22.01.2016., petak
Imam stvari
|
Dobila sam stvari! Kakve stvari??  Pa " s.t.v.a.r.i. " Ahaaaaa, dobila si mengu!! Pa tak reci. Svaka curica, mlada žena , od kako stupi u doba spolne zrelosti pa do kraja te iste, spolno/reproduktivne zrelosti, svaki mjesec, redovito ( ukoliko nije hormonalni disbalans ili trudnoća u pitanju ) dobije menstruaciju, mjesečnicu, mjesečno krvarenje. Menstruacija nam govori da je jedan ciklus završio te da počije novi. Samom menstruacijom oljušti se maternica kako bi izbacila ,neoplođenu i trulo/raspadnutu, jajnu stanicu van te se sama očistila i pripremila na novu, možebitnu, trudnoću oliti oplodnju. Jednostavno u svoj svojoj fascinantnoj nejednostavnosti prirode. Menstruacija. I zakaj onda mnoge žene koriste tako sulude riječi za menstruaciju? - stvari - oni dani -vještica -došla tetka  I usput, te iste koje ne mogu izgovoriti menstruacija mahom za vaginu/pizdu/pičku vele : ona stvar ili koka ili gospođa dok penis/kurac/pimpek nazivaju lulek, mišek, pišek........Nekako žene, koje koriste takve izraze, doživljavam neozbiljnima ili barem nepotrebno sramežljivima?! Oznake: Mjesečnica, menstruacija, menga |
19.01.2016., utorak
Gablec, LCHF gablec.
|
Ono si što misliš, radiš, ono si kako djeluješ, ono si kako ljubiš, jeBeš, jEdeš; da, vele da smo ono kaj jedemo. Epa, i u jelu, meni je osnovna parola, misao vodilja - umjerenost u svemu. Ne volim ništa brzopotezno, ne odobravam mršavljenje u tri tjedna, nagle promjene prehrane na "zdravo" a to zdravo se odnosi na gladovanje i ne kretanje. Umjerenost u svemu i fizička aktivnost, za mene je to jedini ispravan način. I ne, ne znači da nam tijela moraju biti isklesana kao apolonima, da se svaki mišić mora nazirati, da nam guzice moraju biti prčaste , cicke ultra čvrste. Ono što moramo, ako već nešto moramo, moramo težiti zdravlju, a zdravlje dolazi iz prirode a priroda je u ravnoteži - takvi bi i mi sami trebali biti, maksimalno koliko možemo ovisno o mogućnostima; se razme. A LCHF, lchf je filozofija prehrane koja govori da bi se trebalo jesti što manje ugljikohidrata - Low carbs ( niski ugljikohidrati ) i što više masnoća ( High fat ), jasno onih prirodnih. LCHF govori da treba jesti samo ono što nam priroda u datom momentu pruža; i to je meni sasvim prihvatljiva filozofija; jer živimo gdje živimo, u klimatskom pojasu kojji je takav kakav je pa kod nas u prosincu ne rastu jagode - pa je suludo da ih i jedemo - u prosincu!!! LCHF kaže da treba jesti bjelančevine životinjskog i biljnog podrijetla a da treba zaboraviti na sve vrste škroba. Znači, najjednostavnije rečeno, lchf zagovara da se jede sve što raste NAD zemljom a ne POD zemljom. Kako velim, umjerenost u svemu je meni najveći zakon pa tako od svih filozofija prigrlim što mi odgovara. Prema svemu tome; ja konzumiram neki opušteni lchf ilitiga kako vele Paleo ( nije strogi lchf koji "brani" štošta ). Tako jedem već zadnjih 20 godina , kada se nije ni znalo za taj lchf; a sve je počelo za jednim ručkom kada sam sama sebi rekla...." uz svo ovo meso i povrće ( koje obožavam ) pa komu treba kruh/tijesto.... " Osonova moje prehrane je meso ( opet ne previše, makar sam ko klinka samo meso žderinjala ) , puno povrća, dosta voća. S time da ja jedem i povrće koje lchf ne zagovara i jedem ga spremljeno na način na koji lechf ne zagovara. Mahunarke recimo, lchf kaže NE mahunarkama a ja ih konzumiram. Voće, jedem svo voće dok lchf kaže da se jede samo ono bobičasto. Meni je , maltene, bogohuljene ne jesti voće tako da nema šanse da bi prigrlila tu lchf tezu. Stoga, evo vam , u par fotkica, današnji gablec mog čovjeka i mene a na lchf način - namirnice su sve provjerene ( lchf obožava da je sve domaće ) Jaja - snesle naše kokice koje fino žive za razliku od onih bogice po kavezima  Kobasice - naša proizvodnja. Meso kontroliranog podrijetla  Tikvice i čimulice kelja - poznati izvor ( Šibensko područje )  Mast - vlastita proizvodnja, špek kontroliranog podrijetla  Povrće baciti na mast, kobasice i jajca skuhati. I za 20 minuta dobijete ovo; a fino je da vam nemrem dočarati. Posoliti i poprapriti po želji i okusu.  