TO LIVE AND LOVE WITH ABANDON

Ovo sam već nekad prije pročitala, i baš me dirnulo.
Upravo sam naišla na to na Fejsu ponovo,
pa pospremam ovdje. Vrijedi.

Ulijepit ću i googlov prijevod,
da se nađe ako ustreba.






Years ago, anthropologist Margaret Mead was asked by a student what she considered to be the first sign of civilization in a culture. The student expected Mead to talk about fishhooks or clay pots or grinding stones.
But no. Mead said that the first sign of civilization in an ancient culture was a femur (thighbone) that had been broken and then healed. Mead explained that in the animal kingdom, if you break your leg, you die. You cannot run from danger, get to the river for a drink or hunt for food. You are meat for prowling beasts. No animal survives a broken leg long enough for the bone to heal.
A broken femur that has healed is evidence that someone has taken time to stay with the one who fell, has bound up the wound, has carried the person to safety and has tended the person through recovery. Helping someone else through difficulty is where civilization starts, Mead said."
We are at our best when we serve others. Be civilized.
- Ira Byock.


Prije mnogo godina, antropologinju Margaret Mead jedan je student pitao što smatra prvim znakom civilizacije u kulturi. Učenik je očekivao da će Mead govoriti o udicama, glinenim posudama ili kamenju za mljevenje.
Ali ne. Mead je rekla da je prvi znak civilizacije u drevnoj kulturi bio femur (bedrena kost) koji je bio slomljen i potom zacijelio. Mead je objasnila da u životinjskom carstvu, ako slomite nogu, umirete. Ne možete pobjeći od opasnosti, otići do rijeke po piće ili u lov na hranu. Vi ste meso za zvijeri koje vrebaju. Nijedna životinja ne preživi slomljenu nogu dovoljno dugo da kost zaraste.
Slomljena bedrena kost koja je zarasla dokaz je da je netko odvojio vrijeme da ostane uz onoga tko je pao, da je povezao ranu, odnio osobu na sigurno i brinuo o osobi tijekom oporavka. Pomaganje nekom drugom kroz poteškoće je mjesto gdje počinje civilizacija, rekla je Mead."
Najbolji smo kada služimo drugima. Budite civilizirani.
- Ira Byock.



























Za lijepši dan,









Perduto ancor di te
Vado sulla strada
Dove non lo so, babe.

Ti sento amore mio
Sento giŕ il frullio
Di una notte Blu.

Gira in aria un feeling
Che sale su
Mi ricordo
Siamo bambini, siamo sempre noi
Lassů ..., vai, vai, vai.

Sere d'estate dimenticate
C'č un dondolo che dondola
Che belle scene di lei che viene
Da lune piene e si gongola.

Cammino, e penso a te
Ai grilli e le cicale
E a quelle strane suore, babe.

Respiro, respiro te
Purezza e leccornia
Fuoco della sera.

Siamo destini
Siamo sempre noi
Ma piů vicini
Stretti e supini, siamo sempre noi
Lassů... vai, vai, vai.

Sere d'estate dimenticate
C'č un dondolo che dondola
Che belle scene di lei che viene
Da lune piene e si gongola.

Gira in aria un feeling
Che sale su
Mi ricordo
Siamo destini, siamo sempre noi
Lassů ..., vai, vai, vai.


Sere d'estate dimenticate
C'č un dondolo che dondola
Che belle scene di lei che viene
Da lune piene e si gongola


L'aria č serena, la notte č chiara
C'č un ciondolo, che ciondola
Che belle scene, di lei che viene
Di bocche piene, che fan tam-tam

U dvorani staračkog doma
pleše Miss Oklahoma
sad je doduše troma
tri kuka loma
ali ima ona još snage
i oči su joj drage
smiješe se u beskraj
smiješe se u vječnost
jer ona je već tamo
s one strane mosta
samo njenom tijelu
još uvijek nije dosta
@MA























Okej.
Ajmo napisati post.
Valjda ga neće, kao prošli pokušaj,
nepovratno obrisati?
samovoljno, svojevoljno, neočekivano i pizdunski.
?

