno«. Pa su ljudi, valjda da ih se ne bi pogrešno shvatilo, na kiosku ili u pošti počeli tražiti »markice«. Samo što su za svaki slučaj uz to dodavali i »za pisma«. Oznake: jezik, komunikacija

- 22:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.06.2021., nedjelja

Velika i mala slova – drugi dio

Ograničit ću se danas samo na pisanje zamjenica u drugom licu jednine odnosno množine. Dakle, u pismima, e-porukama, na dopisnicama napisat ćemo zamjenicu Ti odnosno Vi velikim početnim slovom da osobi kojoj se obraćamo pokažemo poštovanje. Nije službeni naziv, ali u zezanciji nazivam to velikim slovom iz poštovanja. Kao što sam neki dan rekla, pravopisi to još uvijek preporučuju. Osobno, ne vodim o tome puno računa, ali nemojte slijediti moj primjer jer sam ja prava zloća. Uglavnom, pišem li nešto službeno, pridržavat ću se tog pravila, pogotovo ako se korespondentu obraćam sa vi. Ako smo na ti, neću. (Baš sam sinoć pisala odgovor dvojici izdavača i jako sam pazila da svugdje napišem Vi, Vas, Vam, kao i Vaš – najviše zato što su i oni tako pisali u svojim porukama, a vjerojatno dnevno razmijene više poruka sa suradnicima nego što ja to činim pa znaju kako se treba ponašati. S druge strane, imam nekoliko poznanika i kolega s kojima sam, ma koliko dugo i dobro da se poznajemo, još uvijek na vi. Ne znam je li se to i vama desilo, ali jednostavno ima ljudi kojima nisam u stanju reći ti, a s druge strane, neke već od prvoga časa počinjem tikati. No to već više potpada pod psihologiju nego pod pravopis – uostalom, u govoru se velika i mala slova ne čuju, eventualno se podrazumijevaju. ) Pišem li, međutim, pritužbu Elektri – ne baš kao Draga Elektro – pisat ću vi malim početnim slovom. Isto vrijedi i za bilo koju instituciju – bolnicu, ambulantu, školu, ministarstvo... Zašto? Obraćam se skupini ljudi, a ne jednoj osobi. Isto tako, vrijedi i obrat, a ustanove i tvrtke u tome vrlo često griješe. Tvrtka, recimo, piše: drago nam je što vam možemo ponuditi novi artikl... bla-bla-bla. I onda zamjenicu vam napiše kao Vam. Ne ide to tako: u pitanju je neodređeno obraćanje svim korisnicima ili strankama. Banka se obraća svima, a ne samo jednoj osobi kada piše: javljamo vam da se od početka sljedećeg mjeseca mijenja..., a ako ste prekoračili limit, onda će tekst glasiti: gospodine / gospođo, na Vašem računu fali lova. Vidite koliko je malo početno slovo bolja solucija? (Nevezano s ovim, primila sam ja već i božićnu čestitku – neću reći od koje kuće da ih ne sramotim – na kojoj je pisalo: Marry Christmas! Baš me zanima kako su reagirali bračni partneri. ) Ukratko, u neutralnom odnosno neosobnom obraćanju zamjenicu vi i vaš te sve izvedenice pišemo malim početnim slovom, a velikim samo ako se nekome obraćamo kao osoba osobi. Ako ima nekih nejasnoća ili ako mislite da treba nešto dopuniti, opomenite me u komentarima. Oznake: jezik, pravopis

