10.09.2021., petak
Gdje, kamo, kuda?
I ponovo - samo usput.
Naime, lektoriram jedan tekst pa mi je na um pala i ova česta pogreška. Ta se pogreška javlja najviše kod govornika u većim gradovima, naročito u Zagrebu, a kod takozvanih je "provincijalaca" daleko rjeđa.
Sve dok se ne presele u Zagreb i ovdje ostanu. 
Sva tri navedena priloga upitni su prilozi vezani uz mjesto i prostor, ali svaki ima svoje značenje.
Gdje onačava mjesto na kojemu se što ili tko nalazi. I ne mrda odatle. 
Gdje ćeš večeras spavati? Kod kuće ili kod cure?
Kamo označava cilj kretanja, mjesto do kojega želimo stići, odredište.
Kamo ćeš opet? Kamo ideš ili kamo putuješ?
Kuda označava put kojim idemo, rjeđe ili češće, po izboru.
Kuda ćemo - lijevo ili desno? Kuda nam je bliže - obilaznicom ili ravno, onuda kuda cesta vodi?
Sve ovisi o glagolu uz koji se ovi prilozi upotrebljavaju. Gdje ide uz tzv. "glagole mirovanja", a kamo i kuda uz tzv. "glagole kretanja".
Što je sve uvjetno rečeno. Primjerice, kamo gledaš? ne mora podrazumijevati kretanje - možemo i stajati. Ili čak i ležati. 
P. S. Zapravo, završila sam s lekturom. Sad me čeka nekih 400 stranica u Wordu koje moram pregledati i provjeriti eventualne pogreške pri skeniranju. Naime, ponavljaju mi prijevod koji sam radila još na pisaćoj mašini pa su knjigu morali raskupusati i skenirati. Neka, samo neka oni mene izdaju. I pošalju pare. 
Oznake: jezik, gramatika
|
- 08:01 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
03.09.2021., petak
Slaganje vremena u hrvatskome
Kako to? Pa prošli smo put rekli da ga u hrvatskome nema!
Ne, nemamo ga u onom smislu u kojem to postoji u stranim jezicima spomenutim u jučerašnjem postu, ali ipak imamo neka pravila kojih se treba držati. Okej, svedena su na samo jedno glagolsko vrijeme, ali ipak je riječ o anteriornosti – zbivanju ili radnji koje prethodi glavnoj rečenici. To je onaj famozni futur II. Ili futur egzaktni. Ovo egzaktni nema nikakve veze sa značenjem u kojemu taj pridjev danas upotrebljavamo, nego u latinskome znači dovršen ili svršen, što piše (otprilike) i u etimologiji navedenoj u sklopu natuknice.
(Ako uspijem pronaći svoju diplomsku radnju koja govori o tome, skenirat ću je i staviti link na svoje internetske stranice. Možda će nekoga zanimati.)
Tvorba je jednostavna: svršeni prezent glagola biti (budem, budeš, bude; budemo, budete, budu) plus glagolski pridjev radni glavnoga glagola, pri čemu, dakako, treba paziti na sročnost (uzajamno slaganje) subjekta i predikata. Znate ono… rod i broj, padež u ovom slučaju nije u pitanju – uvijek je nominativ. Glagol može biti svršeni i nesvršeni. Zeznuta je, međutim, upotreba.
• Dok budemo plesali, nemoj mi gaziti po nogama.
• Ako mali bude gnjavio, istući ću ga.
• Tko bude pljačkao banke, nagomilat će puno love.
Primijetite da su u zavisnim rečenicama upotrijebljeni trajni li nesvršeni glagoli. Nađe li se u zavisnoj rečenici svršeni glagol, možemo ga, a tako se najčešće i čini, zamijeniti prezentom.
• Kad zaplešemo (umjesto budemo zaplesali), nemoj buljiti u druge cure.
• Ako me mali zagnjavi (umjesto bude zagnjavio), pravit ću se blesava.
• Tko opljačka banku (umjesto bude opljačkao) banku, za deset godina izići će iz zatvora; tko digne(umjesto bude dignuo) kredit, otplaćivat će ga do kraja života.
Pogrešno je u ovakvim rečenicama koje govore o budućim događajima upotrebljavati futur I. u zavisnoj rečenici, a to se sve češće čuje. 
