30.09.2011., petak

Misli... 4 sporazuma sa samim sobom * Neka tvoja riječ bude besprijekorna * Ništa nemoj shvaćati osobno * Ne pretpostavljaj * Uvijek daj sve od sebe ---------------------------------------------- "Budi kao izvor što se prelijeva, a ne kao bunar u kojem stoji uvijek ista voda" ---------------------------------------------- Zagrljaj je prekrasan dar - jedna veličina odgovara svima ------------------------------------------- "Još nisam susreo čovjeka od kojega se ne bi moglo nešto naučiti" Alfred de Vigny ------------------------------------------------- "Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku, a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima." Miroslav Krleža --------------------------------------------- Svjetlost "Kao što u tamnoj sobi trebamo upaliti svjetlo da bismo vidjeli, tako i u životu treba pustiti unutarnju svjetlost da se stopi s božanskim i rastopi unutarnju tamu. Ta se svjetlost širi kroz srce, kroz nutrinu, kroz misli i rasvjetljava ih. Ona širi ljubav, čistoću na sve u nama i oko nas, postaje istinsko sunce satkano od mira i ljubavi" --------------------------------------------- Život kao u snu "Rađamo se pospani, rastemo mjesečareći, zatvorenih očiju se ženimo, sneno odgajamo djecu, umiremo bunovni, bez da smo se ikada stvarno probudili i dotakli ljepotu življenja, kaže Anthony De Mello. A vi ga demantirajte! -------------------------------------------------- "Ne dopustimo da nam život i dalje prolazi bez smisla, iz dana u dan, iz godine u godinu. Svaki pojedini svjesnošću ispunjeni trenutak vrijedan je više nego cijela godina neosviještenog života ---------------------------------------------- pad nije nista drugo nego uspjeh :) uvijek digni glavu i nastavi, bez obzira koliko tesko bilo jer kad-tad sunce zamijeni oblake :)) ------------------------------------------- Sve velike stvari u životu su jednostavne ... Možda ih zato i teško postižemo. Možda previše kompliciramo zaobilazeći očita i jednostavna rješenja .... -------------------------------

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.09.2011., četvrtak

Tu u meni još ima snage... Kada sve ko za inat krene, po zlu, dignem glavu visoko, najviše, 'ko da su najljepše pjesme za mene pjevane… ne dam se, stisnem zube,'ko da je sva snaga svijeta u mojim rukama, od srca smijem se kad je najteže… Jer ja se gorih ne bojim, još mogu svjetove lomiti i sve dok postojim, još mogu ponovo krenuti… Tu u meni još ima snage za sve dobre i loše dane, jer dok ima još imalo nade ja ću vjerovati da sreća postoji… Bila sam sasvim slaba bez ikoga svog, na mojoj strani tek pošteno srce i Bog jedini prijatelj, u životu mom… sada znam da je dovoljno bilo i to sve što je i vrijedilo tu je i ostalo, drugi su bila tek lažna utjeha…

- 21:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Bila jednom jedna krava Mudrac je s učenikom hodao po svijetu. U sumrak jednog kišnog dana ušli su u planinsko selo. Učenik je krenuo prema najvećoj kući da zamoli za prenoćište. Pri pogledu na veliku zidanu vilu mudrac se namrštio i zatražio neka mu nađe smještaj u najbjednijoj kolibici. Učeniku se stislo srce što mora tražiti siromahe da otkidaju od usta i ugoste njih dvojicu, ali nije imao puno izbora. Dugo su hodali, padao je mrak, a mudrac je bio tvrdoglav oko svega što bi naumio. I tako su se smjestili u kolibi na kraju sela. Nikad prije nisu vidjeli tako siromašnu obitelj. Njih desetoro guralo se pod krovom koji je prokišnjavao, promrzli i u prnjama. Ipak, velikodušno su ih ugostili, dajući sve što su imali: pola čaše mlijeka. Učenik je pokušavao zapodjenuti razgovor, no svaki put bi ga prekinuo netko od obitelj, zabrinut za njihovo jedino blago: mršavu kravicu. Je li dobro? Da se nije prehladila? Treba li joj još sijena? Je li žedna? Nedostaje li joj pažnje? Čiji je red da ju pazi? Noć je brzo prošla u brizi oko kravice. Drugo jutro, na odlasku, mudrac je uljudno zahvalio domaćinima. Zatim je izvukao nož i zaklao kravu. Prestravljena obitelj udarila je u vrisku, a užasnuti učenik odvukao mudraca, u strahu da ih obojicu ne pretuku. "Zašto si to napravio? Što će sada, jadni? Umrijet će od gladi bez kravice!" Mudrac je samo slegnuo ramenima i nastavio koračati prema novim pustolovinama. Nakon deset godina, ponovno su se našli u istom planinskom selu. Mudrac je naložio učeniku da ih opet smjesti kod one iste obitelji. Rezignirani učenik je odgovorio: "A je li'? Sigurno su poginuli od neimaštine." Stigavši na kraj sela, zatekli su ogromnu kuću. Dvorište je bilo lijepo uređeno. U njemu su se igrala zdrava, zadovoljna i sita djeca. Učenik je potražio domaćina i sa strahom pitao što se dogodilo s obitelji kojoj je neki luđak zaklao kravu. "Kada bismo ga bar mogli naći, da mu zahvalimo!", rekao je domaćin. "Gubitak krave bila je najbolja stvar koja nam se ikada dogodila. Glad nas je natjerala da počnemo razmišljati kako preživjeti, i od tada nam je tako dobro krenulo da smo postali nabogatija obitelj u selu."

- 08:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čarolija razmjene Svi znamo da inspiraciju, poticaj i pomoć u osobnom razvoju možemo pronaći svuda: u drugim ljudima, u različitim knjigama, predavanjima i šetnjama, kroz razgovore s prijateljima ili neznancima, kroz pisanje dnevnika… i još na milijardu načina. Zašto nam je onda (barem nekima od nas) povratak sebi tako težak ? Zašto nam se čini da tapkamo težim putem ? Da, tuđi problemi su uvijek lakši… tuđi primjeri jednostavniji… a tuđi putevi utabaniji… Ipak, svi smo mi povezani s drugima… i drugi s nama… i nije teško zaključiti ("samo" treba povjerovati !) da smo baš ondje gdje jesmo i da smo baš onakvi kakvi jesmo baš zbog toga što su ljudi oko nas takvi kakvi jesu. Drugim riječima, ljudi oko nas mijenjaju naš život, a mi mijenjamo njihov. Naravno, sebe mijenjamo “kako mi hoćemo” (znamo da nije baš tako, ali znate na što mislim), a druge "kako Bog da". Kružnica kojom smo svi povezani proteže se od svakoga od nas na sve strane svijeta i dopire jako, jako daleko… s tim da je svatko od nas središte. Divno ! Ali… što ako i uz stalan rad na sebi "vidimo" da se rezultati ne pojavljuju…? Što ako "vidimo" da cijelo vrijeme tapkamo na mjestu? Trebamo li se umoriti i odustati? Što ako u jednom trenutku pomislimo da taj mukotrpan-i-uzaludan-rad-na-sebi-koji-nikamo-ne-vodi zbilja NE VODI NIKAMO? Da li bi vas u tom slučaju utješila činjenica da se rezultat može pojaviti (i uglavnom se pojavljuje) “preko noći”? Meni osobno bila je preteška ona ideja o "puštanju" (tada mi nije bila dovoljno konkretna jer nije TOČNO rekla što i kako se to treba napraviti!), pa sam prihvatila ovo jednostavno objašnjenje: zamislite da je svima nama dodijeljena ogromna bačva vode (od naprimjer 500 litara !)… i da nam je zadan naoko vrlo jednostavni zadatak: treba je do vrha napuniti vodom. "Ništa jednostavnije", pomislili bismo. Ali… tada na red dolazi okrutno saznanje : za ovu misiju dodijeljen nam je blago rečeno "nepravedan" alat: obična, mala kapaljka. A zadatak kaže: 500 litara… Uh! I naravno… koliko god se trudili, koliko god bili aktivni i uporni, i optimisti i sve što “treba” (sve što nas uče one divne knjige i divni ljudi s početka priče)… morali bismo se katkada obeshrabriti, jer rezultat nikako, nikako i NIKAKO ne dolazi brzinom kojom bismo mi to htjeli. A onda… samo, jednoga dana… dovoljna je jedna kap… i fenomenalno otkriće je upravo pred nama : misija je imala dublji smisao ! Cilj je postignut preko noći… I tek u tom trenutku sve postaje jasno : sva ta silna ulaganja, sva ta kapanja kapaljkom… jednom su morala donijeti rezultat ! I odjednom, preplavit će nas zahvalnost (ta čarobna riječ o kojoj svi toliko pričaju, ali koju baš i ne shvaćamo dok uzaludno pokušavamo napuniti preveliku bačvu nepravednim alatom!)… Zato (možda) u tim trenucima i postavljamo besmisleno pitanje bez odgovora : "Zašto baš ja dobih kapaljku, dok neki drugi (isti kao ja, ili možda ne?!) umjesto kapaljke baštine vrč od litre, a neki još sretniji vrč od 10 litara ?!" P.S : za utjehu, i zahvalnost “unatrag” se isto broji! Jednom, kad preko noći umirovimo svoju kapaljku, i kad počnemo uživati blagodati pune bačve koja se prelijeva, takva pitanja nam više neće biti potrebna. Ali ćemo i tada biti svjesni koliko su nam NEKADA ta saznanja mogla pomoći, i koliko dijeljenje ovakvih saznanja SADA može biti bitno nekim drugim ljudima… Upravo dok pretačemo te kapi u napola praznu (ili napola punu) bačvu, ta informacija da u svojim traganjima NISMO SAMI NA SVIJETU od ogromne je, čak presudne važnosti, jer pomaže da ne odustanemo i da ne puknemo od posljedica neumitne uzaludnosti, kako se tada čini. Zato je ova priča namijenjena svima nama, svim bivšim, sadašnjim i budućim fizikalcima s kapaljkama, kao utjeha… ili kao svjedočenje da zakon zbilja funkcionira ! NAŠU istinu možemo pronaći BILO KADA i BILO GDJE… samo ako sročimo pravo pitanje i ako ostanemo budni za odgovor. I na kraju, samo jedan drski savjet: budimo pažljivi i nježni i prema sebi i prema drugima, jer u životu nikad ne znamo tko i kada će nam pomoći pretočiti onu ključnu, zadnju kap… ili kome ćemo mi učiniti to isto…

- 08:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.09.2011., srijeda

Od sebe prema drugome "Sebičnost je prirodna", piše Osho i sugerira da pažnju prvo posvetite sebi. Ugodite sebi, darujte sebi što vam je potrebno i za čime čeznete. Budite sebični kako biste mogli davati! Samo su neznalice nesebične, rekao je nekom prilikom Osho. "Više od svega želim podučavati sebičnosti, iako je ona na lošem glasu. Svatko se osjeća pozvan da ju osuđuje!" Priča o djevojčici i njezinoj majci Djevojčica je razgovarala sa svojom mamom. Majka ju je podučavala:"Sjeti se da uvijek pomogneš drugima." Djevojčicu je zanimalo: "A što će oni raditi?" I naravno, majka je objasnila: "Oni će pomagati ostalima." Djevojčica je ostala zbunjena. "Ovo je zbilja čudno. Zašto ne bi pomogli sami sebi, nego posao prebacuju na druge i prave nepotrebnu zbrku?" Posvetite pažnju sebi! Sebičnost je prirodna, bar je tako promišljao Osho. A u svakoj sebičnosti dolazi trenutak davanja. Kada si prepun radosti, onda imaš nešto što možeš podijeliti. Kako to izgleda kad nesretni pomažu drugim nesretnim ljudima? Slijepci vode slijepce. Kako im mogu pomoći? Što im mogu dati? Princip nesebičnosti može biti opasna igra, bez obzira što dominira stoljećima. Iskoristite priliku i tijekom praznika ljubavi posvetite pažnju osobi s kojom provodite cijeli život. Osobi s kojom liježete i s kojom ustajete. Onoj s kojom imate najduži i najintenzivniji odnos. Posvetite pažnju sebi, ugodite sebi i darujte sami sebi ono što vam treba. Budite sebični kako biste mogli davati.

