Čekali smo tog Pošića, 24.12. čekali smo ga od ranog jutra pa sve do polnoći, kada i vele da dolazi. Nije došao, ali i nema veze, ionak mrtav čovjek ne može doći!
A za pravo, sve je to izmišljotina. Taj čovjek, Isus, ionak se nije rodio 25.12. nek tam nekak krajem prvog mjeseca.
I u pustinji nema snijega, a ni borova, ni Mickey Mausa a pogotovo ne Djeda Božićnjaka. Dede Mraza, možda....
A deda, moj deda, jedan je mrtav a jedan živ.
Obadvojica su me naučila koječemu, mnoge mudre misli usadili su u mene, obojica su podosta utjecala na moj rast i razvoj.
I prosinac je, bio je prvi dan zime, bio je i moj rođendan. Na dan kada sam se rodila, snijega je bilo, puno puno, do koljena.
Bilo je i pjesme. A jednu pjesmicu me naučio i deda; ovaj kaj je mrtav, pjesmicu koju je on naučio u prvom razdredu osmoljetke.
I makar nema snijega, podijelit ću je s vama, neka traje i dalje....
Prši sn'ježak pahuljama
_____________________
Zimska večer. Selo malo.
Nad seocetom pršit stalo.
Prši sn'ježak pahuljama,
B'jeleć krove kolibama.
Napalo ga sila tušta,
A na zemlju noć se spušta.
Nigdje glasa, ćuka nema,
Sve već spava, sve već dr'jema.
A kolibe one male
Kano da su bliže stale.
Kano da su zagrljene
Da ne smrznu osamljene.
Da sam danas manja, kao onda kada sam pjesmicu naučila; ne bih vam je ovako ispravno napisala, ne bih vam ni znala reći tko je autor. Sve te činjenice sam naknadno naučila, a onda i dedu podučila. Jer i sam je zaboravio tko je pjesmicu napisao.
Autor je Josip Milaković ( 2.8.186. - 4.8.1921. ) , hrvatski književnik ;a pjesmica je izdana u sklopu zbirke pjesama : Izabrane Pjesme za mladež ( 1880 - 1896 )
Ugodan vam ostatak večeri poštovani blogeri!!!
Post je objavljen 26.12.2016. u 16:59 sati.