Marketing
2 be a rock and not 2 roll
napokon sam odlučila sjest za komp i nešto napisati. upravo sam se nalila čokoladnog kolača s rumom, pa sve to neutralizirala mlijekom i sada se spremam za spavanje. uskoro. nema nekih novosti. kao i obično. pisala sam SAT II, again. sad mi ostaje samo još jedan SAT I i gotova sam s testovima. ovaj tjedan šaljem aplikaciju na hopkins. omg, kad mi jedan dan u dvanaestom mjesecu stari uleti u razred s pismom u ruci...so frustrating...ako odem tamo, morat ću otići već sredinom osmog mjeseca. hmmmm. razmišljala sam kako će sve to izgledati. ja i hrpa amera/asimiliranih stranaca i nekolicina stranaca. ne poznajem apsolutno nikoga. ja i moje nesocijalno držanje. samo da mi cimerica bude ok. to je najvažnije. ali mislim da će mi igranje odbojke pomoći što se upoznavanja ljudi tiče. na neki način to je i dobro kod njih. imaju te neke tematske klike. sportaši, štreberi, bogati klinci, "alternativci", rebeli... a tako ću upoznati i starije ljude i imati neke privilegije and so on. baš smo jušer a. i ja pričale o tome kako će tko iz razreda izgledati na godišnjici mature za nekih deset godina. smijeh. ali tako me to živo zanima. ponekad poželim da vrijeme brzo prođe samo da vidim kako će se stvari odvijati. gdje će tko završiti i što će sa mnom biti. ali onda se sjetim kako vrijeme brzo leti i kako je život kratak i ne želim tako brzo odrasti. no kad se sjetim da ću za godinu dana, u ovo doba, biti na faksu...veselim se tome, ali me pomalo i strah. sigurno ću opet imati jednu od svojih homesick epizoda, to je neizbježno, ali valjda neće biti kao ovo ljeto. that was awful. večeras sam bila u čileu. fakić je bio down and dirty u cubicleu pa sam ga vidjela samo s leđa, oba puta. and i still care, koliko god pokušavala zaboraviti na sve to. mali navijeni je opet bio sav navijen i sam je radio dolje. then i stepped in 4 a while. ne znam, meni je to nekako zabavno. kad se ne moram žuriti. aaaaah, soldier boy. danas me b.h. nekako čudno pogledao...i freaked out. iako, ne mogu reći da mi se ego dosad nije napuhao. prvo je bio balon, pa ga je netko probušio pa ga je netko opet vratio na staro. koliko god se trudila ne misliti o tome, ne uspijeva mi. mislim na to. loptica nije u potpunosti prešla mrežu, nego titra na njoj. na koju će stranu pasti? moju ili tvoju? nemate pojma o čemu pričam :) slušam stairway to heaven. such a pretty song.
nebo je nešto najljepše što ovaj prokleti svijet ima za ponuditi...
Post je objavljen 07.11.2005. u 22:39 sati.