četvrtak, 24.11.2022.
AJME UŽASNOG LI ODABIRANJA
|
Dakle,
hvala PUNO @sarah i @Ypsilokna, hvala puno, toliko ste mi jučer dale injekciju poleta, doduše, @Sarah me i neki dan tako pohvalila, ne znam , @žene, nije mi normalno da me tako častite, fakat!!! O nekoliko stvari nema nikakve dvojbe, vaša ljubav prema meni sasvim vam je uzvraćena i to, drago mi je, znate. I sve što ste mi lijepo napisale ste vi same, baš do zadnjeg slovca, čovjek ne može , nego uočavati ono što je on sam. Ako bih ja vas opisivala, za @Ypsilonku bih rekla da jako,jako čvrsto stoji na nogama, jako bistre i pametne glave, i jako toplog srca, sa voljom da se ona druga strana uzme u obzir, ne odbaci prije saslušavanja. Koja je to kvaliteta!! I naravno, da je junakinja svog života, srčana i odrješita. @Ypsilonka hrabrog srca, to je njeno puno ime. Ima vlastitu duhovnu praksu, nemajući, uz to blagog pojma da je ima! :)) S obzirom na njezin posao, to je i najbolje. Njezina duša zna da se o neizrecivim stvarima zapravo ne treba govoriti, pa niti svijesno misliti, a ona hrabro slijedi taj svoj unutarnji glas. Da! Nju je zadesila sudbina gorača od moje, sestre smo po jedenju ****** velikom žlicom. Ako bih pak o @SarahBe pisala, rekla bi da je ona jedna snažna, ružičasta, nježna duša, Oličenje ženstvenosti, privlačnosti, mekoće, majčinskosti, ružičasta boja i sunčev sjaj u jednom :)) Ona je cvijeće,. točnije, latice, i oblaci, i crna vlažna zemlja iz koje klija pšenica, i sve Božje prekrasne slike ovog svijeta koje vam mogu pasti na pamet, to je ona Ona je jezik koji pregrize da ne izgovori riječ koja bi ubola, ona se ne svađa (nije mi jasno kako joj to uspijeva) ona oprosti svaku glupost koju joj se netko usudi napisati, pređe preko nje, objasni lijepim načinom.... I ona mi je također sestra po jedenju ******, i njij je sudbina dodijelila nevjerojatne stvari, gorke medicine, u više doza. Znamo, sve su to naši legitimni putevi koji nam pripadaju, nisu nam dopali samo tako, nasumce, nepradom, bez veze, nego sasvim smisleno, rekla bih da je to točka gdje bez raspravljanja razumijemo , sve tri, i puno više nego treba, i puno više nego bismo željele zanti. E sad, ja sam se uvijek čudila kako @Y uporno govori da blog nije život, da je to sporedna zabava i tako... pa da, donekle je, ne moramo sudjelovati, odlogiramo se po želji, ali osobno sam uvijek i sasvim osjećala da iza slova, riječi i napisanog stoji osoba. Jednostavno, iz svakog našeg napisanog redka izlazimo mi sami, iza svega rečenog jesu ljudi, iza svega napisanog JE ŽIVOTI; da ne može biti praviji. To je kao miris cvijeta, ne vidiš ga, a čak kad ga nisi svjestan, stvara ozračje. :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Dakle, da vieš ne duljim, kako sada stvari stoje , ja neću birati najbloger-osobu, na način da odaberem nekog od voljenih blogera. Ja ću još razmisliti, vremena je puno do nedjelje, za koga mislim da bi ga poklon najviše obradovao. :)) @Vi ste mene, ljudi ispoklanjali i previše, preko svega očekivanog, stvarno nije potrebno da dobijem ikakvu stvar! |
osobe, nego što, sa stvarnim životima, sa stvarnim problemima i sa stvarnim emocijama.
ali, kako nekad trebamo odmak od života, mislim da jednako trebamo imati i odmak od bloga, inače...kaos. (Dvi, tri riči... 24.11.2022. 16:31)
Dobila sam divno srce u šalici kave!
Znam kako imam "duhovnu praksu" koje nisam svjesna. To osjećam. Ne pokušavam racionalizirati stvari za koje bi svako objašnjenje bilo nagađanje. Čak nisam ni znatiželjna! Kakva je praksa, koja je, posve je svejedno, u široj slici čak i nebitno!
Znam kako iza ekrana sjede ljudi, ali i preko puta mog stola sjede ljudi.
Ništa posebno/drugačije se ne događa na blogu nego li u mojoj stvarnosti.
Kako kažeš morala sam pojesti ogromno @#$&&+!
Žvačem ga još zapravo i doživotno ću ga žvakati.
Možda su u pitanju moji obrambeni mehanizmi, a možda kada mi se mozak okretao u lubanji je zaglavio u toj poziciji?
Ništa mi nije stvarno, stvarno! :))). Hmmm! Kako to opisati?
Ljudi se jako uživljavaju, primjerice popizde oko toga što im je krepala veš mašina, što su se sukobili sa šefom, gotovo sve životne situacije na jedan način meni nisu stvarne!
Ne mogu oko njih dramatizirati i imati izboje duže od 15 min jer to su gluposti. Tako je i blog može biti glupost kao i hrpa životnih situacija.
Činjenica razbijenog auta je stvarna, drama oko toga je naša izmišljena priča, a ja za te priče nemam snage.
Ni na blogu ni u životu.
Mogu furati furku neko vrijeme, ali ne mogu tako živjeti.
Ako već biram što ću brijati biram zabavu, zafrkanciju, ljubav, sućut, hrabrost.
Čak ni moje ludilo i bol koji su meni stvarni nisu stvarni. Ništa ne mijenjaju činjenicu smrti. Ne dižu se mrtvi, Zemlja se i dalje okreće, ništa ne činim nego centrifugiram u umu. Dovedem se do potonuća. Zemlja se i dalje okreće! :)
Stoga se od svega mogu distancirati jer u sebi ne sadrži vrijednost koja bi se mogla izgubiti mojim svjedočenjem.
Teško mi je opisati mjesto na kojem se trenutno nalazim. Pokušavam da bolje razumiješ neke moje izjave i postupke.
S jedne strane sam topla, radosna, ljubavna i privržena s druge strane mogu odbaciti sve.
No dobro neću dalje dubiti.
Ti u životu imaš ozbiljno prodornu energiju. Nadam se kako je koristiš za postizanje ciljeva.
Ozbiljno si stvarna u mojoj/svojoj nestvarnosti! :)))
Bila si takva i prije prevrtanja uma. Opako živa! To ti ja volim bez obzira na vikanje VELIKIM TISKANIM SLOVIMA! :))
Emocionalno - ekstra osjetljiva, iznimno intuitivna.
S tobom sam često razgovarala kao da sjediš pored mene
Mislim kako tvoja bazična energija može učiniti čuda stoga je ne treba rasipati na koješta.
Udavi, pisala kak je išlo, bez promišljanja, a sad ću i poslati bez da pročitam! (Ypsilonka 24.11.2022. 17:21)
ma treba sve otpustiti, bitno je da ideje ne poistovjećujemo s ljudima,; kao prvo, normalno je (radi životnih iskustava i svih drugih parametara) da imamo različite poglede na svijet i ostala zbivanja, a kao drugo, jednako je bitno da ih slobodno iskazujemo. Pri tome, ne treba, radi različitosti, početi umišljati da su ljudi koji drugačije misle i čine nužno zli, budale i kreteni (vidjeli smo to, i znamo kamo to vodi),jednostavno razilaženje u mišljenju ne bi trebalo tako definitivno razdvajati ljude.