I za kraj ovog gableca da vam još jednom spomenem ; nisam zaluđena lchfom niti ičime, i kako sam rekla, od svega si uzmem ono što mi odgovara i primjenim svom načinu života u omjeru za koji smatram da je najoptimalniji za moje tijelo. A ako vas LcHf zainteresira; slobodno proguglajte, potražite si i knjigu koja govori o nekim zabludama i prevarama kojima nas kao uče od malena, napisala ju je gospođa Anita Šupe ( ne poznajem ju , ovo nije reklama ) i potražite si prvu lchf kuharicu koju također potpisuje također Anita Šupe u suradnji sa Arijanom Miljević Bugenvilija ( ne poznajem ni ovu gospođu tako da stvarno ovo nije reklama ). I naravno, brdo članaka, grupa i tekstova o lchf načinu prehrane ima po internetu, na faceu; ma svuda! Dobar tek, i ne pretjerujte ni u čemu. Oznake: LCHF, Zdravlje, prirodno, hrana, gablec |
17.01.2016., nedjelja
Like! am, aš, ate, ajte, dajte, najte.....
|
Prožvakana tema al evo ispljuvka iz mojeg čoška. Teško je već na tom facebooku; prijatelji imaju svoje partnere koji su opet tvoji prijatelji. Prijatelji i njihovi partneri imaju svoje prijatelje koji su prijatelji od tebe i tvog partnera. Pa smo svi skupa članovi u nekim grupama a prema zajedničkim afinitetima spram ovog ili onog. Pa jedan od prijatelja postavi fotku na svojm zidu, pa mu lajkam. Pa tu istu fotku stavi kao naslovnicu, pa za sliku profila - pa sve to uredno lajkam. Istu tu fotku podijeli u grupi u kojoj sam i ja - i opet je red lajkati. Onda tu istu fotku objavi partner te osobe ; koji je također moj, a i mog partnera, frend ( i privatno i fejsbukovski ) - i kod njega moraš tu sliku lajkati. Onda partner stavi tu istu fotku kao fotku profila i povrh svega ju objavi u još dvije grupe u kojima sam i ja, a i njegov partner a i moj partner. Dosta je toga više; ne lajkam te posvuduše i ne lajkam to lajkanje i ne briga me dali netko površno smatra ako nisi lajkao da se zato manje "volimo" I kaj je taj face uopće? Imam ga od 2008 godine, imam cca 350 ljudi na facebook listi prijatelja i njih 42 ne poznajem osobno; smatram da to nije nekaj strašnoga. Za razliku kada poneki imaju i po 1500+ "frendova " od kojih 1378 ne poznaju. Ne volim stavljati previše fotki na face niti to radim redovito; ne stavljam nikakve selfije, melfije ili elfije, ne objavljujem dnevne radnje koje radim; makar mi često dođe želja da napišem " upravo smo se izjebali ko manijaci " ili " evo, sad ćemo ponovo " ili " mmmm, pa jer ima nekaj bolje nego dobro se posrati " ili " taj i ta su baš glupi ko dva stupa i baš ne kužim zakaj se mi još poznamo! Meni je facebook kao neki portal za dalje, s obzirom da sad svi tam nekaj dijele, kopiraju. Na facebooku se sada nalazi šuma svakojakih informacija koje vode dalje do ovog ili onog portala; pa ga ja i koristim kao svojevrsni "tunel" za doći do nečega drugog. E da, dobar mi je face kada se malo treba prepucavati s nekime na kojekakvim temama i drago mi je da postoji jer se lijepo vidi koliko je bedaka među nama. Makar, i ja se još uvijek začudim da tak glupi ljudi uopće postoje. Imate uopće , vi blogovci, facebook? Ugodan vam ostatak nedjelje i ugodan početak novog tjedna. Oznake: like, Facebook, prijatelji |
15.01.2016., petak
Duge gaće - rekla je da'će!