- 20:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.06.2021., subota

Velika i mala slova – prvi dio

Početna, dakako. Najprije bih voljela nešto reći, a usput i vas upitati što mislite o tome. Oduvijek su me učili, vjerujem i vas, a tako piše i u pravopisima: to i to pišemo velikim odnosno malim početnim slovom. A jel? Pišemo olovkom, kemijskom, starije generacije možda i nalivperom, kredom po ploči i slično. Nedajbože da bismo u školi rekli „pišem s olovkom“. Odmah bi uslijedilo objašnjenje kako instrumental pred kojim stoji s znači društvo (znači i svašta drugo, ali o tome ću u nastavku), a instrumental bez prijedloga označava sredstvo. Valjda svi pamtimo već otrcani primjer: Idem u školu biciklom, ali s prijateljicom. I ona je na biciklu. Ili me prati na rolama. Instrumental pred kojim stoji prijedlog s ne mora označavati samo društvo (instrumental društva), može označavati i način, vrijeme (kao odgovor na pitanje kada?), objekt (samo uz neke glagole), atribut, ali i sredstvo ili oruđe uz riječi koje se ne sklanjaju. Po jedan primjer za svaki od navedenih slučajeva. Način: Maturirao je s trojkom, i to jedva. Vrijeme: Sa svakim danom sve mi bolje ide. Objekt (dalji): Čini s time što hoćeš – ili baci ili zadrži. Atribut: Područje s umjerenom klimom. Sredstvo ili oruđe (uz nesklonjive riječi): Tog dana oralo se sa sedam traktora. Dakako, nešto se od ovoga može i preinačiti pa reći drukčije, ali u dva se slučaja često griješi: ne valja pisati – govoriti možete kako hoćete! – *vremenom i *obzirom da, nego treba s vremenom i s obzirom (na to da). E sad… Izraz pisati velikim / malim početnim slovom zapravo znači: "pisati tako da na početak riječi stavimo veliko odnosno malo slovo". Pogledate li primjere koje sam gore nabrojila, jasno je da je u pitanju instrumental načina. I da bi trebalo reći s velikim / malim slovom. No sada je prekasno - jednostavno se uvriježio i tu nema pomoći. Oznake: jezik, pravopis, internet

- 20:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Prelazimo na ono pravo

To jest na ono o čemu najviše želim pisati, kako sam i spomenula u uvodnom postu - o jeziku i jezičnim problemima. Poticaj za prvi od tih postova dala mi je IzgubljenaUGalaksiji kad je neki dan rekla kako, citiram, "množinu u drugom licu piše velikim početnim slovom". Treba li to baš uvijek činiti? Nadam se komentarima. Ne baš spamerskim... Oznake: jezik, internet

- 20:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Hvalite me, moja usta, hvalite!

Samo ukratko... Uspjela sam izmijeniti ime pod kojim ću pisati postove pa se nemojte iznenaditi kad naletite na Mme Tipfeler - to je ona osoba koja se dosad javljala kao Salon. A ujedno sam uz to uspjela dodati i avatar, kao i logo. Koristim priliku da zahvalim onom jučerašnjem spameru koji nikoga na ovome svijetu ne voli, ali mi je zato priskrbio hrpu komentara, i to na post koji to zapravo ne zaslužuje. Čitamo se poslijepodne.

- 11:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.06.2021., petak

A sad, a sad...

Evo obećane galerije GIF-ova. Raj na internetu - svi se vole, grle se, jedni drugima plješću, uživaju u razgovoru. Ima i drugih sličica kojima se izražava odobravanje, ali je ova najkičastija od svih na koje sam na brzu ruku naletjela. Na svakom se koraku spotaknem na DiCaprija. Ne piše uvijek respekt, ponegdje samo plješće, ali to je to. Dakako, bez Michaela Jacksona - to je on, jelda? - dok jede kokice uopće ne bi bilo zabavno razgovarati. Na kraju nešto što me zbunjuje. Ispod svakog posta imamo na FB-u mogućnost pokazati svoju reakciju, tzv. emoji. Jedan je od njih i ovaj, a uz njega lijepo piše ha-ha. U nekoliko sam navrata pročitala mišljenje kako se njime izražava podrugljivost, cinizam, sarkazam... A meni se čini da se on samo slatko cereka.

- 18:49 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Internetski jezik - drugi dio