- 20:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slijedite svoje snove Priča počinje s jednim dječakom, sinom putujućeg trenera konja koji je išao je od staje do staje, od utrke do utrke, od imanja do imanja, uvježbavajući konje. Zbog toga se dječakovo se školovanje stalno prekidalo. Jednoga dana dobio je zadaću da napiše sastavak o tome što bi želio biti kad odraste. Veliki snovi Te je noći na sedam stranica opisao kako želi jednoga dana imati ergelu. Potanko je objasnio svoju namjeru, čak je nacrtao podroban plan imanja od 8 hektara, prikazujući položaj zgrada, staja i staze. Potom je nacrtao precizan tlocrt kuće od 120 četvornih metara, koja će se protezati na zamišljenom imanju. Unio se u taj zadatak svim srcem i sljedećeg je dana nastavniku predao sastavak. Za dva ga je dana dobio natrag. Na prvoj je straniti bila velika crvena jedinica s porukom: “Pričekaj me poslije sata.” I veliki izazovi Dječak sa snom pošao je nastavniku poslije sata i upitao: "Zašto sam dobio jedinicu?" Učitelj je rekao: “To nije realan san za dječaka poput tebe. Nemaš novca. Obitelj ti se stalno seli. Nemaš sredstava. Ergela zahtijeva mnogo novca. Moraš kupiti zemlju. Moraš kupiti rasne konje i plaćati velike naknade za rasplođivanje. Nema teorije da to postigneš.” Potom je dodao: “Napišeš li ponovo sastavak s realnijim ciljem, možda ću ti promijeniti ocjenu. Dječak je pošao kući i dugo i mislio o tome. Pitao je oca za savjet. Otac mu je rekao: "Tu odluku moraš donijeti sam. Ipak, mislim da je vrlo važno što ćeš odlučiti." Naposljetku, nakon tjedan dana razmišljanja, dječak je vratio nastavniku isti sastavak bez izmjena. Rekao je: “Vi možete zadržati jedinicu, a ja ću zadržati svoj san.” Dvadeset godina kasnije... Monty se okrenuo okupljenima i rekao: “Pričam vam ovu priču jer sjedite u mojoj kući površine 120 četvornih metara, usred mojeg imanja od 8 hektara. Još uvijek imam onaj sastavak uokviren iznad kamina.” Dodao je: “Najbolje u cijeloj priči jest to što je nedavno onaj isti učitelj doveo tridesetoro djece na logorovanje na moje imanje. Kad je odlazio, rekao je: 'Slušaj, Monty, sada ti to mogu reći. Kad sam bio tvoj učitelj, bio sam poput kradljivca snova. Tijekom godina ukrao sam mnogo dječjih snova. Na sreću, ti si bio dovoljno bistar da se ne odrekneš svojih.' ” Ne dajte nikome da vam krade snove. Slijedite svoje srce, bez obzira na sve!

- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Iz govora Nelsona Mandele Često se pitamo, naglašava južnoafrički borac za slobodu Nelson Mandela: "Tko sam ja da budem sjajan, nadaren i osobit?" A mogli bismo se upitati: "Tko sam to ja, da ne bih bio?" Naš najdublji strah nije to da smo nedostatni ili nepotpuni. Već da smo beskrajno moćni. Naša nas svjetlost, a ne tama, plaši najviše od svega. Pitamo se: "Tko sam da budem tako sjajan, nadaren i osobit?" Zapravo bismo se trebali upitati: "Tko sam to ja, da ne bih bio? Božje sam dijete. To što glumim da sam beznačajan, svijetu nije ni od kakve koristi. Nema nikakve mudrosti u tome da umanjujem vlastitu vrijednost. Rođeni smo da bismo očitovali božju snagu u nama. Ne samo u nekima od nas. U svima nama. Svaki put kad dopustimo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, otvaramo prostor drugima da učine isto. Kad se osobodimo vlastita straha, naša prisutnost oslobađa druge.

- 20:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.09.2011., ponedjeljak

Sve je uredu, draga ........! Puno hvala na tvom lepom pismu. Ne treba da se brineš za mene. Sve je u redu. Kuvam sam, i svaki dan se sve više čudim kako to dobro funkcionše! U međuvremenu mogu to i da pojedem, bez da idem u bolnicu na ispiranje želuca. Pošto sam često u žurbi, juče sam pekao krompir. Mora li krompir da se ljušti?! Dok se to peklo, otišao sam da kupim hleb. Kad sam se vratio, emajl u tiganju se skroz istopio. Nisam mogao da verujem da tako malo može da izdrži. Dim u kuhinji se razišao u međuvremenu, ali mačka je crna ko đavo i kašlje. Od tada panično beži čim uključim šporet ili počnem da lupam šerpama. Reci mi, koliko se dugo kuvaju jaja? Kuvao sam ih dva sata ali nikako da postanu mekana. Ajde napiši mi molim te, da li se zagorelo mleko može još za nešto upotrebiti. Da li da ga stavim sa strane dok se ti ne vratiš? Imao sam mali problem sa gulašom kad sam hteo da podgrejem konzervu. Nažalost expodirala je u mikrotalasnoj. Vratanca od mikrotalasne su izletela kroz prozor i uništila naš lepi staklenik i prozor isto. A'l, pošto je prozor bio zatvoren (moram da ga zatvaram kad kuvam jer inače uvek dođu vatrogasci), izleteo je u baštu....Udarni talas je bio strašan. Konzerva je nasuprot vratancima izletela kao raketa prema gore, probila plafon i pogodila 15-godišnju ćerku gospodina Đurića, koji stanuje iznad nas. Ona je upravo svirala klavir, i njoj se nije ništa desilo, ali učitelj klavira je ostao bez tri prsta. Da li ti se već događalo da ti se prljavi sudovi ubuđaju?! Kako li je to samo moguće za tako kratko vreme? Ti nisi ni pune 4 nedelje odsutna. Iza sudopere što-šta živi, mogao bi čovek UNIVERZUM da snimi. Odakle li samo dođu svi ti gmizavci? Uglavnom, napokon sam se sabrao i oprao sudove. Draga, nemoj se molim te ljutiti i vikati, ali onaj skupoceni porculan od tvoje bake je polomljen. Izgledao je tako čvrst da mi nije bilo ni na kraj pameti da neće izdržati. Možda su 1000 obrtaja mašine za veš ipak malo previše. Usput rečeno, i ona je pokvarena. Prilikom centrifugiranja, veliki nož za meso malo je oštetio bubanj . i sada se nalazi u zidu ... nož, ne bubanj. Bubanj je probio zid i sada leži bez veze, negde napolju. Dok sam jeo, zaprljao sam tepih u dnevnoj sobi i to sokom od paradajza.Ti si mi uvek govorila da je sok od paradajza nemoguće očistiti. Tu se varaš, draga moja, fleka je odlično uklonjena, dlake od tepiha isto tako. Možda ipak nije trebalo koristiti nitro-razređivač. Morao sam da otopim frižider. Ti si uvek tako nespretna, led se odlično skida i zidarskim čekićem. A'l, čudno, sad više ne hladi, nego greje. U svakom slučaju meso je dobro pečeno, a jogurt i mineralna voda su eksplodirali. Draga moja, u četvrtak sam zaboravio da zaključam stan. Mora da je neko bio ovde jer nedostaju neke vredne stvari, ali novac sam po sebi ne čini čoveka srećnim, kako ti to uvek kažeš. Ormar je prazan, mada sigurno nije bilo puno u njemu jer ti uvek govoriš da nemaš šta da obučeš. Ovim bih da završim za danas. Sutra malo više. Nadam se da uživaš u miru u bolnici i da se dobro odmaraš. P. S. Kada je tvoja mama saznala za nesreću, dobila je moždani udar. Sahrana je bila juče, nisam hteo ništa da ti pričam da se ne uzbuđuješ bez razloga. Ipak si ti u bolnici i treba da se odmaraš. Tvoj ..........

- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.09.2011., nedjelja

...i opet lijepe misli... - Nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš i koliko to daruješ drugima --------------------------------- Nađi vremena za darivanje, dan je prekratak da bi bio sebičan ---------------------------------------------- Nađi vremena za ljubav, to je darovana Božja povlastica ----------------------------------------------- Nađi vremena za molitvu,to je najveća snaga na zemlji -------------------------------------- Tvoja pomoć je zaista potrebna, ali ljudi će te možda napasti kad im pomogneš, pomozi im unatoc tome -------------------------------------- Radosno srce nastaje, naravno, samo od onog srca koje izgara od ljubavi ------------------------------------ Ljubiti znači nadmašiti sama sebe ------------------------------- “Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala. --------------------------------------- “Zbog vihora hrast pušta dublje korijenje. -------------------------------------- Jezik zagrljaja najstariji je jezik na svijetu. -------------------------------------------

- 16:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zadatak: Uspjeh Bože, hvala ti na ovom danu. Znam da još nisam postigao sve što očekuješ od mene, i ako me zbog toga obasipaš kapima rane jutarnje rose, moja je zahvalnost bezgranična. Napokon sam spreman služiti Tebi na ponos Neću dopustiti da sunce ovog dana zađe prije no što ispravim nepravdu ako sam je zbog svoje lakomislenosti kome nanio, i ništa danas neće biti važnije od toga. Prihvatit ću spremno sve teške zadatke današnjeg dana, žustro ću prionuti na posao tako da cio svijet podignem na noge. Zapamtit ću: što se više unesem u posao to me manje patnje čeka, to će ukusnije biti ono što jedem, slađi će biti moj san i ja ću biti zadovoljniji sa svojim mjestom pod suncem. Zadržat ću svijest o tome kako je malo potrebno da ovo bude sretan dan. Nikad neću trčati za srećom jer ona nije cilj, već nešto što se doživljava na samom putu, ona se ne sastoji od imanja ili dobivanja, već samo od davanja. Neću bježati ni od kakve opasnosti s kojom bih se danas mogao susresti jer sam siguran da mi se neće dogoditi ništa što ne bih mogao pobijediti ovako opremljen Tvojom pomoći. Kako i dragi kamen brušenjem postaje savršen, i ja ću, siguran sam, postati vrijedniji kad prođem kroz poteškoće ovog dana, jer zatvoriš li jedna vrata, ti mi uvijek otvoriš neka druga Obasipat ću druge darovima, i svojim ću neprijateljima predati dar oproštaja, svojim protivnicima pomirljivost, prijateljima osmijeh, svojoj djeci dobar primjer, a svaki ću dar umotati u svoju bezuvjetnu ljubav. Neću danas nijedan dragocjeni časak potratiti u ljutnji, mržnji, ljubomori ili sebičnosti. Znam da ću žeti onako kako sijem, jer na svako djelo, dobro ili loše, uvijek postoji jednakovrijedan odgovor. Danas ću posijati samo dobro sjeme. Shvatit ću današnji dan kao da je violina od neprocjenjive vrijednosti. Netko će na tom instrumentu ostvariti divna suzvučja, netko pak izmamiti iz njega tek neskladnu buku, no nitko zbog toga neće kriviti samu violinu. i život je takav, i ponašam li se u njemu na ispravan način, darivat će me ljepotom, no budem li mu pristupao pokazujući neukost i neosjetljivost, donosit će mi samo ružne plodove. Na svaku poteškoću na koju danas naiđem gledat ću kao na kamenčić zalutao u moju cipelu. Sjećam se kako je to bilo bolno i kako sam jedva hodao, ali i kako sam bio iznenađen kad sam skinuo cipelu i pronašao u njoj tek sitno zrnce pijeska. Zadržat ću na svom licu i u srcu osmijeh čak i ako danas doživim bol. Znam da je svijet zrcalo koje mi vrača odraz moje vlastite duše. Sada razumijem tajnu o ispravljanju tuđih mišljenja, tajna je u tome da treba ispravljati vlastito stajalište. Zapamtit ću da su oni koji najmanje žale oni koji svaki čas prihvaćaju onako kako dolazi, sa svime što nosi sa sobom Ovo je moj dan! Ovo je sjeme koje ću zasijati. Hvala ti, Bože, za ovaj dragocjeni vrt vremena.