|
I kad nema dlaka; smrzne se pica svaka; ili pimpek. Vrtim sjećanja, ne, nemam loših iskustva a ni trauma sa štramplama, onim štramplicama iz ranih osamdesetih, koje nisu bile ni približno fine kao današnje, grublje su bile tkane; ali ,već i onda, bilo ih je u nekoliko boja. Crvena, plava, žuta, smeđa - to su boje koji se ja sjećam. Crvene su bile, ofkors, za curice a plave za dečke; makar su sve boje oba spola nosila podjednako; nije bilo biranja. Onda su se dečki nekad bunili da imaju štrample za cure. Al, ko te pita, pa niš se nije bacalo, štramplice su se i nasljeđivale. Moj brat je nosio štrample koje sam ja prerasla, i evo ga danas, niš mu ne fali, potpuno je muško ! I tako, nauči se čovjek na taj odjevni predmet; pa i kad poraste, evo kao ja, čim se temperature spuste ispod 5 stupnjeva celzijusevih, štrample se navlače. No, sada to više nisu štrample, sada su to raznorazne fine najlonke, od 30 pa nadalje dena ( den - oznaka za debljinu pletiva najlona ). Napredovala je industrija štrampli pa ih danas ima kojekakvo čudo, predivnih boja i uzoraka, mekane su na dodir, maltene nepoderive. Imamo na izbor štramplice bez stopala ilitiga tajce to zovemo, a tajce su tako praktične i presuper da vam ja to nemrem opisati. Ne mogu više zamisliti da ih ne nosim; smrzla bih se. A muškarci? Kako se oni ne smrznu i šta muškarci nose ispod hlača kada je hladno? Moj deda, i njegova generacija , i dalje nose duge gaće, i to onakve kakve su se nosile prije 30+ godina, podosta široke, s rupom i uvijek su bijele , pamučne. Takve se ni meni ne sviđaju, ako poradi ničeg drugoga , zato jer nisu uske. A jedan od glavnijih uvjeta za "štrample" je da moraju biti uske i rastezljive. Šta nose mlađi muškarci? Svake zime predlažem mužu da počne nositi muške tajce; kategorički me odbija. Pa zašto nećeš? Kaj ti nije zima? Ne, njemu nije zima! Ali kako ti nije zima, čovjeće, hodati po vani dva sata na - 8 ?? I ne, njemu nije i nije zima. Uostalom, svaki put me pošpota, da šta je meni ; da kako bi on nosio te štrample , da nije on.......nije on feminiziran. I ok, nije femniziran ali kaj to znači, da treba biti lobotomiziran i ne željeti sebi bolje? Pa danas za muškarce postoje takve divne tajce, podhlače, kako god da to nazovemo, obučeš i ništa se ne kuži a nogicama fino toplo i ugodno. Jel u redu furati muške "štrample"; i dali vas zaista tih par dlaka na nogama bolje grije? Ili trpite jer ne može svaki prihvatiti da navuče , kaktiga, ženski odjevni predmet? Dali su tajce rezervirane samo za Robina iz Hooda? Oznake: štrample, tajce, najlonke |
14.01.2016., četvrtak
O(da) dlakama!!