Osim svega, život ide dalje, mijenjamo se, doživljavamo nove stvari, prirodno je i da stavove mijenjamo. Što mislim danas, ne moram više nužno misliti sutra. Dopuštam da u mnogočemu griješim, dopuštam da me pametniji pouči, bitnije je iskreno djelovanje, nastojanje da se čini ispravna stvar. Unatoč tome što je sporno (generalno) što je to (ispravna stvar), jer na osbnom nivou, za svaki pojedii slučaj, mi ipak jako dobro osjećamo što to za nas predstavlja, vrlo konkretno za svaku situaciju.
ma joj, otkrivam toplu vodu. :))
Puse!! :)) (Lilianke 24.11.2022. 20:41)
@Sarah, sve znaš. :***
@Galaktična :)), hvala ti, ali , proglašavam da je od ovog časa DOSTA! komplimenata. :)) čitamo se dalje :))
@Y, sve smo si pohvale rekle, idemo sad dalje. :)) Super mi je ovo da si rekla stop! svemu, i otišla uz kavu napraviti što te srce vuče.
:))
Ovo da se ljudi jako uživljavaju, te kreiraju dramu tamo gdje je realistično nema, odnosno, korak dalje, da zapravo ni u čemu nema drame, i da ništa nije stvarno :))pa da, naravno, samo! Ljudi koji su skloniji tome, oni su takvi jer je to najčešće - navika. To je moje iskustvo. Nauče se reagirati, i onda pomalo počinju reagirati na sve.
Također, ako se bazično osjećaju ugroženih egzistencija (na razne načine, pa moguće i ne na svjesnom nivou), i takvi će reagirati neprimjereno,na stvari na koje drugi uopće ne,
Ti imaš neku debelu pozadinsku sigurnost i samosvijest, to tebe čini odvažnom....
Al dobro sad, o tom svemu više drugom prilikom.
'Ti u životu imaš ozbiljno prodornu energiju. Nadam se kako je koristiš za postizanje ciljeva.'
Ja najozbiljnije i sa potpunom posvećenošću kreiram novi život za sebe.
Izlazim iz stare uništene kuće i zidam sasvim novu.
Kamo će me sve to odvesti ne znam, ali smatram da sam tek na početku puta, na početku života.
Stari je jednostavno oduzet iz mojih ruku, i bila sam pod prisilom početi nanovo. Sad sam se prepustila toj situaciji, pa što bude, u Božje ruke. Ne dajem više otpor.
:-*** laku noć!!! :) (Lilianke 24.11.2022. 23:04)
Ti je logičan slijed. Nakon svega roditi se MORA druga osoba.
Druga osoba stvara drugi i drugačiji život.
Ne paše više skoro ništa od prije. Samo žulja.
Ne sumnjam kako ćeš izgraditi odgovarajuću kuću. Jedva čekam čitati o njoj.
Objavila sam novi post i to će morati zadovoljiti do kraja tjedna. Trebam povlačenje! :))))
Uživaj u vikendu koji je pred nama i sretno, sretno! (Ypsilonka 25.11.2022. 08:39)
Samo još ček malo da večeras odradim, meni vikend počinje petkom poslije 22h, otprilike :))
(doduše, imam majstore u subotu ujutro, ugrađuju nekakvo mjerno mjesto u dimnjak od centralnog!? neka krađa love, bez čega sam preko dvajst godina imala ovu peć, sad je odjednom obavezno....grrr..., jel i to može ipak biti super vikend? :))) )
Ili mogu biti krnja ja,i nastojati furati život koji je krojen za mene i njega, ma kako on sad bio nepraktičan i neprikladan za jednu mene,
ili sve to odložiti , maknuti od sebe, i napraviti nešto novo, prikladno i po mjeri.
To su opcije.
Odlučila sam, kao novorođenče, iznova se upustiti u Tok Života,na novi način, sve isponova, nemam pojma što to znači, osim što imam pojma o nekoliko želja koje imam. Sad sam u fazi predškolca. :)) (Lilianke 25.11.2022. 14:14)
Učim se asertivnosti.
Eto jučer npr. Frendica mi, nakon brbljanja kod mene, čuva u autu sjedeć, parkirno mjesto. Ja bežim brzo po auto. Dolazim na parking, a blizu nje već stoji auto- nije upalio žmigavac. Tek kad su ugledali mene- upale ga. Frendica mi se s autom makne, ja sa žmigavcem uđem. Nije mi svejedno, brzo procijenjujem koliko sam fer postupila. Gasim auto, izlazim. Vani stoji mlađi dečko i pita me: Gospođo, da li ste vi realni? ( mislim da je htio pitati: normalni:-))) ja odgovaram: a čuj, kako kad..sa osmijehom, naravno. Tu ga razoružam, pojedem mu testosterone momentalno. I ispljunem ih:-))
Još su on i cura nešto pokušali..ali mirno..uputila sam ih na mjesto na kojem sam do tad bila sparkana.
Nije bilo svađe. To mi je cilj. (Sarah 25.11.2022. 21:01)
Aj, aj ...idemo se igrati! (Ypsilonka 27.11.2022. 09:00)
ponedjeljak, 21.11.2022.
Popola obojani kamen
|
Jučer , u Českom Krumlovu,
Dijete mi je odabralo kamen iz cijele košare poludragog kamenja i kupilo. Za uspomenu na njezino putovanje.   Baš, eto, jučer. :)) I feel it in my fingers, I feel it in my toes |
(jučer dobila link za Junga i čitam kako si je ofarbao kamen popola..................)
Upravo mi ga je dala, nisam ga vidjela do maločas.
Sad čekam kaj će dalje bit. :))) (Lilianke 21.11.2022. 14:55)
Ona je tvoja blistava i svjetla strana. Mrak u koji upadamo zbog tromosti naših vjera i povjerenja, tek je izostanak svjetla. Nekad i trenutni. Često rado boravimo u tom mraku. Hranjiv je, prepun tajni o nama samima, zvukova, sjena drveća na zidu..
Za život potrebno je sve. (Sarah 21.11.2022. 18:38)
Ne sjećam se da je meni moja nekada nešto kupila, a kusur s izleta nikada nije vratila! :))) (Ypsilonka 21.11.2022. 20:26)
jučer sam čitala knjigu u kojoj osoba piše kako je obojala kamen popola i prepričava događaje i smislove toga svega .............. i razmišljala sam o tom kamenu,a danas mi ona pruži takav kamen, popola u dvije boje, biran za mene između cijele košare kamenja. :)
Bila sam vrlo zadovoljna, uvijek to (sinhronicitete) smatram pokazateljima hodanja ispravnim putem.
Jako me razveselilo. :)
@Annabonni;
da, lijep je. prizanjem da imam sklonost kamenju. Ne znam koliko vreća kamenja sam s mora dovukla doma u životu :)))
@Mrs. Galaxy;
da, od srca, stvarno :))
@Sarah;
Za život je definbitivno potrebno sve, i tamna i svijetla strana jednako! Apsolutno!!