- 16:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.09.2011., petak

..misli...misli.... ''Mašta je važnija od znanja.'' ------------------------------ ''Križevi su u ljudskom životu poput povisilica u glazbi. Oni uzdižu.'' ----------------------------------------- Čovijek je gospodar riječi koje nije izgovorio, ali je rob onih riječi koje su mu izmakle. --------------------------------------- "Bajke leže u nama poput sjemenki: potreban je samo dašak vjetra, zraka sunca ili kap gorčine pa da se rastvore u cvijet." ---------------------------------- ''Mašta je važnija od znanja.'' ---------------------------------- ''Ako izmjenimo naše misli, svijet oko nas se mjenja ----------------------------------------

- 20:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Susret sa delfinima Istinita priča Delfini su veoma ljupke životinje koje vole ljude.Kada sretnete delfina na moru, sa njim se možete brzo sprijateljiti. ''Ah, delfini!'' kaže Bernard Moatesje, moreplovac koji je sam krenuo na put oko svijeta 1963.god, ''spasili su mi život! Kada sam jednoga dana zadrijemao na palubi svoga broda ''Džošue'', pošto sam predhodno uključio automatskog pilota, iznenada su me probudili čudni pijuci. Kada sam se osvrnuo oko sebe, obradovah se kad spazih jato delfina koji su plivali uz bok broda. Kada sam malo bolje pogledao, svatih da se nešto čudno dešava.Nisu se kao obično igrali ispred pramca, već su ga brzo preskakali i odmah se povlačili nazad, ispuštajući oštre krike, kao da su mi nešto htijeli reči.Odmah sam provjerio uređaje na produ i uvidio da je ''Džošue'' zbog promjene smjera vjetra, skrenuo sa puta.Poslije malo muke, uspio sam da ga vratim na pravi kurs.Provjerio sam nakon toga nautičke karte, i iznenadio se otkrivši da bih poslije 5 kilometara, da me delfini nisu upozorili, naišao na podvodne stijene, na koje bih se sigurno nasukao.'' Delfini su čovjekov veliki prijatelji, i oni suosjećaju sa njim. Oni osjete ljubav i prijateljstvo prema njima, kao i opasnost koja prijeti prijatelju... Naučnici kažu da je taj instikt kod delfina urođen.

- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Borba između lignje i kita Prolazi kit i vidi lignju, pa kaže: ''Ne odaješ mi poštovanje?'', ''Ja sam morski kralj! Ti si jedan obični mekušac, i moraš da me uvažavaš!'' ''Nemoj misliti da si me uplašio'', odgovori Lignja. ''Ja jesam mekušac, ali vrijedan koliko i ti, što ću ti i dokazat ako prihvatiš da izađemo na dvoboj.ti odluči kada i gdje.''Za tri mjeseca!'' odgovori kit. Na dan dvoboja, Kit stiže na ugovoreno mjesto prskajuć i dižući veliku galamu.Lignja, koja je u međuvremenu napunila utrobu sa crnom tečnošću, poče da zapomaže: ''Milost...Ja sam samo običan mali mekušac.Milost!'' Tako vičući sasu mu u lice svu onu tečnost iz stomaka. Zaslijepljen Kit sada zaurla; ''Gdje si ?'' A Lignja odgovori: ''Tu sam, kralju moj...'' Kit više ništa nije vidio, pa Lignja pređe u odlučujući napad. Obiđe ga još jednom, špricnu još crne tečnosti, a veliki sisar udari od podvodnu stijenu, i pade na pod, poražen!

- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Titraji Ja sam sposobna misliti, ali ja nisam moje misli. Ja sam biće koje stvara svoje misli. I zato mogu promijeniti ono što mislim i još uvijek ostati ja. Ja sam sposobna osjećati, ali ja nisam moji osjećaji. Ja sam biće koje proživljava svoje osjećaje. I zato mogu promijeniti ono što osjećam i još uvijek ostati ja. Ja sam sposobna činiti stvari, ali ja nisam stvari koje činim. Ja sam biće koje čini te stvari. I zato mogu promijeniti ono što činim i još uvijek ostati ja. Ja sam sposobna stvarati odnose, ali ja nisam ti odnosi. Ja sam biće koje stupa u odnose s drugima. I zato mogu promijeniti način odnosa prema drugima i još uvijek ostati ja. Ja sam biće koje posjeduje višu svijest. Svijest koja je veća nego što mislim, osjećam i činim. I zato sam sposobna mijenjati se.

- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zlatni ljudi Ima ljudi na kojima srebro nikada ne tamni. Ima ljudi na kojima zlato toplije sjaji. Ima ljudi koji znaju odgovore na sva vaša pitanja, kako god teška ona bila. Njih možete pitati zašto je nebo plavo i zašto drveće uvis raste želeći dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke, tko je nas obojio i odakle cvijeću ime… njih mozete pitati gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni gradovi, zašto ne možete razdvojiti mlijeko i čaj da opet budu kao prije nego što ste ih pomiješali, ne želeći piti ni jedno ni drugo već nešto treće… njih možete pitati zašto rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osjećamo tako svadljivima ili tužnima… Zašto sanjamo? Tko je stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora? Zašto ljudi stvaraju pa ruše? Pa opet grade ispočetka? Ne vjerujete? A osjećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno, pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, mozda, neki drugi ljudi u vama čudne osjećaje nelagode, htjeli biste se udaljiti, pobjeći od njih, ili se samo svađati s njima jer vas ljute, a vi i ne znate zašto? Da, to je istina. Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo…ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po cemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine nam zivot ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim. Katkad ih možemo prepoznati po smijehu onih oko njih, ljudi ili djece, po vedrim licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pjesmama, ili po glazbi kojoj uče djecu. U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili ružnih riječi. Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu. Oni nas uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti. Zovu ih Zlatni ljudi. Svatko sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak i ne mora biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznat ćete ga u očima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepu, smirenu i ispunjenu osjećaju sreće u grudima. Potrazite Zlatne ljude… tu su… oko nas…

- 18:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Humor Obavijest na ulazu u hram Božiji: Dragi vjernici, Gospodin nam se obraća na razne načine. Ali sigurno vas neće zvati na mobitel. ZATO VAS LIJEPO MOLIM DA GA ISKLJUČITE PRIJE ULASKA! ---------------------------------------------------- ŠKOLSKI RAD Ivica upita Pericu nakon završenog školskog rada: "Kako si napisao?" "Nisam imao pojma, predao sam prazan list." "O, ne! I ja isto. Učiteljica će misliti da smo prepisivali." ------------------------------- Mladić je upravo položio vozački pa je molio oca, inače pastora, da se dogovore oko korištenja jedinog auta u obitelji. Otac ga je odveo u radnu sobu i rekao: ''Ovako ćemo: popravi ocjene, proučavaj malo više Bibliju i skrati kosu pa ćemo razgovarati o automobilu.'' Mjesec dana kasnije otac bideći napredak svoga sina reče: ''Sine, ponosim se tobom: ocjene si popravio i Bibliju čitaš više nego ikada. Ali, još se nisi ošišao.'' ''Znaš, tata'', odgovori ovaj, ''malo sam razmišljao o tome. Vidiš, Samson je imao dugu kosu, pa Mojsije, Noa... pa čak i Isus.'' ''Tako je'' reče otac. ''I kamo god su išli - išli su pješice.'' -------------------------------------------------- Apostolski nuncij u Parizu jednom je za vrijeme svečanog ručka sjedio pored neke uvažene gospođe koja je bila previše razgolićena. Kad je na stol doneseno voće, on uze jabuku i pruži je gospođi. Na njen upitan pogled reče: "Gospođo, samo uzmite. Eva je opazila da je gola tek kad je pojela jabuku." ------------------------------------------ Idu dva studenta ulicom. - Hoćemo li na kavu ili na predavanje? - Bacimo novčić. Ako ostane u zraku idjemo na predavanje. ------------------------------------------------- Što radi crnogorski virus u kompjuteru? - NIŠTA. ---------------------------------------- Dva čovjeka hodaju pustinjom. Prvi reče: "Imam jednu dobru i jednu lošu vijest. Loša je: i danas ćemo gutati pijesak." "A koja je dobra?" "Pogledaj koliko ga ima." ----------------------------------- JEDNA CIGARETA SKRATI ŽIVOT 2 MINUTE! JEDNA BOCA ALKOHOLA SKRATI ŽIVOT 5 MINUTA! JEDAN RADNI DAN SKRATI ŽIVOT 8 SATI! ------------------------------------------- E-mail Jedan bračni par odlučio je ove zime provesti tjedan dana u južnim krajevima. Iz poslovnih razloga, muž je otputovao jedan dan prije svoje žene. Kada je stigao, ušao je u hotelsku sobu, izvadio svoj laptop i odmah poslao e-mail svojoj ljubljenoj supruzi. Međutim, u e-mail adresi izostavio je jedno slovo pa je e-mail stigao udovici koja je upravo pokopala svoga muža. Ta ista upravo je pregledavala svoju poštu, kako bi eventualno pročitala sućuti svojih prijatelja i poznanika... Tada u sobu ulazi njezin sin i vidi majku kako onesvještena leži na podu. Njegov pogled pada na monitor gdje piše: To: moju ostalu ženu From: njenog prerano otputovalog muža Subject: stigao sam Najdraža, stigao sam. Već sam se snašao i vidim da je sve spremno za tvoj sutrašnji dolazak! Želim ti lijep put i očekujem te. S ljubavlju, tvoj muž! P.S. Pakleno vruće je ovdje dolje!!! * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * Među akviziterima najuspješniji prodavač Biblija bio je jedan mucavac. Ostali ga upitaju u čemu je tajna njegova uspjeha. Ja dođema na vrata i kažem: Kuuuupiiite ovu Bibliiju ili ćuuu vam je pppppročitat! - odgovori ovaj. ------------------------------- Dama dolazi u knjižaru i moli trgovca da joj preporuči neku knjigu za bolesnoga muža. Neku s vjerskim sadržajem? - pita prodavač. - Ne, nije potrebno. Krenulo mu je nabolje! ----------------------------------- Ujedinjeni narodi, da bi istražili kakvo je mišljenje naroda svijeta, odabranim ljudima sa svih kontinenata postavili su isto anketno pitanje: "Kakvo je Vaše osobno mišljenje o nestašici hrane u ostalim dijelovima svijeta?" Rezultati ankete bili su poražavajući. U Africi nisu znali što je to hrana. - U Europi nisu razumjeli što je to nestašica. U Aziji nisu znali što je osobno mišljenje. - U Americi nisu znali koji su to ostali dijelovi svijeta. ------------------------------------------------