Malo o Facebooku i sugovornicima. Onima koje poznajem i onima koje ne poznajem. Zapravo, najprije o internetskom bontonu, na engleskome netiquette, a u hrvatski preuzeto kao netiketa. Upišete li taj pojam u tražilicu, dobit ćete cijeli niz linkova s uputama koje se odnose na sve i sva, a već su odavno poznate i mislili biste da ih svatko zna. Hoće li ih se i pridržavati, druga je priča. Na Fejsu se možete kladiti da neće. Moji su FB frendovi pristojna čeljad, ali svatko ima nekoga pa kad odem pročitati neki njihov post, nerijetko naletim na koješta. Pa da popišem to „koješta“ što mi beskrajno ide na živce – ne nužno ovim redom. Prvo. Na pisanje cijeloga teksta malim slovima već sam se naviknula, ali ipak daleko lakše pratim poruku kada je koliko-toliko ispravno napisana. Najgore mi je kad netko udari pričati pa priča li ga, priča, a nigdje ni točke ni zareza, često ni razmaka, a o tome da bi „autor“ tu i tamo lupio enter, mogu samo sanjati. Trebalo bi mi debelo platiti da takvo nešto pročitam. Drugo. Previše smajlića. Kao što je jučer rekla Brojiva, u pojedinim postovima praktički više ne ostaje mjesta za tekst. A tek veliki gifovi. Pripremila sam vam nekoliko primjera na koje svaki čas nalijećem, tako da mi doista dolazi da se upucam. Namrtvo. Nema šanse da netko lijepo i pristojno kaže dobro jutro, nego umjesto toga uvali šalicu s kavom, i to poveću - da je bar prava, nego je samo slika. Umjesto laku noć stavi sličicu djevojčice kako se pokriva dekicom prije spavanja. Ponekad se pitam je li onda dobna granica od 13 godina izmijenjena tako da ne smiješ biti stariji od toga da bi se mogao registrirati na Fejsu. Na sve strane ptičice cvrkuću, plivaju zlatne ribice, maze se i umiljavaju kučići i mačići… Okej, moram priznati da i ja stavljam fotke svojih pasa (dva komada, molit ću fino!), ali ih pospremim u albume ili u zajednički post pa tko hoće neka gleda, a tko neće, ne mora. No kada mi netko usred teksta uvali sliku svojega papagaja ili nekog drugog kućnog ljubimca, i to onako bez veze, ničim izazvan, e pa, hvala lijepa, odoh ja na svoju stranu. O persiranju na netu pisala sam jučer pa neću ponavljati, ali dobro, kad mi se netko već obraća sa vi, neka to barem ne piše velikim početnim slovom – ne piše mi pismo, nego klaframo na netu. Osobno, tako se obraćam sugovorniku kada ga želim zezati ili uvrijediti, a često dodam i gospodine ili gospođo, katkad i uz poštovani / poštovana, te rečenicu sročim tako da se ironija jednostavno cijedi iz nje.

- 18:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.06.2021., četvrtak

Internetski jezik - prvi dio

Ovo internetski vrijedi kako za jezik na Facebooku – Tweeter još nisam svladala, a o ostalome da i ne govorim, tako i za jezik po forumima. Nisam tolika cjepidlaka da za svaku pogrešku vadim crvenu kemijsku iz džepa, ali pojedine me pojave izbezumljuju, a čini mi se da se mogu podijeliti u dvije kategorije: šlampavost i neznanje s jedne strane te „učenost“ i neznanje s druge. Šlampavost i neznanje donekle opraštam: ne moraju svi sve znati niti im mora biti važno kako se izražavaju i kako pišu. Sve dok ih uspijevam razumjeti. No kad su toliko bezobrazni da ili drugima sole pamet ili pak nisu u stanju ni točku i zarez upotrijebiti, zaista ne znam bih li se smijala ili plakala. Dobro, dobro, glavna je svrha jezika komunikacija. Q. E. D. Nećemo dalje. Za sada. Ne opraštam neznalačke tvrdnje i sumnjive linkove, a posebno mi ide na živce uštogljenost i poučavanje drugih pristojnosti. Nedajbože da se na Fejsu – forumi su to koliko-toliko odradili – nekome u razgovoru – nazovimo to tako – obratiš sa ti. Odmah će ti postaviti pitanje: zar se mi poznajemo? Ne, ne poznajemo se, a kad mi postaviš takvo pitanje, sretna sam što te ne poznajem i nadam se da te nikada i neću upoznati. Sviđalo se to nama ili ne, osnovni je jezik interneta – engleski. Jezici u kojima postoji razlika između vi iz poštovanja i vi kao oblika za množinu jednostavno se moraju tome prilagoditi. Točka. Engleski govornik neće se nimalo uvrijediti obratimo li mu se sa you umjesto sa thou. Na internetu nemamo pojma tko je s druge strane ekrana: može biti netko tko je balaviji od mene, ali i netko tko je stariji. Pa što? Upoznamo li se uživo, možda ću mu govoriti vi, a možda ću ga i tikati. No najveći nam je problem pisanje. Svugdje, ne samo na internetu. Pisma ispisana krasopisom i s kićenim završetkom ljubeća Te teta Elvira davna su prošlost. Doduše i najnoviji hrvatski pravopisi propisuju da zamjenice za 2. lice u pisanome tekstu, kako u jednini, tako i u množini, kada se „obraćamo pojedincu i želimo mu izraziti poštovanje“, valja pisati velikim početnim slovom. No može li se tekst napisan na Fejsu smatrati pisanim tekstom? Ili je to ipak, da tako kažem, govor na daljinu? Ima li smisla u ljubavnoj pjesmi zamjenicu za drugo lice pisati velikim početnim slovom? Ili u dijalogu u knjizi pisati Vi – Ti se rjeđe nalazi? Dakako da ne može i da nema smisla. No o tome u nastavku. Sada se idem baviti Heptameronom.