@Ypsilonka;
misli, doduše, nije do sad..
možda je bila potaknuta činjenicom da sam ja htjela da mi donese plastičnu čašu s poklopcem iz Starbucksa (stalno si u takvima nosim čaj na posao, dobro dihtaju, i ima ih puno u opticaju, dobro dođe koja više), ali su joj bile (ne sjećam se što je rekla) skupe ili ružne.
Pa je možda to bio poticaj da mi ipak nekaj donese, iako, kamen je bio čisto njena ideja. :))
Ah, kusur...vratit će ga, da ga zamijenim u kune ,da ga - može potrošiti :)) Šta drugo. osjećam se ko bankomat. :)) (Lilianke 21.11.2022. 22:17)
Ima tako lijepog kamenja...čudo jedno :) (Lilianke 22.11.2022. 12:47)
sinoćnji san
|
prije nego odem spavati da pribilježim prošle noći sanjala sam vrlo neobičan san, mogu mu opipati značenje donekle ali ne i zašto sam ga sada sanjala Kao uvod samo da spomenem da je dotični kolega kojeg sam sanjala osoba sa burnim životom sam za sebe u kojeg sam bila zacopana na samom početku svoje zaposleničke karijere koji me je inicirao u Reiki koji je stariji jedno dvajst godina od mene (mislim, ne znam točno) svakako, već je neko vrijeme u mirovini sada kako bilo san; Željela sam izroditi dijete. Pitala sam njega (otkud ga je samo moja podsvijest ispuknula,od svih ljudi) želi li biti otac. samo, to nije bilo tako rečeno, nego , kao, želi li on sudjelovati u projektu On je bio počašćen tim mojim upitom, na neki način se podrazumijevalo da je on (kao muškarac) nižeg statusa od mene, (no svejedno može osobno izabrati sudjelovati ili ne) dok sam ja, žensko, zbog mogućnosti donošenja djeteta na svijet, bila u višem rangu, a cijeli postupak se smatrao svetim, i ,očito, dogovornim. Činjenica da je on bez ma i sekunde razmišljanja pristao biti sudionikom, dapače, odmah je pokazao inicijativu i rekao 'ti razmisli, i ako ti odlučiš da hoćeš, ja sam apsolutno na raspolaganju. ja ću i razgovarati s kime treba i sve riješiti (valjda što treba) ja ću sve preuzeti na sebe.' Još su potom uslijedila dva susreta (u snu) u kojima vrlo intimno razgovaramo o tome, osim toga ja svojoj mami govorim da to želim i ona se ne snebiva, nego kao, podržava moju odluku, jer to, očito nije sporno, Moram još istaknuti da ja (u snu) znam da on ima suprugu, kao što i ja imam supruga (u snu) ali se (u snu :-P) ni u jednom trenutku ne pomišlja da to ima ikakve veze s ovim činom kako da kažem, ne podrazumijeva se prioritetnost roditeljstva sa nekom osobom u bilo kakvom statusu (ako želiš dijete, odabireš oca po želji, ali ne znam po kojem ključu) i ja još govorim 'pitam se kako će tvoja gospođa gledati na to, i pitam se kako će moj gospodin gledati na to, ali pri tome, to je potpuno legitimna , poželjna i sveta mogućnost, toje neko visokorodno djelo, koje smo spremni učiniti, gotovo kao da ćemo se žrtvovati, takav je osjećaj, a odluka se ne tiče nikoga nego nas dvoje, i ne utječe nikako na statuse koje imamo u vezama s drugim ljudima. U snu je samo bitno želim li ja to, i ako želim, on će se drage volje povinovati. Pri tome je odlučio i sve tehničke i pregovorne (?) probleme preuzeti na sebe, koliko mu se dopada ponuda. (nije stvar u seksualnoj ponudi, nego u važnosti tog djela, za što mu se pružila prilika da pokaže sebe i svoju kvalitetu) Pri tome, ne spominje se samo začinjanje djeteta, nikako se ne spominje ni podizanje tog djeteta ili ikakva tehnička pitanja oko življenja, očinstva, šta ja znam, što god bi čovjeku današnjice palo na um. Uglavnom, probudila sam se sa pitanjem '?' 'što je OVO bilo?' i sa takvim nekim sretnim zadovoljstvom radi tog nekog osjećaja bezrezervne podrške koju je pružio (ma kako čudnovat cijeli koncept bio, kad ga gledamo iz našeg svjetonazora) Uglavnom, tak. Na koncu, baš mi ga je bilo drago sresti, makar u snu. :)))) Idem sad spavati, dosta bi bilo. :) |
petak, 18.11.2022.
mica maca
|
danas
kao zapravo baš uvijek mi se motala pod nogama zalijeće se, poskakuje, sjedi na haubi auta i ne ustaje kad ja moram krenuti tako se zatrčava da se sama od sebe zabija u zidiće ili štenge ponekad se pitam jel možda ne vidi ili ima neki neurološki problem ludo stvorenje koje me obožava a sve za šaku dvije mačje hrane dnevno tu mi sjedi na putu i ne miče se nego gleda na časnu riječ, vidim u njoj ljudsko lice za potrebe ove večeri i da se zabavim nakon što sam otopila očistila i natrag uključila ledenicu (što je podrazumijevalo i nošenje svih stvari mami u škrinju, odmicanje stola pranje poda u kuhinji i još svašta) jupijeee obradila sam fotku, da ne bude obična ako bude snage krećem s pranjem radijatora ako ne buljit ću do tri u televizor :)))  |
Pa kako to? Kako ja to pobogu ne znam?!:(( (Ypsilonka 18.11.2022. 21:44)
e,da si se skoncentrirala znala bi :))) zezam te, NEMAM JA MAČKU, ONA IMA MENE. :))
To je točno tako, i nije drugačije.
Ona je došla,
k mojoj sestri prvo, ali onda se jednostavno nemetnula na moju stazu i moj ulaz, izrodila troje mačića, već su veliki, također je tu i njezin muž, i on je došao samoinicijativno, ali si ne da ni blizu, veliki crni mačor, kao iz Egipta, ona je mala, sitna i nježna, blentava, šušurave dlake i kitnjastog repa, on kratkodlak i nobl, ova tri mačiča su totalni divljaci, a dolaze još i dodatne dvioje tri mačke, uglavnom, ne znamo obuzdati tu pošast, i zapravo, mačke su ničije i svi ih hranimo.Morat ćemo to pitanje jednom riješiti.
Ja hranim samo nju, i stražarim (stojim pokraj najčešće) dok ne pojede, inače joj sva ova njena divlja klika pojede sve. Ovi ostali,strašno su napasni.
jednostavno, došla je , ja sam se sažalila, i sad je hranim.
Nema ime. :))
@Annabonni;
uživam u dugom buljenju. :))
Ako nije buljenje, onda je beskrajno YouTubeiranje :))
iritira me što nemam gumenih rukavica (nije ih bilo po dućanima?),od prašine dobijem osip po rukama.... to mi je glavna zapreka u pranju radijatora trenutno,eto koje brige me muče :)))
@Mrs. Galaxy;
iskreno,
žao mi je nje,
tako je krhka i mala među svim tim svojim divljim haharima,
nema nikog svog....... čak ni ja joj ne mogu pokloniti srce,
gdje bih onda s njom preko ljeta? (Lilianke 18.11.2022. 22:11)
Najdraže ime koje bih i sama sebi nadjenula da nije zauzeto u blogosferi bilo bi Bezimena.