- 15:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.09.2011., četvrtak

Svemu dođe kraj... Ovaj je tekst prije svega namijenjen onim ljudima koji psa doživljavaju kao člana obitelji - provode mnogo vremena sa svojim ljubimcem, razumiju ga, uživaju u njegovim ludorijama, nerado ga ostavljaju samog, a kad se vrate kući, spuštaju vrećice s tržnice na tlo kako bi se ponajprije poigrali sa svojim prijateljem. S vremenom se tako između životinje i čovjeka razvije bliska veza tako da nedostaju jedan drugome ako se ne vide po nekoliko sati. Zbog kratkog životnog vijeka takva emotivna veza obično završava smrću psa. Svi znamo da je smrt neminovna te da je dio života, no nažalost rijetki su oni koji je dočekaju spremni. Jedan od problema kod kućnih ljubimaca jest taj da ih uvijek doživljavamo kao djecu - naime iako je naš pas star 15 godina, i, dakako, doživio duboku starost, mi ga još uvijek doživljavamo jednako kao kad je bio štene od 2 mjeseca. Naši su kućni ljubimci u pravilu posve ovisni o nama i to je ono što uvjetuje da ih uvijek doživljavamo kao štenad. I kad su odrasli i onda kad su stari, još uvijek čekaju da im damo jesti, da ih izvedemo u šetnju, namještaju nam glavu u krilo da ih pogladimo, ukratko stalno pokazuju svoju ljubav. Ponašaju se stalno isto, i jednostavno je teško shvatiti da je npr. kujica kojoj je malena tepamo kao bebi, zapravo starija gospođa koja više voli da je se pusti na miru. Ugine li životinja u dubokoj starosti vlasniku je teško, no može se tješiti time da je ljubimcu pružio sve kako bi oboje uživali što duže. Treba misliti na to da psi smrt vjerojatno ne doživljavaju tako tragično kao mi već to smatraju jednostavno normalnim. Vrlo su često zaista zbunjeni kad su im vlasnici tužni jer oni ne mogu povezati našu tugu sa završetkom svoga života - oni smrt ne doživljavaju kao mi. Vrlo često sugeriram vlasnicima bolesnih pasa da se nastoje ponašati prema ljubimcima kao da je sve u redu, kako ne bi na njih prenosili negativne emocije. Dugo vremena nakon što ostanemo bez ljubimca očekivat ćemo njegov lavež kad je gost na vratima, automatski stavljamo vodu u praznu zdjelicu, nemamo razlog za šetnju a još dugo vremena čujemo kako naš ljubimac tapka po stanu iako ga više nema… U takvim situacijama uvijek dajem isti savjet, a to je da nabavite novog prijatelja. To nije zamjena niti nadomjestak za prvog ljubimca, niti mu mora biti sličan. To je način da nastavite sa svojim životom onako kako ste navikli, a koliko god različita bila nova pridošlica, pružit će vam isto toliko radosti. Nikad nećete zaboraviti vašeg prvog psa, ali će vas nova životinja posve zaokupiti. Neprimjetno, polako, zavući će vam se pod kožu i već za nekoliko dana veselit ćete se zajedničkim trenucima i znat ćete tko vam se najviše i iskreno veseli kad dođete s puta… I na kraju, samo jedna rečenica za koju sam se nebrojeno puta uvjerila da je istinita: Pas iz svakog čovjeka izvuče ono najbolje.....malo je ljudi koji to mogu.....

- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

..rekli su o psima... "Jedno od najvećih zadovoljstava koje proizlaze iz druženja sa psom je to što pred njim možete ispasti budala, a pas ne samo da vas neće prezirati zbog toga, nego će i sam napraviti budalu od sebe." Samuel Boutler, pjesnik ------------------- "Psi vole svoje prijatelje i grizu neprijatelje, sasvim suprotno ljudima koji nisu sposobni za čistu ljubav i koji uvijek miješaju ljubav s mržnjom..." Sigmund Freud, psihoanalitičar -------------------------------------

- 18:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

za mog Dadu....22.9.2011 Pas je toliko vjeran da jednostavno ne vjeruješ da čovjek zaslužuje takvu ljubav (Ilja A.Iljf) ----------------------------- On je tvoj prijatelj, tvoj partner, tvoj branilac, tvoj pas. Ti si njegov život, njegova ljubav, njegov vođa. On će ti biti vjeran i iskren do zadnjeg otkucaja njegovog srca. Najmanje što mu duguješ je da zaslužiš ovakvu odanost. ----------------------------------------------------- "Prosječan pas je bolja osoba nego prosječna osoba." Andy Rooney --------------------------------------- "Samo vam pas može dati beskrajnu ljubav. Nemojte ga iznevjeriti." Nepoznat autor ----------------------------------------- 'Tko voli mene, voli i mog psa'

- 18:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.09.2011., srijeda

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete « Roditeljsko pismo Za ljubitelje kave » Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete 02/10/2009 autor: mrvicaforever Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom. Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala. Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega. Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo. Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva. Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala. Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda. Više bih ga grlila, a manje vukla. Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala. Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću. Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi. Diane Loomans

- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Roditeljsko pismo Dragi sine/kćeri, Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san. Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu. Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu. Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom. Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati. Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne. Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake. I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti. Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života. Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti. Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratiću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe. Volim te sine/kćeri, Tvoj tata/tvoja mama

- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...misli.... ” Um se obogaćuje primanjem, a srce davanjem.” ------------------------------------------------ ”Na svijetu ima dovoljno za svakoga, ali ne i za svačiju pohlepu.” M. Gandhi ------------------------------------------------- “Važno! Obratite pozornost na riječi koje izgovarate… riječi su moćne, one su veliki dar… od svih živih bića na Zemlji jedino čovjek ima dar govora. Koristite ga pažljivo jer vi stvarate ono što govorite… što želite stvoriti? Budimo pažljivi s riječima i govorimo samo dobro.” -------------------------------------------- “U svijetu bez krila dragocjeni su oni koji se letjeti usuđuju.” --------------------------------------- “Okreni lice suncu i sjene će pasti iza tebe” ----------------------------- “Ljubav je vrsta energije koja se manifestira namjerom i voljom da se proširimo u korist vlastitog ili tuđeg razvoja” M. Scott Peck ------------------------------------------

- 21:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.9.2011 “Ako imaš dva novčića, za jednog kupi kruh da bi imao život a za drugi kupi cvijet kako bi mu dao smisao” Stara Kineska poslovica

- 12:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pozdravljam ovaj dan s ljubavlju u srcu “Kada dođem u napast da kritiziram, ugrist ću se za jezik. Kad me nešto potakne na hvaljenje, vikat ću iz petnih žila”, dvije su nam najdraže misli iz trgovačkog priručnika Oga Mandina, koji poziva nas sve, a ne samo prodavače, da pozdravimo ovaj dan s ljubavlju u srcu. Jer ovo je najveća tajna uspjeha u svim pothvatima. Tjelesnom se snagom može raskoliti štit, čak i oduzeti život, ali samo nevidljiva snaga ljubavi može otvoriti ljudska srca. Sve dok ne ovladam tim umijećem, ostat ću samo sitni kramar na tržištu. Učinit ću ljubav svojim najjačim oružjem i nitko kome se obratim neće se moći oduprijeti toj sili. Ne moraju se slagati s mojim rasuđivanjem, ne moraju vjerovati mom govoru, ne moraju odobravati moju odjeću, čak i moje cjenkanje može izazvati sumnjičavost, no moja će ljubav rastopiti sva srca poput sunčevih zraka koje omekšaju i najtvrđu zemlju. A kako ću to postići? Od sada ću se prema svemu odnositi s ljubavlju i ponovno ću biti rođen. Voljet ću sunce jer mi grije kosti; voljet ću i kišu jer mi pročišćuje duh. Voljet ću svjetlost jer mi pokazuje put, ipak ću voljeti i tamu jer mi pokazuje zvijezde. Poželjet ću dobrodošlicu sreći jer mi proširuje srce; svejedno ću prigrliti tugu jer mi otvara dušu. Primit ću nagrade jer mi pripadaju, ipak ću pozdraviti i prepreke zbog izazova koje mi donose. A kako ću govoriti? Hvalit ću svoje neprijatelje i oni će mi postati prijatelji. Ohrabrivat ću svoje prijatelje i oni će mi postati braća. Uvijek ću pronalaziti načine za odobravanje; nikada neću tražiti isprike za ogovaranje. Kada dođem u napast da kritiziram, ugrist ću se za jezik. Kad me nešto potakne na hvaljenje, vikat ću iz petnih žila. Zar nije istina da ptice, vjetar i sva priroda kuju u zvijezde svog stvoritelja? Zar se ja istom pjesmom ne mogu obraćati njegovoj djeci? Od sada ću pamtiti ovu tajnu koja će mi promijeniti život. A kako ću se ponašati? S ljubavlju prema svim ljudima jer svaki čovjek ima osobine koje valja cijeniti makar one bile skrivene. S ljubavlju ću srušiti zid sumnje i mržnje koji su podigli oko svog srca, a na njegovo ću mjesto postaviti mostove da moja ljubav može ući u njihove duše. Voljet ću ambiciozne jer me nadahnjuju! Voljet ću neuspješne jer od njih mogu učiti. Voljet ću i kraljeve jer su i oni samo ljudska bića. Voljet ću krotke jer su božanstveni. Voljet ću bogate jer su osamljeni, voljet ću siromašne jer ih ima mnogo. Voljet ću mlade zbog vjere koje nose u sebi. Voljet ću stare zbog mudrosti koju dijele. Voljet ću lijepe zbog tuge u njihovim očima. Voljet ću ružne zbog mira u njihovim dušama. Kako ću odgovarati na vladanje drugih? S ljubavlju. Baš kao što je ljubav moje oružje za otvaranje ljudskih srca, ljubav je istodobno moj štit za strijele mržnje i koplja srdžbe. Nedaće i malodušje će se razbiti o moj novi štit i pretvoriti u blago rominjanje kiše. Moj će me štit zaštititi na tržištu i poduprijeti u trenucima samoće. Dat će mi snage u trenucima očaja i pružiti mi smirenje u trenucima radovanja. S vremenom ću postajati sve čvršći i jači sve dok ga jednog dana ne odbacim i neopterećen krenem među svakojake ljude, a tada će se moje ime dizati visoko na piramidi života. A kako ću se suočiti sa svakim koga sretnem? Samo na jedan način. U tišini i u sebi obratit ću mu se i reći: “Volim te”. Iako neizgovorene na glas, te će riječi sjati u mojim očima, odagnat će bore na čelu, donijeti osmijeh na moje usne i jeku u moj glas. Njegovo će srce biti otvoreno. A tko će reći “ne” mojoj robi ako mu srce ispunjava moja ljubav? A najviše od svega voljet ću sebe jer samo tako mogu gorljivo ispitati sve što ulazi u moje tijelo, misli, dušu, u moje srce. Neću previše popuštati zahtjevima svog tijela, nego ću ga njegovati s čistoćom i umjerenošću. Neću dopustiti svojim mislima da ih privuku zlo i zdvojnost, već ću ih njegovati znanjem i višestoljetnom mudrošću. Neću dopustiti duši da postane umišljena i zadovoljna sama sobom, nego ću je hraniti meditacijom i molitvom. Neću srcu dopustiti da postane sitno i ogorčeno, nego ću ga dijeliti, te će rasti i grijati zemlju. Odsada ću voljeti sve ljude. Od ovog trenutka sva je ljutnja i mržnja uklonjena iz mojih žila jer vremena imam samo za ljubav. Od ovog trenutka činim prvi korak potreban da postanem muškarac među muškarcima. S ljubavlju ću ustostručiti prodaju i postati veliki trgovac. Ako i nemam drugih vrlina, mogu uspjeti samo s ljubavlju. Bez nje neću uspjeti, makar imao sve znanje i vještine svijeta.

- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sok od pomorandže Priznati stručnjak na polju ljudskih potencijala držao je predavanje. Nakon uvodnog govora, on uze pomorandžu u ruke i zagonetno upita publiku: "Ako stisnem iz sve snage ovu pomorandžu, šta će izaći iz nje?" Neka mlada devojka iz prvog reda dobaci: "To vam je jako glupo pitanje. Ako stisnete pomorandžu onda će iz pomorandže izaći sok od pomorandže. To je ono što je unutra. Ne može ništa drugo izaći iz nje." Stručnjak reče: "Tačno. To i jeste odgovor na moje pitanje. Razlog za to što će iz pomorandže izaći pomorandžin sok je taj što je samo to unutra. A sad, ako proširimo metaforu, i zamislimo da vas neko tako stisne. Da vas stisnu vaši problemi, brige, strahovi, da vas ogovaraju, da vas neko uvredi, da vam nanese bol i sl. I iz vas izađu bes, mržnja, prezir, strah, ljutnja, zloba, itd. Vi biste rekli da je to izašlo iz vas zbog toga što vam je neko rekao ovo ili uradio ono, ali prava istina je da je ono što iz vas izađe - ono što nosite u sebi. Zapamtite, iz vas će uvek i baš uvek izaći ono što je u vama ako vas neko 'stisne'. Iz pomorandže nikada neće izaći sok od jabuke. Isto tako iz vas nikad neće izaći ono što već nije u vama."