Starački dom.
Bože.
Starački dom.
Stari je puno pokretniji
nakon tih dva i nešto mjeseca
među sebi sličnima,
izložen brojnim fizioterapeutima,
i prisiljen sam za sebe bar mrvicu misliti i djelovati,
u onim praznim hodovima kad nas nema tamao.
A hodočastili smo tamo, jesmo,
u prosjeku puno više nego valjda itko normalan ikome dolazi.
Išli smo na živce.
Idemo na živce.
Svejedno sad,
ćaća hoće doma
ćaća doma i ide,
pa sad kaj bu se iz toga izrodilo, pokazat će se.

Nađena je nova čuvarica, novi fizijatri i tako.

Koliko je lucidan ne znam smije li se zaključiti iz ovih riječi upućenih mom burazu
'i ti imaš sina,
i on bude tebe ostavio u domu kako si ti mene',
jer samo danas uglavnom vodili razgovore kako je divna ta soba (u kojoj je on)
i divno ofarbana, što je učinio on sam i jako je zadovoljan.
Doduše, s nekim opkopom podruma je, žali mi se, fulao,
došla je voda, bilo je kiše, i parketi su se digli,
no sve u svemu, soba je divna i ima toliko mjesta da tu stane i kuhinja.
Pa mu nije jasno zašto se i ja ne doselim tamo,
na što ja kažem da budem, samo se moramo dogovoriti svi jel to okej.
Nudi mi da si uzmem tu kuću.
Jednostavno,
živi bog zna gdje u svojem svijetu.
U nekim lijepo ofarbanim sobama, okrenutim od sunca,
jako ugodnim za po ljeti ....

Prvo mu je bio cimer jedan starček
bez zuba
koji nije smio jesti apsolutno ništa što nije gotovo pa tekuće,
što naravno nitko nije spomenuo,
koji me je , ljubaznu i nelukavu, nišnesluteću, naprosio da mu dam bananu jesti,
tako je ruke pružao, ko da je kruha gladan,
tako se veselio,
onda ju je suspektno nespretno i sasvim bezubo glodao,
ali mi je rekao da je to sve okej, (naravno da nije bilo, no,
kak sam ja to mogla znati?)
.
Taj gospodin starček je otišao na Nebo.


Mislim da je to ponešto uznemirilo mog starog,
no do sada je to već palo u zaborav.

Mislim, palo je do danas u njegovoj glavi u zaborav i ono kaj se zbivalo jučer,
a bilo je baš neuobičajeno.

Stigla mu je, starom, u posjetu moja nećakinja,
velika cura od 25+ godina -
đedo spava, a uz njega u sobi još neki gospodin.


Nije htio razmijeniti informacije o imenu,
stalno je ispitivao jel 'stvar aktivirana',
stalno ju je pitao za neke brojeve,
ona je shvatila ubrzo da je situacija....(ne)ozbiljna,
pa mu je , da mu udovolji,
govorila razne brojeve,
uvjeravala ga je da to nešto je aktivirano, ili da će upravo aktivirati to nešto
(to se svakih par sekundi ponavljalo sve skupa....) i tako.

Potom, jer to nije bilo dovoljno,
godpodin si je sam spustio ogradicu kreveta,
(moraš imat malo klikera i uščuvane motorike za stisnuti mehanizam i to učiniti)
ustao,
skinuo se sasvim,
zamotao se plahtom,
položio pelenu na krevet,
izdrapao je u trake,
te se dugo vremena bavio time da poveže trake pelene sa zavjesama.

Ona je, za to vrijeme,
probudila starog koji je bio sasvim grogi,
kojeg ovaj pokraj njega sa pelenama i zavjesama nije ni najmanje zanimao,
i javljala nam stalno na whatsap situaciju iz sobe.

Danas tog gospodina više nije bilo u sobi,
smiješno je da ti nitko ništa službeno ne kaže,
no činjenica da je pod bio pun iscufanih vata iz pelene,
a karniša iščupana iz zida skupa sa zavjesama
i položena na stol dala je naslutiti kaj se dogodilo :))))))))))
(jednostavno se čovjek mora smijati)
Od dežurnih radio Mileva čule smo da je gospodin prebačen 'dolje'
(zaključani alzheimeri i dementnikoji su prepokretni za svoje stanje)
a da su gospodina prijavili pod sasvim nekom drugom dijagnozom,
nemam pojma zašto,
ko da možeš dugo skrivati toliki odmak od svijesti?
I kako, uopće, bi to mogao?


