Marketing
kad priča postane stvarnost
vraćam se ja tako danas doma iz škole i u glavi mi se počne odmotavati neki film. priča. potaknuto onim sastavkom iz engleskog koji me malo odblokirao. priča o jednoj sasvim običnoj, prosječnoj osobi koja ima svoj obični, prosječni posao i živi obični, prosječni život. ali jednoga dana ta osoba doživi nesreću tijekom te rutine. i umire. prelazim ja tako ono križanje kod naših zgrada, preko zebre, na zeleno. ali slušam 6pack pa mi percepcija baš i nije neka. kad ono, odjednom mi je neki auto presjekao put. ccc. ali nije to mene baš previše uznemirilo, već sam se odmah sjetila te svoje priče i sama se sebi nasmijala. a očito je i nekom drugom to bilo smiješno jer su mi neki tipovi iz sljedećeg auta trubili. da, bio je to zanimljiv povratak kući:) sredila sam sve te preporuke, ali još to sve treba prepisati, potpisati i poslati. sad bih se trebala vratiti na "da ne velim" hrvatski i svoja pomagala:), ali tako mi se to ne da raditi. danas je bilo zanimljivo na informatici. samo sam čekala da nekoga otvori. i otvorio je. dva lista poslije mene. wooooosh. that was close. bilo bi gadno. a ja sam samo sjedila tamo i gledala u tipa. i slušala sam, stvarno jesam. ali bila sam totalno odsutna. kao da uopće nisam čula što govori. man, test će biti koma. osim za tebe d.m., štreberu:) ako se tradicija nastavi. nadam se da hoće;) u zadnje vrijeme idem kasno spavati tako da sam užasno umorna. a i gustave flaubert me tako lijepo gleda:) no more hrvatski danas. posvetila sam čak nekih pola sata tome danas. čisto dovoljno. isplati se sjediti u mrtvom kutu. up urs:) opet me hvata ono. da vam nije palo na pamet da opet idemo u čile. barem ne ovaj tjedan. ali wait, ja u subotu ujutro radim. hmmmm. samo da ne bude ludnica. iako, draže mi je raditi u "kuhinji". jednostavnije je. ok, sad stvarno idem. btw, found a cool citat od zorana ferića. na desno od postova. mogla nih pročitati tu knjigu. gewd najt
Post je objavljen 08.11.2005. u 23:10 sati.