- 18:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Nevolje s piscima

Nedavno sam na jednoj književnoj FB grupi spomenula kako je Henry James majstor dvojbe, a čini se da je takav dojam ostavljao čak i na slagare. U onim starim tiskarama kada su se knjige slagale u olovnom slogu. Izvor: IstriaNet. Imala sam čast i priliku prevesti Jamesov roman The Ambassadors. Svašta sam prevodila u životu, no to je jedan od prijevoda kojim se ponosim, a koji mi donio jednako toliko zadovoljstva koliko i muke. U svakom prijevodu ima mali milijun mjesta gdje se kolebam kako bi što bilo bolje prevesti, a ovdje mi je i sam autor postavio teško premostivu prepreku. Ili je to učinio izdavač odnosno netko iz izdavačeve ekipe. V. O knjigama. Za one koji nisu čitali Poslanike, evo nekoliko riječi. Fabula je jednostavna: bogata Amerikanka čiji se sin Chadwick nalazi u Europi, konkretno – u Parizu, tom gradu razvrata i nećudoređa, bar u američkim puritanskim očima, šalje za njim svojega zaručnika Strethera, sa zadatkom da Chada vrati u Ameriku gdje će, kao nasljednik, preuzeti obiteljski posao. Sve je ostalo fino iznijansirana psihološka drama u kojoj se praktički ništa ne događa, sva se zbivanja odvijaju u razgovoru. Primjer je razgovor između glavnoga lika Strethera i odvjetnika Waymarsha, Stretherova američkog prijatelja koji već dugo živi u Europi. Naime, kako Stretheru nije pošlo za rukom da Chada vrati na pravi put i otpremi ga u Ameriku, ponajviše zato što je i sam u Parizu počeo doživljavati svojevrsnu preobrazbu, udovica Newsome šalje u Europu nove poslanike – kćer Saru, njezina muža Jima i Jimovu sestru, a Waymarsh im se priklanja podržavajući njihovo nastojanje. Strether ovom prilikom od njega pokušava doznati što od svega ima veze s njim samim. Ovo je samo dio dijaloga između njih dvojice. «Znate li možda», zapita on, «nije li Sarah od kuće dobila upute da me iskuša u pogledu mogućnosti da i ja pođem u Švicarsku?» «Ništa ne znam», Waymarsh će što je mogao muževnije, «o njezinim osobnim poslovima, premda vjerujem da postupa u skladu s pobudama koje uživaju moje najveće poštovanje.» Bijaše ovo rečeno što je moguće muževnije, no ton mu još uvijek bijaše lažan – jer je takav morao i biti pri izricanju tako žalosne izjave. Znao je on sve, sve se više činilo Stretheru, premda je to ovako poricao, a kazna mu se sastojala upravo u tome što bijaše osuđen na ponavljanje neistine. Ima li lažnijega položaja što bi ga – s obzirom na čovjeka o kojemu je riječ – i najosvetoljubiviji duh mogao kome nametnuti? Naposljetku se protisnu kroz prolaz u kojemu bi prije tri mjeseca zacijelo bio zaglavio. «Gospođa Pocock bit će vjerojatno spremna da i sama odgovori na svako pitanje koje ćete joj možebitno postaviti. Međutim», nastavi, «međutim...!» Tu zape. «Međutim, što? Da ih ne postavljam previše?» Waymarsh se doimao velikodušnim, no zlo već bijaše učinjeno: što god pokušao, nije mogao spriječiti vlastito rumenilo. «Nemojte učiniti ništa zbog čega biste kasnije mogli požaliti.» Time je, nagađaše Strether, ublažavao nešto drugo što mu već bijaše na usnama: bijaše to nagli prelazak na izravnost pa prema tome i glas iskrenosti / neiskrenosti. Posljednja rečenica glasi odnosno može glasiti: It was an attenuation, Strether guessed, of something else that had been on his lips; it was a sudden drop to directness, and was thereby the voice of sincerity / insincerity. Otuda i kosa crta. Naime, u knjizi koju sam dobila od našeg izdavača pisalo je the voice of insincerity. Izdanje je bilo daleko od toga da bude kritičko, dapače, bilo je prilično šlampavo – u pojedinim je rečenicama nedostajao dio teksta ili su reci bili ispremiješani – pa sam tekst provjeravala na internetu. Godine 2002. bilo je dostupno daleko više besplatnih verzija Jamesove knjige nego danas, a i one su se razlikovale: negdje je pisalo sincerity, a negdje insincerity. Otišla sam stoga u knjižnicu Odsjeka za anglistiku na FF-u i zamolila knjižničarku da mi dopusti uvid u sva izdanja kojima raspolažu, po mogućnosti pouzdanija. Kadli – gle čuda! - i opet sam nailazila na razne verzije. Preostalo mi je jedino ili da se odlučim prema pravilu većine slučajeva ili da bacam novčić. Na temelju konteksta, za što biste se vi odlučili?

- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dobro došli! Još bolje me našli...

Što drugo da vam kažem? U objašnjenju na početnoj stranici odala sam vam svoje namjere. Na drugome mjestu imam internetske stranice koje će vam možda biti zanimljivo pročitati. Ondje objašnjavam neke pojmove u vezi s poslom koji nudim, a isto tako i pričam o svojim planovima: i to je salon, kao i ovdje. Pogledajte: link. Ovdje možete napisati komentare o tim stranicama, a usput postaviti pokoje pitanje. U vezi s jezikom, dakako. Nemojte da razgovaram sama sa sobom. Kažu da to nije dobro za mentalno zdravlje.

- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Symposion

Ovako se trebao zvati ovaj blog, ali to se ipak neće desiti. Naime, blog pod takvim nazivom već dugo postoji. Zašto i otkuda ovaj neobični naziv? Once upon a time bila sam pokrenula forumčić koji se tako zvao pa je kolega forumaš otvorio istoimeni blog kako bi nas malo reklamirao. Kolege nažalost više nema među živima, a ja sam zaboravila podatke za logiranje. Forumčić još postoji, ali na sveprisutnoj Tapatalkovoj platformi koja mnoge korisnike odbija - mene prvu. No za sada će početna tamošnja tema poslužiti kao objašnjenje za naziv i samu ideju. Vrijeme druženja odavno je prošlo - progutao ga je Facebook i slične mreže, ali je uspomena ostala. Preostaje mi da se nadam kako ćemo se i na ovome blogu slično družiti. Uz jednu sitnu razliku. Na forumu smo razgovarali o raznim društvenim i humanističkim temama, a mene je od svega toga najviše zanimala lingvistika. I još je tako. Zato ću se ovdje ponajprije posvetiti jezičnim temama. Točnije - pisat ću o nekim svojim jezičnim razmišljanjima, a svaki će vaš komentar biti dobro došao. Dakako, od jezika je neodvojiva književnost, kao jedna od njegovih društvenih refleksija, a kako se, osim svega, bavim književnim prevodilaštvom, svakako ću i o tome progovoriti. Isto tako, otvorit ću posebno mjesto gdje ću odgovarati na vaša pitanja, a ako neko od njih bude zanimljivo za većinu, pokrenut ćemo posebnu temu. Nadam se da će nam svima biti ugodno, a usto i zabavno.

- 07:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.