Ugl,
dom je jedan izdvojeni svijet,
svijet na granici razuma,
nešto sasvim drugo, i nešto sasvim pomaknuto.

Kad smo ulazile danas, slavio se rođendan jednoj ženici.
Sigurno 90+.
Pjevali su joj
'sretan rođendan Vam'
VAM?
Kaj nije hipertužno da nemaš nikog svog dovoljno bliskog da ti pjeva sretan rođendan TI?
Znam da mnogi nisu te sreće, no to nimalo ne umanjuje tužnost te činjenice, dapače.

Onda su joj pjevali onu neku pjesmu u kojoj se spominje 'sretna tvoja majka koja te je svojim mlijekom dojila'
jasno u verziji 'Vaša majka koja Vas je dojila'
(ne znam točno tekst) (starinska pjesma, čula sam je nakon dugo, dugo).
Da, majka joj je sigurna jako sretna, baš si mislim,
a ovo dojenje........
ne znam..................
bilo mi je baš sve samo ne sretno to za čuti.
pa ipak, slavljenica se činila zadovoljna,
tim zborom drhtavih glasova.
Jaoj.
Znam, znam, sve je to za ljude,
i lijepo da tako organiziraju mali prijeručkovni tulum.......................................................



Onda,
ima tamo i jedan par.

Ona je sitna, plava, kosa u repu,
uščuvana, bistra, nije se pustila slabosti,
drži uzde s obje ruke,
nosi knjigu sa sobom i čita kad je sama,
i on,
cijeli opis vrijedi i za njega,
osim kose u repu,
također, šeće po terasi koja ide oko zgrade,
broji korake, broji prohodane metre,
ima zadanu količinu radi zdravlja,
ponekad smo izmijenili koju riječ,
sasvim još prisebni ljudi,
očito prisiljeni biti u domu iz tko zna kojih praktičnih razloga.
ne spadaju tamo,
oni su svijet za sebe.
Otok jedno drugome,
u moru koje ne obećava baš više ništa osim postojanja ovdje i sada,
u najbanalnijem smislu postojanja i zadovoljenja najosnovnijih potreba životinje gordo zvane čovjek,.
Puno puta smo tamo jeli, i uvijek sam ih vidjela da jedu zajedno.
Osim kad je jedno od njih odsutno,
mislim da on češće (načula , jer sjedimo pokraj njih).

Nisu bliski u smislu da nisu službeni par,
jedno drugome govore Vi,
razgovori su im kultivirani,
ali ne i intimni.
pričaju si stvari, obične stvari, ona ga moli da joj opiše kako mu je bilo na moru
(očito je bio išao)
i slične opće površnosti,
no ipak, ipak,
ona nekim fensi dezinficijensom spreja i pobriše njihov stol
(da, uvijek isti)
(da, u samom kutu velike prostorije, povučen od svega i svih koliko god to može biti)
prije nego jedu,
prije nego je on došao.
Donese im staklene čaše,
da ne piju kao ovi izgubljenici i nevoljnici iz dječjih plastičnih čaša,
ali nakon što pojedu,
pozdrave se i on otiđe.
I ona otiđe, svatko na svoju stranu.

Danas na odlasku,
vidim ih kako sjede u nekom zadnjem kutu terase, na pola metra sjene,
povučeni od svih,
bliski koliko valjda zbog svojih uzusa smiju biti,
i tako evidentno da su par,
i tako evidentno da su si slamke spasa,
tako dirljivo, tako strašno.
Bože.


A sada, došao je taj trenutak kada valja pokušati objaviti ovaj post.
prvo ćemo iskopirati cijeli tekst,
za svaki slučaj.
pa da vidimo.

Ako uspije, za nagradu ću dodati još jednu fotku Mjeseca.








































Moja fotka,
2.8, večer nakon Supermjeseca...............


































Protiv ove sveukupne tuge i žalosti:

and I will fantasize














































EDIT posta,
00:45
jer zašto ne:




Edit edita;
fotka plavog mjeseca je moja :-S

Eto,
neki se na moru bave kupanjem,
ja sam vježbala fotkanje Mjeseca.
Dakle, slika je MOJA.
Ovo nije jedina slika,
i, jasno,biti će ih još.
Fotkanje bješe iz ruke,
svojevrsni uspjeh postignut je (ipak se na slici vidi Mjesec...) putem pokušaja i pogreške,
a pri tome ne baš najbolje videći kako je slika ispala-
ekranić na fotoaparatu je mići mići
čoravitis pomalo smeta.