*Ako će pasti kiša, pokisnut ćemo. A-a. Ako padne kiša, pokisnut ćemo.
Isto je tako pogrešno upotrebljavati budem i ostatak u nezavisnim rečenicama: *Sutra budem došao do tebe. Ne, nego: Sutra ću doći do tebe.
Ovo budem vrlo se često čuje u Zagrebu - drugdje ne znam. Pretpostavka je da je to utjecaj kajkavskoga. Naime, u Zagrebu se već odavno ne govori kajkavski - upitna zamjenica kaj? nije dovoljna, nego nekakvim mišungom kajkavskoga i iskrivljenoga standarda: Budeš došal na utakmicu? O tome je Mate Kapović pisao, primjerice, u članku Najnovije jezične promjene u zagrebačkom govoru. Ako vam se da (ili ako vam se bude dalo ), pročitajte.
U jednom je slučaju, međutim, potpuno pravilno upotrijebiti futur prvi u zavisnoj pogodbenoj rečenici - onda kada ona nema jednostavno futursko značenje, nego izražava namjeru. Evo primjera iz Stroja za maglu (autor: Pavao Pavličić).
Ako ćeš mene slušati – reče – nemoj u to dirati.
Oznake: jezik, gramatika, sintaksa
|
- 21:09 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
31.08.2021., utorak
Slaganje vremena
Jeste li kada čuli za to? U hrvatskoj gramatici sigurno niste. Pojam je poznat onima koji su učili klasične jezike (consecutio temporum u latinskome, na starogrčki i ne pomišljam s obzirom na dosadašnja iskustva s naglašenim vokalima) ili žive strane jezike (sequence of tenses u engleskom, concordance des temps u francuskom, concordanza dei tempi u talijanskome – za njemački ne znam, to će nam reći IzgubljenaUGalaksiji).
Priča je prilično jednostavna. Bar teoretski. S jedne strane imamo glavne i zavisne rečenice, najzgodnije je za primjer uzeti izjavne. S druge imamo simultanost – istovremeno zbivanje ili radnju, posteriornost – naknadno zbivanje ili radnju i anteriornost – prethodno zbivanje ili radnju, a s treće pak raznorazna vremena koja opet izražavaju sadašnjost, prošlost ili budućnost. Načine ćemo za sada ostaviti na miru.
Dakle, u glavnoj rečenici može stajati sadašnje, prošlo ili buduće vrijeme, a u izričnoj će stajati ono glagolsko vrijeme koje bi u njoj stajalo da je nezavisna.
Parafraziram primjer iz ljubića Nore Roberts Otok Tri sestre.
• Primjećujem da su ulice pune turista.
• Primijetila sam da su ulice pune turista.
• Primijetit ću da su ulice pune turista.
U kvalitetu prijevoda neću ulaziti, ali čini se kako više nitko ne zna da se prošlo vrijeme u zavisnoj rečenici s engleskoga na hrvatski ne prevodi baš uvijek prošlim vremenom. 
Evo kako prevoditelj zamišlja da treba prevoditi. 
The streets, she noted, were already full of tourists.
Primijetila je da su ulice već bile prilično ispunjene turistima.
Ama nisu bile, mamlaze jedan, nego jesu pune turista (čemu uopće ispunjene turistima?), u trenutku kada ih ona promatra. Za nju je to sadašnjost pa i u hrvatskome treba upotrijebiti sadašnje vrijeme. Ili prezent.
Zabilježila sam još nekoliko takvih primjera, ali time ću vas uveseljavati sutra. Oznake: jezik, gramatika
|
- 18:30 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
Evo mene opet!
Za sada vas samo pozdravljam i podnosim izvještaj (hebalo ih izvješće, da ih hebalo). 
Dva mjeseca sam liječila doktoričinu "zabunu" i "stručnost" oftalmologa u Vinogradskoj.  Sada treba pričekati još tri mjeseca da u Svjetlosti procijene je li se stanje rožnice na lijevom oku dovoljno poboljšalo da možemo odrediti dioptriju za nove naočale. Razlika neće biti velika, a ja dotle moram raditi pa, rekoh, što se ne bih malo javila i ovdje. 
Pišem dalje, ako ne danas popodne, a ono sutra ujutro.
|
- 13:00 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
01.07.2021., četvrtak
Nisam nestala ni odustala
Da se javim pa makar samo s dvije riječi.