|
Rađamo se ćelavi, neki više neki manje. Rađamo se, ponekad, i dlakavi, struka veli - Lanugo dlačice - razvijaju se u trećem mjesecu fetalnog života te odpadaju oko sedmog ili osmog mjeseca intrauterinog života ili u slučajevima da ne otpadnu prije poroda onda se to dogodi par dana do tjedan nakon poroda. Do puberteta smo slabo dlakavi, samo dlake na glavi . Nekada, dlake su imale svoje funkcionalnosti. I oba spola su bila dlakava, fajn dlakava. Okej, oduvijek su žene bile manje dlakavije, no priroda je tak rekla jer je ženama namjenila drugačije posle. Dlake su nas štitile ( i još uvijek to rade ) od hladnoće, od vlage, od neželjenih mikroba koji bi nam rado ušli pod kožu i probleme stvarali. Dlake na glavi nam čuvaju glavu, dlake na licu nam čuvaju lice, u nosu dlake zagrijavaju zrak, dlake pod pazuhom tjeraju znoj dalje od naše kože, dlake uokolo spolnih organa iste te štite da ne na(je)zebu te da se kojekakve kapiljice pišaline i ostalih sekreta ne vraćaju nazad na bitno mjesto - u rupu/e. Dlake oko čmara služe tomu da nam kiseline i sam drekec kožu ne nagrize. Dlake na nogama, čuvaju i štite noge......i tako ; dlake imaju smisla; ili su bar imale. A danas, danas je grdo vidjeti dlake, previše dlaka. Na ženama pogotovo. Jezuškrituš s dlakama. Digne ruku da se ulovi za prečku u tramvaju a ono busen štrči van. Grozota, kaj ne, reklo bi 70% ispitanika, bar si tak mislim. I sama nisam neki veliki ljubitelj dlaka no ne volim kad se pretjeruje. Nemrem si zamisliti da gladim kurca oko kojeg je sve golo. Mislim, mogu si zamisliti al ne vidim smisla u tome. To bi me , moguće, bilo malo i sram; odma bi se sjetila da samo djeca nemaju dlake. A to mi odma, nekak, nije po zakonu, jer kaj imaju djeca sa sexom?! Dok dlake ne narastu, nema sexa ni za koga. Makar, danas dlake klincima rano i rastu; sve to od mekićadrekića i glupih navada i previše tuđih hormona - al to je već neka druga priča. Ipak, fino podšišano je baš fajn. Kad sam ovog svog čoveka, i želim da mi bude zadnji kojeg pregledavam; spregledavala na našim prvim susretima, gledala sam mu i u vrat, tražila sam one neke dlake kaj muškima znaju proviriti van iz majce/košulje. Takav muški, kome dlakevan štrće, taj ima i dlakava leđa - a od takvih ja bežim. Ovaj moj, falabogubudi, nije imal i nema dlakava leđa. A da nebi ja svetica kaktiga bila, i kod mene ima dlaka, nekad više, nekad manje...... Zimi, zimi pošaljem na neplaćena dva do tri tjedna britvicu i ne javljam se svojoj gospođi koja čupa s voskom. To zovem period kada mi se koža odmara od raznoraznih struganja žiletom, polivanja vrućim voskom, natezanja delikatnih , mekanih komada kožice oko pice, guzice i takoooo to. I, baš je sada taj period. Period moje , nekakve, čupavosti. Istinabog, taj period se taj čas prekida ukoliko je neka spešl prilika, neki party, domjenak ili možda odlazak doktoru. I tako, nešto više nego inače, dlakava sam. Pustim one fine podpazušne dlakice da si narastu, noge da očupave, pipica da se sakrije......čovjeku mom , tvrdi mi i dalje, nikaj to ne smeta za šajbanje - možda žmiri, ne znam jer i ja često žmirim ili prehitim galvu u nazad od transa..... Al, neki dan, sjetim se; pa ja moram k svojoj jednoj dokici da mi napiše nove papire da si idem malo neke terapije za svoje skoliozice odraditi. I dobro, fino se ja splahnem kak te uče od malena kad se doktoru ide ( ono, sjedneš si na kadu pa si podapereš noge,rit i pizdu ili pimpeka - kak već ko ima ) ali si i pomislim, hmmmm; a da ja riješim ove podpazušne ?? Ma neee, a kaj bi, pa nebu me niš gledala, samo mi treba papire pisati!!! Eeee Trole vole!!! Dođem ja tam, večer večer i tak to; sjednem na čas kad ona meni nek se skinem. Nisam nekaj sramežljiva kod doktora al sam ju sad na čas pogledala pa onak blesavo pitam; da kaj, samo vestu. Da, vestu i majcu i sve kaj imate da ste goli do pasa. A pasmater. Ajde, znam se ja skinuti tak da ne pokažem ono kaj neću; al kaj to vrijedi kad je ona zapela da me još jednom spregleda. Pa nek dignem ruku, pa mi ju ona frče, pa nek raširim ruke, pa nek se sagnem, pa nek si legnem.......ooooooo, muko moja. Pravila sam se, jasno, ko da mi je svejedno; jer ipak, dlaka je dlaka, dlaku ima žena svaka. Al, zericu sekunde mi nije bilo svejedno. Ali; nisam se zacrvenila niti sam mucala; glumim ko dve Veljače. Zato, danas, danas je bio dan dlaka , dana dlaka u mojem salonu " Moja kupaonica" Fino sam si ofarbala sjede dlake na glavi, počupala onih par dlaka kaj mimo luka obrva rastu, isčupala one dvije dlake kaj bi rado brkovi bili, jednu koja se zove "brada" pod bradom ( nju mrzim najviše - nema je nema i onda ko da preko noći naraste ). Zbricala sam nožice i pazuhe nesretne, sredila prepone i gospođu pizdu. Nakon sat i dvadeset minuta misije dlaka; kupaonica je izgledala kao da sam tri kokoši nutra pofurila i perje im počupala. Morala sam si sjesti malo, kavice jutarnje srknuti i jednu rakijicu drmnuti da dođem sebi. Tada sam bila spreman za krajnu fazu misije "Dlaka u salonu Moja kupaonica" Navukla sam zelene rukavice, maknula sve kutijice, kremice, sve đinđe, strpala veš u mašinu i dala se čišćenju...... Bome, dlake su me danas fajn zmorile i leđa me bole. I da , isplati se , itekako, kada imaš, da te drugi srede. |
11.01.2016., ponedjeljak
Samo da mi rodiš!!!