Moje fotke.

prilično uspješno








...dok se ja učim fotkati.

daklem, moja fotka.

Fotka je moja.

https://youtu.be/1eMG3Kumb8E

'Aime, prid vratima je skakavac veličine čovika!'
Prodavačica iz Tomija koja s nekim kašetama unilazi natrag u butigu.


Kupila sam tri seta kuhinjskih krpa,
Iste sam kupila i lani, pa su mi predivne,
Akcija ponovljena u širem opsegu.
Meni malo triba,
Ja kupim krpe i veselje je tu, a i ponovo u Zg pri otpakiravanju.
Izbor uložaka ko u Uzbekistanu,
I to u nekojndaljoj zabačenoj regiji,
Čudo da ih uopće ima, jebote.

Dobro,
Da vidimo tog skakavca,
S zabnjom i strepnjom provirujem
Predimenzioniranog skakavca nigdi.
Odmičem se, pa se okrenem k vrati.a iz daljine, prostudirati.
Bome je na zidu. Brrrr :-E


.........

Ovih dana je ono dobe
Koje u Konstelacijama zovu
Ne znam zapravo kako zovu
Ali ona vremensko-energetsko-mayerijslna gustioza
Kada na hrpi, naizgled slučajno,
Nalazimo puno obiteljskih rođendana i smrti.
Tragedija i radosti.

Kćer rođendan.
Majka tođendan.
Prabaka rođendan,
Baka smrtni dan u prometnoj nesreći,
Majka čudesno preživjela istu
I meni i prabaki imendan na taj isti dan,
Veliku Gospu.
Same Marije.
Neke ratoborne, grbave, neodustajajuće, no sad nema veze.
Ili ima. Slične sudbine sa razmskom od stotinjak godina,
Povijest se ponavlja.

Zato bi valjalo moliti za prošlost,
Raditi na iscjeljenju prošlosti,
Makar članova obitelji,
Jednako kako bi valjalo sanjati budućnost.
Pretpostavljam da energetski obrasci žive
Dokle se novi članovi obitelji rađaju i pridružuju u te skupine termina....
I dokle se obiteljske problematike ponavljaju....


....

Rekapituliram.
U Kastanedijanskoj tradiciji,
Smatralo bi se to.praksom.prizivanja u svijest osobne povijesti
Praksa prisjećanja
U svrhu uzimanja natrag energije koja je ostala emocijama svezana uz te prošle događaje
I u svrhu konačnog puštanja zaboravu svih tih događaja, ljudi, sjećanja, sve osobne prošlosti.




Ova pjesma je jedno.od tih sjećanja...
Neuredan je to.proces,
Puno kaotičniji nego sam si mislila
I , uz to, kao da je fakat otključana neka komora,
Neka prostorija,
Osobno skladište je jako prikladan izraz,
U tom skladištu je silan nered,
Stvari doslovno nasumce ispadaju van, sjećanja bude druga sjećanja
Imam.i otpor od svjesnog zaboravljanja
Drage su mi moje muke
Ali i otpor mijeni je tu
Neka sjećanja izazivaju gađenje i ili svevrste neugodnih osjećaja
No imam dojam.da kad jednommkreneš, ne možeš opozvati razotkrivanje
Izgleda mi to kao rabota bez reda i bez kraja.
Za sada.

J'ai voulu dire "Je t'aime" ŕ l'auteur de mes jours
Je n'ai su que lui dire "Salut, ŕ un d' ces jours"
J'aurais voulu pouvoir me jeter dans ses bras
Je n'ai su que lui dire "Salut, comment ça va ?"
J'ai voulu dire "Je t'aime" ŕ mon premier amour
Je suis resté planté, front baissé, le cSur lourd
J'aurais voulu pouvoir la serrer dans mes bras
Je suis resté stupide, elle est partie sans moi

{Refrain:}
Un mot pour un autre
J'ai le cSur maladroit
Un mot pour un autre
J' peux pas vous dire pourquoi

