Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

30.11.2005., srijeda

čemu uopće sve to?

shvatila sam da to radim iz potpuno krivih razloga. sve to. iako je to od samog početka nešto drukčije. ali jednostavno više ne želim ulaziti u takve stvari. previše je tu pretvaranja, laži. kome to treba? zadovoljiti potrebe? ok. pronaći ljubav? teško. jednom mi se dogodilo nešto zbog čega sada ne vjerujem onako naivno ljudima kao prije. o svemu promišljam dvaput. ali onda se dogodi on i sve ode kvragu. i u prvom je slučaju bio on. nego, natrag na drugog njega. krenulo je super, teklo dobro, završilo loše. vjerovala sam mu. govorili su mi da nešto nije u redu, ali dugo mi je trebalo da to shvatim. a onda kad i jesam, nije mi bilo previše važno. htjela sam njega. napokon netko tko mi se zapravo sviđa. uspjela sam se uvjeriti da je bilo više od toga. je li bilo? ne znam. sve me to živcira pa ne želim razmišljati o tome. još jedan dokaz da vjerovati samo sebi. glasine. slatko-gorke glasine. male, slatke laži. sve je to isto. na kraju uvijek netko ispašta. ne želim to biti ja. tada se osjećam tako glupo. svi oko mene su to znali, osim mene. a ja sam to trebala prva saznati. ne možeš pogriješiti i očekivati oprost. barem ne u potpunosti. ožiljak ostaje zauvijek. ni najbolji plastični kirurg ga ne može sakriti. može ga jedino prekriti novi ožiljak. kad sam s njim osjećam se sigurno. zaštićeno. nije to ljubav. možda mi zato i treba netko tko preuzima kontrolu. mogu biti barem dio sebe. ali uvijek napravim istu stvar. sve počne tako nevino. bez ikakvih obveza. i sve je ok neko vrijeme. onda počnem razmišljati, izmišljati. samu sebe uvjerim da osjećam nešto drugo. i taj trenutak se tako i osjećam. ali, čudno je. taj osjećaj brzo nestane. dakle, nije ni mogao biti tu, zar ne? svaki put...ljubav ili sigurnost? ipak ovo drugo. a uvijek sve završi na isti način. netko ostane povrijeđen. ja se osjećam krivom. i ljuta sam. nesigurna sama u sebe. i sve što radim. u budućnost. u sadašnjost. u to što je istina.

smijem se i grizem jezik
samo na trenutak
osjećam se kao ja
a to ja tako nevidljivo
nešto kao tama
između dva treptaja

- 21:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.11.2005., utorak

...sve je to relativno

crtam. mokre slike na zamagljenom staklu. kapljice vode. razmišljam. želim ti nešto reći, ali ne mogu. moje komunikacijske sposobnosti su uistinu loše. kako sročiti misli? dati im materijalni oblik? zar nismo rekli da ćemo razgovarati? što se dogodilo?
ne volim kad stvari nisu u redu. ne sviđa mi se taj osjećaj. sada sam u dilemi. na koju stranu otići? zašto ljudi ne mogu ponekad napraviti nešto protiv svojih osjećaja ako je to nešto ono razumno? zašto se ljudi ne znaju žrtvovati za druge? ja to radim cijeli život. na neki način. podilazim svima. prilagođavam se. jednoga dana će to netko drugi raditi za nas. ne možemo voljeti nekoga i ne očekivati takvu gestu. to se mora barem jednom dogoditi. ja sam prazna ljuštura. bez onoga u sredini. postoje dvije verzije mene. dva kalupa. ja s drugima i ja sama sa sobom. ispunjavam se ovisno o situaciji. i ne smeta mi to. neću pritom pogaziti neke svoje stavove. ali lijepo je kad nema problema, zar ne? sve funkcionira. postignuta je ravnoteža. nije ugodno cijelo vrijeme razmišljati kako smo utjecali na druge. jesam li povrijedila nekoga? jesam li postupila najbolje kako sam mogla? pati li netko zbog mene? ne želim biti takva. što je zapravo bol? ne znam ja za to. moj život je bio sve samo ne nesretan. preuveličavamo svoje svakidašnje boljke. ne shvaćamo da postoje groznije stvari. pomislite li ikada na strašne stvari kojima smo okruženi? glad, bolesti, ratovi, zlostavljanja? ne, one se događaju izvan naših okvira. mi ne utječemo na to jer to nema utjecaja na nas. ali zašto smo mi dobili priliku, a netko drugi nije? čime smo to zaslužili? ničime. koga mi zavaravamo? trebamo biti sretni što smo uopće dobili šansu. sve ostalo je bonus. ali, u drugu ruku, trebali bismo biti sebični. samo jednom se živi. imaš samo jednu priliku za to savršeno ubacivanje. masa kliče. svi su sretni. a ti? dvije stvari me zabrinjavaju. živim li na pravi način? za sebe? svoje zadovoljstvo? jer na kraju se sve svodi samo na to. opajajte se. čovjek je za to i stvoren. sumnjam da se možemo osloniti na svoj razum. mnogi ga ni ne poznaju. oslonimo se na svoje tijelo. time opažamo. to upijamo. blago onima koji se vinu iznad svega toga. ali ako ne znamo kakav je to osjećaj, zar nam to može nedostajati? druga stvar je smrt. znam da dolazi. polako. sjena u tami. ali ubija me neznanje. želja za životom. nekad ne mislim tako. ponekad želim nestati. ali kamo? sama u sebe. smrt. čak mi je i sama pomisao apstraktna. vrijeme i mjesto radnje? nepoznato. možda bi mi bilo lakše da se to zna. mrzim što se bojim života zbog straha od smrti. prošlo je sedamnaest godina. kada? trošim dragocjene trenutke. ali ponekad mi je dosta svega. čemu živjeti? udisati ovaj svijet da bismo na kraju iz njega bili nasilno iščupani? ili možda oštećeni već u samom početku. tko se to poigrava nama? tko vuče sve konce? tko je najslabija karika? mi smo. čovjek je tako asimetričan. nesavršen. pokvarljiv poput otvorene boce mlijeka. kad bi nam netko mogao pročitati misli...što sve ne bi našli? tko nam je usadio tu pokvarenost? rađamo li se takvi? ili se zaprljamo negdje usput?
rasplela sam se, a samo sam ti željela reći da te volim. nekad mi se čini da to zaboravljaš. nemoj to zaboraviti. ne govorim, ali mislim. znam, ne možeš vidjeti što se događa u mojoj glavi. nije važno što se događa. sve je to relativno...

