Kada sve ko za inat krene, po zlu,
dignem glavu visoko, najviše, 'ko da su najljepše
pjesme za mene pjevane…
ne dam se, stisnem zube,'ko da je sva
snaga svijeta u mojim rukama, od srca smijem se
kad je najteže…
Jer ja se gorih ne bojim, još mogu svjetove lomiti
i sve dok postojim, još mogu ponovo krenuti…
Tu u meni još ima snage za sve
dobre i loše dane, jer
dok ima još imalo nade
ja ću vjerovati
da sreća postoji…
Bila sam sasvim slaba bez ikoga svog,
na mojoj strani tek pošteno srce i Bog
jedini prijatelj, u životu mom…
sada znam da je dovoljno bilo i to
sve što je i vrijedilo tu je i ostalo,
drugi su bila tek lažna utjeha…
Post je objavljen 29.09.2011. u 21:09 sati.