Divno mi je to ime za ovu crnu mačkurdaču. To je moj prijedlog, nakon ostalih idemo na glasanje i usvajanje prijedloga! Ukoliko neće biti drugih prijedloga, molim da se moj jednoglasno usvoji!
Trebala bi im rentati mačji smještaj! Koliko bi to para bilo: muž, djeca, ostale mačketine!
Daj počni misliti praktično i pokreni posao! :) (Ypsilonka 18.11.2022. 22:20)
Ime...
ne znam
ja joj govorim Mica, Maca ili Milena ahahaaa, jako inovativno,
al to je skoro pa ljepše nego kaj kćeri govorim
njoj govorim uglavnom Mikica
(uz nadimak po imenu)
Začudo, nemam NIKAKVU ideju, valjda zato što bi ime mačku učinilo prestvarnom, učinilo bi je obavezom, ne mogu nikakvu dodatnu obavezu imati !!! (Lilianke 18.11.2022. 22:37)
Mikica?
To je slatko i zadovoljavajuće !
Moja mačka se zove Micika (inovativno i maštovito :), a mačak Rudolf! Neću dalje dijeliti osobne podatke jer to nije dozvoljeno zakonom!
Slike su isto osobni podaci, ali njihove ću objaviti po cijenu da završim u reštu! ;)) Nekada.
Mikica, može onda? (Ypsilonka 18.11.2022. 23:17)
Mačka onda treba nekaj drugo.
želim sve slikeeeee!!! :))
Moj muž je govorio, kad bi trebalo nekaj bitno odsvirati 'želim sve note' (ono u stilu, ajmo sad, da vas vidim možete li sve ili ne možete....) (čak se i frendica s posla nedavno sjetila toga 'želim SVE NOTE!!' tako ja želim sve slike!! :))
Mačje ime? (Lilianke 18.11.2022. 23:23)
Ako joj damo ime Mica to je prejadno! :)
Ako predložim neko ozbiljno ime velika je vjerojatnost kako ti se to neće svidjeti i kako će zvučati grubo!
Mikica je odgovarajuće ime. Već si emocionalno vezana za to ime.
Ujutro kada se probudiš i mala izađe iz sobe kažeš joj dobro jutro Mikica.
Nakon toga čuješ mijauk s terase/dvorišta. Otvoriš prozor i kažeš: dobro jutro Mikica jesi li gladna?
Možda joj to ime pruži šansu da zaspi u kući, možda i na trosjedu snom pravednika?!
Imaš ti neku bolju ideju? (Ypsilonka 18.11.2022. 23:32)
Ja sam danas tako ljenčarila da je to strašno:-P
Ajde, skuhala, pojela, svirala gitaru, promijenila šteker, pročitala knjigu...sutra na job:/ prekovremeni..
Ipsi , super slike!:-) (Sarah 18.11.2022. 23:36)
@Sarah,
Zonza!? To mi baš nije ime :))))
neka si. odmori se, naspavaj se, veseli se... tako i tako , to se toliko mijenja , život toliko iscrpljuje uporno,da valja svaki moment koji smo u mogućnosti - prigrliti.
kaj si si svirala? :))
sretno sutra na prekovremenom!!! da proleti i da je ugodno! (Lilianke 18.11.2022. 23:56)
Tak sam i ja mog psa oglašavala. Dvije godine mu je trebalo da me porazi i pokori! Da ga prihvatim i upišem na svoje osobno ime. I službeno je moj i to baš moj, ja sam mu vlasnik, a ja sam ga najviše prezirala! :)
Ne spava na trosjedu s dozvolom, skoči kad mu čovjek okrene leđa! :))
Ja samo perem i usisavam i perem i psujem i prijetim...
:))
Irena!
Irena je dobro! Šta se smiješ, baš je dobro! (Ypsilonka 19.11.2022. 00:04)
Laku noć! (Ypsilonka 19.11.2022. 00:06)
Nazovi je onda Ipsi;-) ili Sara:-P
Sve se prebrzo mijenja, da. Ne znam svirati, al sam nadahnuto svirala . I snimila se:-O idem probat nać tu ariju koju sviram na jednoj žici.
Evo je: https://youtu.be/TokLirvmaGY (Sarah 19.11.2022. 00:07)
@Sarah, meni to previše ide na 'muhu', (zunzara), nemrem si pomoći :)))
Najljepše je svirati od nadahnuća, čak i kad uopće ne znamo svirati, , najgore je svirati od moranja, po rasporedu.......... tada se gubi svaki smisao. Umjetnost hrani dušu, ali samo ako je totalno po osobnoj mjeri :))) (Lilianke 19.11.2022. 00:10)
lijepo je imati bilo koju takvu životinju,posebno je to društvo, nema nikakve dvojbe. jedino odrasle, tehničke stvari mogu to pokvariti............... :)
@Demetra;
oh, štošta sam ja imala kroz odrastanje i mlađu odraslu dob, a mi smo,ko obitelj, imali mačka, zeca, hrčka, nekoliko ribica, mini žabice s ribicama............ i tak................:)))
ja nastojim držati život čišćim, praznijim, nezatrpanijim, manje obavezujućim ovih godina..ne znam hoću li to mijenjati, ali činjenica da sam vlastitom odlukom bacila sve zalihe sjemena (meni su biljke također ljubimci) govori nešto.
:))
mačka (Irena) nije moja, ali pomoći ću joj koliko god mogu dok sam u blizini. :)) (Lilianke 19.11.2022. 10:43)
a sad pomalo neke akorde, i nebo ti j granica. Jer, sa relativno malo akorada može se popratiti svaku pjesmu. :)
kaže se sedam nota - sto divota, i to ne đabe (iako ih, tehnički ni praktično nije samo sedam :D hihihi) (Lilianke 19.11.2022. 10:46)
Jesi je nahranila danas? (Ypsilonka 19.11.2022. 14:30)
bome, nikad dosadno :))
@Y, upravo ovaj čas. Ručala sam dolje kod sestre, kaže mi šogor da svaki tjedan kupi pet kila iznutrica kod mesara i u vanjskoj kuhinjici im kuha , svim tim beštijama, jelo :))
irena kod mene dobije suhu hranu iz DMa, a ponekad i onu u saftu, iz vrećica :)))
Sve divlje, a ona, čini nam se , retardirana. Al me obožavajući u luđačkom trku prati. :)) (Lilianke 19.11.2022. 14:40)
Naravno kako te u obožavajućem trku prati jer si ruka koja hrani. Moj pas tako mene prati u stopu iako je pretio i punog trbuha, lakomo uvijek prosi hranu!
Iznimno je smiješan. @jelen i ja smo ga prozvali Safko (od safalade). Kobasica s kratkim nogama. :))
Nekako mi je jasno zašto zaključimo kako je životinja glupa, ali kako si ti došla do zaključka kako je Irena retardirana?