- 22:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.11.2005., ponedjeljak

proljeće, ljeto, jesen, zima

ne film. današnji dan. osjećam se tako...lijepo. listening to dire straits. opet. ladywriter. sad to cijelo vrijeme slušam i onda to dođe na otvorenom baš tada. funny. kad govorim o čudnim povratcima kući, moram spomenuti i današnji. nije baš bio povratak, samo par stanica. ja i dva kršna momka iz razreda:) a onda je puta ostala sama. situacija what-the-fuck?! još uvijek ista. neens je nešto doznala, ali to nema smisla. so, informatika...nema me u školi. iskoristit ću ta dva dana (i petak, naime) za instrukcije, pa biologija i SAT. u subotu je zadnji test. my last chance. kad završi sve to s informatikom, i'll feel much better. finally. baš je lijepo kad nas profesori ne smiju ispitivati. nema briga. danas mi je bio dobar dan. iako sam sinoć spavala samo pet sati. još i sad sam tako...uzbuđena? is that the right word? ne. nije. ne znam. onaj no-1-can-touch-me osjećaj. niiiiiiiiice:)
to je tako slatko. i ugodno. i mislim da mi nikad nije bilo tako. a bilo je tako nevino;) ipak...krivo to radim. sad ću se navuć. no good. no good. ali tko sam ja da si uskraćujem takve užitke?:)

kako je čudno dolaziti tamo znajući da postoji samo jedan razlog mog posjeta. šalica hladnog mlijeka. ljuljanje. početak. brzo. sporo. brzo. sporo. opet smetaju slojevi. horizontala. tople i hladne ruke.snoopy. škakljanje. alarm. vrijeme leti. kosa u ustima. glava na rubu kauča. rastrgana na dvije strane.hladne pločice.


- 16:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.11.2005., nedjelja

jedan na brzaka

vau, ovaj vikend sam provela prilično neproduktivno. ustajala iz kreveta u podne, odgađala obveze. sinoć sam bila na fashion weeku. tko bi rekao? bilo je ok. i guess. vidjela sam par slatkih stvari, a ostalo...dja. i puno kostura:) hm...sanjala sam nešto čudno. sort of an apstinencijski san. mislim da sam bila na brodu. ne znam. ne sjećam se baš. sad sam puna energije i idem učiti biologiju. go me! još neke novosti? not really. večeras mi se javio randy andy. gledala sam meet the fuckers 2. napisala lektiru. omg, nisam pisala lektiru od nekog petog razreda. but, i did it. i sve sam napisala sama. zato mi je i trebalo cijelo poslijepodne. goddamn stipančići. naravno, slušam sixpack. it's been a while:)

kaj ti smišljaš žetone?! :))


- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.11.2005., petak

what the fuck??!!

dan pun događanja. krenulo je dobro, a završilo totalno krivo. ali nekako mi se ne da sve pisati. ostavljam vas svojim "natuknicama"...

krevet. radio trešti. jutro je. ne želim. ustajem. kupaonica. voda. mjehurići. kosa. matematika. glupa trigonometrija. internet. aplikacije. glupi komp. žurba. svađa. psovke. ručak. izlazim van. kašnjenje. tramvaj. nervoza. iščekivanje. stepenice. opet. stolac. ljuljanje. radio. kauč. ugoda. još malo ugode. iznenađenje. imendan. take me out. trnci. smijeh. spremanje. gužva u tramvaju. kašnjenje. test iz zemljopisa. užas. frustriranost. nepoštenje. glupost. ovo nema smisla. dosadno. spava mi se. tjelesni. vježbanje. gimnastika. besmislica. hint -cjelivanje. wece. slatki užitak. kemija. ipak nije ispravljeno. srebrni letač. neočekivano ispitivanje. sretan kraj. test. malo vremena. zaplet. glavobolja. dosadaaaaaaa. nizovi. krivo mjesto, krivo vrijeme. svađa. marš. svatko ide na svoju stranu. tramvaj. glasine. iznenadne odluke. srušena očekivanja. ljudi na stanici. glasine. zanimljiv povratak kući. park. kod klupice. ostaci snijega. razgovor. ... druga klupica. neki novi klinci. planovi. spontanost. dogovori. spontanost. rastanak. kriva poruka. glavobolja. srcedrapajući remake na tv-u. mlijeko. loša cirkulacija. sladoled. sjećanja. sutra je novi dan.

ja sam srebrni letač, lovac presretač, barem se danas tako osjećam, ja sam usna harmonika, nasloni usne kako treba i bit će muzika...

- 22:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.11.2005., srijeda

zimske radosti;)

pada snijeg, pada snijeg...sigurna sam da neće još dugo. ali prehladno je vani. stvarno. d.m. stvarno ti je super onaj zadnji post o batmanu. danas nas je skoro zeznula. zapravo i je s onim ispitivanjem. ali sjećaš se ti one šume dundo?;) iako ja pišem skoro svaki dan, ništa se uzbudljivo ne događa. well, možda, ali ne smijem sad apsolutno sve napisati...:) čujem da su neki ljudi vidjeli fakfejsa. i?? am i right or am i right?;) iako sumnjam da će d.m. to komentirati:) opet ništa ne radim. sva sam jadna. ali sutra je barem dobar dan u školi. mislim, imamo samo četiri predmeta. ali zato petak...osim ako ne odgodimo. da bar! još ako batman počne ispitivati kao luđakinja...a testovi...man, bit će to ne baš tako dobar dan. osim jutra;) a navečer idem sa starcima na večeru kod obiteljskih prijatelja. jolly. ali fine, kćer im ide u našu školu. valjda će i ona biti doma. so i have some1 to talk to. barem ćemo moći pričati o maturalcu (neiscrpna tema). a sad još moram ispuniti 12 aplikacija i ubijaju me sve ove personal statements. ne, nisam nikada doživjela nekakvo prosvjetljenje o kojemu bih mogla pisati. to mi je totalno glupo. znaju da ljudi seru naveliko u tim esejima. zašto im je to onda važno? ah da, they care for more than just grades. aaaaaarrrrrggggghhhh.....
sive pločice. ništavilo. novi tramvaj. crveno svjetlo. toplina. zujanje. odraz u vratima. neugoda. snijeg. tišina. hladnoća. ugoda. iznenađenje. napaljenost. snijeg. kosa u ustima. hladni prsti. pas. šal. snijeg. snijeg. toplina.

but it was only fantasy.
the wall was too high,
as you can see.
no matter how he tried,
he could not break free.
and the worms ate into his brain.