J'ai voulu dire "Je t'aime" ŕ l'enfant de l'amour
Quand je me suis penché sur le berceau fragile
J'aurai voulu pouvoir le serrer contre moi
J'ai eu peur de faire mal et j'ai baissé les bras
Toute ma vie, j'ai voulu dire des mots de tendresse
Ils sont restés bloqués quelque part dans ma tęte
Quand je dis qu'il fait beau, traduisez "Je vous aime"
"J' vous emmčne faire un tour", ça veut dire "Pour toujours"

{au Refrain}

J'ai voulu dire "Je t'aime" ŕ l'auteur de mes jours
Je n'ai su que lui dire "Salut, ŕ un d' ces jours"
J'aurais voulu pouvoir me jeter dans ses bras
Je n'ai su que lui dire "Salut, comment ça va ?"

Come musica


I tuoi grandissimi sogni i miei risvegli lontani
I nostri occhi che diventano mani
La tua pazienza di perla le mie teorie sull’amore
Fatte a pezzi da un profumo buono
Il tuo specchio appannato la mia brutta giornata
La mia parte di letto in questa parte di vita
Il tuo respiro che mi calma se ci appoggi il cuore
La nostra storia che non sa finire
So che č successo giŕ
Che altri giŕ si amarono
Non č una novitŕ
Ma questo nostro amore č
Come musica
Che non potrŕ finire mai
Che non potrŕ finire mai
Mai mai
Le nostre false partenze i miei improvvisi stupori
Il tuo “sex & the city” i miei film con gli spari
I nostri segni di aria in questi anni di fuoco
Solo l’amore rimane e tutto il resto č un gioco
I tuoi silenzi che accarezzano le mie distrazioni
Ritrovarti quando ti abbandoni
Il nostro amore immenso che non puoi raccontare
E che da fuori sembrerŕ normale
So che č successo giŕ
Che altri giŕ si amarono
Non č una novitŕ
Ma questo nostro amore č
Come musica
Che non potrŕ finire mai
Che non potrŕ finire mai
Che non potrŕ finire mai
Siamo stati sulla luna a mezzogiorno
Andata solo andata senza mai un ritorno
E abbiamo fatto piani per un nuovo mondo
Ci siamo attraversati fino nel profondo
Me c’č ancora qualcosa che non so di te
Al centro del tuo cuore
Che c’č?
So che č successo giŕ
Che altri giŕ si amarono
Non č una novitŕ
Ma questo nostro amore č
Come musica
Che non potra finire mai
Che non potra finire mai
Che non potra finire mai
...

















Like music

Your big dreams, my distant awakenings
Our eyes that become hands
Your patience of pearl, my theories about love
shattered by the scent of a good perfume
Your misty mirror, my bad day
My side of the bed on this side of life
Your breath that calms me down if you lay your heart beside me
Our story that doesn't know how to end

I know it has already happened,
Others have already been in love
There's nothing new about it
But this love of ours
Is just like music
It can never ever end
It can never ever end

Our false separations, my sudden amazements
Your 'sex and the city' my action movies
Our air signs in these years of fire
Only love lasts and everything else is just a game
Your silences that caress my distractions
Finding you after abandoning yourself
Our great love that cannot be expressed in words
That from outside could seem ordinary

I know it has already happened,
Others have already been in love
There's nothing new about it
But this love of ours
Is just like music
It can never ever end
It can never ever end
It can never ever end

We've flown to the moon at midday
Only one way, without ever coming back
And we've made plans for a whole new world
We've explored our most profound depths
But I still don't know something about you
What's to be found in the center of your heart?

I know it has already happened,
Others have already been in love
There's nothing new about it
But this love of ours
Is just like music
It can never ever end
It can never ever end
It can never ever end
It can never ever end
It can never ever end
It can never ever end
It can never ever end
It can never ever end

Not impressed.
Dapače, Bože me sačuvaj takvih.



Što to znači kad je netko karakteran?
Nikad se nisam divila onima koji se ponose rigidnim držanjem za svoje stavove.
Vjerojatno zato jer me je to preveć podsjećalo na rigidnost odraslih koji su me podizali, kojih je bilo kao pljeve oko mene.
Meni su se sviđali oni koji su imali lahor lakoće oko sebe, koji su bili širokogrudni pogledati nešto iz novog ugla, koji su mogli sa osmjehom podnjeti da ih se drugačije protumačilo od onog što su željeli pokazati ili od onog što su mislili da jesu.