Irena je zgodna crnka. Pa i nije retardirana po svemu što pišeš, tebe je čini mi se odigrala kao i mene moj pas! :))) (Ypsilonka 19.11.2022. 15:05)
Ne znam jeste li ih očistili od parazita? Tablete koštaju doslovno par kuna. Na 10kg jedna, tako da njoj treba manje od pola. Umrvi joj u hranu. Neću ti predložiti da je odvedeš veterinaru jer ćeš me poslati u pm.
Kužim nije tvoja mačka! ;)
JOŠ :)))))))) (Ypsilonka 19.11.2022. 15:21)
nije moja mačka :) (Lilianke 20.11.2022. 08:30)
Russell & Eckhart
|
I'm loving it!
|
Cinici bi rekli da starim.
'To ti je od zuba!' (starosti :D )
Budim se rano!!!
već oko 6 i nešto
čisto suđe je bilo povađeno,
prljavo stavljeno na pranje
veš se pere,
bilje je zaliveno,
promatra se kiša, sa brigom,
jer je bio planiran rad u vrtu,
i kaj da sad radim,
kad je vani blato do koljena?
:)) (Lilianke 18.11.2022. 07:49)
Ja si moram presaditi ljubičastu kalu u veću teglu.
Nahraniti ciklamu.
Posijati malo bosiljka na prozorskoj dasci u kuhinji
Danas sam se zbudila u 7 i skoro krenula spremati se za posao...
Počinjem obozavati svoj mali podstanarski. (Sarah 18.11.2022. 10:46)
Poslikam ti i stavim u post :))) (Lilianke 18.11.2022. 13:05)
moram još otkriti u kvartu te vrtlarske dućane.. (Sarah 18.11.2022. 13:19)
Svejedno, E.T. za mene osobno svojom "filozofijom" ne gađa u sridu. Sva njegova naučavanja su i opet svojevrsni self help. Osobno niti želim niti trebam, niti mogu "konzumirati" njegov nauk, niti je njegovo naučavanje za drugog ispravni pogled na svijet, život, sebe i drugog.
Nažalost i njegov nauk vidim jednom vrstom bijega od stvarnosti i istine u/o sebi. To je naravno moja osobna istina.
Tolle je potrebna i korisna utjeha i put mnogima koji su izgubljeni. On vodi prema dobrom stoga ima moje poštovanje.
Budiš se rano? Stariš, ali mene još nisi stigla iako si starija od mene, mlađa si! :) Sve poslije 5h ujutro je kasno, petlovi kukuriču i prije 5h! ;))
Eto tako, mislim kako je potrebno u nekom trenutku odbaciti svako "duhovno vodstvo i usmjeravanje". Prijeko potrebno.
Nitko nam nije potreban za ispravan zaključak dok nam ga mnogi po putu mogu otežavati. (Ypsilonka 18.11.2022. 13:39)
Ne pomaže ni pogled u stvarnost širom otvorenih očiju.
Nekada ništa ne može pomoći ni uljepšavanje. :) Mi ljudi smo često slabi pa pribjegavamo raznim vrstama instant olakšanja koja to istinski nikada nisu. Mogu biti odmorišta po putu, ali ne i rješenje.
Nekada za nešto rješenja ima, nekada nema.
Kad ga nema meni strašno idi na žive oni koji pokušavaju izmisliti toplu vodu, a ova gospoda iz videa ponekad imaju takve "izlete". (Ypsilonka 18.11.2022. 14:02)
pala je odluka,danas odmrzavam frizer, ne mogu više otrpiti taj led....
AKCIJAAA !! :))
U kojem si sad kvartu?
Ako si u Šestinama (iako si rekla da je sin sad tamo?) kod crkve, poviše odmah poslije rotora nalijevo je rasadnik :)) Jučer kupila nove rukavice. :))
@AnnaBonni;
Ane!! šta je - je. Zato ja, ako malo spavam po noći, nastojim spavati po danu.Briga me, meni je spavanje bitnije od jela. :)))
@Y;
hahahaaa
ti oplela po Tolleu (znam da mog liblih Rusella ne trpiš već od prije, ja ga jako volim:)) )
kao što @Mariano opliće po suvremenoj praksi i shvaćanju joge
:)))
ni jedan ni drugi niste u osnovi u krivu (ili da kažem da ste u pravu) , iako bih mogla izabrat poneku misao pa se prepirati :)))
svatko mora svoju duhovnu praksu izgraditi
mora, kao što kažu cure u kastanedijanskoj praksi 'skinuti masku
-dobivenu od- svijeta i izrezbariti vlastitu masku', tu naravno sasvim spada i osobna duhovna praksa,
što nikako NE znači da do svega moramo doći sami,
jer su Duhovne Istine istinite i jedne kroz eone, ere, društva , kroz svu mijenu svijeta,
ne moramo mi sami otkriti toplu vodu,
ali MORAMO sami , za svoje biće, pronaći i prilagoditi svoju praksu (i življenje uopće)
(naravno, ako osjećamo Zov)
svatko je odgovoran za sebe
ako je moja praksa A
to nikako ne znači da tuđa praksa B nije valjana,dobra, ispravna, iskrena, čestita
ovisimo o puno faktora
svačiji put je unikatan
dobro je informirati se i upijati spoznaje i iskustva od Braće i Sestara na Putu,
ma koliko nisu naši mogu nam koristiti
i mogu nam pomoći da očuvamo skromnost i posvećenost u ovom nenormalnom svijetu današnjice
:-**
danas sam začorila i usnula da je Vedran živ, ali znaš ono kad sasvim i potpuno znaš da je živ, kao, nije ga bilo, oh, pa kako se to dugo nismo čuli, zašto se nismo čuli (sve onako nesuvislo i mučno) i onda radost, ajme, kako mi dugo nisi svirao bas gitaru, daj mi sviraj, jako mi nedostaje (to sve izlazi u mislima i osjećajima) , i čujem muziku, nešto poput ovog
https://www.youtube.com/watch?v=mUYlSE2-OFI
i onda ono osvješćenje, čekaj, ali zapravo, njega nema, ne mogu do njega,
stvarno!? :-O ne mogu!!! :-O Ali nedostaje mi!!! :-O Ajme , užasa nemoći i ajme osjećaja užasa situacije
onda horor pri buđenju,
mislim da su mi oči otvorene, ali doslovno ne vidim ništa na desno oko , vidim mrak na desno oko, a ispred lijevoga mi visi neka čudna zavjesa,čisti užas,
onda otvorim oči (zapravo) iako sam do sad mislila da su širom otvorene, i shvatim da su to tek sada, na desno oko vidim normalno, a pred lijevim mi je vlastita kosa :)))) o pobogu.... (Lilianke 18.11.2022. 14:48)
Tvoja bol je živa i opipljiva.
...
Mama mi u vožnji priča.
Nas dvije još jedine pričamo.
Ona više nego ja.
Obično dok vozim na groblje ili dok pijemo kavu.
Neko popodne je prilegla. Zatvorila je oči, ali je bila potpuno budna. Pojavila se čista slika maloga koji je legao na leđa pored nje, ona je ležala bočno. Kaže kako se nije usudila duboko disati samo da ne nestane. Molila ga je da se licem okrene prema njoj. On je samo nekoliko puta zatvorio i otvorio oči i uzdahnuo. U trenutku u kojem ga je počela intenzivnije moliti da se okrene on je postupno nestao.
