01.01.2017., nedjelja
Lanjska torta i običaji!
|
Nedjelja, ko i svaka druga, samo nedjelja. Sunčana je bila i predivna. Hladna i suha. Nedjelja. Dan prije ponedjeljka. A ponedjeljak ne volim previše. I prvi dan u novoj godini. Prvi novi dan u novoj godini a opet sve isto, isto kao i jučer. I sunce, i temperatura, i osjećaj divote, i mi. Jer život ide; ne briga njega kako smo dočekali ili nismo tu novu godinu. No ljude briga, jer ljudi su ljudi, u svojoj čudnoj ćudi. Puno nametnutih stvari, puno i onih lijepih naslijeđenih. Puno objesti i odmjeravanja; puno natjecanja. A život to ne pita, on ide ovako ili onako; s francuskom ili bez nje. Nisam nikada istraživala; odakle ta navada da se jede francuska salata u periodu kada kalendar kaže da je 31.12. Mala svinja, još mi je jasno, iako, ni to mi nije prejasno; jer nekada je bilo nezamislivo žrtvovati malu svinju, odojka. NIje bilo ekonomično ubiti nešto što treba rasti još barem devet mjeseci nebili doseglo svoju punu veličinu pa bilo puno iskoristivije. Al , običaji, da. Ima ih svakojakih. I volim običaje, ali samo one koji su razumni, takve sam si i prisvojila od svojih predaka; samo one koji imaju smisla. A onda, s treće strane, nisam nešto mjerodavna za sprovođenje tih nekih običaja u baš to neko određeno doba godine. Jer, svoj život živim podjednako, maksimalno dobro i kvalitetno, koliko okolnosti dopuštaju, kroz cijelu godinu. Volim biti dosljedna sebi, nezamislivo mi je slijediti neko otrcano pomodarstvo. Ne radim francusku 31.12. jer ju kod nas doma nitko ne konzumira. A još mi je luđe da bi ju radila za 25.12; tada ju nikada nismo jeli, ni u roditeljskoj kući. Al običaji, običaji koji kažu i nalažu kako treba otpratiti 31.12. i dočekati prvi dan nove godine, ima ih puno; a meni najdraži su oni koje nosim iz svog doma; više i ne znam jesu li nasljeđeni ili stečeni. Prostor u kojemu živimo treba maksimalno dobro počistiti, i ne nužno da se sve sjaji već je poanta posložiti sve na svoje mjesto; da nam nepotrebne stvari ne zatrpavaju životnu energiju. Sve stvari koje imamo a da nisu naše, koje smo dobili na posudbu; vratiti vlasnicima. Promjeniti posteljinu na krevetu gdje spavamo i na mjestima na kojima obitavamo; ne želimo staru prašinu da nas prati i guši novopristiglu energiju. Sebe dobro oprati i urediti; da nebi smrdljivi krenuli u novi dan. Na stol staviti kakvo jelo i pilo; da bi ga i dalje uvijek, barem malo, bilo. Dobro se izljubiti i poseksati; ako se ima s kime. A u čestitare, za prvu osobu 1.1. u kuću pustiti muškarca da uđe. I evo, od svih tih običaja svaki ima smisla; jer nije dobro kada su nam životni prostori zamazani, nije dobro kada smo sami zamazani, nije dobro da nemamo ama baš ništa za jesti; i sve to su stvari koje potpomažu da život bude lakši, da energija lakše kola. Za ono s muškarcem da prvi uđe; nemam pojašnjenja, bakice moje to je navada stara; nikada mi ni sama nije znala reći zašto je tomu tako. I nikada nije bilo pretjerivanja, ni u jelu ni u pilu. Zato, bez pretjerivanja i dalje, evo vam jedan recept, za laganu tortu koja se peče 31.12. a jede od 1.1. pa na dalje; ili dok se ne pojede ili pokvari. Lanjska torta Za biskvit : 4 jaja 20 dkg šećera 150 dkg oštrog brašna 150 dgk glatkog brašna 25 dkg maslaca 3 praška za pecivo 1dcl mlijeka 3 žlice kakaa u prahu žličica mljevenog cimeta 25 do 30 dkg ananasa; bilo iz konzerve ili friškog Maslac i šećer temeljito izraditi, postepeno dodavati žumanjak po žumanjak; nadolijevati mlijeko. Prosijano brašno pomješano sa praškom za pecivo sjediniti