Iskreni trol

12.01.2017., četvrtak

Žene i kile!

Mračne su to sile!

Pitaj ženu sve ; ali za kile i godine.... e to; ne ne.

I zašto je tomu tako; meni nije jasno ? A znam da je tako , očito, od kada je vijeka i svijeta. Tko je to ukalupio u ženski mozak, tko je ženama rekao da se te brojke trebaju skrivati, prikrivati, lagati o njima?!

Danas možete kupovati na razno razne načine, možete preko interneta, bez da prodavača i vidite. Veliki je to biznis, internet kupovina. Sjediš sa svojim kilama i godinama u kutku svoga doma pa listaš, tražiš, trpaš u košaricu.

I mnoge žene tako vole; nikuda ne moraju ići, ne moraju se po dućanima povlačiti i po kabinama za isprobavanje svlačiti. Sve iz mira svoga doma, i bez stresa, bez onih neonskih svjetala, bez ogledala koja istinu kažu, ogledala koja ne lažu.

Ima samo jedna caka, u toj internet trgovini. Moraš poznavati jako dobro svoje tijelo i biti iskren spram sebe; ili najčešće fulaš i broj i kroj kupljene robe. Jer šta, internet prodajom nema isprobavanja, nema naštimavanja. Odabereš broj, pogledaš kroj i stisneš " kupi" pa šta bude neka bude. Vrlo često, to nikako nije to i nebude onako kako žene zamisle. Jer žene lažu. Same sebe. I kada doma sjede.

I svaka sebe smanji barem za broj, promaši si kroj. Zaboravi da je u bokovima šira, da joj i salo po trbuhu ne da mira. I onda kupi hlače niskog struka, broj 38; jer je tamo neka prodavačica ( ne bi li prodala bolje ) napisala da je takav model koji ide i na žene konfekcijskog 40. Ma da, nemojte se šaliti.

Odlični su mi takvi oglasi. Prodajem suknju, broj 36 ali može i na 38!! Kako to 36 može na 38?? To nema nikakve logike, nikakve veze, fizika jednostavno to ne dozvoljava, a ni matematika. Kako ugurati nešto veće u manje? Kako ugurati naranču u limun? Obrnuto može, zašto ne. Cipele broj 40 svakako može obuti soba koja ima nogu i 38; jedino što će joj biti prevelike. Ali netko sa nogom 42 apsolutno nikako ne može obuti nešto broja 38. Ako govorimo o brojevima koji su klasični; a ne onim azijatskim, gdje je XXXL jednako našem M broju.

Ali, žene i dalje lažu, trpaju sebe pod manji broj i krivi kroj. I dalje ne znam zašto je tomu tako?!

Imala sam priliku i sama kupovati preko interneta; odabirati samo prema slici i ponuđenom broju. Ne griješim ; jer sama sebe ne lažem, znam točno koliko važem.

I znam koji mi je godina broj.

Pojasnite mi, zašto i tko je ženama utuvio u glavu da ne govore brojku pravu?!

Oznake: kilogrami, godine, žene, Kupovina

- 08:39 - Komentari (27) - Isprintaj - #

01.01.2017., nedjelja

Lanjska torta i običaji!

Nedjelja, ko i svaka druga, samo nedjelja. Sunčana je bila i predivna. Hladna i suha. Nedjelja. Dan prije ponedjeljka. A ponedjeljak ne volim previše.
I prvi dan u novoj godini. Prvi novi dan u novoj godini a opet sve isto, isto kao i jučer. I sunce, i temperatura, i osjećaj divote, i mi.
Jer život ide; ne briga njega kako smo dočekali ili nismo tu novu godinu.
No ljude briga, jer ljudi su ljudi, u svojoj čudnoj ćudi. Puno nametnutih stvari, puno i onih lijepih naslijeđenih. Puno objesti i odmjeravanja; puno natjecanja.
A život to ne pita, on ide ovako ili onako; s francuskom ili bez nje. Nisam nikada istraživala; odakle ta navada da se jede francuska salata u periodu kada kalendar kaže da je 31.12. Mala svinja, još mi je jasno, iako, ni to mi nije prejasno; jer nekada je bilo nezamislivo žrtvovati malu svinju, odojka. NIje bilo ekonomično ubiti nešto što treba rasti još barem devet mjeseci nebili doseglo svoju punu veličinu pa bilo puno iskoristivije.

Al , običaji, da. Ima ih svakojakih. I volim običaje, ali samo one koji su razumni, takve sam si i prisvojila od svojih predaka; samo one koji imaju smisla. A onda, s treće strane, nisam nešto mjerodavna za sprovođenje tih nekih običaja u baš to neko određeno doba godine. Jer, svoj život živim podjednako, maksimalno dobro i kvalitetno, koliko okolnosti dopuštaju, kroz cijelu godinu. Volim biti dosljedna sebi, nezamislivo mi je slijediti neko otrcano pomodarstvo.