Više trenutačno ne mogu jer me za*ebala doktorica opće prakse. Upalilo mi se oko - kažu da se to zove konjunktivitis, a ona mi je propisala lijek za koji odavno zna da kod mene izaziva nuspojave. Ili bi tro trebala znati. Kad ne bi bila tako kratke pameti. 
Ukratko, nešto što je trebalo trajati tjedan dana, sada traje već gotovo dva tjedna. Umirem od dosade, na kompjuter sam danas prvi put privirila i sretna sam što se nebo naoblačilo jer mi jaka sunčana svjetlost strahovito smeta.
Ide na bolje - kuc-kuc! - a kad bude posve dobro, eto mene opet.
P. S. Privirila sam i na Fejs - ajme, koliko me tamo poruka čeka!
|
- 16:25 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
22.06.2021., utorak
Prijevodi naši svagdašnji
Negdje sa strane mogli ste pročitati kako je moj glavni posao prevođenje. Lektura za moj pojam ide uz to, ali o tome se može raspravljati. Nažalost, povremeno pročitam i poneki prijevod na hrvatski.
Posljednji su takav slučaj Mravi Bernarda Werbera. Sjajna knjiga, preporučujem. Autor je Francuz iako mu ime ne upućuje na to pa piše na francuskome. I negdje se usput, nebitno za radnju, u tekstu spominje Hôtel de Sully. Što je uredno prevedeno kao Hotel Sully. 
A to zdanje izgleda ovako.
Hmmm! Ima luksuznih hotela, ali malo su drukčije osmišljeni.
Budite oprezni kad čitate prijevode s francuskoga: hôtel može značiti hotel, ali ne uvijek.
Hôtel de Sully, naime, nije nikakav hotel, nego palača. Točnije, gradska palača ili palača u gradu. U kojoj su stanovali nekadašnji velikaši ili bogataši. Da vam sad ne pričam njezinu povijest, danas se ondje nalazi Centre des monuments nationaux odnosno Centar za nacionalne spomenike. Što bi otprilike odgovaralo našem Zavodu za zaštitu spomenika.
U Francuskoj takvih hôtels particuliers ima na sve strane, a ovo particulier (privatni, osobni) zapravo se podrazumijeva.
Samo što treba razumjeti ono što prevodiš. Oznake: jezik, prijevod
|
- 13:27 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
21.06.2021., ponedjeljak
Bijesna kao ris
Poruka je upućena Bloghaeru odnosno onima koji su ga postavili i koji ga navodno održavaju.
Imam nekoliko pitanja.
Prvo. Zašto ne odgovarate na e-poruke upućene na službenu adresu?
Drugo. Zašto ne mogu promijeniti tzv. dizajn ako sam se u međuvremenu predomislila?
Danas sam pokušala i kompletan je blog nestao. Bar prividno. Postovi i postavke srećom su ostali, a i ja sam zapamtila svoj prvi odabir pa smo opet tamo gdje smo bili na početku.
Treće. Zašto na popisu kategorija nema bar termina lingvistika kojim bih mogla označiti većinu postova koje pišem?
P. S. Množina od box, kad ste to već navalili tako pisati, glasi boxovi, a ne *boxevi. Inače bi najbolje bilo da ste napisali pretinci. Trebate lektora? Slobodno se javite - to mi je posao.Oznake: bijesna kao ris
|
- 17:00 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
20.06.2021., nedjelja
Neodređeno s prijedlozima (kratki dodatak)
U onome što sam jučer napisala ima i iznimaka. Primjerice, kada se ništa ili nitko shvaćaju kao imenice. Ne kao imeničke zamjenice, nego baš kao imenice.
S nitko imamo poznati primjer iz Odiseje, u epizodi kada Odisej osljepljuje Polifema, ali mu prethodno kaže kako se zove Nitko. Početno veliko slovo u govoru se ne čuje pa kada se ostali Kiklopi (da, veliko slovo jer su Kiklopi u grčkoj mitologiji pleme divova, a IHJJ se može požderati! ) strče oko njega i pitaju ga tko mu je uništio ono jedno jedino oko, Polifem ustrajno odgovara: "Nitko, Nitko!" Na što kiklopska ekipa pomisli da je poludio i raziđe se.