|
Zdravlje, sreća i veselje - moje su tri želje. I to je moja misao vodilja, od kako sam klinka bila. Moje želje, u biti želja, oduvijek je ista.......zdravlja, sreća i veselja.....i ne znam što čovjeku drugo treba!!! Prošle godine, za 35ti rođendan, draga bakica moja ( s kojom sam provela lijepo i ispunjeno djetinjstvo, tokom kojega sam se kroz igru svemu i naučila ) zaželjela mi je puuunooo zdravlja i "samo da mi rodiš praunuka". Za Božić, koji tjedan kasnije, ista ta bakica rekla mi je : molim se bogeku; samo da mi rodiš praunuka. Kako smo ušli u novu, nazvala sam bakicu; koja je kao prvu želju za mene izrekla : samo da mi rodiš !!! Evo, prije koji dan; bio je bakici rođendan; poželjela sam joj barem da do stotke dogura; a ona meni : ma samo da mi rodiš praunuka!! I šta sad da ja radim? Moja bakica je zapela pa zapela; ona se moli bogeku da ja rodim, ona svaki dan o tome misli. A nije da nismo probali, spelcalo se jednom al nije zraslo do kraja. Uh, roditi?!! Nikada mi nije bila primamljiva misao da budem trudna i da rodim. Ko klinka, veli mama, imala sam neki period kada sam vikala da bi bila časna. Kada su me pitali zakaj; odgovarala sam da zato jer one ne moraju rađati. Već oko 18te sam znala da časna nebum ziher jer je sex nekaj vrlo zgodnog i zabavnog i zanimljivog; no, sex ne znači da se mora roditi?! Kasnije, govorila sam.....ako nađem adekvatnog čovjeka, možda budem razmislila. Onda je i došao taj adekvatni, pred tridesetom....totalno adekvatni, najbolji, ma za mene samo takav, baš takav kakav je!!! I kaj sad? I dalje mi nije divna pomisao da bi bila trudna i da rodim. To drugo sT(r)anje mi je baš odbojno. Odma si pod nekom lupom, odma moraš duplo paziti, nesmiješ brzo gaziti, trčati, ludovati, nesmiješ više ni cugicu popiti.......odma te pikaju pa ti krv vade, pa na kojekakve preglede moraš ići; pa jel imaš dijabetes, ovo ili ono! Pa to isčekivanje novih pregleda!! Dali je sve u redu???? To mene najviše plaši, ono...pa jebemu, pri porodu žene i vumru; a meni se to neće. A bome, i tokom trudnoće se sranja dešavaju, pa te opet pikaju , pa svakaj u tebe zabijaju......jeeezzušššek!!! Rekla sam nedugo mami; i čoveka svog tlačim s tim svojim razmišljanjima; da smatram kako sam ja sebična, očito, sebi vrlo bitna. Ima žena koje vele; ma sve samo da rodim, nema veze kaj bu s menom. Eh, u mojoj glavi stvari nisu tak posložene. Mene je itekako briga kaj bu s menom, prije svega kaj bu s menom. I jasno da se zapitam; jel to jako abnormalno razmišljanje? Kad bi bar ta trudnoća i porod bili jednostavniji; ili barem bez rizika; jer ne hebe mene bol ili kajjaznam kaj........mene hebe pomisao....A kaj ako nebu sve vredu???? A imenje djeteta, ma to može odma sutra, to me niš ne sekira, ionak je prek mojih ruku prošlo brdo tek rođenih beba, dojenčadi, todlera......leži mi to ko dobar gemišt popiti. I uvijek me onda ti s djecom pitaju.......odakle tebi iskustvo, tebi to ide ko vodu piti!!! A kajjaznam, valjda to u sebi imam. Ali ona rečenica, fraza i/ili mišljeje ( kaj god da to je ) : "ko ga jebe, samo da ja rađam, kak bude bude" - e taj dio ženske strane se meni nije, očito , razvio. I kaj sad? Gledam si čovjeka svog - meni je po mjeri, i baš smo si po mjeri, ni jedan ni drugi nismo grdi, nismo ni tupi ni glupi; naprotiv, on je turbo sposoban i inteligentan, kaj zamisli to i napravi. I gledam ja nas; odličan smo genetski materijal ( ovak iz vana gledajući, usporedivši povijest obiteljskih anamneza i tako... ) za