- 11:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Istina o mržnji Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušaću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti šta god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrziti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne ljenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnju istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mržnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje.

- 11:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

''''''''''''''''''''''''''''''''''' Jedan poznati govornik je jedan svoj seminar započeo tako, da je u ruci držao novčanicu od 20 dolara. U prostoru, gdje je bilo nazočnih 200 slušatelja, pitao je: - Tko od vas želi ovu novčanicu? Ruke su se počele dizati u zrak. Rekao je: - Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim slijedeće. Pritom je zgužvao novčanicu i ponovo je dignuo u zrak. Upitao je: - Tko još uvijek želi ovu novčanicu? - Ruke su još uvijek bile u zraku. - A što ako napravimo ovo? - bacio je novčanicu na pod i počeo je gaziti, a potom je pokupio izgužvanu i uprljanu. - Tko je od vas želi sada? Ruke su još uvijek bile u zraku. - Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju - rekao je: - Bez obzira što napravim s novcem, još uvijek ga želite, jer novčanica nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 20 dolara. U životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, ozlijeđeni i na tlu, u prljavštini; i sve to zajedno sa odlukama koje donosimo i okolnostima u kojima se nađemo. I tada mislimo, da ne zavrijeđujemo ljubav, toplinu i da smo nevrijedni sami sebe. Međutim, neovisno na to što se je dogodilo ili što će se dogoditi sa vama, nikada nećete izgubiti svoju istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili posve uređeni,; još uvijek ste neprocjenjivi… osobito za one koji vas vole. Veličina vašeg života ne izvire iz toga, što napravimo ili koga poznajemo, već iz toga TKO SMO!

- 11:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ruže Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je. Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao. Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?" Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je! Tako je i s mnogim ljudima. U duši svakog čovjeka nalazi se ruža. Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka. Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje - nedostatke. Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih. Nikad ne realiziraju svoje potencijale kojima ih je Bog obdario. Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši. Netko im drugi mora pomoći - pronaći je. Pomozi ljudima oko sebe nadjačati nedostatke. To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udijeliti svakome. Ako pomogneš nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje. I cvjetat će uvijek... iznova..

- 11:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.9.2011-od Koka Ništa čovjeku nije važnije od svog mira i od sreće koju sam stvori. Zato je treba čuvati, tu svoju sreću, opkoliti je šančevima, i nikome ne dozvoliti da je ugrozi. Niko drugi neka me se ne tiče, život je surov, ljudi zli, i treba ih držati na odstojanju. ____________________Neka budu što dalje od svega što je tvoje i što ti je drago!" - Meša Selimović

- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...kako gledamo.. Dvije konkurentne firme za obuću osjetile su da mogu da prošire svoju prodaju iz Evrope u Afriku. Svaka firma poslala je svog najboljeg prodavca da ispita teren, dajući im pritom titulu "Direktor prodaje za afrički sektor." ... Nakon nekoliko dana, jedan od prodavaca javlja se generalnom direktoru u Evropskoj centrali i kaže: "Nećete mi vjerovati, ali ovdje niko ne nosi cipele. Ovo je čisto gubljenje vremena. Vraćam se nazad." Rival iz druge firme istoga dana zove svoju glavnu centralu u Evropi i kaže:" Nećete mi vjerovati, ali ovdje niko ne nosi cipele. Pošaljite mi što je moguće više pari cipela." _______ "Dva su čovjeka gledala kroz zatvorske rešetke; jedan je vidio blato, a drugi zvijezde."

- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.09.2011., utorak

Mjenjati sebe Tvrdi burmanska izreka: "Tko kaže: Takav sam i dosta! da opravda svoje slabosti, već je odlučio svojim životom. On je kamen-živac na dnu bare, osuđen da bude prekriven blatom i tako nestane". ----------------------------------------- Potreba da se mijenjamo prati nas čitava života, jer: "Živjeti znači: mijenjati se, a savršen biti znači: često se mijenjati", kazao je kardinal Newman. To je životna mudrost o kojoj se isplati često razmišljati. ---------------------------------------- Neki se mladić tužio američkom piscu Marku Twainu na oca: "Više se ne razumijemo. Svaki dan dolazi do svađa. Toliko je zaostao da ne razumije potrebe današnjeg vremena. Što da učinim prije nego što pobjegnem od kuće? A poznati pisac odgovori: "Ja te potpuno razumijem. Kad sam i ja imao 17 godina i moj je otac bio jako nazadan, nisam ga mogao podnijeti. Kad sam imao 27 godina, moj je otac već bio učinio dosta koraka naprijed, pa se s njime moglo govoriti o svemu. Danas, deset godina kasnije, nećeš možda vjerovati, ali kada ne znam što bih učinio, odem tati da ga pitam za savjet. Vidiš koliko se stari mogu promijeniti!" Isto vrijedi i za nas. Dapače, još više. --------------------------------------------- Neki je arapski učitelj govorio svojim učenicima: "Kad sam bio mlad, bio sam vrlo buntovan, pa sam stalno molio Boga: 'Gospode, daj mi snagu da promijenim svijet!' Kad sam ušao u zrelu dob, vidjevši da se ništa nije promijenilo, molio sam Boga: 'Gospode, daj mi snagu da promijenim svoju obitelj i svoje prijatelje. Bit će dovoljno!' Sada, kad sam ostario i kad su mi dani odbrojeni, počinjem zapravo shvaćati kako sam bio glup. Pa sada molim boga: 'Gospode, daj mi milost da promijenim sebe!' Da sam tako odmah molio, ne bih upropastio najljepši dio svojega života." ------------------------------------- Duhovni pisac našeg vremena moli Gospodina: "Neka mi Bog dadne: spremnost da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti; hrabrost da promijenim stvari koje mogu mijenjati; mudrost da jedno od drugoga dobro razlikujem…" (F. Ch. Oetinger).

- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Najbolji učenik Jednom davno bijaše duhovni učitelj koji je imao jednog učenika kojeg je volio više od svih drugih, što je u drugih pobudilo ljubomoru; učitelj je – poznavajući njihova srca – to shvaćao. “Bolji je od vas i ponašanjem i pameću, reče im. Prepustimo ga iskušenju, tako da i vi to shvatite. I tada učitelj naredi da mu donesu dvadeset ptica i reče učenicima: “Neka svaki od vas uzme jednu pticu, neka je odnese negdje gdje ga nitko ne vidi, neka je ubije, a zatim ponovo donese.” Svi učenici tako otiđoše, ubiše ptice i donesoše ih mrtve, svi - osim omiljenog učenika; on je donio živu pticu. “Zašto je nisi ubio?” upita ga učitelj. “Zato što je učitelj rekao da se to treba učiniti negdje gdje nas nitko ne može vidjeti”, odgovori učenik. “Ali, kuda god sam išao, Bog vidi.” “Vidite li sada stupanj njegova shvaćanja?” uzviknu učitelj. ”Usporedite ga sa shvaćanjem učenika ostalih.” Učenici zamoliše Boga za oprost.

- 20:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.09.2011., četvrtak

Dvoličnost "Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni."

- 21:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

AVANTURA KOKA I ROKA Koko i Roko bili su dvije vlasi koje su živjele na istoj glavi. Bili su veliki prijatelji, jer su rasli zajedno. Najviše od svega voljeli su se igrati s prijateljima. Kad bi bilo puno peruti, oni bi načinili male loptice i bacali ih jedni drugima ili bi se urotili protiv nekog čuperka ili protiv zalisaka. Uvijek su bili veoma veseli, ali kad bi ruka ušla u kosu, svemu tome došao bi kraj. Kad bi se neka vlas odvojil od ostalih, bili su jako žalosni; neke od njih posijedile su od tuge. Nitko nije znao zašto se neke vlasi odvajaju i odlaze. To je za sve bila velika tajna. Jednoga dana, dok su bili pod tušem, Roko ostade zaljepljen na spužvi i poče vikati: - U pomoć! U pomoć! Koko ga pokuša dohvatiti, ali nije uspio. Uto se spužva udalji nekamo od glave, a Roko ostade u zraku dozivajući: - Koko, u pomoć! Kokooo! Glas mu se sve više gubio u daljini. Ostale vlasi počele su tješiti Koka govoreći: - Smiri se, ne čini gluposti! Učiinili smo što smo mogli. Sad je sve gotovo. Koko je, međutim, neprestano ponavljao: - To mi je prijatelj, ne mogu ga samo tako napustiti. Kad je kosom prolazio češalj, on se uhvatio tako čvrsto da se jednostavno iščupao. - Odlazim! - povikao je. Zalepršao je zrakom, a zatim pao u veliku posudu punu tople vode. Tu opazi spužvu koja je iščupala Roka. Zapliva po vodi vičući: - Roko, gdje si? - Tu sam! - povika Roko sa spužve. Koko dopliva do spužve i dvojica se prijatelja radosno zagrliše. Roko ganut reče: - Napravio si glupost, Koko, ali znao sam da ćeš mi priskočiti u pomoć. - Napravio sam to jer smo prijatelji - odgovori Koko. - Znam da smo prijatelji, ali što ćemo sad? - upita Roko. - Baš nas briga, važno je da smo opet zajedno - odgovori Koko. Obojica skoče sa spužve i zaplivaju prema rubu. No u taj čas voda se poče gibati prema jednom otvoru koji je sve gutao. Koko i Roko se pogledaše iznenađeni i, ne dvoumeći ni časa, stisnuše se čvrsto jedan uz drugoga da se nikad ne odvoje. Otvor je i njih progutao. Nisu znali kamo idu, ni što će se s njima dogoditi. Nije im to bilo ni važno: nisu se bojali jer su bili zajedno. Bilo što da se dogodi, prave prijatelje ništa ne može razdvojiti.

- 18:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tri čoveka mogu i tigra da stvore U doba zaraćenih država, vladar države Vei, prema dogovoru sa vladarom države Cao, trebalo je da pošalje svoga sina u državu Cao kao zalog za mir. Odlučio je da sa sinom posalje čoveka kome je najviše verovao. Bio je to Pang Zong. Pre polaska na put, Pang Zong upita gospodara: "Vaše veličanstvo, ako bi sada dotrčao čovek i javio Vam da se na ulici našega grada pojavio tigar, da li biste mu verovali?" "Ne", kratko je odgovorio gospodar. Pang Zong ga tada upita: "Kada bi odmah posle tog čoveka dotrčao drugi i rekao Vam isto, da li biste tada poverovali?" "Malo bih posumnjao." "A ako bi se pojavio i treći čovek sa istom vešću, šta biste tada mislili?" "Sasvim bih poverovao", odgovori gospodar. "Vaše veličanstvo", nastavi Pang Zong, "nema čoveka koji bi poverovao da se ulicama našega grada šeta tigar. Svi znamo da je to nemoguće. Ali ako tri čoveka tvrde da su ga videla, Vaše veličanstvo bi poverovalo da je to istina. Ja danas odlazim u Han Dan (glavni grad države Cao) koji je od našeg grada mnogo udaljeniji nego što je naša palata udaljena od ulice našega grada. Sigurno će biti mnogo onih koji će pokušati da me oklevetaju. Nadam se da će Vaše veličanstvo rasuđivati pravedno." "Shvatam. Spokojno kreni na put", rekao je gospodar.