sa smjesnom. Od bjelanjaka napraviti lijep i čvrst snijeg pa ga nadodati na samome kraju . Snijeg nikako ne miksati već ga postepeno umješati drvenom kuhačom. Polovicu smjese uliti u kalup za torte. U drugu polovicu dodati one tri žličice kakaa, promješati i nadodati u kalup na žuti dio smjese. Po svemu posložiti ananas. Peći u zagrijanoj pećnici oko 35 - 40 minuta na 180; ovsno kakvu pećnicu imate. Provjerite dali je pečeno tako što ćete propiknuti nož u smjesu; nož ne smije biti mokar. Za vrijeme dok se peče biskvit, napravite kremu. Za kremu vam treba : 75 ml mlijeka 2 pudinga od vanilije 2 vanili šećera 20 dkg maslaca 2 žlice šećera u prahu ( nije nužno, može i kristal šećer a svakako da možete i koristiti zaslađivače koje vi najviše preferirate. Tipa stevije ili nečeg drugog. U malo mlijeka, od onih 75 ml; zamješajte puding i vanilin šećer. Stavite mlijeko na vatru i dodajte puding, kuhajte na laganoj vatri dok se ne krene stiskati. . Maknite s vatre. Izradite maslac i šećer. Dodajte ga u rashlađeni puding. Kada se biskvit ohladi, maknite donji dio kalupa; smjestite tortu na neku tacnu, podložak, vratite obruč i prelijte kremu na vrh. Pustite da se malo stisne pa na kraju svega otopite 20 dkg čokolade za kuhanje i zalijte na kremu. Torta se mora lijepo i dobro ohladiti ; iz tog razloga se peče 31.12. a jede se, kako sam rekla; dan nakon pa sve dotle dok se ne pojede. I to bi bilo to. Sutra je ponedjeljak, dan za posao. Ugodan početak novog tjedna svima.    Oznake: nedjelja, torta, Sunce, Zima, ispočetka |
26.12.2016., ponedjeljak
Sve je bijelo, ili ne?!
|
Čekali smo tog Pošića, 24.12. čekali smo ga od ranog jutra pa sve do polnoći, kada i vele da dolazi. Nije došao, ali i nema veze, ionak mrtav čovjek ne može doći! A za pravo, sve je to izmišljotina. Taj čovjek, Isus, ionak se nije rodio 25.12. nek tam nekak krajem prvog mjeseca. I u pustinji nema snijega, a ni borova, ni Mickey Mausa a pogotovo ne Djeda Božićnjaka. Dede Mraza, možda.... A deda, moj deda, jedan je mrtav a jedan živ. Obadvojica su me naučila koječemu, mnoge mudre misli usadili su u mene, obojica su podosta utjecala na moj rast i razvoj. I prosinac je, bio je prvi dan zime, bio je i moj rođendan. Na dan kada sam se rodila, snijega je bilo, puno puno, do koljena. Bilo je i pjesme. A jednu pjesmicu me naučio i deda; ovaj kaj je mrtav, pjesmicu koju je on naučio u prvom razdredu osmoljetke. I makar nema snijega, podijelit ću je s vama, neka traje i dalje.... Prši sn'ježak pahuljama _____________________ Zimska večer. Selo malo. Nad seocetom pršit stalo. Prši sn'ježak pahuljama, B'jeleć krove kolibama. Napalo ga sila tušta, A na zemlju noć se spušta. Nigdje glasa, ćuka nema, Sve već spava, sve već dr'jema. A kolibe one male Kano da su bliže stale. Kano da su zagrljene Da ne smrznu osamljene. Da sam danas manja, kao onda kada sam pjesmicu naučila; ne bih vam je ovako ispravno napisala, ne bih vam ni znala reći tko je autor. Sve te činjenice sam naknadno naučila, a onda i dedu podučila. Jer i sam je zaboravio tko je pjesmicu napisao. Autor je Josip Milaković ( 2.8.186. - 4.8.1921. ) , hrvatski književnik ;a pjesmica je izdana u sklopu zbirke pjesama : Izabrane Pjesme za mladež ( 1880 - 1896 ) Ugodan vam ostatak večeri poštovani blogeri!!! Oznake: Zima, snijeg, bijelo, Književnost, pjesma |
| < | svibanj, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (3)
Travanj 2016 (7)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Svakodnevna viđenja, mišljenja i čuđenja!!Do kosti - iskreno!
Brojalica