Jednom davno bijaše duhovni učitelj koji je imao jednog učenika kojeg je volio više od svih drugih, što je u drugih pobudilo ljubomoru; učitelj je – poznavajući njihova srca – to shvaćao.
“Bolji je od vas i ponašanjem i pameću, reče im. Prepustimo ga iskušenju, tako da i vi to shvatite.
I tada učitelj naredi da mu donesu dvadeset ptica i reče učenicima: “Neka svaki od vas uzme jednu pticu, neka je odnese negdje gdje ga nitko ne vidi, neka je ubije, a zatim ponovo donese.”
Svi učenici tako otiđoše, ubiše ptice i donesoše ih mrtve,
svi - osim omiljenog učenika; on je donio živu pticu.
“Zašto je nisi ubio?” upita ga učitelj.
“Zato što je učitelj rekao da se to treba učiniti negdje gdje nas nitko ne može vidjeti”, odgovori učenik. “Ali, kuda god sam išao, Bog vidi.”
“Vidite li sada stupanj njegova shvaćanja?” uzviknu učitelj.
”Usporedite ga sa shvaćanjem učenika ostalih.”
Učenici zamoliše Boga za oprost.
Post je objavljen 20.09.2011. u 20:07 sati.