Prvi su mislili da su ideje bitnije od konkretnih, živih osoba, drugi su znali da to nije tako.

Već dugo fantaziram
Da bih othodala hodočašće
Put svetog Jakova
Sjeverni rub Španjolske
600+ kilometara
Svakako, sama.
Sama sa sobom, u vlastitom tempu, vlastitim putem.

Možda.

Jednom.

Dogodine?


Kažu da je čovjeku moguće othodati hodočašće
I tamo gdje je.
Gdje živi.
Svjesno odrediti i opredjeliti se za dotično stanje svijesti,
Dotični period t,
I provesti to u djelo.
No, ne vjerujem baš u to.

Dnevna doza društva
I dnevna doza okruženja koje te podrazumijeva na taj-i-taj tvoj način
Ostavljaju malo,
Ostavljaju mrvicu energije
Premalu mrvicu za autentičnost.

Teško je živjeti.
Najprije zato jer smo tako navezani.
Za sve.
Za stvari, navike, prostore, mjesta
Rutine, ljude, i ideju o tome tko smo.
Mislim, nije nas za kriviti;
Nastojimo održati red,
Nastojimo se držati poznatoga,
Jer biti sam i jedini koji se drži nepoznatoga
Strašna je sudbina.
Bolje je u šumi s vukovima takav biti.
Ljudi ti ne praštaju slobodu, a ne!

Ali hodočašće,
Hodočašće upravo.podrazumijeva sve to;
Slobodu, nevezivanje za mjesto, za ljude, za svijet.
Sa zahvalnošću primaš dobro što susretneš - olakšalo ti je trenutak!
Sa mirom promatraš loše ili neugodno;
Jasno ti je da to ne pripada tebi, nego pripada tom mjestu gdje si trenutno.
Znaš da liježeš tamo gdje te večer zatekla,
Znaš da s jutrom krećeš dalje,
Ostavljajući sve iza sebe.
Mjesto ti ne pripada,
Nemaš odgovornosti nad njim......

O, koliko je to lakoće!

Pa tko ne bi želio ići?

Ja želim ići.

Edit:

Kako na mobitelu iz You tubea iskamčiti ugradbeni kod , koji se nudi (pod varijantama 'dijeljenje') u klasično prikazanom YTu, ali ne i u YT aplikaciji za mobilne telefone?

Prvo, treba zaboraviti činjenicu postojanja aplikacije YT prilagođene ekranu i performansama pametnih telefona. Ona je takva kakva je i tu nema mijenjanja prikaza.

Valja ići putem ponuđene ikonice 'Internet'.
Na dnu te Internet početne stranice, dolje desno su tri točkice. Kada ih se otvori, one ponude štošta, a uz ikonicu monitora i kutije kompa stoji ' stranica za radnu površinu', što treba odabrati. To će evidentno promijeniti prikaz same 'Internet' stranice, a kada se u tražilicu upiše 'You tube', on će je otvoriti u klasičnom načinu prikazivanja i neće se obazirati na postojeću aplikaciju YTa koju najvjerojatnije imate u samom.telefonu.

Kad se taj i takav YT otvorio, na isti način potražite i otvorite koji god video želite i nađete ugradbeni kod iliti "code' za 'embed'-anje kako .biste to učinili i u kompu.
(Da, budući da je tskva stranica neprilagođena ovom ekranu, to zahtijeva puno iritantnog voženja stranice lijevo-desno....no Bože moj.....)

I to je to. :))

Pokušala sam istu stvar kroz mobitelovu ikonicu za Chrome; on gore desno ima tri crtice, i kad ih otvoriš , možeš izabrati 'klasični prikaz', no kad upišeš da potraži YT, on samo skoči u aplikaciju YTa jer ju očito prepoznaje, vidi da je instalirana.

Ako.pak isto pokušamo kroz Google, on ne nudi promjene prikaza stranice koliko ja vidim.

To bi bilo sve....
Evo, nakon puno godina postanja adresa videa kada se nalazim.na moru ograničena na telefon, došao je tren da i ta loša praksa padne u zaborav.


Ipak, pomalo napredujem.

Nije do mene, @j je bio uporan!

Hvala :))

https://youtu.be/w31VXC9AMts