napraviti nekaj novo; gemišt ko lijek od nas dvoje! A to novo, pa ja bi najrađe da je muškog roda. I uvijek i jedino, ako razmišljam o djetetu , razmišljam o muškom rodu. Jel to normalno? Toliko jedan spol željeti. Realno, kad bi bila trudna, pa da je žensko, nikom niš, obožavano bi bilo ....ali , moja želja je SIN, tak velikom slovima napisano, ko kak još negdje ispisuju po kućama kad se rodi djete. I zakaj , recimo, kod nas nebi bilo dozvoljeno imati surogat majku? Ima toliko žena kojima je vrhunac života rađanje. Pa kaj nebi meni rodila jedno, smučkano od nas dvoje? I to je vel'ki posel, treba i to platiti; i meni bi bilo sasvim okej platiti takvu uslugu. Šteta da mi mama nije, još, mlađa; nju bi tražila; za mene bi i pristala - i zabadave, znam. Rekla sam čovjeku svom prije neki dan; idu dani - ne vadi ga van...i par puta nije.......i ko će ga znat....... Na samu pomisao, obzme me veselje ali došulja se i ta gadura - panikica! Jesam li ja , jako, nenormalna? Ima li još žena koje na ovaj ili sličan način razmišljaju? Jer, znam da ih ima masa koje znaju da ne žele ni pod razno imati dijete; ali dali ima još koja da bi dijete ali ga nebi rodila, ali bi da je sin ali bi da ne usvoji, da je zdravo i kak treba biti......ali,ali ,ali...... Oznake: želje, rađanje, djeca, panika, nenormalno |
Fat & Fabolous
|
Debela i božanstvena!! Je da, kak da ne!!! Ameri oduvijek imaju emisije za sve, knjige za sve, doktore za sve, savjete za sve, ameri imaju "sve" Je da; kak da ne. Još od kako sam klinka bila, dok je na našim programima išla samo Oprah; još od tada su mi bili totalno antipatičan narod; zatucani, podosta lošeg općeg znanja i predznanja, svjesni samo sebe i svojeg mikrosvemirića. Ok, u filmovima su ih pokazivali i ponešto drugačijima; no, film je film.. Kako sam rasla tako sam se i sve više informirala; došla sam do istih saznanja kakva sam stekla u mlađim ( 15+ ) godinama. Okej, sada baratam širim spektrom činjenica, baratam sa osobnim i tuđim iskustvima. I dalje tvrdim, ameri su čudan narod. I recite da sam u krivu? Evo ga, svaki dan masa dokumentaraca. Jutro kreće sa pretilim amerima koji su odlučili promjeniti svoje loše životne navike, što je odlično i pohvalno a s druge strane nameče se pitanje - zašto se netko dovede uopće do te krajnosti? I jasno, za taj poduhvat im treba stručna osoba, trener, treba im puno suza, puno padanja, spoticanja i napokon uzlet. Jer kaj; ameri ne mogu ništa bez trenera, kojekakvih savjetnika, brošura, knjiga; ne mogu sami nešto promučkati u glavi.... Nastavljamo sa emisijom gdje amerikanke biraju svoju savršenu vjenčanicu, vjenčanicu koju će tata odobriti - tako kaj će je platiti . Emisija udara na neke emocije, povgezanost kćeri sa ocem a povezani su, na kraju krajeva, samo za njego novčanik. U toj emisiji je jasno vidljivo koliko je to čudan čudan, zbljuv , narod. Toliko nesigurne, toliko labilne i glupave osobe. Sve znaju šta bi ali i nakon deset proba - to nije to !!! Ma kako kada znaš što želiš?! Nakon vjenčanica ide ona, ženskica 30 + , ženskica čiji život prate kamere; ženskica koja je kaktiga debela i božanstvena; sa 90 kila previše. Ženska je neka instruktorica plesa, radi koreografije za vjenčanja, sva je kaktiga prpošna, njen život je cool i super ...... a 5 km nemre prehodati ..... A roditelji, roditelji ko neke marionete, sve joj tepaju, bacaju komplimente; divno ti stoji ovo ili ono, krasna si u tim vručim hlačicama.........da, krasno je degutantna. Zašto toliko