Početna, dakako.
Najprije bih voljela nešto reći, a usput i vas upitati što mislite o tome. Oduvijek su me učili, vjerujem i vas, a tako piše i u pravopisima: to i to pišemo velikim odnosno malim početnim slovom. A jel? Pišemo olovkom, kemijskom, starije generacije možda i nalivperom, kredom po ploči i slično. Nedajbože da bismo u školi rekli „pišem s olovkom“. Odmah bi uslijedilo objašnjenje kako instrumental pred kojim stoji s znači društvo (znači i svašta drugo, ali o tome ću u nastavku), a instrumental bez prijedloga označava sredstvo. Valjda svi pamtimo već otrcani primjer: Idem u školu biciklom, ali s prijateljicom. I ona je na biciklu. Ili me prati na rolama. 
Instrumental pred kojim stoji prijedlog s ne mora označavati samo društvo (instrumental društva), može označavati i način, vrijeme (kao odgovor na pitanje kada?), objekt (samo uz neke glagole), atribut, ali i sredstvo ili oruđe uz riječi koje se ne sklanjaju.
Po jedan primjer za svaki od navedenih slučajeva.
Način: Maturirao je s trojkom, i to jedva.
Vrijeme: Sa svakim danom sve mi bolje ide.
Objekt (dalji): Čini s time što hoćeš – ili baci ili zadrži.
Atribut: Područje s umjerenom klimom.
Sredstvo ili oruđe (uz nesklonjive riječi): Tog dana oralo se sa sedam traktora.
Dakako, nešto se od ovoga može i preinačiti pa reći drukčije, ali u dva se slučaja često griješi: ne valja pisati – govoriti možete kako hoćete! – *vremenom i *obzirom da, nego treba s vremenom i s obzirom (na to da).
E sad… Izraz pisati velikim / malim početnim slovom zapravo znači: "pisati tako da na početak riječi stavimo veliko odnosno malo slovo". Pogledate li primjere koje sam gore nabrojila, jasno je da je u pitanju instrumental načina. I da bi trebalo reći s velikim / malim slovom.
No sada je prekasno - jednostavno se uvriježio i tu nema pomoći. 
Oznake: jezik, pravopis, internet
|