- 21:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.11.2005., utorak

školske radosti;)

sretna sam. dobila sam najnovije rezultate testova i super su. well, moglo je i bolje, ali...ne, ovo je super. svi mi to govore. jeeeeeej. naravno, stari mi je to htio osobno reći pa sam opet bila u čileu. fakfejs made me a ledena kava. bilo je fiiiiino. mislim da je stavio malo više likera. jum. moram večeras dovršiti one posljednje stipančiće. zar ta žena nijednom ne može ispričati priču kako spada?! prvo kraj, pa sredina, pa opet kraj i na kraju obrađujemo početak. spojite sve to s učionicom iz zemljopisa i imate dobitnu kombinaciju za vrlo beskorisan sat. oooops, i trebala bih početi učiti pig. iako mislim da će to dobro proći. volim njene "američke" testove. barem ne moraš pisati eseje i odgovarati na pitanja, samo zaokruživanje. plain and simple. točno ili netočno. crno ili bijelo. kad smo kod učionice iz zemljopisa, sutra ćemo valjda dobiti testove. great. neće biti dobro. kao što ni ispravak iz kemije nije baš dobro prošao. zapravo, skoro pa i nije bio ispravak. ali žena mi se smilovala i dala trojku. kraljevska ocjena, zar ne? oh, well, ne bismo željeli imati bolje ocjene iz kemije sad kad je baka otišla, would we?:) školske radosti se odnose na...hm...školske radosti;) iako je nekima trebalo malo duže da shvate, rite ouzica?:) i dobro da se nije derala o tome pod engleskim...joj, joj. da, vidjela sam slike bratovog razreda. u njegovom razredu dečki imaju prevlast. ali braco mi taj dan nije bio u školi pa njega nema na slici. too, bad jer mi je rekao da je on jedna od tri razredne gracije:) kad ćemo se mi slikati? ili nemamo para za to? neens, nadam se da je ona biologija dobro prošla. god, oči će mi iscurit od ovolikog buljenja u ekran. užas. baš mi se piše, ali ne znam o čemu bih pisala...

moždane vijuge rade punom parom. rađanje ideje? ne, to ne može biti to. sjećanje. da, to mora biti to. intuicija. odlučnost. sive pločice i poljupci po vratu. navala adrenalina. spužvasta tijela se pune krvlju. hladne ruke na toplom tijelu. previše odjeće. živčani impulsi pomahnitalo skaču i putuju. otkucaji srca. smiješni razgovori. sigurnost. iščekivanje. kraj. iščekivanje.

- 22:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.11.2005., ponedjeljak

ja biram...utilitarizam!

napokon sam se riješila i te filozofije. veoma uspješno:) ali pitala je lagano. nego, pitala je s. nešto o asketizmu, diogenu i tako i on je spomenuo kako je tip živio u bačvi. što ne bi bilo zanimljivo da pritom nije pokazao na mene. pričala sam mu za ono na jarunu. neens je isto odmah pohvatala, a žena je počela pričati o tome kako bih mogla živjeti u vili u obliku bačve. time bih naravno odala počast svim pripadnicima kirinske škole or whatever. fun, fun, fun;) a puta je došla do zaključka da meni komfort i nije baš jako važan (jer sam se obradovala krevetu) i da ja to sve obavljam asketski. true, true;) zapravo je danas bio još jedan običan dan. koji se sad bliži kraju. nismo imali fiziku, ali nam je etičarka zadala beskonačno dosadnu temu Ja biram za esej. to sam napisala samo da nešto piše na papiru. it was crap. sutra bi mogao biti zanimljiv dan, ali se toplo nadam da to neće biti. još nije ni deset sati, a meni se tako spaaaaavaaaaa....zijev.

- 21:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.11.2005., nedjelja

spoznaj sama sebe, ali nemoj se uplašiti svoje spoznaje. ništa nije važno. svi smo mi samo sjene.

ok, zaostajem. počinjem zaboravljati. petak was all right. jučer smo imale tekmu. izgubile smo. ali imale smo užasan peh. tri cure iz prve postave su nam falile, jedna se ozlijedila tijekom prvog seta i nije mogla skakati. još smo mi to i dobro odigrale. vidjele smo gdje zapinjemo i drugi put će biti bolje. sad imamo rupu do drugog mjeseca. navečer su ouzica i puta gledale p.lj.j.z.i.o.o.p. kažu da je dobar film. azzja, ja, neens i njezina sestrična smo bile u spunku. gewd, cheap, hot chocolate. nice music. okružena trima luđakinjama koje rade dimne znakove. ili barem pokušavaju;) bilo je lijepo. ali malo hladno vani. hmm...the zima iz here. nego, pasi su uskoro, a dodo seems to like some1 we know. jeeej:) sljedeća dva tjedna su, school wise, v.bad. samo da to prođe i sve je ok. 3.12. negdje oko 3 sata popodne mogu odahnuti. naravno, pod pretpostavkom da dobijem zadovoljavajuću ocjenu iz informatike. jep, instrukcije here i come. a taj dan mi je i zadnji SAT. can't wait. a uz sve to moram ispuniti još dvanaest aplikacija. all the joy. neke stvari su se vratile na staro, ali su se neke stvari oko tih stvari promijenile. jadadamean?? nema veze;) razmišljala sam o tome kako sam ne-riješila stvari s onim-čije-ime-ne-smijemo-izgovoriti i došla sam do nekih zaključaka. ali ne, sad ne želim više o tome s njim raspravljati. ovo mi je pomoglo do donesem neke nove odluke. i mislim da sam dobro postupila. iako određene, meni bliske, osobe to nisu prihvatile s oduševljenjem. iako mi je stalo do njihovih mišljenja, ovo je bilo očekivano pa sam znala da to neće utjecati na moju odluku. o nekim stvarim imamo drukčija razmišljanja. ali to je ok. opet sam zapala u neko sranje. mrzim to. neispavana sam, nezadovoljna svime, ne želim učiti, ne mogu se koncentrirati, constant cravings...it's like i'm pms-ing all the tajm. thank pie that's gone. za ovaj mjesec.
opet sam slušala interpol. the weirdest lyrics ever. but so pretty.

