Marketing
Slaganje vremena
Jeste li kada čuli za to? U hrvatskoj gramatici sigurno niste. Pojam je poznat onima koji su učili klasične jezike (consecutio temporum u latinskome, na starogrčki i ne pomišljam s obzirom na dosadašnja iskustva s naglašenim vokalima) ili žive strane jezike (sequence of tenses u engleskom, concordance des temps u francuskom, concordanza dei tempi u talijanskome – za njemački ne znam, to će nam reći IzgubljenaUGalaksiji).
Priča je prilično jednostavna. Bar teoretski. S jedne strane imamo glavne i zavisne rečenice, najzgodnije je za primjer uzeti izjavne. S druge imamo simultanost – istovremeno zbivanje ili radnju, posteriornost – naknadno zbivanje ili radnju i anteriornost – prethodno zbivanje ili radnju, a s treće pak raznorazna vremena koja opet izražavaju sadašnjost, prošlost ili budućnost. Načine ćemo za sada ostaviti na miru.
Dakle, u glavnoj rečenici može stajati sadašnje, prošlo ili buduće vrijeme, a u izričnoj će stajati ono glagolsko vrijeme koje bi u njoj stajalo da je nezavisna.
Parafraziram primjer iz ljubića Nore Roberts Otok Tri sestre.
• Primjećujem da su ulice pune turista.
• Primijetila sam da su ulice pune turista.
• Primijetit ću da su ulice pune turista.
U kvalitetu prijevoda neću ulaziti, ali čini se kako više nitko ne zna da se prošlo vrijeme u zavisnoj rečenici s engleskoga na hrvatski ne prevodi baš uvijek prošlim vremenom. 
Evo kako prevoditelj zamišlja da treba prevoditi. 
The streets, she noted, were already full of tourists.
Primijetila je da su ulice već bile prilično ispunjene turistima.
Ama nisu bile, mamlaze jedan, nego jesu pune turista (čemu uopće ispunjene turistima?), u trenutku kada ih ona promatra. Za nju je to sadašnjost pa i u hrvatskome treba upotrijebiti sadašnje vrijeme. Ili prezent.
Zabilježila sam još nekoliko takvih primjera, ali time ću vas uveseljavati sutra. 
Post je objavljen 31.08.2021. u 18:30 sati.