Ne znam kako nismo do sada poginule u tom autu. Priča mi snove u kojima on plače, a ona ga traži i doziva, pokušava ga spasiti, a on joj govori :baka ne možeš mi pomoći.
Ne znam što bih ti rekla. Znam je brutalno ušutkati da nas ne ubijem na cesti/da ne poludim/da nekoga ne ubijem.
Nekada sam mislila kako će se stišati bol, smanjiti horor, sada znam kako neće.
To mi je dato, to nosim, a da preteže, ....da. (Ypsilonka 18.11.2022. 15:13)
Nema lekcije, nema višeg smisla i svrhe kao ni dobrobiti. Iz toga proizlazi samo nesreća i nesreća i strašna patnja. Meni se mali ne javlja jer je mrtav.
Ne postoji drugi i drugačiji pogled, ne postoji ništa što itko od svih dobronamjernih može reći i ublažiti/promijeniti stanje.
Čak i kada pričamo o preminulima onda razne misaone distorzije imaju svrhu jer obnašaju protektivnu ulogu, pomažu živima, imaju svoju svrhu i smisao možda i dobrobit?
Problem je što se na takve štake naslanjaju živi koji živima trebaju pomoći. Onda umjesto da se suoče i riješe problem bave se pizdarijama dok njihova: djeca/supružnici/kolege/prijatelji/roditelji trebaju stvarnu pomoć, a ovi je nikako ne pružaju jer žive u iluzijama. Ne čine potrebne izbore niti vuku potrebne poteze.
Tolle je divan kao uspavanka, ali neupotrebljiv čovjeku koji živi u suvremenom svijetu i treba se nositi sa stvarnim problemima.
Nije da jedna samohrana majka u njemu treba tražiti uzor i vodstvo. Možda treba s nejakim djetetom sjesti na klupu i kontemplirati bivanje? Bivanje u sadašnjem trenutku?! Može ona to, ali samo do trenutka dok dijete ne zaplače od gladi!
Ovo nije na tebe osobno, nego je moje osobno tebi!
Budi mi i nadalje mirna i sretna. Pusa. (Ypsilonka 18.11.2022. 21:38)
horor
nema druge riječi
(smrt djeteta)
Javljanja (ili ako u njih ne vjeruješ, onda maštarije) i bolni trenuci koji su posljedica povratka u stanje nedostajanja, stanje bez njih, su očito nešto što ima svoj život, svoj redosljed pojavljivanja, što čeka momente u našoj psihi kada je pijemčiva za doživljaj.
Čovjek poželi iskočiti iz kože od užasa.
Ovo:
Čak i kada pričamo o preminulima onda razne misaone distorzije imaju svrhu jer obnašaju protektivnu ulogu, pomažu živima, imaju svoju svrhu i smisao možda i dobrobit?
Problem je što se na takve štake naslanjaju živi koji živima trebaju pomoći. Onda umjesto da se suoče i riješe problem bave se pizdarijama dok njihova: djeca/supružnici/kolege/prijatelji/roditelji trebaju stvarnu pomoć, a ovi je nikako ne pružaju jer žive u iluzijama. Ne čine potrebne izbore niti vuku potrebne poteze.
Mi se čini jako nepravedno.
Što je tko kriv za činjenicu da je čovjekova sudbina rođenje, življenje i smrt?
kako itko, i sa najboljom namjerom, ikakvim DJELOVANJEM, može TO izmjeniti, to popraviti? Koji bi to bili potrebni potezi koje netko treba povući umjesto da se bavi pizdarijama? kakvim pizdarijama?
Nema bijega, nema pomoći koja se može pružiti, ne postoji, to su izmišljenice.
:-** (Lilianke 18.11.2022. 21:53)
:-** (Lilianke 18.11.2022. 21:54)
četvrtak, 17.11.2022.
Probudio me 'titit' zvuk mobitela.
|
Inače ne spavam sa upaljenim mobitelom.
Ugasim ga sasvim. Zračenje, i to. :) Simbol isključenja iz Svijeta, za preko noći. 'Titit'. Javlja se Dijete, jasno, s tuđeg mobitela, jasno, njen je već krepao, da su na nekom parkingu u Češkoj. U 8 i 15. Još malo, pa su u Zlatnom Gradu. Pomiješani osjećaji. Divno, ona je na putu. Veselje na ntu. Istovremeno pametna i blentava. Treba joj ovih iskustava u kojima mora upotrijebiti vlastitu glavu, i uključiti se u događaje oko nje. Na primjer, skriva da puši na balkončiću, ali istovremeno svako malo ostavi upaljač vani. Jutros sam našla neki sa golom ženskom. Stavljam sliku, za @Ypsilonku :)))  Vučem joj kofer od auta prema busu, sinoć malo prije 23h, ona ga preuzme i zamalo odmah provozi kroz dublju lokvu vode (srećom, ne kiši, ali je ipak mokro) Ja viknem, pazi,voda, na što ona uzdahne 'ide mi na živce to tvoje hiperopažanje' 'nervira me' 'daj ne budi tako napeta' 'oprosti' (to sve ona meni kaže) i tako.... kuća je tiha, velika, prazna, istovremeno volim biti sama i osjećam nenormalnost potpune samosti. Samo gledam u to. U prazan prostor. Slušam prazan zvuk. Osjećam odvojenost od društva kakvu nikad nisam osjećala. Mi sad radimo ili puno ili ništa. Puno puno puno, ni blog ne stignem otvoriti :))) onda par dana ništa. Tako je do jučer navečer bila abnormalna hektika, a u 23 i nešto sve je splasnulo, ispuhao se dan, ispuhalo se moranje ispuhala se napetost, ispred mene je par praznih dana. Naravno da postoji lista za obaviti većinu toga ŽELIM obaviti jako sam ponosna kako sama održavam kuću, kako je sve cakum-pakum (nemojmo to zamijeniti sa čistoćom :-P iako nastojim) kako je sve školski i po psu pa mi to daje dozu zadovoljstva, i to je ta neka druga strana života neka strana s dobrim osjećajem. Svakako, život mi je toliko drugačiji toliko različit od onog kako je normalno bio nikako ne mogu zaključiti odnosno nikako se ne mogu staviti u stanje da vjerujem i osjećam da je i ovo normalno da mi je normalno ovako osjećam se kao da sam već četiri godine na nekoj pokretnoj traci, i krajobraz se stalno mijenja i ne pokazuje namjeru da se ustabili nego svijet konačno pokazuje svoju pravu prirodu. Drugim riječima, nedostaje opušteno bivanje, jer ako ja ne obavim, nitko neće. To je ključ problema. Odgovornost da obavim Život. Na određeni način, ne bilo što bilo kako. Nepostojanje opcije da netko drugi nešto obavi za mene, da nešto, neku mrvu, ne moram ja. I onda ona bolnija misao, da netko nešto p(r)omisli, razmisli za mene, o meni. Da netko brine. Da se netko pobrine. .......................... Bah, nema veze. vani sja sunce i magleno je, divota samo takva. ...................... Ne znam, možda ipak nekad nekako savladam to življenje, a da mi nije tako grozno napeto. Nemam pojma. |
Al sam si frajerica. Pričam sama sa sobom i pokušavam samu sebe nasmijati. Obozavam svoj smijeh u praznom stanu.