i'll subtract pain by ounces
yeah, i will start painting houses
if things come alive


- 19:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.11.2005., četvrtak

teachers, leave us kids alone

čujem da je bilo uzbudljivo na informatici. dobro da nisam bila. kao što sam rekla, sjela sam na 12-esticu i vozila se do kraja. ali sam se sjetila nečega pa sam to onda napravila i baš mi je drago zbog toga. luckily, nemam ništa raditi za sutra osim zemljopisa. a i to mi je previše. kako me danas lijepo otvorila na engleskom. mislim, i didn't really mind, ali malo sam se smotala. pogotovo kad me luce ono pitala. yeah, nisam baš to tako detaljno istražila jer sam to radila sinoć. ali sad joj mogu odgovoriti. ne znam da li ste primjetili, ali sam skoro umjesto polygamy rekla profanity:) oooops. ali profanity is a kjewl word, isn't it? enivejs, nemam puno toga za napisati, a ako sam i imala nekih nadobudnih izljeva, sad su me prošli. pa...bolje da se primim tog krša, fliša or whatever

- 19:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.11.2005., srijeda

give urself some positive vibrations

i nemojte misliti o tome kako ćete napisati zemljopis. ili kako ćete sutra preživjeti informatiku. ili hoće li baš vas pitati engleski. kakvo će biti vrijeme? što ću sutra obući? hoće li se dogoditi nešto zanimljivo? hočemo li ostati u mraku? da li zapravo postoji platonov svijet ideja? hoću li se osloboditi svojih okova te spoznati onu glavnu ideju?

life is funny, skies are sunny, bees make honey...

previše toga se pitamo. we should live day by day. nije to uvijek najlakše, a ponekad ni najpametnije. ali je zabavno. možda dođeš do točke kad ti se sve to odbije o glavu, ali u tim trenucima... danas sam bila impulzivna. oni koji me poznaju da to baš i nije moj stil. moja furka je vječna neodlučnost;) ali braco baš nije zadovoljan. kaže da se sad mora brinuti i o meni. so sweeeet. odlučila sam promijeniti temu za govor iz engleskog. sad sam se sjetila. go me! nisam mogla smisliti četiri pitanja za ono. valjda će ovo proći bolje. baš sam se sad lijepo ispričala s ouzicom. šaljem ti one huge hug. thnx:) mislim da će sad biti nešto od onog svetog nikole, ha? hvata me neko razmišljanje o stvarima za koje sam mislila da sam zapečatila i spremila u ladicu. ne znam. sad se osjeća nekako dobro. kao da mogu preživjeti skok sa 15.kata;)) izgubljena u vlastitoj svjesti. zapetljana u svoje misli. ali mislim da će sve biti ok. ne smijemo precjenjivati svoje sposobnosti. tko smo mi da stvaramo negativna mišljenja o drugima? tko nam daje to pravo? trebali bismo se "osloboditi tih okova". predrasude. loša navika.

- 22:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.11.2005., utorak

life is better if you're slightly confused;)

znate kako se uvijek govori da se suprotnosti privlače? ja to nisam tako vidjela. ali promijenila sam mišljenje. suprotnosti se privlače upravo zato jer nam treba ono što nam nedostaje. kad je netko poput tebe, nakon nekog vremena ti dosadi, zar ne? možda je u početku sve super jer imate toliko toga zajedničkog, ali to brzo nestane. a netko drukčiji od tebe samoga je...nešto novo, nešto divlje;) nešto što nas uzbuđuje jer ne znamo što očekivati. nešto što nas zaintrigira jer to ne možemo uspoređivati sa sobom. nešto što nas dopunjuje u smislu da nam pruža ono što nama samima nedostaje. komplementarnost. ali onda opet, na duge pruge mi se to baš i ne čini kao dobra ideja. kako starimo, mijenjamo se. možda više ne žudimo toliko za tim uzbuđenjem, već samo za sigurnošću. možda tada ne želimo istraživati, nego pronaći svoje mjesto. i možda nam sve te različitosti počnu predstavljati problem, još jedan razlog za neslaganje, za svađu. čemu sve ovo? potakli su me neki nedavni događaji. a sad, back to reality. opet sam uspjela zaje... kemiju. zašto se ne mogu naučiti brojati vodikove veze? it's not that hard. but tends to slip my mind every fucking time...približava se kraj polugodišta i škola postaje pakao. a njih baš briga što netko odgovara sedam predmeta u istom tjednu. još traže i veće plaće. a oni dobivaju najviše praznika i najbolje radno vrijeme. nismo im mi krivi što nam je država u k...nadobudnost neka ostave za doma:) on će nas ispitivati u četvrtak. a da bacimo jedno grupno markiranje? ili možda ne. lud je on, tko zna kakav bi nas test poslije dočekao. ne znam za ostale, ali meni je sve to isto i ništa ne kužim. užas. pitate se zašto ne učim zemljopis? ne, nemam ispriku. i'm taking my chances. ionako mi je motivacija veća navečer. tada znam da više nema odgađanja. ustvari, i've never pulled an all nighter. za sve postoji prvi put...ali treba mi neki umjetni poticaj. ice kaffee, hmmmm. could try:) bila nam je neka ženska i pokazala nam neku zvijer od kvazi usisavača. ima 41 funkciju. pročišćava zrak, kreči zidove, usisava dubinski...iz madraca nam je isisala tri posude prljave vode. i sve to za samo....drums please...17 500 kn. da, dobro ste pročitali. 17 tisuća 500 kuna. ??!! navodno im i dobro ide. ne bih se čudila. u zemlji gdje ljudi nemaju za hranu, ali imaju za druga materijalna (iako nepotrebna) dobra, sve je moguće. čak i da mjesečno prodaju 400 ovakvih magičnih beštija. da, sad bih mogla baciti oko na taj zemljopis. onako, čisto informativno. da vidim što mi to uopće učimo:) jučer sam sama sebi, opet, dokazala kako sam psihički nestabilna. ni sama ne znam što se događa u mojoj glavi. braco je postao opsjednut pjesmom stairway to heaven. ne da je to loše, pjesma is v.nice. ali meni nedostaje moj usual musical fix:)