podilažeja, zašto se stvari ne nazovu pravim imenom. Kćeri, debela si puno puno previše, ti moraš nekaj napraviti po pitanju toga! Meni nejde u glavu; zakaj se od nečeg bolesnog, a takva pretilos je bolest, radi neka trič trač fensi šmensi emisijica. Kaj, da osobe koje imaju 10 kila previše pomisle : " meh, pa kaj je mojih 10 +, gle nju, debela i božanstvena " a ženskica je , nažalost, samo bolesno pretila. Da,da, jasno da ne velim da je luda ili glupa ili kajgod već; no zašto se veliča ta njena bolesna debljina? Ženska ima dijabetes, ima iskrivljene noge, nema ni gležnjeva ni lakotva, samo salo........i onda okolo paradira polugola i prezentira sebe kao jednu veselu i božanstvenu osobu. A tenisice si sama nemre zavezati kak se spada. Ma koje božanstvo, nije to lijepo ni za gledati. Ne volim te kvazi poruke koje američke emisije odašilju ......ok, meni to i nisu poruke, meni je to najčešće nekaj za isčuđavati se i lasi si počupati ; ali me strah jer puno i previše je kod nas ljudi kaj su tupasti i glupasti; oni se budu za time poveli. I kud će nam otići nacija? Evo, pa već i sad poluglupavi roditelji delaju i rađaju djecu; a kakvi bu to novi ljudi? Kaj pametnog može ispasti od poluglupavih roditelja? Imamo klince koji jedu samo mekićdrekić, klince koji se prijete roditeljima, roditelje koji to podržavaju, koji to opravdavaju jer : " naš mali je hiperaktivan - ima dijagnozu ". Imamo klince koji nejdu na zrak, koji se ne igraju po vani, klince koji samo čube pred kompovima, roditelje koji , svjesno ili nesvjesno, to još i potiču....... Debela i božanstvena bi trebala na božanstveni režim zdravijeg življenja. Zakaj to ne promovira? I da se razmemo, ni žgoljavo nije kak se spada, ništa kaj je extremno ne valja; extremizam nas uništava, extremizam nije nimalo zdrav i poradi extremističkih ideja ljudi i svijet nazaduju, extremno i extremizam uništava ljude i svijet. Gdje nam nestaje mjera; mjera za sve? Umjerenost je čar življnja, sve manje umjerenosti vidim oko sebe! Oznake: extremno, debela, božanstvena, amerika, tv emisije |
Protuprovalni sustav; alarm!!
|
Komu trebaju psi čuvari, alarmi i zaštitari kada imaš susjedu koja sve vidi, sve zna . Nenadano sam kod kuće, radim svoje i ne marim tuđe brige. Pogledam na mobitel, imala sam propušten poziv. Pojma nemam tko bi to mogao biti. No, kultura nalaže ( a i moj nauk kroz godine rada ) da je pristojno uzvratiti; pa tako zovem broj, govorim kako sam imala propušten poziv...i tu smo...susjeda naša. Da vidjela je kako sam kod kuće; a vidjela je i poštara koji nije htio stati jer ga bilo strah našeg psa ( a realno nemam pojma šta ga ima biti strah; sve je po propisima zatvoreno, psi unutar svog posjeda i ne mogu van; a ni do kaslića ). Pa eto, ako bi imali problema da znamo tko nam ih je prouzročio. I sad se ja mislim; ona znači nema apsolutno pametnijeg posla već šta; nadzire naše odlaske/dolaske/boravke??? Ja pojma nemam dali je naša prva susjeda kod kuće a s njima smo si zaista bliski. Pojma nemam ni kada je ova nadzornica uspjela mene vidjeti jer maltene ni ja se sama nisam vidjela. Jesizlazila jesam no , kako je baš potrefila momenat?? Znači da patrolira bez prestanka? I to mora onda raditi s dvorišta, duboko skrivena među svojim zimzelenim grmovima; jert kuća joj je na takvom položaju da iz nje niš nebi vidjela. I istina, ta familija niš ne dela; sem jednog člana ; al njega spraše u 06 i bogec se vraća u 18. Fascinira me takav način življenja! Dali je to zato što drugog posla nemaju ili poradi teške znatiželje? Šta ljude navede da se daju u takav "biznis" A susjeda dobrog imati je kao zlato vrijedno; i istina je to; no uz ovakve nam ne trebaju ni psi čuvari, ni alarmi ni zaštitari.... I nevolim ih, od prvog prvcatog dana....... Oznake: alarm, poštar, susjedi |
