20.06.2021., nedjelja
Neodređeno s prijedlozima (kratki dodatak)
U onome što sam jučer napisala ima i iznimaka. Primjerice, kada se ništa ili nitko shvaćaju kao imenice. Ne kao imeničke zamjenice, nego baš kao imenice.
S nitko imamo poznati primjer iz Odiseje, u epizodi kada Odisej osljepljuje Polifema, ali mu prethodno kaže kako se zove Nitko. Početno veliko slovo u govoru se ne čuje pa kada se ostali Kiklopi (da, veliko slovo jer su Kiklopi u grčkoj mitologiji pleme divova, a IHJJ se može požderati!  ) strče oko njega i pitaju ga tko mu je uništio ono jedno jedino oko, Polifem ustrajno odgovara: "Nitko, Nitko!" Na što kiklopska ekipa pomisli da je poludio i raziđe se.
Ništa se nalazi kod Lukrecija - primijetite da sam izostavila negaciju uz glagol, u spjevu O prirodi, gdje rimski filozof kaže ex nihilo nihil, a on je ideju pak preuzeo iz Parmenidova aksioma... ovdje slijede hijeroglifi koje sam pretvorila u sliku – dolje je u post scriptumu.  U prijevodu iz ničega (ne biva) ništa.
Glagol je u zagradi jer ga ni u grčkome ni u latinskome nema. Prema starome dobrom običaju da se glagoli sa značenjem biti ili postajati uredno izostavljaju, naročito ako su u trećem licu, bilo jednine bilo množine. Pa se ti misli što rečenica zapravo znači. 
P. S.
Oznake: jezik, pravopis, gramatika
|
- 12:15 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
19.06.2021., subota
Neodređeno s prijedlozima
Ne, ovo ne znači da s prijedlozima treba postupati neodređeno odnosno šlampavo. Baš naprotiv.
Pod riječju neodređeno mislim na neodređene zamjenice i pridjeve, ovaj put u kombinaciji s prijedlozima. U našim se gramatikama govori isključivo o neodređenim zamjenicama te se među njima razlikuju imeničke i pridjevske. Ne vidim razloga za to: ako stoji samostalno, onda je zamjenica, a ako stoji uz imenicu onda je pridjev. No u vezi s prijedlozima takvo je razlikovanje nebitno.
U pitanju su neodređene zamjenice i pridjevi koji se tvore dodavanjem ni ili i pred upitnu ili odnosnu zamjenicu: nitko / itko, ništa / išta, ničiji / ičiji, nikakav / ikakav itd. Nađe li se pred njima neki od sljedećih prijedloga: na, o, od, po, pred, s, u ili za, taj se prijedlog ubacuje između ni odnosno i te zamjenice, a cijeli se izraz piše tročlano. Iznimka je prijedlog bez.
Ni na koga se ne ljutim.
Ni za kakav novac ne bih to učinio.
Jesam li tada i o čemu razmišljao?
(U vezi s drugim primjerom pada mi na pamet anegdota o Shawu i cjenkanju, ali o tome drugi put.)
Internet ovo često demantira, ali internetu ne treba vjerovati, čak ni kada su posrijedi nešto ozbiljniji izvori od na brzinu naštancanih portala. Evo nekoliko primjera.
Cosmopolitan, 20. travnja 2021.
Na ničiju sreću, vraćaju se traperice niskog struka…
Ne, nego:
Ni na čiju sreću, vraćaju se traperice niskog struka…
Faktograf, 18. travnja 2020.
Ostali smo u situaciji da na nikakvu naknadu nemamo pravo...
Ne, nego:
Ostali smo u situaciji da ni na kakvu naknadu nemamo pravo...
Donekle ih može ispričati činjenica da su citirali pismo neke čitateljice, ali samo donekle.
Prijedlog bez, rekli smo, ne podliježe ovom pravilu.
Večernji list, 20. svibnja 2021.
Optužuje ljude na sve strane bez ijednog dokaza...
Ovo je, međutim, nedopustivo.
Iz jednoga od dokumenata Suda Europske unije.
(Falabogu, bar smo court of justice prestali prevoditi kao sud pravde. )
Ne oslanjajući se na nikakvu sudsku praksu niti dajući posebno obrazloženje…
Ne, nego:
Ne oslanjajući se ni na kakvu sudsku praksu niti dajući posebno obrazloženje…
Da, dokument je izvorno na engleskome, ali u Bruxellesu imamo hrvatske prevodioce i hrvatske lektore. Grijeh pada na njihovu prevodilačku i lektorsku dušu.
Ili iz članka Lažeš li?, što ga je matematičarka Franka Miriam Brückler, predavačica na PMF-u – ne traži mi se je li profesorica, docentica ili nešto treće – napisala za Matku: časopis za mlade matematičare, vol. 29, no. 113, 2020. Članak govori o Hammingovu kodu, ali me nemojte pitati što je to.