Tebi će se Čehinja vratiti..ja ovo normalno učim prihvatiti.
Pale sam na svijetu. (Sarah 17.11.2022. 10:25)
Ponekad , doduše, osjetim svu problematiku toga, pa šutim. Sama sebi držim Tihu Misu,ni kriva ni dužna, ni Misa, ni ja.
A joooj.
Moja Čehinja je adolescent koji sanja o odlasku.
I odlazak će se , naravno, dogoditi, u svoje vrijeme.
moj problem je da mislim previše unaprijed (između ostalog9.
Ah, idem uhvatriti nešto , za doručak, u dućan. :)) (Lilianke 17.11.2022. 11:01)
Privikneš se. Naučiš živjeti sa sobom.
Malo samosažaljenja tu i tamo je ok, samo pazi se, to ne pomaže. Zar opet ja moram sve sama napraviti, odlučiti, smisliti, brinuti, zašarafiti, dopremiti...neće nikog prizvati (Lagana - Vermieterin 17.11.2022. 11:20)
Čovjek na koncu može pouzdati se u to da je uspio naći neku mjeru između dviju briga (one o sigurnosti i one o sposobnosti). I u to da će na koncu poslužiti i sreća. Nije niti ona sasvim nevažan faktor u priči; a o čemu ona zavisi, ne bi se štel mešati :).
Uglavnom, spokoj i pomirenost kakvu ovdje iskazuješ svakako da neće odmoći; dapače - gotovo da bi ih se usudio nazvati receptom. :) (j. 17.11.2022. 11:54)
Od svega najviše ne mogu podnijeti da si šteti. Ne zahtjevam petice, ali pušenje ne mogu progutnuti. Borit ću se do zadnje kapi krvi i atoma snage. Znam kako je konačna odluka na njoj, ali moj upliv neće izbjeći.
Ponosna sam na tebe što je sve tip top. Nisam manje ni očekivala od tebe.
Uobičajeno mislim kako tebi imam mrvicu pravo više reći od drugih pa ću reći.
Žao mi je da nemaš nekog prijatelja. Ne muža, ljubavnika, strast i zaljubljenost nego prijateljsku ruku koja će biti društvo, pomoć - prijatelj.
Ta opcija uvijek stoji otvorena.
Naravno kako je s jedne strane to što sam rekla ekstremno glupo s druge strane je životno. Čak i ja te želim zagrliti, a zašto uskratiti sebi, drugoj osobi sve što možemo dijeliti i podijeliti u ovom životu, a još možemo dosta. Možda netko treba tvoju riječ i ti njegovu.
Ustvari želim ti lijep život. Ljudi ga svojim prisustvom mogu uljepšati. Mogu ga naravno i učiniti gorim.
Idem trčati imam dogovoreno, pa svašta nešto. Javim ti se na svom blogu kad postane mirno. (Ypsilonka 17.11.2022. 17:38)
to je drugačije od samosažaljenja,to je jednostavno pregaranje pod prešom obaveza.
Samosažaljenje doživljavam više kao 'sjedenje na guzici' (pardon), besplodnu kluknjavu.
Ja sam sve, ali pesplodna nisam. :))
I zaista se nadam da ću se naviknuti, zasada nisam, budemo vijdeli. :)
@j:
ovime:
....kvaliteta materijala u toj priči jako važan čimbenik, uza sav naš trud - a na to zaista teško možemo utjecati. Previše je k tome distrakcije oko nas (nekada čak i sasvim nenamjerne) a da bismo imali uvjerenje o sigurnosti uspjeha :).
Čovjek na koncu može pouzdati se u to da je uspio naći neku mjeru između dviju briga (one o sigurnosti i one o sposobnosti). I u to da će na koncu poslužiti i sreća.
.... si sve zaokružio, i to sasvim ispravno.
Najviše me straši što je od jednog vrlo motiviranog djeteta proizašlo jedno adolescentsko biće kojem glava nije u oblacima jer je to gušt, nego jer je to bijeg i nemoć rješavanja briga i problema...... barem tako meni izgleda,barem se tako ja pribojavam.......... ne znam,
svejedno, imam vjeru da će stvari dobro sjest na svoje mjesto, na jako povoljne načine za nju, jer što će majka drugo nego jedino tim putem?
:) (Lilianke 18.11.2022. 06:50)
za tebe, triptih- komentar:
1. zaboravila sam vezano uz Sadhgurua napisati, a željela sam, da je zapravo ideja da prije jela uzmemo hranu na osobno testiranje i eventualno je sasvim odbacimo kad je već na tanjuru ispred nas čisto jedna suluda ideja, koja pokazuje kako on ne kuha nego mu kuhaju. :))))
Zamisli da ti djeca doma počnu pipati hranu koja stiže na stol, i kažu da neće danas to jer ne osećaju da bi to trebali jesti :)))
Mislim, to JE sasvim ispravno, ali ipak, :))), kamo bi tako stigli....
mislim, nije da se ne događa :))) ali ipak, koja ideja, kaja drskost :)))))
odmah se srdim na tu pomisao. :)))
E koja dvostruka mjerila ja imam, nenormalno. :)))
2.Pljuge (cigare,kako ti veliš);
moja je donedavno bila panični hipohondar, i neije bilo šanse da se približi ičem opasnom. But, hey! (što se ono veli u engleskoj ili gdje već :D) Donedavno je bila i dijete!!
sad je boli dupe za nezdravost.
ja sam čak mišljenja da je bolje da puši travu nego ovaj odvratni kemijski preparirani duhan, ali ni to ne bi baš bilo sjajno,, ako ćemo pravo.
Sjećam se sebe i toga kako je moja majka (u istoj ovakvoj nemoći) meni govorila 'ne smiješ pušiti!!! Ako već pušiš, ne smiješ od novaca koje ti JA dajem kupovati cigarete, ja ti ne dozvoljavam da trošiš novce koje ti ja dam na to!!'
I to je djelovalo :))) Neki uvrnuti moral mi je branio , i ja zaista nisam od 'njenih' novaca kupovala cigarete. To me doduše nije uopće sprečavalo da ih kupujem od SVOJIH novaca, a toga je uvijek bilo jer sam jako rano poćela zarađivati, valjda već u šesnaestoj.
i vječno sam krivila druge što smrdim na dim i pravila se luda, i upravo to čini i moje dijete. :))))
Jasno mi je da joj mogu samo staviti soli na rep. Mogu je plašiti bolestima, i to je sve. I nadati se da će naći nekog štrebera/glišu koji je čedan po svim mogućim pitanjima,da će joj zavrtiti glavom i imati pozitivan utjecaj na nju. :)))
3. Prijatelj, muškarac.
status udovice u današnjem društvu, te pitanje muško - ženskih prijateljstava zahtijevaju cijeli jedan post :))))
Da, puno smo obećavale, :)))))) i gle gdje smo stigle :))))) (Lilianke 18.11.2022. 07:09)
hvala ti puno na lijepim željama!! četiri ih je u sobi, išla su tri puna busa.Najsmješnije je što su se, velika većina njih , na naglo učlanili u povijesnu grupu, jer je to zapravo putovanje za povijesnu grupu u školi :D ... profesor je , navodno jako dobar i drag, pa tako umjesto jednog su otišla tri busa povjesničara Ahahahaaa :))))) (Lilianke 18.11.2022. 07:13)
Uglavnom, ja stvarno - i to zbilja mislim, a vi kak hoćete - mislim da ste ipak daleko dogurale, i da ste ostvarile puno više od onih koje su samo - kako kažete "obećavale", jer ne samo da je obećanje ludom radovanje, nego ste, kao u onom vicu o Muji i dilemi između gluposti i ljepote, odabrale trajniju vrijednost :).
