Iskreni trol

14.04.2017., petak


Baka!
Nije svaka; kao moja baka!

Mamina je bila mama. Moja baka.

Najčešće nasmijana, vrckava, šetuckava. Spremna za šalu, podvalu malu.

Voljela je fore, stalno je govorila kako voli more. Nije ga posječivala često. Kuća je bilo njeno najdraže mjesto.

Udala se vrlo mlada, drugačije je bilo "tada" . Potpisao je , na sudu, moj deda; da ju nikome " neda" , da će joj biti zakoniti skrbnik do punoljetnosti.

Nepunih sedamnaest je imala. Iz malog mjesta u veliki grad, velegrad - došla je. I postala dama. Dama koja niš nemre baš baš sama.

A radila je puno i vrijedna je bila. I čuvala nas klince, pišulince.

Savršena , jasno, nije bila. No toga u svijetu ni nema. Al' nikada ju nije lovila trema.

A naučila je mene puno toga. I sjetim je se, svakodnevno. Popričamo si često, nebitno koje je mjesto.

Naučila me kako objesiti veš ispravno, kako ga složiti a da ga ne moraš peglati; kako pimpeke "mjeriti" ( širina dva ženska dlana pa da još malo štrči van - to je taman ), kako se veselo ceriti.

Naučila me raznim pričicama iz svog djetinjstva, pripovjedala je čudesne stvari.

Zajebana je bila ta moja baka. Vrijedilo je za nju " šta se babi htilo to se babi snilo "

Veseli me da u sebi vidim njenog karaktera, određenih grimasa i faca. Veseli me što sam dio nje.

A otišla je, prije koju godinu. Naglo. Nije trebala. Mogla je ostati još. Da barem je.

Sjetim je se , svakodnevno. I čujem je. A luda nisam.

" Za Uskrs, u ranu zoru, mama i tata su sakrili po dvorištu pisanice. Onda smo se mi deca, kad smo se zbudili, mam rastrčali. Bosi onak. A vani snijeg. I traži traži traži. Ko najde više, njegove su "


Nije ni godišnjica, ni rođendan joj. Običan je dan. Svakog običng dana , sjetim se. Jer nije svaka, moja baka!

Rodila mi je mamu, jedinstvenu na svijetu!!

Fala baka. Puno ti fala zato kaj si bila!

Oznake: B, mojabaka, naslijeđe, Sunce, ljubav, geni, mudrost


- 13:15 - Komentari (28) - Isprintaj - #

07.04.2017., petak


(NE)Brigom o sebi, (NE)brinemo o drugima!
Odgovorno društveno ponašanje!

Trebalo bi uvesti kao obavezan predmet već od nižih razreda osnovne škole. Ukoliko u kućnom okruženju i unutar obitelji nemamo adekvatne osobe da nas istome poduče.
A to je nešto što , ipak, ponajviše, nosimo od kuće. Odgovorno ponašanje spram samoga sebe i drugih; nekako ponesemo u genima. Tako ja volim vjerovati.

Brinuti o svome zdravlju; velika je i bitna stavka odgovornog ponašanja. Brinuti o sebi, o svome tijelu.
Nisu nimalo klišeji od onih rečenica tipa " Čistoća je pola zdravlja" , " U zdravom tijelu zdrav duh "

Užasavaju me ljudi koji su nemarni spram samoga sebe. Smatram to nekim hendikepom ljudskosti. Jer svako živo biće nosi u sebi onu iskonsku želju za opstankom, za životom.

A da bi živjeli, moramo o sebi i brinuti. Pa ako smo odgovorni, moramo znati da brigom o sebi, brinemo o drugima.

No, nisu svi odgovorni. NI spram samih sebe a ponajmanje spram drugih.

Imam u radnoj okolini, bliskoj radnoj okolini, personu koja mi "pegla" živce.

Ta osoba živi izuzetno lošim stilom života; ne zato jer ne može drugačije već samo zato što tako želi. Želi da je loše. A onda neprestance kuka i jadikuje koliko je loše.

Pa tako svakodnevno imam za gledati svu silinu odvratno lošeg izbora prehrambenih navika te osobe; koje su , jasno, dovele do teške gojaznosti.
Svakodnevno slušam o svim poremećajima koji ju more; od kardinalno previsokog tlaka, zadihansti, povišenog šećera i masnoća u krvi, nefunkcionalne jetre ALI i svakodnevno , opet, gledam svu silinu gluposti koje ta osoba unosi u i na svoje tijelo. Pa ako predložim nešto bolje, kvalitetnije, zdravije - onda se iz toga ismijava.


I već mi je izuzetno teško biti fina i pristojna, na rubovima sam da toj osobi sve saspem u lice.

Jer, sva ta neodgovornost u krajnosti utječe i na mene.

S obzirom na loše životne navike, dotična osoba je neprestance boležljiva . I ne, nikako mi nije super ugodno sjediti u blizini nekoga tko stalno hriplje, hračka, grglja, diše ko na " škrge" , pljucka i bljucka...

A pas mu mater, šizim poradi toga.

I sva sreća da su moje životne navike i stil života totalno opozitni od toga pa mi je očito, imunitet na zavidnoj razini. Jer još nisam niš' pokupila.

Ali, i mimo toga, već mi je toliko naporno osam radnih sati provoditi uz jebenog Jeremiju koji je to sam od sebe napravio.

I koji, očito, uživa u tome da je patnik.

Brinite o sebi, jer brigom o sebi brinemo i o drugima.

A to je fer , postupati tako.

To se zove društveno odgovorno ponašanje.


Oznake: odgovornost, Zdravlje, tegobe, kolege, posao


- 09:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.