Naravno da mi ne trebaš reći jesi li lagao u ijednom odgovoru! / Jesam li u ijednom odgovoru lagala?
Ne, nego:
Naravno da mi ne trebaš reći jesi li lagao i u jednom odgovoru! / Jesam li i u jednom odgovoru lagala?
I Hrčak, kao centralni portal koji okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise, baš kao i Matka, imaju urednika i lektora. Kojima je takva "sitnica" promaknula. Kako se onda može očekivati da će se naši budući znanstvenici i stručnjaci umjeti pristojno izražavati? 
Oznake: jezik, gramatika, pravopis
|
- 20:23 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
11.06.2021., petak
Sročnost ili kongruencija – drugi nastavak
Nadajmo se i posljednji. 
Kada se subjekt iz prve rečenice pojavljuje, izrečen ili neizrečen, u rečenici koja se na nju nadovezuje, bilo da je zavisna ili nezavisna, sročnost se uz zbirne i brojevne imenice može i promijeniti, to jest može doći do slaganja po smislu.
Nažalost, moja omiljena gramatika navodi primjere koji potječu od Vuka Karadžića, a njega danas nije popularno spominjati. Primjeri jesu ponešto preinačeni, ali se autorstvo lako može utvrditi.
U Dubrovniku prva gospoda bila su vlastela, oni su se pravima razlikovali od svoga naroda.
(Prerađeno prema rečenici iz Srbi svi i svuda.)
Kazuju da se Kraljeviću Marku Šarac zaglibio u nekakvoj bari i da su obojica propali.
(Prerađeno prema rečenici iz Srpskog rječnika.)
No tko kaže da i sama ne mogu smisliti odgovarajuće rečenice?
Braća su se posvađala zbog nasljedstva, ali su ga poslije ipak dogovorno podijelili.
Sva su četvorica zajedno otišla na sastanak gdje su detaljno razradili plan i program.
Bar su suvremene i na svakom se koraku može naletjeti na takvu situaciju.
Uz brojeve dva, tri, četiri i oba imenice koje su njima određene stoje u obliku koji odgovara genitivu jednine, a zapravo se zove paukal (malěna), ali je našim gramatičarima to uglavnom lakše nazivati dualom (dvojinom) bez obzira na matematiku. Glagol, dakako, stoji u množini, a na pridjevske se riječi odnosi isto pravilo kao i na imenice.
Dva (tri, četiri, oba) čovjeka sjednu za stol. Ili: sjela su za stol.
Jasno, pri prelasku u drugu rečenicu može doći i do slaganja po smislu.
Kad oni tamo, a dva cara došla da prose i metnuli jabuke na sto.
(Opet prerađeno prema Srpske narodne pripovijetke. Yesssss! Vuk je isprva pisao (i)jekavicom, a razna su tumačenja o razlozima zbog kojih je poslije dao prednost ekavici – uglavnom su polititikantski intonirana pa o tome ne bih.)
Uz brojeve pet, šest, sedam itd. glagol obično stoji u jednini, imenice koje su njima određene u genitivu množine, a pridjevska riječ dolazi u srednjem rodu. Množina se rjeđe rabi.
Ni svih deset žena nije ju uspjelo nadglasati.
Mali savjet. Pita li nas tkogod je li u pitanju genitiv jednine (zapravo, paukal) ili genitiv množine, najlakše ćemo to utvrditi na primjeru imenice čovjek kojoj množina glasi ljudi.
Dva (tri, četiri, oba) čovjeka, ali: pet, šest, sedam itd. ljudi.
Nada je bila uzaludna.
P. S. Ne mogu provjeriti točnost linkova - knjige nemam doma, a ne ide mi se u NSK.
Oznake: jezik, sintaksa, gramatika, pravopis
|
- 13:04 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
06.06.2021., nedjelja
Velika i mala slova – drugi dio
Ograničit ću se danas samo na pisanje zamjenica u drugom licu jednine odnosno množine.
Dakle, u pismima, e-porukama, na dopisnicama napisat ćemo zamjenicu Ti odnosno Vi velikim početnim slovom da osobi kojoj se obraćamo pokažemo poštovanje. Nije službeni naziv, ali u zezanciji nazivam to velikim slovom iz poštovanja. Kao što sam neki dan rekla, pravopisi to još uvijek preporučuju.
Osobno, ne vodim o tome puno računa, ali nemojte slijediti moj primjer jer sam ja prava zloća.  Uglavnom, pišem li nešto službeno, pridržavat ću se tog pravila, pogotovo ako se korespondentu obraćam sa vi. Ako smo na ti, neću.
(Baš sam sinoć pisala odgovor dvojici izdavača i jako sam pazila da svugdje napišem Vi, Vas, Vam, kao i Vaš – najviše zato što su i oni tako pisali u svojim porukama, a vjerojatno dnevno razmijene više poruka sa suradnicima nego što ja to činim pa znaju kako se treba ponašati. S druge strane, imam nekoliko poznanika i kolega s kojima sam, ma koliko dugo i dobro da se poznajemo, još uvijek na vi. Ne znam je li se to i vama desilo, ali jednostavno ima ljudi kojima nisam u stanju reći ti, a s druge strane, neke već od prvoga časa počinjem tikati. No to već više potpada pod psihologiju nego pod pravopis – uostalom, u govoru se velika i mala slova ne čuju, eventualno se podrazumijevaju.  )
Pišem li, međutim, pritužbu Elektri – ne baš kao Draga Elektro – pisat ću vi malim početnim slovom. Isto vrijedi i za bilo koju instituciju – bolnicu, ambulantu, školu, ministarstvo... Zašto? Obraćam se skupini ljudi, a ne jednoj osobi. Isto tako, vrijedi i obrat, a ustanove i tvrtke u tome vrlo često griješe. Tvrtka, recimo, piše: drago nam je što vam možemo ponuditi novi artikl... bla-bla-bla. I onda zamjenicu vam napiše kao Vam. Ne ide to tako: u pitanju je neodređeno obraćanje svim korisnicima ili strankama. Banka se obraća svima, a ne samo jednoj osobi kada piše: javljamo vam da se od početka sljedećeg mjeseca mijenja..., a ako ste prekoračili limit, onda će tekst glasiti: gospodine / gospođo, na Vašem računu fali lova. Vidite koliko je malo početno slovo bolja solucija?
(Nevezano s ovim, primila sam ja već i božićnu čestitku – neću reći od koje kuće da ih ne sramotim – na kojoj je pisalo: Marry Christmas! Baš me zanima kako su reagirali bračni partneri. )
Ukratko, u neutralnom odnosno neosobnom obraćanju zamjenicu vi i vaš te sve izvedenice pišemo malim početnim slovom, a velikim samo ako se nekome obraćamo kao osoba osobi.
Ako ima nekih nejasnoća ili ako mislite da treba nešto dopuniti, opomenite me u komentarima.
Oznake: jezik, pravopis
|
- 20:24 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
05.06.2021., subota
Velika i mala slova – prvi dio
Početna, dakako.
Najprije bih voljela nešto reći, a usput i vas upitati što mislite o tome. Oduvijek su me učili, vjerujem i vas, a tako piše i u pravopisima: to i to pišemo velikim odnosno malim početnim slovom. A jel? Pišemo olovkom, kemijskom, starije generacije možda i nalivperom, kredom po ploči i slično. Nedajbože da bismo u školi rekli „pišem s olovkom“. Odmah bi uslijedilo objašnjenje kako instrumental pred kojim stoji s znači društvo (znači i svašta drugo, ali o tome ću u nastavku), a instrumental bez prijedloga označava sredstvo. Valjda svi pamtimo već otrcani primjer: Idem u školu biciklom, ali s prijateljicom. I ona je na biciklu. Ili me prati na rolama. 
Instrumental pred kojim stoji prijedlog s ne mora označavati samo društvo (instrumental društva), može označavati i način, vrijeme (kao odgovor na pitanje kada?), objekt (samo uz neke glagole), atribut, ali i sredstvo ili oruđe uz riječi koje se ne sklanjaju.
Po jedan primjer za svaki od navedenih slučajeva.
Način: Maturirao je s trojkom, i to jedva.
Vrijeme: Sa svakim danom sve mi bolje ide.
Objekt (dalji): Čini s time što hoćeš – ili baci ili zadrži.
Atribut: Područje s umjerenom klimom.
Sredstvo ili oruđe (uz nesklonjive riječi): Tog dana oralo se sa sedam traktora.
Dakako, nešto se od ovoga može i preinačiti pa reći drukčije, ali u dva se slučaja često griješi: ne valja pisati – govoriti možete kako hoćete! – *vremenom i *obzirom da, nego treba s vremenom i s obzirom (na to da).
E sad… Izraz pisati velikim / malim početnim slovom zapravo znači: "pisati tako da na početak riječi stavimo veliko odnosno malo slovo". Pogledate li primjere koje sam gore nabrojila, jasno je da je u pitanju instrumental načina. I da bi trebalo reći s velikim / malim slovom.
No sada je prekasno - jednostavno se uvriježio i tu nema pomoći.
Oznake: jezik, pravopis, internet
|
- 20:18 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