ja sam srebrni letač, lovac presretač, barem se danas tako osjećam, ja sam usna harmonika, nasloni usne kako treba i bit će muzika...

koliko puta poželim da sam kamena hrid i priče zalutalih brodova, samo pustim da prođu kraj mene, a jeku ugasim kao zid...

da li je prijetnja ili molitva stisnutih ruku noću u zid kada udaram, da li je flaša puna očaja nešto više od strane lakšeg otpora...

- 17:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.11.2005., ponedjeljak

kako spasiti majku i dijete iz ralja podzemne smrti? potresna priča jednog dobrog građanina samo na cnn-u:)

evo, ni mene nije već dugo bilo. danas sam se zapravo opet zapitala da li sanjam ili mi je ova školska godina počela iznimno dobro. osim kemije, naravno. mislim, samo ja mogu dobiti dvojku iz onakvog testa. ccc... ok, da vidimo što se događalo ovaj vikend. hmm, u subotu sam malo polirala čaše. skoro sam išla s priest boyem do četvrte. dobro da sam to izbjegla. i kinda lajk him:)) ok, ajde, navalite sad sve na mene. jesam ja kriva što mi se tako puno ljudi sviđa? ne. da... ;) to sam pokupila od fakfejsa. to - da... umjetnost konverzacije mu je na zavidnom nivou. zatim utakmica, koju smo dobile. navečer sam s neens i putom išla vanka. neens je skoro dobila živčani slom jer je mislila da je izgubila mobitel. panika-bijes-razočaranje-pomirenje-apatija-ludilo-smijeh. dumbo tražio broj moba. ili je to tražio grease boy? ili obojica? tko će sve to pohvatati?;) nedjelju sam provela uživajući u matematičkoj indukciji. zapravo, meni matematika ni nije toliko odbojna. dok god se radi o čistim, izravnim, jednoznačnim pojmovima, sve je u redu. vidjela sam večeras nekoga s kim sam provodila jako puno vremena dok sam još bila klinka. ne, nije to bio onaj-čije-ime-ne-smijemo-izgovoriti ili jednostavno komunjara. sigurna sam da me on ne bi niti pozdravio. i bolje. nego, to me potaknulo na razmišljanje. prije (samo) nekih deset godina mi smo se družili. cijelo vrijeme. i bilo nam je super. ja i tri dečka. snježne radosti su bile najzanimljivije, iako sam ja bila ta koja je uvijek završila sa glavom u snijegu. tako bezbrižni... a danas se sve promijenilo. s jednim uopće više ne komuniciram (a on živi metar ispod mene), s drugim se vidim možda jednom u tri mjeseca na ulici, a s trećim živim. ništa više nije kako je nekada bilo. a najranija sjećanja su mi upravo ta. naše igranje u parkiću. izluđivanje susjeda. sjećam se, jednom nas je netko zalio vodom. prvo smo se igrali transformersa, x-mena i power rangersa. onda lovice ili skrivača, makar smo znali cijelo to područje kao vlastiti džep. zatim su uslijedila malo "zrelija" vremena. samo bi se zezali. na ljuljačkama, na klackalicama, na penjalici. a da smo samo imali ovo što sad stoji u parku... odrasla sam s tim ljudima i oni su odrastali sa mnom. a i bila sam jedina cura u društvu:) što je naravno imalo svoje posljedice. ne znam kad se sve to raspalo. negdje kad smo bili sedmi, osmi razred. da, nakon toga se još dogodilo i ONO s ONIM, ali nećemo o tome. i danas se još održavaju kontakti, ali ne u svim kombinacijama. basically, ja sam samo u kombinaciji sa svojim bratom. kinda sad. ali, valjda smo odrasli, kako koji, i to više nije funkcioniralo. možda smo si ipak samo bili susjedi, frendovi iz kvarta, i ništa drugo. nadam se da mi tako nećemo završiti. ha pute?;) vidim da su se vratili komentatori. niiiice.


- 20:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.11.2005., petak

i'm feeling like a dog in heat

večeras neću puno pisati jer nemam vremena. u školi je bilo veselo, pogotovo za odrđene pojedince. samo me čudi kako nikada nema nikakvih ekscesa. ali tako je i bolje. poslije nas na trening dolaze košarkaši. svi su visoki i neloši. za stvarno. niiiice. ili je meni poremećena percepcija u ovim teškim danima. when anything is hot. ok, skoro sve. i na sve sam spremna. ok, skoro sve. valjda znam povući neke granice. nadajmo se:) intervention ppl! pod velikim sam stresom i treba mi ispušni ventil. i sutra još imamo tu tekmu. a važno nam je da obje dobijemo. i milijun drugih stvari. a sutra ću prbbly opet vidjeti fakića, a onda ću...poludjeti...zašto ljudi samima sebi vole nanositi bol (pritom ne mislim na ono s&m kind)? kako je tena krenula dalje? priča se trebala zvati tena the seoska lola, if u ask me. baš me zanima kako ona završi. pročitat ću to prije spavanja. ali za sad joj prilično dobro ide. mislim, uživa u životu. i guess. razmišljam o veoma lošim stvarima, iako one ne bi postigle da se ja osjećam bolje. zašto mislim da bi? i've been there, znam kako je, ali opet mislim o tome? what the fuck is wrong with me?! puno toga. nešto veoma prikladno za kraj...