07.01.2016., četvrtak
Prištevi
|
Upravo saznah da sve žene imaju prišteve???!! Upala sam u priču dvojice muškaraca, kolega mi na poslu. Obojica 40+ godina, sa ženama i djecom, kaktiga s nekim životnim iskustvom. I vele, sve žene imaju prišteve i prištava lica! kako to pitam ih? Pa znaš, ono, pms, sms, kks, neki s; sve ste vi žene prištave? Sve smo MI žene prištave? A kako to da ja nisam nikada bila prištava , ni u kakvom pmsu ?? A ti, ti si , pa znaš.....šta sam ja? Ti si malo muškobanjasta!!! Rekoše to jer se nedam zajebavati i u glavu jebavati i jer im uvijek znam i mogu spustiti. I zato sam muškobanjasta. Imaju li sve žene prišteve? I ako nemaju, jesu li to muškobanjaste žene? Jer, ja, kaj god da jesam, muškobanjaska nisam. Osim kaj , u mnogoćemu, moguće, razmišljam jednostavnije, ko muško. Oznake: prištevi, muškobanjasto, žena |
03.01.2016., nedjelja
Slabi žiFci?!
|
Od kako znam za sebe; uvijek me zvonjava, razno razna, "jebe". Primali su se za glavu, stariji, čim bi zazvonio telefon, na prvo cintrlintrinnn ja sam već letjela dali s drugog kraja sobe, dali s prvog kata, s tavana ili dvorišta, samo da se javim i da tu zvonjavu zaustavim. S godinama ništa se to smanjivalo nje pa sam tako odrasla u vrlo revnu osobu koja se uvijek javlja na telefon, koja uvijek otvara vrata, koja na vrijeme gasi satove, koja skače na sve ponavljajuće zvukove. Često sam si mlađeg krvnog srodnika špotala poradi igre, nabijanja lopte u zid kuće, sviranja s nekim zvocavim igračkama, navijanje autića koji tule......i dan danas ne volim igračke sa zvukovima, igračke koje pište ili vrište! No, na poslu, takva se "vrlina" traži, jer uvijek se javiš, nikada podići slušalicu na zaboraviš. I tako iz godine u godinu, na svaki cin cin -halooo, na svaki zvrn zvrn - haloooo, na svaki zvuk - reakcija........ Jasno, s godinama se ipak naučiš propustiti poziv, ne odgovoriti, zanemariti ali suština tebe ostaje ista. A partner mi, u dobru i zlu, totalo drugačiji po tom pitanju, kraj njega bi sto zvona moglo zvoniti, njemu svejedno, njemu to ne smeta - prestat će. Tisuću mačaka bi moglo mjaukati - otići će Deset pasa cviliti - neka, zašutjet će. Ja ne mogu, ne mogu slušati ponavljajuće tonove , pogotovo ukoliko ih mogu zaustaviti. Tko navine sat u subotu u jutro, u pola sedam, ostavi mobitel u drugoj sobi i onda to tuliii i tulii i tuuuuliii......... " zvoni ti mobitel tamo u dnevnoj" Nema veze - prestat će E, dok on prestane ja sam budna već i skuhala sam kavu, i ugasila to tuljeje po mozgu guljenje!!!! Da imam slabe žiFce!!! I onda se uvijek zapitam.....mala dijeca ponavljaju svašta, neka čak i često viču tata/mama/tata/mama/daj/nedaj/pusti/drž/igraju se i lupaju/glasno se kupaju/nožicama stupaju Kako bi ja to ( a nisam više tako "mala" i mogla bi ja to dijete sutra već )? Vele, oguglaš!! Hmmm....ne znam baš. Kod nas i psi imaju svoj red, i nema da mi netko cvilka!! Jesu to slabi žiFci ili??? Oznake: zvonjava, ponavljanjje, živci, tišina |
| siječanj, 2016 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (3)
Travanj 2016 (7)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Svakodnevna viđenja, mišljenja i čuđenja!!Do kosti - iskreno!
Brojalica