10.09.2021., petak
Gdje, kamo, kuda?
I ponovo - samo usput.
Naime, lektoriram jedan tekst pa mi je na um pala i ova česta pogreška. Ta se pogreška javlja najviše kod govornika u većim gradovima, naročito u Zagrebu, a kod takozvanih je "provincijalaca" daleko rjeđa.
Sve dok se ne presele u Zagreb i ovdje ostanu. 
Sva tri navedena priloga upitni su prilozi vezani uz mjesto i prostor, ali svaki ima svoje značenje.
Gdje onačava mjesto na kojemu se što ili tko nalazi. I ne mrda odatle. 
Gdje ćeš večeras spavati? Kod kuće ili kod cure?
Kamo označava cilj kretanja, mjesto do kojega želimo stići, odredište.
Kamo ćeš opet? Kamo ideš ili kamo putuješ?
Kuda označava put kojim idemo, rjeđe ili češće, po izboru.
Kuda ćemo - lijevo ili desno? Kuda nam je bliže - obilaznicom ili ravno, onuda kuda cesta vodi?
Sve ovisi o glagolu uz koji se ovi prilozi upotrebljavaju. Gdje ide uz tzv. "glagole mirovanja", a kamo i kuda uz tzv. "glagole kretanja".
Što je sve uvjetno rečeno. Primjerice, kamo gledaš? ne mora podrazumijevati kretanje - možemo i stajati. Ili čak i ležati. 
P. S. Zapravo, završila sam s lekturom. Sad me čeka nekih 400 stranica u Wordu koje moram pregledati i provjeriti eventualne pogreške pri skeniranju. Naime, ponavljaju mi prijevod koji sam radila još na pisaćoj mašini pa su knjigu morali raskupusati i skenirati. Neka, samo neka oni mene izdaju. I pošalju pare. 
Oznake: jezik, gramatika
|
- 08:01 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
03.09.2021., petak
Slaganje vremena u hrvatskome
Kako to? Pa prošli smo put rekli da ga u hrvatskome nema!
Ne, nemamo ga u onom smislu u kojem to postoji u stranim jezicima spomenutim u jučerašnjem postu, ali ipak imamo neka pravila kojih se treba držati. Okej, svedena su na samo jedno glagolsko vrijeme, ali ipak je riječ o anteriornosti – zbivanju ili radnji koje prethodi glavnoj rečenici. To je onaj famozni futur II. Ili futur egzaktni. Ovo egzaktni nema nikakve veze sa značenjem u kojemu taj pridjev danas upotrebljavamo, nego u latinskome znači dovršen ili svršen, što piše (otprilike) i u etimologiji navedenoj u sklopu natuknice.
(Ako uspijem pronaći svoju diplomsku radnju koja govori o tome, skenirat ću je i staviti link na svoje internetske stranice. Možda će nekoga zanimati.)
Tvorba je jednostavna: svršeni prezent glagola biti (budem, budeš, bude; budemo, budete, budu) plus glagolski pridjev radni glavnoga glagola, pri čemu, dakako, treba paziti na sročnost (uzajamno slaganje) subjekta i predikata. Znate ono… rod i broj, padež u ovom slučaju nije u pitanju – uvijek je nominativ. Glagol može biti svršeni i nesvršeni. Zeznuta je, međutim, upotreba.
• Dok budemo plesali, nemoj mi gaziti po nogama.
• Ako mali bude gnjavio, istući ću ga.
• Tko bude pljačkao banke, nagomilat će puno love.
Primijetite da su u zavisnim rečenicama upotrijebljeni trajni li nesvršeni glagoli. Nađe li se u zavisnoj rečenici svršeni glagol, možemo ga, a tako se najčešće i čini, zamijeniti prezentom.
• Kad zaplešemo (umjesto budemo zaplesali), nemoj buljiti u druge cure.
• Ako me mali zagnjavi (umjesto bude zagnjavio), pravit ću se blesava.
• Tko opljačka banku (umjesto bude opljačkao) banku, za deset godina izići će iz zatvora; tko digne(umjesto bude dignuo) kredit, otplaćivat će ga do kraja života.
Pogrešno je u ovakvim rečenicama koje govore o budućim događajima upotrebljavati futur I. u zavisnoj rečenici, a to se sve češće čuje. 
*Ako će pasti kiša, pokisnut ćemo. A-a. Ako padne kiša, pokisnut ćemo.
Isto je tako pogrešno upotrebljavati budem i ostatak u nezavisnim rečenicama: *Sutra budem došao do tebe. Ne, nego: Sutra ću doći do tebe.
Ovo budem vrlo se često čuje u Zagrebu - drugdje ne znam. Pretpostavka je da je to utjecaj kajkavskoga. Naime, u Zagrebu se već odavno ne govori kajkavski - upitna zamjenica kaj? nije dovoljna, nego nekakvim mišungom kajkavskoga i iskrivljenoga standarda: Budeš došal na utakmicu? O tome je Mate Kapović pisao, primjerice, u članku Najnovije jezične promjene u zagrebačkom govoru. Ako vam se da (ili ako vam se bude dalo ), pročitajte.
U jednom je slučaju, međutim, potpuno pravilno upotrijebiti futur prvi u zavisnoj pogodbenoj rečenici - onda kada ona nema jednostavno futursko značenje, nego izražava namjeru. Evo primjera iz Stroja za maglu (autor: Pavao Pavličić).
Ako ćeš mene slušati – reče – nemoj u to dirati.
Oznake: jezik, gramatika, sintaksa
|
- 21:09 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
