Što li je sad to? Ma to vam je ono što su nam u školi nastojali utuviti u glavu – slaganje u rodu, broju i padežu, ali baš i ne mora biti tako. Jer iznimke… 
Sročnost u korijenu ima rěčL odnosno riječ, kako to danas kažemo, a kongruencija dolazi od latinskoga congruentia, što je deverbal odnosno riječ izvedena od glagola, u ovom slučaju od glagola congruere (slagati se). Oba izraza, dakle, znače uzajamno slaganje.
Pa da vidimo kako to funkcionira u praksi.
S jedne strane čitam ovakvu rečenicu – ne zanima me ovdje politika ni cijepljenje, samo slaganje subjekta i predikata: Ideju o odricanju od patenata na cjepivo za covid prvo su predložili Indija i Južnoafrička Republika (Jutarnji list, 8. svibnja 2021.). Ma je li? Indija je imenica ženskoga roda, baš kao i Južnoafrička republika, a predikat je u muškome rodu! S druge se strane jedna frendica na Fejsu snebiva što čovjek koji je sa španjolskoga preveo zbirku poezije svoj prijevod posvećuje troma mojim prijateljima, a onda ih sve troje poimence navodi i više je nego očito da je jedna od tih triju osoba žensko.
Ukratko, ne funkcionira nikako.
Ima tu puno finesa, a neke su se sitnice s vremenom i mijenjale. Osobno, najčešće se držim prastare gramatike koju su napisali Brabec, Hraste i Živković i smatram je najboljom i najsustavnijom od svih koje su kod nas izdane. Dakako, u obzir uvijek uzimam i izmjene u standardnome jeziku do kojih je u međuvremenu došlo. No evo onoga što je ostalo, nije se promijenilo, a i nema nikakva razloga da se promijeni.
Prvo. Subjekt i predikat slažu se međusobno u rodu i broju – slaganje u broju vrijedi za glagolski, a slaganje i u rodu za imenski predikat. Padež je neupitan – uvijek je posrijedi nominativ. 
U prvome od sljedeća dva primjera nominativ množine slaže se s glagolom u trećem licu množine, a u drugome primjeru vidimo i slaganje u rodu.
Vidre (ili medvjedi ili djeca) brčkaju se u plićaku. No vidre su hitre, medvjedi tromi, a djeca nesnosna.
Drugo. Tko jači, taj kvači: prvo je lice "jače" od drugog i trećeg, a muški rod "jači" od druga dva roda.
Uzmimo, primjerice, kombinaciju prvog i drugog lica jednine. Ili prvog i trećeg lica jednine. Jasno je da su u pitanju dvije osobe ili više njih, ali uvijek prvo lice preteže. Što znači da će predikat biti u prvom licu množine.
Ti i ja išli smo skupa u školu. Brat i ja često smo se svađali.
Ako su pak subjekti očito različita roda, bilo prirodnog bilo gramatičkog, onda prevagu odnosi muški rod.
Vesna i Branko išli su skupa u školu, ali Vesna i Marina išle su skupa u prvi razred.
(Isti primjer kao i onaj s Indijom i Južnoafričkom Republikom.)
Treće. Uz imenice srednjega roda dolazi i pridjev u srednjem rodu, glagolski ili kakav drugi), bez obzira na prirodni rod.
Dijete se rasplakalo. Momče je vragoljasto namignulo. Djevojče je bilo sramežljivo.
Četvrto. Sa zbirnim imenicama može biti i ovako i onako. Najčešće uz njih stoji glagol u jednini, a pridjevska riječ u ženskom rodu.
Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna. Telad pase kuda god stigne.
Reći ćemo, međutim: djeca su gladna. O tome sutra. 
Oznake: jezik, gramatika
|