- 22:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.11.2005., četvrtak

sve su žene kurve?? kako koja, kako koja;)

još jedan dugi dan. opet sam bila u čileu, ali on nije bio tamo. luckily. to mi stvarno ne treba sada, u ovom nepovoljnom biološkom razdoblju:) izbjegli smo engleski, ali samo do sljedećeg tjedna. i baš me zanima kako će izgledati ono "tinejdžeri i alkohol". moj govor, on the other hand, ne povlači nikakva pitanja za sobom. pa ih sad moram sama smišljati. iako mi se čini da će netko imati nešto slično kad ja malo skrenem s teme. sve za jednu dobru diskusiju. ah, bit će veselo. nego, moja današnja doza sreće je bio litl priest boy (nadam se da znamo na koga mislim). kad sam došla, tako me lijepo pozdravio da mi je uljepšao dan. danas je opet bio u svom normalnom raspoloženju. uopće ne želim razmišljati o tome koliko posla imam za sljedeći tjedan, a i subota mi je opet radna. enivejs, dok sam tako sjedila tamo, stari mi je napravio ice kaffee i sjetila sam se maturalca. već dugo nisam o tome razmišljala. ali onaj dan kad smo se ja i ouzica nafiksale tim njihovim frapeima...bilo je super:) zapravo se ne sjećam baš svega s tog našeg putovanja. pogotovo ne svega s broda;) sjedim tu u onom svom plavom ručniku od majice i smrzavam se. da me mama vidi...dobila bih batina:) well, kako mi se, kao i uvijek, ne događa ništa uzbudljivo, nemam više o čemu pisati. ne, wait! skoro sam zaboravila na glavnu temu. šta mi je?! stojim ja u tramvaju, vraćam se doma. pojavio se poput sjene iz mraka. onako, mean looking, kao plaćeni ubojica:) i pokazao značku. ja naravno, calmly, posežem za pokazom. i tražim...kopam po tom malom džepu. fuck...jel mi pokaz ostao u onoj torbi za trening? tražim...sad tip već stoji pokraj mene i pita za kartu, a ja mu kažem da tražim. tražim...fuck, fuck, fucketty fuck...već se spremam na izvlačenje iz ovog sranja...i onda, napokon, osjetim nešto plastično pod prstima. yes! victory shall be mine! bacam mu to u facu (fine, ne doslovno). gotov je za par sekundi i prelazi na drugi dio tramvaja, a kasnije i drugi vagon. a sve to samo dvije stanice prije okretišta. puta, pazi se;) sad sam dobila nekakvu inspiraciju i moram to pretočiti u riječi. ali tek se rađa nekakva ideja...sigurno opet nešto mračno i morbidno. fale mi zadaćnice:)

dolazi u svim oblicima i veličinama. uf, kako bi mi sad malo ovoga dobro došlo. što ste mi to napravili na maturalcu ;)


posljednjih se dana na itunes-u vrti------------------------------------------------------------------

conquest to the lover
and your love to the fire
permanence unfolding in the absolute

forgiveness is the
ultimate sacrifice
eloquence belongs
to the conqueror

the pictures of time and space are rearranged
in this little piece of typical tragedy

justified candy
brandy for the nerves
eloquence belongs
to the conqueror

you and me
we'll all go down in history
with a sad statue of liberty
and a generation that didn't agree

- 22:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.11.2005., srijeda

sreća je u malim stvarima

prošao je i ovaj dan. glava mi puca. i ja pucam po šavovima. ali moram ovo napisati. jutro mi je bilo kaotično. preporuke. hrvatski. ručak. potpisivanje svega. štambiljanje. čekanje da završi neki sastanak. fotokopiranje. neprestano odgovaranje na pitanja. provjeravanja. pa pig i pomahnitala profa. onda hrvatski i test nakon kojeg ti se ruka grči u snu. večeras samo opet morala u čile po neke papire. i opet sam malo prala i polirala čaše. ali, usporena sam što se toga tiče. ja brišem jedan tanjur, a jurica njih deset odjednom. repetitio est mater studiorum:) ali navečer je on sam samcat dolje. perač, konobar i pipničar. pa se malo uzruja. tko bi mu zamjerio? bio je živčan. a kad tek moj stari ili stric dobiju popizditis...njihova najgora noćna mora. stari mi je pokazivao kako se radi čokolada. cute. u subotu ujutro radim. a popodne je prva školska tekma. bilo bi savršeno da ove godine idemo na državno... a sad, d.m. fakfejs ti je onaj visoki tip s kratkom, kovrčavom kosom i janjećim pogledom koji radi u čileu. vidjela sam ga večeras. radio je čokoladu. hmmm, fakić i čokolada. yum;) he looked nice tonajt. i hate him! stupid, akalkulija suffering, so-god-damn-hot asshole. a išlo mi je tako dobro. sad je sve palo u vodu...for the love of pie me! kad ću se urazumiti? will i ever?

i go side to side like the wildest tides in your hurricane. and i only hide what is on my mind because i can't explain...

will this crappy infatuation ever end?! ali, da nije toga bilo, ne bi bilo ni ovoga bloga;) ma zapravo, bilo je to dobro iskustvo. poučno. kratko, ali slatko:) (pohrlite svojim vece školjkama) kad se samo sjetim kako su me oduševljavali oni naši "izleti" na mažuranac. that was the year i got hooked on playing hooky:) ta dva sata uludo potrošenog vremena su mi bila highlight of the week. gutala sam sva njegova sranja...prestat će kad odem, jedino tada. sutra šaljem sudbonosne crvene koverte. a za mjesec dana...odgovor.

izvan vremena, kao minut ćutenja, proći će i ovaj kišni dan...

dok sam stajala na trgu, gledajući kako prolaze svi tramvaji osim 12-estice, vidjela sam nešto prekrasno. crne starke, crne hlače, jugoplaja, crvenkaste jagodice, crne oči i crna, kovrčava čupa. omg. prošao je pokraj mene tako da sam dobro vidjela. eye-candy. ali fakat je bio lijep. not hot, not dreamy, but beautiful. u mom nematerijalnom svijetu, on bi definitivno bio ideja;)