- 09:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čamdžijina pouka Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu. Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“ Čamdžija odgovori: „Baš sam srećan što hoćeš da te učim. Sad, ako iskreno želiš da postaneš čamdžija, prva stvar koja će ti trebati je strpljenje. Mnogo putnika se prevozi preko reke svakog dana. Neki puše, neki pričaju o nebožanskim stvarima, neki vode životinje ili nose korpe sa povrćem. Ima mnogo stvari koje mogu da pođu naopako, pa moraš da budeš veoma pažljiv. Moraš da imaš strpljenja“. Mladić je slušao sve što mu je čamdžija pričao i posmatrao kako počinje da priprema čamac za taj dan. Dva ili tri minuta kasnije, čamdžija reče: „Ako stvarno hoćeš da mi pomogneš, trebaće ti strpljenje. Veoma mnogo ljudi puše, veoma mnogo pričaju nebožanske stvari, mnogi nose ogromne zavežljaje ili vode koze sa sobom. Moraš da budeš veoma, veoma pažljiv u svakom trenutku. Danas me samo posmatraj. Kasnije ću svakako moći da te učim“. Nakon nekoliko minuta, čamdžija poče istu lekciju iznova. „Moraš da budeš jako pažljiv! Ljudi će možda pušiti ili pričati nebožanske stvari. Možda će nositi težak prtljag. Trebaće ti veoma mnogo strpljenja.“ Na kraju mladić reče: „Sve sam to već čuo, starče! Triput si mi rekao potpuno istu stvar. Misliš li da sam gluv? Misliš li da sam idiot? Za Boga miloga, kada ćeš preći na stvar i početi da me učiš da upravljam čamcem?“ Dobrodušni čamdžija pogleda mladića i tužno reče: „Vidiš, ponovio sam moj savet triput, a ti si već izgubio strpljenje. Sa takvim strpljenjem, misliš li da ćeš biti dobar čamdžija? Žao mi je, neću da radiš za mene.“ Mladić kleknu pred čamdžijom i reče: „Oprosti mi, molim te, oprosti mi! U pravu si! U pravu si! Hoćeš li mi dati još jednu šansu?“ Čamdžija reče: „Ne, ne mogu te uzeti nazad danas. Možeš da ponovo dođeš za nekoliko nedelja. Kad se vratiš, reći ću ti potpuno istu stvar, ali ćeš do tada možda steći nešto strpljenja. Samo Bog zna koliko ćeš puta morati da slušaš moju lekciju, ali ako uspeš, uzeću te za učenika“. Mladić se složi sa čamdžijinim uslovima. On reče: „Kad sledećeg puta dođem, molim te, proveri me opet. Potrudiću se iz sve snage da položim tvoj ispit“. Prošlo je nekoliko nedelja i jednog jutra se mladić ponovo pojavi na obali reke. Čamdžija je bio veoma srećan što ga vidi. Ovog puta je starac bio inspirisan da ponovi svoju lekciju bar dvadeset puta. Svakog puta bi mladić pažljivo slušao i rekao: „Veoma sam srećan i zahvalan što me savetuješ. Stvarno hoću da postanem odličan čamdžija, kao ti“. Na kraju dana, čamdžija reče: „Sada si položio moj ispit. Zadržaću te kao mog učenika. Možeš da ponovo dođeš sutra, a onda ću početi da te učim kako da upravljaš čamcem“.

- 09:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.09.2011., srijeda

.....smijeh.... Svađaju se muž i žena za stolom. Muž udari po stolu i pita:• Ko je ovde gazda u kući?Žena ga ošamari, a on kaže:• Pa samo sam pitao... ----------------------------------------- ------------------------------------------------- U Sarajevu gužva. Svi automobili stoje. Jednom tipu neko kuca na prozor. Ovaj otvara prozor: "Druže, šta je ovo bilo? "Ma, ne pitaj, teroristi oteli cijelo predsjedništvo Bosne i Hercegovine i traze 10.000.000 EUR-a, ili će da ih poliju benzinom i zapale, pa skupljamo priloge." "OK, daću, nije problem. A koliko se daje......... otprilike?" "Pa, tako koliko ko moze , litar-dva..." -------------------------------- Kupio čovek novog BMW-a pa rešio da ga malo provoza. Izađe on tako u grad i stane na semaforu, kad ono BUM. Okrene se on i vidi fiću. Pogleda svoj auto i vidi slomljena stop svetla, spojler, branik iskrivljen. Krene on ljutito prema vozaču fiće. Uhvati ga za kragnu, kad on zavapi: • Nemoj bre, prijatelju. Pogledaj šta voziš, a ja nemam para. Smiluj se! Ovaj se smiluje i pusti ga. Staje malo kasnije na drugom semaforu i opet BUM. Okrene se i ne može da veruje, opet isti fića! Krene on sada sa željom da ubije onog drugog, ali ovaj opet zakuka: • Nemoj brate, molim te, imam ženu i troje dece. Ovaj se opet smiluje i pusti ga. Krene i opet, na trećem semaforu, BUM. Okrene se vozač BMW-a, a onaj otpozadi iz fiće mu maše: • Idi, idi, ja sam! --------------------------------------------- Za vrijeme drugog svijetskog rata tjeraju Švabe grupu Crnogoraca: - "Jel, čoče, đe nas ovi tjeraju?" - "Ma, na strijeljanje." - "Uh, fala Bogu, ja već pomislio na prisilni rad." --------------------------------------------- U ludnici jedan luđak nešto piskara. - Kome pišeš? - upita ga drugi luđak. - Pišem sebi, bogme, ljubavno pismo. - Pa što u njemu piše? - Nemam pojma, još ga nisam dobio. :))) ----------------------------------------------- Upita neki stranac Muju: izvinite, gospodine. Ali kako to da u vašem mjestu nema niti jednog spomenika. Zar se kod vas nije rodio niti jedan veliki čovjek? Koliko znam nije odgovorio Mujo. Kod nas se rađaju samo mala djeca ------------------------------------------------------------ Ide Mujo pijan kao i uvjek iz Mostara i zaustavlja ga policajac i pita: - "Gospodine jeste li to vi pijani?" A Mujo će na to: - "Jesi to ti majke ti, novi?" -------------------------------------- Dođe mali Perica sav umazan kući! Tata na to: - "Perice ti si jedno malo prase. Jel znaš šta je to?" - "Da tata znam. To je dijete od jedne velike svinje!" --------------------------------------- Tata ko je pametniji ocevi ili sinovi? pita Perica tatu. - Ocevi sine ocevi. - A ko je izmislio parnu masinu? - Dzejms Vat. - A sto nije njegov otac? -------------------------------------- Bio doktor kod cige kući jer mu je žena bolesna i kada je završio vizitu zastade na vratima kuće i pogleda u dvorište gdje se igralo puno djece.- Ajooj, cigo, koliko imaš djece!- Jel, gospon doktor, oš da ti ufatim jedno?? ---------------------------------------------------- Kako živiš? - pita prijatelj prijatelja. - Luksuzno! - Kako to? - Pa, jedem luk i lijem suze! ------------------------------- činjenice koje me moja mama naučila Moja mama me naučila LOGICI: Ako padneš s te ljuljačke, slomit ćeš vrat i nećeš moći sa mnom u trgovinu. Moja mama me naučila MEDICINI: Ako ne prestaneš gledati u križ, oči će ti tako ostati zauvijek. Moja mama me naučila RAZMIŠLJATI O BUDUĆNOSTI: Ako ne prođeš test čitanja, nikada nećeš naći dobar posao. Moja mama me naučila o TELEPATIJI: Navuci taj pulover. Što misliš da ja ne znam kad ti je hladno!? Moja mama me naučila SUOČITI SE S IZAZOVIMA: Što si s tim mislila? Odgovori mi kad te pitam! Ne odgovaraj mi! Moja mama me naučila HUMORU: Kad ti taj vrtuljak slomi noge, nemoj trčati k meni! Moja mama me naučila KAKO ODRASTI: Ako ne pojedeš to povrće, nikada nećeš postati velika. Moja mama me naučila o GENETICI: Ista si kao tvoj otac! Moja mama me naučila o MOJIM KORIJENIMA: Je si li rođena u staji? Moja mama me naučila o MUDROSTI KOJA DOĐE S GODINAMA: Kad dođeš u moje godine, shvatit ćeš. Moja mama me naučila o PRIMANJU I DAVANJU: Dobit ćeš kad dođemo doma. I ono što mi je najdraže, o PRAVDI: Jednog dana i ti ćeš imati djecu i nadam se da će biti baš kao ti – tad ćeš vidjeti kako je to! --------------------------------------- _________________________ I have added cool emoticons to this message. To see them go to http://x.exps.me?5e23779d7bbf505375d2eadee1e54c09

- 19:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dječiji biseri o mami... Pročitajte odgovore na pitanja učenika drugih razreda. I dobro se nasmijte... Zašto je Bog stvorio mamu? - Ona jedina zna gdje se nalazi selotejp. - Većinom da čisti našu kuću. - Da nam pomogne izaći od tamo gdje smo se rađali. Kako je Bog stvorio mamu? - Koristio je prašinu, baš kao svi mi. - Magijom plus super snagom i s puno miješanja. - Bog je stvorio moju mamu sasvim jednako kao mene. Samo je koristio veće dijelove. Od kojih sastojaka su napravljene mame? - Bog je napravio mame od oblaka i anđeoske kose i svega lijepog na svijetu sa samo mrvicom zloće. - One su morale početi od kostiju muškaraca. Onda valjda koriste puno špage, mislim. Zašto ti je Bog dao baš tvoju mamu, a ne neku drugu? - Jer smo u rodu. - Bog je znao da me ona jako voli, više nego što bi me druga mama voljela. Kakva je tvoja mama bila kao djevojčica? - Moja mama je uvijek bila moja mama i ništa drugo - Ne znam jer nisam bila tamo, ali rekla bih da je bila prava šefica. - Rekli su da je nekada bila jako dobra. Što je mama morala znati o tati prije nego su se vjenčali? - Njegovo prezime. - Morala je znati njegovu prošlost. Kao, je li lopov? Napije li se od piva? - Zaradi li najmanje 800 KN godišnje? Je li rekao NE drogama i DA kućanskim poslovima? Zašto se tvoja mama udala za tvoga tatu? - Moj tata kuha najbolje špagete na svijetu. A mama voli puno jesti. - Postala je prestara da bi učinila išta drugo s njime. - Moja baka kaže da tada mama nije imala kapu na glavi za razmišljanje. Tko je šef u tvojoj kući? - Mama ne želi biti šef, ali mora biti jer tata je takav blesan. - Mama. Možeš to zaključiti po inspekciji sobe. Ona vidi stvari ispod kreveta. - Mislim da je mama, ali samo zato što ona mora napraviti puno toga više nego tata. Koja je razlika između mame i tate? - Mame rade i na poslu i kod kuće, a tate rade samo na poslu. - Mame znaju kako razgovorati s učiteljicom, a da je ne isprepada. - Tate su visoki i jaki, ali mame imaju istinsku snagu, jer nju moraš pitati ako želiš prespavati kod prijateljice. - Mame imaju magiju, one čine da se osjećas bolje bez lijekova. Što tvoja mama radi u slobodno vrijeme? - Mame nemaju slobodno vrijeme - Kad to čuje, onda plaća račune cijeli dan. Što bi trebalo učiniti da tvoja mama bude savršena? - Iznutra je već savršena. Izvana mislim neki oblik plastične kirurgije. - Znate, njena kosa. Ja bih je obojio, možda u plavo. Kad biste mogli promjeniti jednu stvar na svojoj mami, što bi to bilo? - Ima neku čudnu ideju da stalno trebam spremati svoju sobu. Riješio bih se toga. - Učinila bih moju mamu pametnijom. Tada bi znala da je sve skrivila moja seka, a ne ja. - Voljela bih da se riješi onih nevidljivih očiju za koje kaže da ih ima na leđima.

- 18:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Antoni de Melo Prihvaćanje "Kako mogu biti veliki čovjek ...poput tebe? Zašto biti veliki čovjek?upita učitelj. Biti čovjek već je veliko dostignuće" --------------------------------

- 17:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...mudrosti.... Mudrost šutnje - Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš (Tolstoj). ----------------------------------------- Što više letimo, to nas manjima vide oni koji prebivaju na zemlji. ------------------------------------------- Nije važno šta govore iza tvojih leđa, važno je da kada se okreneš svi zaneme ! --------------------------------------------- U životu ne čekaj da prođe oluja, uči ples na kiši ! --------------------------------------------- Ako si nekoga povrijedio izvini mu se. Izvinjenje neće izliječiti ranu, ali hoće sjećanje na nju. ---------------------------------- Loše vijesti u lošim rukama se šire u brzini svjetlosti, a dobre vijesti u lošim rukama se nikada i ne saznaju. ------------------------------------------- Najbolji su oni ljudi koji su prema sebi najstrožiji, i koji oproste drugima ono što nikada ne bi oprostili sebi... ----------------------------------- I pad je let! --------------------------------- Lako je biti lav kada oko sebe stvoriš pustinju! ---------------------------------- Ako nekoga mrzi mnogo ljudi taj mora da je mnogo dobar čovek. ----------------------------- Ni jedan čovek nija naš prijatelj ili neprijatelj - On nam je učitelj.

- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Neke jako lijepe misli.... Ja nemam vremena da mrzim ljude koji mene mrze, jer sam previše zauzeta tim što volim ljude koji mene vole. ------------------------------ ----------------------------- Ponekad izgleda da su vrata sva zatvorena, ali ne mora da znači da su i zaključana." -------------------------- -------------------------- "Čovjek podnosi udarce i nevolje prema snazi svoga vjerovanja; ako mu je vjera čvrsta, iskušenje će biti teže, a ako mu je vjera slaba i površna, iskušenje će biti srazmjerno snazi njegovog vjerovanja." ----------------------------- ---------------------------- "Ko nauči djecu da se zadovolje malim, ostavlja im više od bogatstva." ------------------------------ ----------------------------- "Šta bi bilo da Bog kao ljudi zaboravi na manja bića od Sebe." --------------------------------------------- ------------------------------------ "Zao čovjek je već kažnjen, i to svojim osobinama koje će ga u propast odvesti." ------------------------------- ------------------------------- "Život je kao knjiga, a stranice su dani. Trenutno si na zadnjoj stranici, a pored tebe je prošla stranica koju vidiš samo iz sječanja, a ona se više ne vraća. Da li ćeš dočekati sljedeću stranicu niko ne zna, sem Boga. Bitno je samo da svaku ukrasiš dobrim djelom. ---------------------------------- ----------------------------------- "Neki ljudi su kao tanki led; kada se najviše na njeg osloniš, on pukne." --------------------------------- ----------------------------------- "Između hiljadu prolaznika, jedan će da stane i pruži ti ruku pomoći, a to je tvoj prijatelj." ----------------------------------- ---------------------------------- "Prije nego nađeš kod drugih stablo zla, pokušaj pronaći stablo dobra, pa ga zalij." ----------------------- -------------------------- "Usamljenost u dvoje je najtragičniji oblik usamljenosti." ------------------------------ ----------------------------- "Uzdigni svoje riječi, a ne diži svoj glas. Kiša pomaže da cvijeće raste, ne grmljavina"

- 16:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.09.2011., ponedjeljak

"Svijet je plastično mjesto bez imalo duše i morala gdje je istinski osjećaj postao prava rijetkost." ------------------------------------

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.9.2011-od Koka Sumorni neki dani. Sad je dobro imati prijatelja, jednostavnog, vedrog, veselog, lekovitog. Da nas nauči šta je važno a šta nevažno u životu. Da nas lupi šakom po ramenu i da od tog udarca ozdravimo." -Duško Radović

- 09:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

malo humora.... Mujo i Fata, dečko i cura, idu ulicom držeći se za ruke. Fata mu kaže: 'Hodamo već trideset godina. Mislim da je krajnje vrijeme da počnemo razmišljati o braku.' 'Draga Fato, pa tko će nas htjeti ovakve stare?' ------------------------------------------------ Uhvatili Nijemci Muju u partizanskoj uniformi i krenuli ga ispitivati. 'Tko si ti? Tko ti je komandant? Gdje ti je brigada?' Mujo uporno šuti. Mučili su ga, rebra mu lomili, a Mujo ili šuti ili govori da ne zna. Na kraju ga bace u ćeliju i kažu mu da ima samo jednu noć na raspolaganju da sve prizna. Kad je ostao sam, počne lupati glavom o zid: 'Sjeti se budalo, sjeti se, život ćeš izgubiti.' --------------------------------- : Pitaju Muju: 'Mujo, reci jednu dugačku riječ.' 'Guma.' 'Pa to nije dugačka riječ!' 'A, nije, ali se može razvući.' --------------------------------------------- : Pričaju dva prijatelja: 'Kako se završila tvoja svađa sa ženom?' 'Dopuzala je na koljenima do mene!' ------------------------------------------------------ Policajac dolazi i vidi dječaka kako plače i pita ga: 'Zašto plačeš, dječače?' Dječak: 'Ma, bio sam na kiosku i Zagor još nije izašao.' Na to policajac izvadi pištolj, uperi ga u kiosk i poviče: 'Izađi, Zagore, nećemo ti ništa!' --------------------------------------------- : Odlučio Mujo otići na privremeni rad u Njemačku, pa pita Hasu za savjet: 'Kako da naučim njemački?' 'Ma, ti samo govori polako i svi će te razumjeti ' Ode Mujo u Njemačku i jednog dana ode u bar i kaže konobaru: 'Daaaj mi jeeednuuu pivu!' Konobar:'Eeevooo tiii jednaaa pivaaa! Mujo: 'Aaa ooodaaakleee siii?' Konobar: 'Iz Saaaraaajeevaaa!' A Mujo ga zaprepašteno pita: 'A zašto onda govorimo njemački?' --------------------------------------------- : Ulazi Mujo u kafić i vikne na sav glas: 'Ljudi, dobio sam tri sina! Dok je moja žena bila trudna, čitala je 'Tri mušketira'' Na to Haso naglo ustane, odjene jaknu, plati i krene prema izlazu. Mujo ga zaustavi i pita kamo će, a Haso mu odgovori: 'Moram pod hitno kući. Moja žena čita 'Ali Babu i 40 razbojnika'!' ------------------------------------------------------------- : Pita Mujo Hasu: 'Zašto uvijek sjediš na prozoru dok tvoja žena pjeva?' Haso: 'Da ne pomisle ljudi da je tučem!' ------------------------------------------------------ : Umro Pero, dođe mu žena kod lijesa i kaže: 'Dabogda se okrenuo onoliko puta koliko si me varao.' Poslije nekog vremena umre i žena, ode i ona u raj i pita Boga: 'Jel' znate gde je moj muž Pero?' A Bog pita na to: 'Pero ventilator?' ---------------------------------------------- : Što radi Mujo kad završi ekonomski fakultet? Premjesti skelu na građevinski. ---------------------------------------------------- : Kaže Mujo Hasi da mu je jučer pala tegla na glavu. Pita ga Haso: 'Šta je bilo u njoj?' 'Ništa!' ----------------------------------------- : Sjedi Perica pored bicikla i moli se. Naiđe susjed i pita ga: 'Zašto se moliš? Odakle ti bicikl?' 'Rekli su mi ako se svaki dan molim Bogu da ću dobiti bicikl.' 'Pa, imaš bicikl, zašto se još uvijek moliš?' 'Ma, shvatio sam da svijet tako ne funkcionira, pa sam maznuo bicikl, a sad se molim Bogu za oproštaj. ------------------------------------------------------ : Idu dva penzionera ulicom i jedan pita drugoga: 'Kako si?' Ovaj odgovara: 'A kako ću biti? Bole me kosti, bole me leđa, bole me noge, ruke... a ti?' 'Ja se osjećam kao novorođena beba.' 'Ma daj, kako kao beba?' 'Pa nemam kose, nemam zuba i jutros sam se upišao.' ------------------------------------------------ : Leži Fata na intenzivnoj njezi. Izlazi doktor i kaže Muji: 'Žena vam ne izgleda dobro.' 'Znam, doktore, ali dobro kuha i dobra je s djecom.' : Kontrolni toranj se obraća Muji koji pilotira avionom: 'Recite nam svoju visinu i položaj.' 'Metar i osamdeset, sjedim!' ----------------------------------------------

- 09:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tri slatke riječi Vecini ljudi je potrebno da cuju one “tri slatke reci”.Dogodi se ponekada da ih cuju u pravi cas. Upoznala sam Koni onog dana kada je primnjena na odeljenje za neizlecive bolesti,gde sam radial kao volonter.njen suprug Bil je stajao sav unezveren dok su je prebacivali sa nosila na bolnicki krevet.Mada je Koni bila u poslednjem stadijumu svoje borbe s’ rakom bila je cila i bodra.Posto smo je smestili,napisala sam njeno ime na svim bolnickim potrepstinama koje ce koristiti i upitala je da li joj je nesto potrebno. -“O,da”-rekla je-“Da li biste mi molim vas,pokazali kako da ukljucim televizor?Uzivam u saunskim operama in e bih zelela da propustim ni jednu epizodu”. Koni je bila romanticna.Volela je “sapunice”,ljubavne romane i filmove sa lepom ljubavnom pricom.Kada smo se malo bolje upoznale,poverila mi je koliko je bila nezadovoljna sto je trideset dve godine provela u braku sa covekom koji joj se cesto obracao sa “glupa zeno”. -“O,znam da me Bil voli”-rekla je-“ali on mi to nikada nije rekao niti mi je slao sentimentalne poruke”.Uzdahnula je i kroz prozor pogledala u drvece u dvoristu.-“Dala bih sve na svetu da mi kaze ‘ja te volim’,ali on jednostavno nije taj tip”. Bil je svakodnevno posecivao Koni.U pocetku je sedeo pored kreveta dok je ona gledala sapunske opere.Kasnije,kada je pocela sve vise da spava,setao je gore-dole hodnikom ispred njene sobe.Kada je prestala da gleda televiziju i sve manje bila budna,pocela sam da provodim vise vremena sa Bilom. Pricao mi je da je radio kao drvodelja id a voli da peca.On i koni nisu imali dece,ali su uzivali u penziji putujuci,obilazeci razlicita mesta,sve dok se ona nije razbolela.Bil nije umeo da izrazi ono sto je osecao dok mu je zena umirala. Jednog dana uz kafu u bolnickom bifeu,pocela sam razgovor o zenama,o tome koliko smo romanticne,koliko nam znace sentimentalne poruke i ljubavna pisma. -“Da li govorite Koni da je volite?”-upitala sam ga,unapred znajuci odgovor. -“Ne moram da joj govorim”-rekao je-“ona zna da je volim” -“Sigurna sam da zna”-rekla sam,pruzivsi ruke i dotaknuvsi njegove-grube,drvodeljske ruke koje su stezale solju kao da je to jedina stvar na svetu za koju mogu da se uhvate.-“Ali,njoj je potrebno da to cuje Bil.Potrebno joj je da cuje koliko vam je znacila svih ovih godina.Molim vas da o tome razmislite”. Vratili smo se do Konine sobe.Bil je usao a ja sam otisla da obidjem druge pacijente.Kasnije sam ga videla kako sedi pored kreveta.Drzao je koni za ruku dok je ona spavala. Bio je 12 februar.Dva dana kasnije dosla sam u bolnicu u podne.Bil je stajao naslonjen na zid u hodniku,buljeci u pod.Od glavne sestre sam vec cula da je Koni umrla u 11 sati. Prisla sam Bilu i on se prepustio mom dugom zagrljaju.Lice mu je bilo vlazno od suza i drhtao je.Najzad se ponovo naslonio na zid i duboko uzdahnuo. -“Moram nesto da vam kazem”-rekao je-“Moram da vam kazem koliko sam srecan sto sam joj rekao”.Zastao je da bi izduvao nos-“Mnogo sam razmisljao o onome sto ste mi rekli i jutros sam joj rekao koliko je volim…i koliko sam bio srecan sa njom.Da ste samo videli njen osmeh!” Usla sam u sobu da se i sama oprostim od Koni.Na noncom ormaricu stajala je velika cestitka za Sv.Valentina,od Bila. Znate,one sentimentalne cestitke na kojima pise:”Mojoj predivnoj zeni….ja te volim”. (Istinita Prica Bobi Lipman)

- 08:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2011., nedjelja

od Koka-11.9.2011 Zamislite da su misli, kao kapi vode... Ako stalno ponavljate iste misli, stvarate ogromnu količinu vode... U početku je barica, pa bara, pa jezero i na kraju - okean... Ako su vam misli negativne, možete se udaviti u moru sopstvene negativnosti... Ako su vam misli pozitivne, možete plivati u okeanu života....