Ne radim francusku 31.12. jer ju kod nas doma nitko ne konzumira. A još mi je luđe da bi ju radila za 25.12; tada ju nikada nismo jeli, ni u roditeljskoj kući.

Al običaji, običaji koji kažu i nalažu kako treba otpratiti 31.12. i dočekati prvi dan nove godine, ima ih puno; a meni najdraži su oni koje nosim iz svog doma; više i ne znam jesu li nasljeđeni ili stečeni.

Prostor u kojemu živimo treba maksimalno dobro počistiti, i ne nužno da se sve sjaji već je poanta posložiti sve na svoje mjesto; da nam nepotrebne stvari ne zatrpavaju životnu energiju.
Sve stvari koje imamo a da nisu naše, koje smo dobili na posudbu; vratiti vlasnicima.
Promjeniti posteljinu na krevetu gdje spavamo i na mjestima na kojima obitavamo; ne želimo staru prašinu da nas prati i guši novopristiglu energiju.
Sebe dobro oprati i urediti; da nebi smrdljivi krenuli u novi dan.
Na stol staviti kakvo jelo i pilo; da bi ga i dalje uvijek, barem malo, bilo.
Dobro se izljubiti i poseksati; ako se ima s kime.
A u čestitare, za prvu osobu 1.1. u kuću pustiti muškarca da uđe.

I evo, od svih tih običaja svaki ima smisla; jer nije dobro kada su nam životni prostori zamazani, nije dobro kada smo sami zamazani, nije dobro da nemamo ama baš ništa za jesti; i sve to su stvari koje potpomažu da život bude lakši, da energija lakše kola.

Za ono s muškarcem da prvi uđe; nemam pojašnjenja, bakice moje to je navada stara; nikada mi ni sama nije znala reći zašto je tomu tako.

I nikada nije bilo pretjerivanja, ni u jelu ni u pilu.

Zato, bez pretjerivanja i dalje, evo vam jedan recept, za laganu tortu koja se peče 31.12. a jede od 1.1. pa na dalje; ili dok se ne pojede ili pokvari.

Lanjska torta

Za biskvit :

4 jaja
20 dkg šećera
150 dkg oštrog brašna
150 dgk glatkog brašna
25 dkg maslaca
3 praška za pecivo
1dcl mlijeka
3 žlice kakaa u prahu
žličica mljevenog cimeta

25 do 30 dkg ananasa; bilo iz konzerve ili friškog

Maslac i šećer temeljito izraditi, postepeno dodavati žumanjak po žumanjak; nadolijevati mlijeko. Prosijano brašno pomješano sa praškom za pecivo sjediniti sa smjesnom. Od bjelanjaka napraviti lijep i čvrst snijeg pa ga nadodati na samome kraju . Snijeg nikako ne miksati već ga postepeno umješati drvenom kuhačom.

Polovicu smjese uliti u kalup za torte. U drugu polovicu dodati one tri žličice kakaa, promješati i nadodati u kalup na žuti dio smjese. Po svemu posložiti ananas.

Peći u zagrijanoj pećnici oko 35 - 40 minuta na 180; ovsno kakvu pećnicu imate. Provjerite dali je pečeno tako što ćete propiknuti nož u smjesu; nož ne smije biti mokar.

Za vrijeme dok se peče biskvit, napravite kremu.

Za kremu vam treba :

75 ml mlijeka
2 pudinga od vanilije
2 vanili šećera
20 dkg maslaca
2 žlice šećera u prahu ( nije nužno, može i kristal šećer a svakako da možete i koristiti zaslađivače koje vi najviše preferirate. Tipa stevije ili nečeg drugog.

U malo mlijeka, od onih 75 ml; zamješajte puding i vanilin šećer. Stavite mlijeko na vatru i dodajte puding, kuhajte na laganoj vatri dok se ne krene stiskati. . Maknite s vatre.
Izradite maslac i šećer. Dodajte ga u rashlađeni puding.

Kada se biskvit ohladi, maknite donji dio kalupa; smjestite tortu na neku tacnu, podložak, vratite obruč i prelijte kremu na vrh. Pustite da se malo stisne pa na kraju svega otopite 20 dkg čokolade za kuhanje i zalijte na kremu.

Torta se mora lijepo i dobro ohladiti ; iz tog razloga se peče 31.12. a jede se, kako sam rekla; dan nakon pa sve dotle dok se ne pojede.

I to bi bilo to.

Sutra je ponedjeljak, dan za posao.

Ugodan početak novog tjedna svima.