što reći o d.m.? kad već želiš biti jedan od likova u mojoj priči:) utukao te danas hrvatski? sve nas. pogotovo one koji su imali lovčeve zapise. dobro da me nije posjela u onu zadnju klupu. i šta joj je bilo da je skoro cijelo vrijeme stajala meni iza leđa? uopće se nisam mogla služiti pomagalima koja su mi pomogla samo kod tolstoja enivejs. puta, sori, ali stvarno se nisam mogla snaći u svim onim papirima koji su ispadali iz mene. kakva je ljepota fizike? čujem da im baš i nije išlo:) neens, tko ti je rekao ono za rolls royce? mig-mig

- 23:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.11.2005., utorak

kad priča postane stvarnost

vraćam se ja tako danas doma iz škole i u glavi mi se počne odmotavati neki film. priča. potaknuto onim sastavkom iz engleskog koji me malo odblokirao. priča o jednoj sasvim običnoj, prosječnoj osobi koja ima svoj obični, prosječni posao i živi obični, prosječni život. ali jednoga dana ta osoba doživi nesreću tijekom te rutine. i umire. prelazim ja tako ono križanje kod naših zgrada, preko zebre, na zeleno. ali slušam 6pack pa mi percepcija baš i nije neka. kad ono, odjednom mi je neki auto presjekao put. ccc. ali nije to mene baš previše uznemirilo, već sam se odmah sjetila te svoje priče i sama se sebi nasmijala. a očito je i nekom drugom to bilo smiješno jer su mi neki tipovi iz sljedećeg auta trubili. da, bio je to zanimljiv povratak kući:) sredila sam sve te preporuke, ali još to sve treba prepisati, potpisati i poslati. sad bih se trebala vratiti na "da ne velim" hrvatski i svoja pomagala:), ali tako mi se to ne da raditi. danas je bilo zanimljivo na informatici. samo sam čekala da nekoga otvori. i otvorio je. dva lista poslije mene. wooooosh. that was close. bilo bi gadno. a ja sam samo sjedila tamo i gledala u tipa. i slušala sam, stvarno jesam. ali bila sam totalno odsutna. kao da uopće nisam čula što govori. man, test će biti koma. osim za tebe d.m., štreberu:) ako se tradicija nastavi. nadam se da hoće;) u zadnje vrijeme idem kasno spavati tako da sam užasno umorna. a i gustave flaubert me tako lijepo gleda:) no more hrvatski danas. posvetila sam čak nekih pola sata tome danas. čisto dovoljno. isplati se sjediti u mrtvom kutu. up urs:) opet me hvata ono. da vam nije palo na pamet da opet idemo u čile. barem ne ovaj tjedan. ali wait, ja u subotu ujutro radim. hmmmm. samo da ne bude ludnica. iako, draže mi je raditi u "kuhinji". jednostavnije je. ok, sad stvarno idem. btw, found a cool citat od zorana ferića. na desno od postova. mogla nih pročitati tu knjigu. gewd najt


- 23:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.11.2005., ponedjeljak

2 be a rock and not 2 roll

napokon sam odlučila sjest za komp i nešto napisati. upravo sam se nalila čokoladnog kolača s rumom, pa sve to neutralizirala mlijekom i sada se spremam za spavanje. uskoro. nema nekih novosti. kao i obično. pisala sam SAT II, again. sad mi ostaje samo još jedan SAT I i gotova sam s testovima. ovaj tjedan šaljem aplikaciju na hopkins. omg, kad mi jedan dan u dvanaestom mjesecu stari uleti u razred s pismom u ruci...so frustrating...ako odem tamo, morat ću otići već sredinom osmog mjeseca. hmmmm. razmišljala sam kako će sve to izgledati. ja i hrpa amera/asimiliranih stranaca i nekolicina stranaca. ne poznajem apsolutno nikoga. ja i moje nesocijalno držanje. samo da mi cimerica bude ok. to je najvažnije. ali mislim da će mi igranje odbojke pomoći što se upoznavanja ljudi tiče. na neki način to je i dobro kod njih. imaju te neke tematske klike. sportaši, štreberi, bogati klinci, "alternativci", rebeli... a tako ću upoznati i starije ljude i imati neke privilegije and so on. baš smo jušer a. i ja pričale o tome kako će tko iz razreda izgledati na godišnjici mature za nekih deset godina. smijeh. ali tako me to živo zanima. ponekad poželim da vrijeme brzo prođe samo da vidim kako će se stvari odvijati. gdje će tko završiti i što će sa mnom biti. ali onda se sjetim kako vrijeme brzo leti i kako je život kratak i ne želim tako brzo odrasti. no kad se sjetim da ću za godinu dana, u ovo doba, biti na faksu...veselim se tome, ali me pomalo i strah. sigurno ću opet imati jednu od svojih homesick epizoda, to je neizbježno, ali valjda neće biti kao ovo ljeto. that was awful. večeras sam bila u čileu. fakić je bio down and dirty u cubicleu pa sam ga vidjela samo s leđa, oba puta. and i still care, koliko god pokušavala zaboraviti na sve to. mali navijeni je opet bio sav navijen i sam je radio dolje. then i stepped in 4 a while. ne znam, meni je to nekako zabavno. kad se ne moram žuriti. aaaaah, soldier boy. danas me b.h. nekako čudno pogledao...i freaked out. iako, ne mogu reći da mi se ego dosad nije napuhao. prvo je bio balon, pa ga je netko probušio pa ga je netko opet vratio na staro. koliko god se trudila ne misliti o tome, ne uspijeva mi. mislim na to. loptica nije u potpunosti prešla mrežu, nego titra na njoj. na koju će stranu pasti? moju ili tvoju? nemate pojma o čemu pričam :) slušam stairway to heaven. such a pretty song.

nebo je nešto najljepše što ovaj prokleti svijet ima za ponuditi...