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Još sam živa.... Ne znam ja da kunem..Niko me tom ucio nije...Ne ogovaram..Samo istinu pricam...A to sto pojedini ljudi iz ciste dosade na njima sopstven nacin tumace moje rijeci i na jednu dodaju jos deset..E to vec nije moj problem... Jos sam ziva...Jos me ima...Da svugdje stignem...Nisu me nedace polomile na dva dijela...Neka znaju svi... umijem ja da oprostim......Volim ljude...Posebne... Brzo se poput feniksa podignem,uvrede zaboravim...Ali ne sve... Nisam zlopamtilo...Ali pamtim...I kada pojedini pomisle da sam zaboravila...Sve sa osmjehom naplatim.. Onaj ko je dobar prema meni moju dobortu osjeti...Za prave ljude u pakao idem...A onim losim...Potrudim se da pokazem put kao njemu....Posto nisu postovali moje prisustvo,neka ih...neka se naviknu na moje odustvo... Ne dam im da mi lome krila...

- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

od Koka-11.9.2011 Budi kao voda. Ona uvijek ide pravo i ne osvrće se nazad da vidi ko iz nje pije. Svoje prepreke probije ili mudro zaobiđe. Nijedan joj kamen dorastao nije." Divna je uteha otkriti čitav jedan svet u samo jednoj duši i grleći jedno prijateljsko stvorenje, zagrliti čitav ljudski rod." Dok tajnu drzis u svom srcu, drzis je u tamnici, a kad je otkrijes bilo kome, on tebe drzi u tamnici. Ako sam ne znas cuvati svoju tajnu, kako se usudjujes moliti drugog da ti je on cuva." Koliko je snage potrebno imati,koliko je ljubavi potrebno uložiti, koliko sebe dati... a ne biti siguran u ishod..

- 17:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.09.2011., petak

9.9.2011-od Koka Naucila sam da svet nije krojen onako kako ja zelim i da put kojim hodam nije posut ruzama, taj ruzicasti oblak zna i da zaplace. Mnogi ljudi su iznenada usli u moj zivot, neki su se tu i zadrzali, a neki to nisu ni zeleli. Oni koji su vredni da se zapamte jos uvek su tu i ispisuju najlepse stranice mog dnevnika zivota.

- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

9.9.2011 Nikada vise ne planiram. Ja samo zivim ovaj zivot.... Ponekad kako zelim... Ponekad kako moram.Sitnice mi boje zivot.Sitnice su sreca.Zato ja volim male stvari.I velike torbe.Svuda ih sa sobom nosim.Jer sebi dugujem jos po neku setnju izmedju ocekivanog i neplaniranog..Najhrabrije sto znam.Dostojanstveno kao i do sada!

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.09.2011., četvrtak

8.9.2011 Nisam ja neka svetica.. ne..nikad to nisam bila..čak šta više...daleko od toga....ali sam iskrena...poštena... vjerujem da je neko gore..da sve vidi.. i da će kad tad... sve ... biti vraćeno i plaćeno...svakom od nas...i neka će...to je jedino ispravno...eto ..takva sam...volim istinu..i samo istinu.... Neke sitnice me povrijede više nego jak udarac....predosjećam neke stvari....imam jaku intuicij...u i teško me se može slagati....medjutim kad me drage osobe lažu....nemam snage da im kažem da prestanu....samo klimam glavom i to me još više potišti... Živim svoj život i imam svoje ciljeve koje težim ostvariti..Oni koji me poznaju znaju da imam dobro i veliko srce u kojem ima mjesta za sve koje volim i koji me vole..ima pak i onih koji su ubjedjeni da sam uobražena iako ih čitav život ubjedjujem u suprotno...medjutim..ja znam ko sam....šta sam i koliko vrijedim.Možda zvuči otrcano....ali zbilja znam...i što je najgore..dopuštam nekim osobama da gaze i igraju se mojim osjećanjima....neka ih...neka se slade...ima gore neko ..ko sve to gleda...i vraća...i naplaćuje....**

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.09.2011., utorak

...Mika Antić Deca imaju običaj da kvare svoje igračke, jer traže u njima srce. Ja sam bio siromašan kao dečak i sam sam sebi pravio igračke, pa sam u njih unosio najveće svoje lepote i snove što trepere kao zvona. Ali kopkale su me žive stvari. Tako sam video srce žabe i srce konja. Video sam srce vrapca. I srce čoveka, jer je bio rat. Jedino nikad nisam video srce ribe. Čuvao sam pačiće u šarenoj hladovini kraj reke. Postoje ribe, video sam to, koje se rode u reci, odrastu u reci, zaljube se pod mostom, ožene se pod mostom, dobiju decu pod mostom, odžive svoj vek pod mostom, odu u penziju pod mostom, umru pod mostom i nikud dalje od mosta. Postoje ribe koje imaju snage i plivaju protiv matice prema izvoru. Razdiru trbuhe o kamenje, riju njuškama kroz mulj, ako naidju na slapove, one se bacakaju po obali, putuju preko trnja, puze po travi, dave se u vazduhu i najzad ipak stižu tamo kuda su krenule. Unatrag. Nikad ih nisam pitao čemu sve to, jer moja je radoznalost u detinjstvu bila od sasvim druge vrste. Postoje ribe koje nemaju snage. Mlitave su, pljosnate, bele kao moj dlan. Voda ih odnese u more i udavi u soli. Ali ima jedna riba, jedna čudnovata riba u šarenoj hladovini pod vrbom. Satima stoji u mestu, samo se zgrči ponekad, ali ne miče. 2. Aha, ribo, rekao sam joj, vaše srce hoću da vidim. A ona se nasmejala: ne budite naivni, dečače, rekla je. Pa ja uopšte nemam srce, jer odavno sam ga podelila drugim rekama, morima, okeanima, barama, ko zna kakvim crvenperkama, ajkulama, kitovima ili šaranima. Ovo ovde što kuca u meni, to je druga reka, koja teče protiv ove i ne dozvoljava joj da me pomakne. Vi vidite, kaze mi ona, ja se samo malo zgrčim ponekad. Ali jača sam od svih matica na svetu. Pružio sam ruku. Nije se opirala. Izvadio sam je iz vode. Pokidao sam joj meka usta, rasparao sam joj školjkom trbuh i otvorio je. Ali nisam našao ni srce ni reku u njoj. Šta je to, ribo lažljiva, plakao sam, jer bio sam dečak i sve mi je trebalo pet puta objašnjavati da bih stvari do kraja razumeo. Danas ... 3. ...danas kad uzalud tražim svoje srce, ja vidim da ga nemam, jer odavno sam ga podelio nekakvim morima, rekama, okeanima i barama, ko zna kakvim kitovima, crvenperkama, ajkulama i somovima. Ovo ovde što kuca u meni nije srce, nego reka, jedna žilava reka što teče protiv svih i nikom ne dozvoljava da me pomakne. Vi vidite: ja se ponekad samo malo zgrčim, ali sad sam sve razumeo. 4. Trčim na obalu. Tražim šarenu hladovinu pod vrbama. I zamislite šta vidim! Vidim: tu riba, tamo riba, svuda bezbroj riba što stoje u mestu, samo se ponekad malo zgrče, ali matica im ništa ne može. Sad znam: mogu i da me sklone. Mogu da me utucaju maljevima u zemlju ili razveju vazduhom kao maslačak. Posle mene će uvek postojati bar jedna riba koja će, nepomična tako i napregnuta, biti jača od svih. Mika Antić

- 17:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Život je lijep.... Zivot je lijep....i kad mislimo da ništa nema smisla....i kad ponekad Sunce zaboravi da izidje..i kad dlan postane hladan....kad vas neka dešavanja zalede...ipak..život je lijep...samo okrenite glavu u drugom pravcu i pokušajte ugrijati dlanove...probajte...moguće je...osmjehnite se prolazniku ..osmjehnite se svojoj boli....ne okrećite ledja ...hvatajte sretne trenutke...ili bar razmišljajte o njima....i ja sam...probala sam i uspjelo je...jer..život je lijep..i naš je...i HVALA BOGU zato što ga još imamo....i zato što postoje ljudi koji nam dokazuju da smo živi...zbog njih...zbog nas...ŽIVOT JE LIJEP.....e _________________________ I have added cool emoticons to this message. To see them go to http://x.exps.me?5e23779d7bbf505375d2eadee1e54c09

- 17:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.09.2011., subota

od Koka-3.9.2011 Sedeo čovek sam u šumi.... bio je vrlo tužan i nezadovoljan sobom. prišle mu životinje i rekle "ne volimo gledati tvoju tugu... zatraži od nas šta god želiš i dobićeš..." "želim oštar vid" "izvoli moj" reče orao "želim biti snažan!" ... "budi jak kao ja" reče jaguar "želim da poznajem sve tajne zemlje" "pođi samnom, pokazaću ti ih sve" reče zmija i pođe čovek sa životinjama da uzme što je tražio.... uzeo i otišao.... kad je nestao obrati se sova svim životinjama "čovek sad zna mnogo toga i sposoban je za mnogo toga... odjednom me je strah..." "nemoj se plašiti, čovek je dobio sve što je želeo, biće zadovoljan..." reče jelen "Ne. video sam crnu jamu u očima čoveka. jamu duboku kao njegova glad koju nikad neće zasititi... to ga je činilo tako tužnim i bednim i zbog toga su njegove želje toliko jake. od sad će samo uzimati, uzimati i samo uzimati... .sve dok... sve dok zemlja ne bude jednom rekla: Više me nema, nemam šta da ti dam........"

- 21:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

zabranjeno je.... Zabranjeno je ne smijati se problemima, ... ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog vlastitog straha da ostvariš svoje snove. Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušati razumjeti što ste sve proživjeli zajedno, i zvati ih samo onda kad ti je neophodno. Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo, izigravati klauna da bi te pamtili, i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe. Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog, biti uplašen od života i onoga čime te život obvezuje, ne živjeti svaki dan kao da je to tvoj posljednji dah. Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge misliti da je njihov život vrijedniji od tvog, ne spoznati da svatko ima svoj put i slavu. Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču, ne imati trenutak za one kojima si potreban, Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živjeti život s pozitivnim stavom, ne smatrati da uvijek možemo biti bolji; Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti...

- 21:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.09.2011., petak

od Koka-septembar 2011 Neko je jutros obuvao cipele drškom kašike za supu, pa se odjednom setio - otkad nije pojeo ništa kuvano i toplo! U zamagljene oči navrla su mu sećanja na majku, detinjstvo, na one žute i tople supe, na one tanke, ...guste i slatke rezance, na svečanu zvonjavu kašika u dubokim i punim tanjirima... Rasplakao se naš sugrađanin u polumraku antrea i nekoliko vrelih suza kanulo je u davno ohlađenu i zaboravljenu kašiku.

- 23:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

od Koka-2.9.2011 Sanjala sam staru bakinu kuću i u njoj miris ...kog sad ne mogu da se setim...spokoja... Sanjala sam staru fotelju u kojoj ja, sa svojih petnaest - šesnaest godina sedim, nogu podvijenih ispod sebe i gledam kroz prozor sa plavim okvirom... U snu znam da sam na javi mnogo godina starija, ali ne marim, čekam baku da dođe... ...I dolazi... Ona je sela naspram mene i gledala me... Čavrljale smo kao nekad a baka se smejala.. Imala sam petnaest - šesnaest godina noćas... Nebo je bilo plavo i visoko... Bilo je leto, jedno od onih leta kad se vazduh ljuljuška oko zelenog drveća... Spokoj i mir... Sigurnost koju pruža samo to doba, detinje... Probudila sam se sa tim osećajem: želim da živim... I nisam nimalo tužna...možda malo setna, ali srećna... Vreme je prošlo, vreme je sadašnje... Biram sadašnjost i budućnost, a prošlost? Prošlost je uramljena u mom Srcu i služi, da povremeno bacim pogled na te kao nebo, plave oči, izboranu kožu i snagu kojom je odisala... A buducnost? Ona je lepsa od najlepseg sna.... ..... cekam moju baku, veselu, mladu, punu zivota.... cekam je da dodje.... i doci ce sigurno.... sigurno... A ja cu je cekati i docekati....

- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #