Iskreni trol

12.01.2017., četvrtak


Žene i kile!
Mračne su to sile!

Pitaj ženu sve ; ali za kile i godine.... e to; ne ne.

I zašto je tomu tako; meni nije jasno ? A znam da je tako , očito, od kada je vijeka i svijeta. Tko je to ukalupio u ženski mozak, tko je ženama rekao da se te brojke trebaju skrivati, prikrivati, lagati o njima?!

Danas možete kupovati na razno razne načine, možete preko interneta, bez da prodavača i vidite. Veliki je to biznis, internet kupovina. Sjediš sa svojim kilama i godinama u kutku svoga doma pa listaš, tražiš, trpaš u košaricu.

I mnoge žene tako vole; nikuda ne moraju ići, ne moraju se po dućanima povlačiti i po kabinama za isprobavanje svlačiti. Sve iz mira svoga doma, i bez stresa, bez onih neonskih svjetala, bez ogledala koja istinu kažu, ogledala koja ne lažu.

Ima samo jedna caka, u toj internet trgovini. Moraš poznavati jako dobro svoje tijelo i biti iskren spram sebe; ili najčešće fulaš i broj i kroj kupljene robe. Jer šta, internet prodajom nema isprobavanja, nema naštimavanja. Odabereš broj, pogledaš kroj i stisneš " kupi" pa šta bude neka bude. Vrlo često, to nikako nije to i nebude onako kako žene zamisle. Jer žene lažu. Same sebe. I kada doma sjede.

I svaka sebe smanji barem za broj, promaši si kroj. Zaboravi da je u bokovima šira, da joj i salo po trbuhu ne da mira. I onda kupi hlače niskog struka, broj 38; jer je tamo neka prodavačica ( ne bi li prodala bolje ) napisala da je takav model koji ide i na žene konfekcijskog 40. Ma da, nemojte se šaliti.

Odlični su mi takvi oglasi. Prodajem suknju, broj 36 ali može i na 38!! Kako to 36 može na 38?? To nema nikakve logike, nikakve veze, fizika jednostavno to ne dozvoljava, a ni matematika. Kako ugurati nešto veće u manje? Kako ugurati naranču u limun? Obrnuto može, zašto ne. Cipele broj 40 svakako može obuti soba koja ima nogu i 38; jedino što će joj biti prevelike. Ali netko sa nogom 42 apsolutno nikako ne može obuti nešto broja 38. Ako govorimo o brojevima koji su klasični; a ne onim azijatskim, gdje je XXXL jednako našem M broju.

Ali, žene i dalje lažu, trpaju sebe pod manji broj i krivi kroj. I dalje ne znam zašto je tomu tako?!


Imala sam priliku i sama kupovati preko interneta; odabirati samo prema slici i ponuđenom broju. Ne griješim ; jer sama sebe ne lažem, znam točno koliko važem.

I znam koji mi je godina broj.

Pojasnite mi, zašto i tko je ženama utuvio u glavu da ne govore brojku pravu?!

Oznake: kilogrami, godine, žene, Kupovina


- 08:39 - Komentari (27) - Isprintaj - #

18.05.2016., srijeda


Moramo li s godinama; i koje su to?!
Vozim se na posao. U tramvaju. Masa svijeta uz mene. Svaki svoja posla vodi, čavrljaju, smiju se, čitaju novine i , u većini slučajeva, elektroničke naprave. Osobno, najvolim promatrati. Nikada napadno, nikada da se zna da promatram, suptilna sam i pažljiva. U svim segmentima života. Trudim se barem, svakako. Jutros sam zapela na odijevanju, putnika i suputnika mi. Desno od mene, grupica učenika, niži razred srednje, maturanti su jučer završili masovne pohode ka školama. Gledam , promatram jel, ispod oka, neprimjetno, tri curke, max 17 godina; sve su obučene isto, našminkane slično, drže se podjednako, kretnje tijela su im istovjetne. Uske traperice, must have tenisice ( i dalje su to starke ali i famozne adidaske ), neka majčica ili tunikica i kratki kožnjak; po mogućnosti što više rokerskog stila; no sve na jednoj finja razini. Kose su duge i najčešće ispeglane.

Pogledam sebe, spustim pogled ; imam šta vidjeti, a i znam šta sam si obukla.

Uske crne hlače, sa detaljima po džepovima, fina košuljica, preko nje fina proljetna vestica a na to sve kožnjak kratki; i to od tri vrste kože, koso kopčanje, drukeri, nitne na njemu. Na nogama štikla. Kosa duga, neopeglana; prirodno blago valovita. Pomno odabran i delikatan nakit. Žena sa stilom, a neosporno i u trendu. A kožnjak je toliko star da je maltene vršnjak curkama školarkama; i već sam s njime puno desetljeće u trendu i/ili van trenda.

Ali; ja ne idem u školu, u treći srednje, idem na posao, ozbiljan posao gdje sam ozbiljan član kolektiva. Idem na posao gdje komuniciram sa ozbiljnim ljudima. ja sam ozbiljna.

Jesam li?!

Kada je vrijeme da promjenimo stil odijevanja? Već sam se nekoliko puta pitala; jeli 35ta godina u životu jedne žene godina kada je vrijeme da se počnemo ozbiljnije odijevati? Možda je vrijeme da se i sama prebacim u ozbiljna odijela, strogo neutral hlače, suknje do koljena i ispod koljena, tunike i sakoići koji su sve samo ne veseli i vedri? A moj stil, podjednaki je , maltene, od srednje škole, najčešće je to jedna suptilna elegancija sa primjesama sportskog duha.
Teško se mogu, već sada, zamisliti u nekoj potpunoj klasici.

Podosta često se sukobljuje moj duh, koji je mladenački i koji će ostati takav, očito zauvijek, i moj racio koji se pita : " da li je vrijeme, da li si sada dovoljno stara da :

- se oblačiš ozbiljno
- se ne smiješ tako često
- se ne veseliš tako često
- se ne držiš tako pozitivno
- si otvorena spram svijeta i života

Gledam svoju mamu; i ono što vidim govori mi upravo sve suprotno od onoga što samu sebe ponekad pitam.
A korak je do 60te, a najjača je kraljica majka i duhom i tijelom i dijelom.

Da li je nužno, u određenoj dobi, postati duhom i stilski stariji?!






Oznake: stil odijvanja, godine, promjena


- 12:42 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.