25.09.2011., nedjelja

Zadatak: Uspjeh Bože, hvala ti na ovom danu. Znam da još nisam postigao sve što očekuješ od mene, i ako me zbog toga obasipaš kapima rane jutarnje rose, moja je zahvalnost bezgranična. Napokon sam spreman služiti Tebi na ponos Neću dopustiti da sunce ovog dana zađe prije no što ispravim nepravdu ako sam je zbog svoje lakomislenosti kome nanio, i ništa danas neće biti važnije od toga. Prihvatit ću spremno sve teške zadatke današnjeg dana, žustro ću prionuti na posao tako da cio svijet podignem na noge. Zapamtit ću: što se više unesem u posao to me manje patnje čeka, to će ukusnije biti ono što jedem, slađi će biti moj san i ja ću biti zadovoljniji sa svojim mjestom pod suncem. Zadržat ću svijest o tome kako je malo potrebno da ovo bude sretan dan. Nikad neću trčati za srećom jer ona nije cilj, već nešto što se doživljava na samom putu, ona se ne sastoji od imanja ili dobivanja, već samo od davanja. Neću bježati ni od kakve opasnosti s kojom bih se danas mogao susresti jer sam siguran da mi se neće dogoditi ništa što ne bih mogao pobijediti ovako opremljen Tvojom pomoći. Kako i dragi kamen brušenjem postaje savršen, i ja ću, siguran sam, postati vrijedniji kad prođem kroz poteškoće ovog dana, jer zatvoriš li jedna vrata, ti mi uvijek otvoriš neka druga Obasipat ću druge darovima, i svojim ću neprijateljima predati dar oproštaja, svojim protivnicima pomirljivost, prijateljima osmijeh, svojoj djeci dobar primjer, a svaki ću dar umotati u svoju bezuvjetnu ljubav. Neću danas nijedan dragocjeni časak potratiti u ljutnji, mržnji, ljubomori ili sebičnosti. Znam da ću žeti onako kako sijem, jer na svako djelo, dobro ili loše, uvijek postoji jednakovrijedan odgovor. Danas ću posijati samo dobro sjeme. Shvatit ću današnji dan kao da je violina od neprocjenjive vrijednosti. Netko će na tom instrumentu ostvariti divna suzvučja, netko pak izmamiti iz njega tek neskladnu buku, no nitko zbog toga neće kriviti samu violinu. i život je takav, i ponašam li se u njemu na ispravan način, darivat će me ljepotom, no budem li mu pristupao pokazujući neukost i neosjetljivost, donosit će mi samo ružne plodove. Na svaku poteškoću na koju danas naiđem gledat ću kao na kamenčić zalutao u moju cipelu. Sjećam se kako je to bilo bolno i kako sam jedva hodao, ali i kako sam bio iznenađen kad sam skinuo cipelu i pronašao u njoj tek sitno zrnce pijeska. Zadržat ću na svom licu i u srcu osmijeh čak i ako danas doživim bol. Znam da je svijet zrcalo koje mi vrača odraz moje vlastite duše. Sada razumijem tajnu o ispravljanju tuđih mišljenja, tajna je u tome da treba ispravljati vlastito stajalište. Zapamtit ću da su oni koji najmanje žale oni koji svaki čas prihvaćaju onako kako dolazi, sa svime što nosi sa sobom Ovo je moj dan! Ovo je sjeme koje ću zasijati. Hvala ti, Bože, za ovaj dragocjeni vrt vremena.

- 16:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.