Tako sam i ja razmišljala. Bila sam sama sebi bitna i nisam bila spremna odreći se svoje slobode i svog prekrasnog života. Kada sam razmišljala o djetetu uvijek sam zamišljala djevojčicu, ali par mj prije nego smo odlučili da želimo dijete ja sam poželjela sina. Da imam još petero djece (što nemam niti ću imati) uvijek bi si željela dečka. Ne znam zašto je to, ali ne vidim se kao mama djevojčice. Kad je došao prvi sin to mi je bilo strašno veliki šok jer mi se život okrenuo naglavače i rekla sam nema šanse nikad više za drugo (previše brige). Ali ovaj prvi je bio toliko super dijete koje je naš odličan život još usavršio da sam poželjela drugo. I opet strah i sve kako to ide i mi smo super materijali i sve vođeno kak se spada i na kraju - sranje. Drugi sin je bolestan. E sad... to si nitko ne želi i to nitko ne planira. To je nešto što se dogodi i s čim moraš živjeti. Isto tako nije trudnoća i porod najgora stvar na svijetu. U svakom trenu nešto može poći po zlu. Ali ne možemo tako živjeti. Treba misliti najbolje i ići u tom smjeru. A što se putem dogodi trebalo se dogoditi. Normalna si i ako želiš i ako ne želiš dijete. I ako se bojiš ili ne bojiš. Samo moraš znati da jednom kad ostaneš trudna bojiš se za nekog drugog cijeli život :)
14.06.2016. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mekon
Maaa..kak bu..bu ... nekak bu... z pajnkrtima al brez ...
14.01.2016. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
nije zdravo puno mislit, sranja se događaju i bez toga
19.01.2016. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Simon u Ulmu
Tako sam i ja razmišljala. Bila sam sama sebi bitna i nisam bila spremna odreći se svoje slobode i svog prekrasnog života.
Kada sam razmišljala o djetetu uvijek sam zamišljala djevojčicu, ali par mj prije nego smo odlučili da želimo dijete ja sam poželjela sina. Da imam još petero djece (što nemam niti ću imati) uvijek bi si željela dečka. Ne znam zašto je to, ali ne vidim se kao mama djevojčice.
Kad je došao prvi sin to mi je bilo strašno veliki šok jer mi se život okrenuo naglavače i rekla sam nema šanse nikad više za drugo (previše brige). Ali ovaj prvi je bio toliko super dijete koje je naš odličan život još usavršio da sam poželjela drugo. I opet strah i sve kako to ide i mi smo super materijali i sve vođeno kak se spada i na kraju - sranje.
Drugi sin je bolestan.
E sad... to si nitko ne želi i to nitko ne planira. To je nešto što se dogodi i s čim moraš živjeti. Isto tako nije trudnoća i porod najgora stvar na svijetu. U svakom trenu nešto može poći po zlu. Ali ne možemo tako živjeti.
Treba misliti najbolje i ići u tom smjeru. A što se putem dogodi trebalo se dogoditi.
Normalna si i ako želiš i ako ne želiš dijete. I ako se bojiš ili ne bojiš. Samo moraš znati da jednom kad ostaneš trudna bojiš se za nekog drugog cijeli život :)
14.06.2016. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...