Ništa se nalazi kod Lukrecija - primijetite da sam izostavila negaciju uz glagol, u spjevu O prirodi, gdje rimski filozof kaže ex nihilo nihil, a on je ideju pak preuzeo iz Parmenidova aksioma... ovdje slijede hijeroglifi koje sam pretvorila u sliku – dolje je u post scriptumu. U prijevodu iz ničega (ne biva) ništa.
Glagol je u zagradi jer ga ni u grčkome ni u latinskome nema. Prema starome dobrom običaju da se glagoli sa značenjem biti ili postajati uredno izostavljaju, naročito ako su u trećem licu, bilo jednine bilo množine. Pa se ti misli što rečenica zapravo znači.
P. S.
Oznake: jezik, pravopis, gramatika
|
- 12:15 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
19.06.2021., subota
Neodređeno s prijedlozima
Ne, ovo ne znači da s prijedlozima treba postupati neodređeno odnosno šlampavo. Baš naprotiv.
Pod riječju neodređeno mislim na neodređene zamjenice i pridjeve, ovaj put u kombinaciji s prijedlozima. U našim se gramatikama govori isključivo o neodređenim zamjenicama te se među njima razlikuju imeničke i pridjevske. Ne vidim razloga za to: ako stoji samostalno, onda je zamjenica, a ako stoji uz imenicu onda je pridjev. No u vezi s prijedlozima takvo je razlikovanje nebitno.
U pitanju su neodređene zamjenice i pridjevi koji se tvore dodavanjem ni ili i pred upitnu ili odnosnu zamjenicu: nitko / itko, ništa / išta, ničiji / ičiji, nikakav / ikakav itd. Nađe li se pred njima neki od sljedećih prijedloga: na, o, od, po, pred, s, u ili za, taj se prijedlog ubacuje između ni odnosno i te zamjenice, a cijeli se izraz piše tročlano. Iznimka je prijedlog bez.
Ni na koga se ne ljutim.
Ni za kakav novac ne bih to učinio.
Jesam li tada i o čemu razmišljao?
(U vezi s drugim primjerom pada mi na pamet anegdota o Shawu i cjenkanju, ali o tome drugi put.)
Internet ovo često demantira, ali internetu ne treba vjerovati, čak ni kada su posrijedi nešto ozbiljniji izvori od na brzinu naštancanih portala. Evo nekoliko primjera.
Cosmopolitan, 20. travnja 2021.
Na ničiju sreću, vraćaju se traperice niskog struka…
Ne, nego:
Ni na čiju sreću, vraćaju se traperice niskog struka…
Faktograf, 18. travnja 2020.
Ostali smo u situaciji da na nikakvu naknadu nemamo pravo...
Ne, nego:
Ostali smo u situaciji da ni na kakvu naknadu nemamo pravo...
Donekle ih može ispričati činjenica da su citirali pismo neke čitateljice, ali samo donekle.
Prijedlog bez, rekli smo, ne podliježe ovom pravilu.
Večernji list, 20. svibnja 2021.
Optužuje ljude na sve strane bez ijednog dokaza...
Ovo je, međutim, nedopustivo.
Iz jednoga od dokumenata Suda Europske unije.
(Falabogu, bar smo court of justice prestali prevoditi kao sud pravde. )
Ne oslanjajući se na nikakvu sudsku praksu niti dajući posebno obrazloženje…
Ne, nego:
Ne oslanjajući se ni na kakvu sudsku praksu niti dajući posebno obrazloženje…
Da, dokument je izvorno na engleskome, ali u Bruxellesu imamo hrvatske prevodioce i hrvatske lektore. Grijeh pada na njihovu prevodilačku i lektorsku dušu.
Ili iz članka Lažeš li?, što ga je matematičarka Franka Miriam Brückler, predavačica na PMF-u – ne traži mi se je li profesorica, docentica ili nešto treće – napisala za Matku: časopis za mlade matematičare, vol. 29, no. 113, 2020. Članak govori o Hammingovu kodu, ali me nemojte pitati što je to.
Naravno da mi ne trebaš reći jesi li lagao u ijednom odgovoru! / Jesam li u ijednom odgovoru lagala?
Ne, nego:
Naravno da mi ne trebaš reći jesi li lagao i u jednom odgovoru! / Jesam li i u jednom odgovoru lagala?