- 22:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.11.2005., petak

artistically unclogged...or not...

odlučila sam danas zapravo i napisati nešto. sama. u snovima sam se borila sa zadacima iz matematike, a u stvarnosti s kemijom. ok, test nije bio težak, ali meni neke stvari nisu baš bile najjasnije. i naravno, onaj uvijek prisutan nedostatak znanja zbrajanja i množenja. crappy. u posljednjih par dana sam shvatila zašto volim biti sama. već dugo nisam provela some quality time with myself. nemam vremena za to. a treba mi. sutra je opet test. superiška:) bolje mi je da bolje napišem because this is my last chance. iako su oni rezultati bili v.gewd s obzirom da sam to prvi put pisala. btw, i'm playing opravdani hookie. sad bih trebala biti na biologiji, nervozno iščekujući zemljopis i sat kada će ona zapravo lupiti nogom o pod i reći da ispituje no matter what. nadam se da se to još neće dogoditi. but time does go by. ali ne so slowly, kao što to pjeva madonna. jako brzo. napisala sam eseje. konačno. there was a lot of crapping there. oh jeah. sutra idem na nekakvu izložbu, grafički dizajn o AIDS-u or sth. nije mi to baš jasno. well, gotov je ovaj tjedan, za neke traje i sutra, a ja ne mogu ne misliti o sljedećem i svemu što moram napraviti. a moje patetično negodovanje i nerad mi neće pomoći. mrzim te mood swingove. ah da, u nedjelju nam na ručak dolaze bratić i ana. uuuuuh;) maybe they'll take it to another level. man.

lately, i've been livin' in my head, the rest of me is dead, i am dying for truth...



- 12:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.11.2005., četvrtak

kreativna pomagala

ready for a cheap escape, on the brink of self destruction, widespread panic. broken glass inside my head, bleeding down these thoughts of anguish... mass confusion. well the world is a sick machine, breeding a mass of shit, with such a desolate conclusion. fill the void with... i don't care. there's a plague inside of me, eating at my disposition. nothing's left. torn out of reality, into a state of no opinion. limp with hate. well the world is a sick machine, breeding a mass of shit, with such a desolate conclusion. fill the void with... i don't care. i wanna jump out...



- 18:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.11.2005., srijeda

valjda raska neće skužiti da je plagijat:)

nekad je večer jako dosadna, pa krenem da preturam po uspomenama. nekad je soba hladna pa se stisnem u sebe i slike prošlosti prođu kroz mene...

srce slome čak i usta nekog neznanog junaka, brzinom zvuka dok tone moj brod, ovu noć zato provodim budan i sam, ko osuđenik. dajte mi riječ na samo dva minuta straha, dajte mi glas, al znajte gluhi će me čuti. ovo je kanonada, rat u mojoj glavi. srušen je svijet pravljen od pepela i praha. pogled odozgo, okom plavog goluba, hiljadu priča, šaka sreće i tišine. nije ni srce uvijek crvena fasada, pukne baš onda kada najmanje se nadaš. razmisli dobro i reci mi, ne vidiš sebe, ali vidiš njih, živote tihe i prazne, trač kao vijesti provjerene. ti vidiš druge, ali sebe ne. više ne brojim jer po tko zna koji put, budnog sam noćas opet zatekao sebe. svjetlom po mraku, najzad pišem poruku. čuvaj se dobro jer ja dolazim po tebe. ovo će biti prvi i posljednji put, vidiš li znake na nebu? od sad te prati pogled oštar i ljut. ja noćas slavim svoju pobjedu. srce slome čak i usta nekog neznanog junaka, brzinom zvuka dok tone moj brod, ovu noć zato provodim budan i sam, ko osuđenik...

još jedan tužan dan i sve podsjeća na san, neka probudi me netko, ovo stvarno boli. ali nema nikoga, osim hladnog odjeka i čudnih mirisa u mojoj sobi. i nitko nije kriv, da li kriv sam što sam živ? volio bih samo da smo jednaki pred bogom. u ljubav vjerujem, možda i pretjerujem, možda trebalo je ranije da popričam sa tobom. da zajurim strah? kako uplašiti mrak? moje oružje su olovke izlomljenog srca. ma prevarit ću sve kad stavim cvikere. u grudima mi bomba sporije kuca. oči ko u psa, to sam kao novi ja. tužan, bezvezan i vjeran svojim željama. ali ne dodiruj dno, pazi bit će prekasno, ako čekanje ne pretvori u nekog drugog...

sam sa svojim strahovima, plovim kroz život poput oblaka. na beskonačnom nebu ne dodirujući ništa i ne ostavljajući za sobom trag. kao šuma poslije požara, u pepelu sjećanja tinja mnogo ružnih dana. ja sam najzad želim da ih zaboravim...

otvorim pune stakla oči i istina probije na površinu. razlije laži da je sve u redu. obuzdavam vrisak da ne promijenim tišinu jer daleko odavde još netko ne spava. čuvar sam tog srca, što za mene udara. spavaj jedina. spavaj bar ti. znaj da trebaš mi više nego ikad. ne, ne čini mi se, volim te. ova godina, sad i više nikad. uskoro vraćam se, čekaj me. uronim u sebe, duboko do dna. suze udare na oči, ali nije me stid. ciklon beznađa umre, vijuge rasiječe. ispucao bih ruke da se razbiju o zid, ali me boli prva krv iz njih. kroz brda ti šaljem poruku. ti ne smiješ biti tih. spavaj jedina. spavaj bar ti. znaj da trebaš mi više nego ikad. ne, ne čini mi se, volim te. ova godina, sad i više nikad. uskoro vraćam se, čekaj me...

sada sam ostao sam. nikoga nema tu kraj mene. možda je to ipak sada najbolje. a da li želim to? to me boli jako. ali shvaćam da imam samo sjećanje. vodite me odavde. jer ovdje je čovjek potpuno sam i nema tko da mu uljepša dan. i nema nikoga. dozivam tako ja, svakoga dana jače. ima za mene još vremena? ma, dozivam, dozivam i bojim se jer sam sam. moja šansa je opet nestala. a da li želim to? to me boli jako. ali shvaćam da imam samo sjećanje. vodite me odavde. jer ovdje je čovjek potpuno sam i nema tko da mu uljepša dan. i nema nikoga...

- 17:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.