I Hrčak, kao centralni portal koji okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise, baš kao i Matka, imaju urednika i lektora. Kojima je takva "sitnica" promaknula. Kako se onda može očekivati da će se naši budući znanstvenici i stručnjaci umjeti pristojno izražavati? 
Oznake: jezik, gramatika, pravopis
|
- 20:23 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
14.06.2021., ponedjeljak
Sročnost ili kongruencija – treći nastavak
Ovaj put zbilja posljednji. ČPR. Već sam i sama sebi dosadila, ali dovršit ću kad sam već započela. A nešto mi i štucka tehnika pa da me imate razloga mrziti naredna dva-tri dana dok se ne vratim u blogosferu.
Nije nam ostalo puno toga: prilozi i brojevi, a i to ne svi.
Uz priloge koji označavaju količinu (koliko, toliko, nekoliko, malo, mnogo, puno, više, najviše i slično) glagol dolazi u jednini, a imenica odnosno zamjenica čiju količinu ti prilozi određuju – tko kaže da se prilozi odnose isključivo na glagole? – nalazi se u genitivu, bilo jednine bilo množine.
Takva je i gornja rečenica: Nije nam ostalo puno toga. Ili pak: Svake godine na more dolazi sve manje turista.
Glavni brojevi, a oni nas ovdje zanimaju, također označavaju količinu, samo što je i točno određuju. Ti su brojevi uglavnom nepromjenjiva vrsta riječi. Iznimka su: jedan, dva, tri i četiri te oba. O sročnosti sam već pisala u drugom nastavku, a ovdje ću iskoristiti priliku pa navesti njihovu deklinaciju.
S jedan, jedna, jedno nema puno problema: deklinira se u sva tri roda, i to po pridjevskoj deklinaciji.
Broj dva ima tri roda - najprije navodim muški, zatim ženski, a nakraju srednji rod: dva, dvije, dva – to su nominativ i akuzativ, te eventualno vokativ. Genitiv glasi dvaju, dviju, dvaju, a dativ, lokativ i instrumental dvama, dvjema, dvama. Oba je isti slučaj kao i dva, samo mu je značenje drukčije: i jedan i drugi. Ili i jedno i drugo. Kombinirajte.
Broj tri ima jednake oblike za sva tri roda: genitiv mu glasi triju, akuzativ je jednak nominativu, a dativ, lokativ i instrumental glase trima. Isto je i s brojem četiri: u genitivu imamo četiriju, a u dativu, lokativu i instrumentalu četirima. Oblik četirma koji se katkad navodi u gramatikama i rječnicima definitivno je zastario.
Zapravo se deklinacija glavnih brojeva većinom osjeća kao zastarjela i upotrebljava se u takozvanom biranom stilu, ono, kad pišete diplomski rad ili nekakvu stručnu raspravu. Meni, međutim, ipak silno smeta kada se brojevne imenice dvoje, troje, četvero itd. pogrešno upotrebljavaju. Te imenice, naime, uvijek označavaju osobe različitog spola: dakle, bar jedna od njih mora biti žensko ili muško. Zamislite opis dvoboja u nekom kaubojskom romanu, oba revolveraša mrki, opaki i neobrijani, a onda se pojavi ovakva rečenica: Oboje su istovremeno opalili. Grrrr!
Deklinacija svih tih brojevnih imenica jednako glasi: N. A. i V. dvoje, G. dvoga, a D. L. i I. dvoma, a ostale se dekliniraju po istome obrascu, ali se i ta deklinacija osjeća kao zastarjela. Zato uopće ne čudi zaprepaštenje cure koja je u šoku i nevjerici stavila ovu sliku na Facebook - to je inače posveta na početku Llosina romana Surova vremena u prijevodu Dinka Telećana.
No snalažljiva smo mi čeljad. U praksu je ušlo da se ni brojevi ni »raznospolne« brojevne imenice ne dekliniraju ako pred njima stoji prijedlog. Umjesto troma prijateljima moglo je stajati i za troje mojih prijatelja i sve pet.
P. S. Za one koji možda ne znaju što znači kratica ČPR: to je akronim za »časna pionirska riječ«, skraćeno »časna pionirska« ili ČP.
Oznake: jezik, gramatika, sintaksa
|
- 19:58 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