Nema čovjeka koji je obećavao (sebi, a kome drugome) a da misli kako je sva obećanja ispunio; evo ja baš danas ujutro (starci u sedam i petnaest piju kavu na pumpi i čekaju da se otvori Kaufland, ne mreju spavat, i pričaju – imaju još što jedno drugome za reći nakon trideset godina) velim ženi da me sram moje struke (a time i njene), i da sam sa devetnaest, dok su oni mislili da ćemo loviti oblake i graditi bolji svijet, ja iz srca znao koja je to kaljuža i besmisao - a ta struka mi uopće nije bila odabir, nego mi je Stari rekao - ili ćeš to studirat, ili ajde na burzu, odj... sa komparativnom i filozofijom. Što bih onda ja treba reći, da ništa nisam niti obećavao? ďŠ
Ovo sa muškim prijateljem, to me često sjeti kako meni Draga veli da bih za dvadeset dana, samo kada nje ne bi bilo, našao planinarku u penziji s kojom bih živio na sedmom nebu, a ja se uvijek iznova začudim kako me uopće ne poznaje nakon tolikih godina, pa se Ona skameni kada joj velim da - ako misli da me zna - onda mora znati i to da bih, samo da ode, pisao i pisao i pisao, što sada ne mogu, jer ipak imam neki život, i ne bih ni jeo ni valjda se prao i tko zna što sve još, i živo bi mi se fućkalo za svijet oko mene, i tko zna kako bi to završilo. Ljudi nisu lego kockice pa da ih umetneš na mjesto koje fali, taman po obliku. To se ili ispuni, ili se ne ispuni – treba imati sreće, baš kao i s klincima.
I sad, na koncu, ispast ću totalna konzerva, ali na ovakav dan vi evocirate uspomene (a što bi drugo) nego na ratovanja sa djecom; već sam neki dan tu kod Kockavice elaborirao naširoko da muškarac koji ne kuži kako je majci on uvijek iza djeteta jednostavno - najveće dijete. Zlatom bi mnoge ove koje su kakti obećavale plaćale za te vaše brige, samo da im je srce puno kao vaša.
E sad sam stvarno pretjerao, odoh spavat poslije ručka. (j. 18.11.2022. 12:55)
skoro sam ne vidjela ovaj komentar!! :))
Meni je ipak jedna stvar ovdje zanimljiva, to što vas dvije velite da ste puno obećavale (pa to onda implicira da ste kakti podbacile);
Ma jooooooj :))) pa ne budi tak doslovno doslovan :))))))
mi se samo rugamo same sebi, ona objavljuje kamenog Pišonju, a ja golu tetu na upaljaču, kako se nama ispravnima takva profanost uspjela dogoditi. Naravno,samo smo se šalile, nitko ne misli da je netko zaista u ma čemu podbacio :)))
'Uglavnom, ja stvarno - i to zbilja mislim, a vi kak hoćete - mislim da ste ipak daleko dogurale,'
hihi budemo se umislile, kad bi bilo onih srdaca da se tu ostavljaju, sad bi ih poklikala puno puta :)))
' Ljudi nisu lego kockice pa da ih umetneš na mjesto koje fali, taman po obliku. To se ili ispuni, ili se ne ispuni – treba imati sreće, baš kao i s klincima.'
Ovo je tako, TAKO točno, to su stvari koje uopće ne treba planirati, pa čak ni misliti o njima. Treba gledati minimalizirati samosažaljenje, činiti stalno najbolje što umijemo, najhrabrije što umijemo, uvijek za svaki udah iznova i to je sve što možemo......
da planinarka u penziji :)))))))
Hvala ti na komentaru, oprosti što sam ga malo raščerečila za potrebe odgovaranja :))
I,jesi se naspavao? :)) (Lilianke 18.11.2022. 22:02)
Jučer je bilo jako događajno ovdje, skoro pa kao u stara vremena!! :) (Lilianke 19.11.2022. 10:20)
srijeda, 16.11.2022.
OVO
|
|
Ovo s dva obroka u danu mi sasvim odgovara. Takve su i moje potrebe.
Problem je što imamo previše hrane i što nam je dostupna pa je nesvjesno trpamo u prolazu.
Ne sjećam se kad sam zadnji put osjetila ozbiljnu glad! (Ypsilonka 16.11.2022. 18:04)
E sad, slike sam objavila direktno iz galerije kakve jesu!
Trebam lagani kao perce način da ih okrenem, a da se pri tome ne mučim! :))
Bilo bi baš strašno da sam Stinga okačila naopačke! :))) (Ypsilonka 17.11.2022. 06:58)
Glede videa o jedenju, meni se zakvačilo ono o 'pipanju' hrane.. o 'ispipavanju' (on dira hranu, ali to zapravo nije potrebno obaviti tjelesn, rukama, možeš i svojim bićem ko takvim :D) hrane prije nego krenemo jesti. Da ustanovimo jel ta hrana toga dana primjerena za nas! Oh, konačno je to netko naglas izustio! Danas nam nešto pomaže, a sutra nam isto čak možda i škodi, koliko je to točno!!
Moja probava je bezobrazno točna preslika mojih psihičkoemotivnih stanja, pa je .... vrlo precizna. Pa sve jako varira. Ja sam osoba od slatkog, i to je kao problem, jer se stalno zakiseljujem.....al o tom potom....
Slažem se,hrane je zapravo previše, odnosno,i na tom polju smo nafutrani idejom o tome koliko treba jesti i sl., ugl. činimo to automatski. Ručamo (npr.) jer je vrijeme ručku, a ne jer nam je tijelo gladno. I tako sve činimo, jer je ispravno, jer se to tako radi, jer se to tada radi. A što je s nama kao jedinstvenim individuama, u našim jedinstvenim životima!? :) (Lilianke 17.11.2022. 09:06)
Ukratko; slike ne možeš zajedničkim snagama, lako ko perce, okretati. Moraš jednu po jednu, i svaku spremiti (save-ati) ispravno okrenutu.
Ali, ne bi Stingu smetalo da visi naglavce :)))
Ako dva put obradiš sliku u bilo kojem defoltnom programčiću/aplikaciji za slike, na makojem uređaju, i tamo ih izokrećeš, poizrežeš, pofarbaš da su bolje i ljepše,zadaš im veličinu itd..., već treći put bit će to LAKO! To stvano i nije teško, nego čisto veselje. :***
Bravo za novotariju!!
:)
Pozdravljam svaki napor da se unaprijedimo i mijenjamo na bolje. (Lilianke 17.11.2022. 09:11)
nedjelja, 06.11.2022.
OVO
|
https://www.theatlantic.com/ideas/archive/2022/10/covid-response-forgiveness/671879/ ........................... |
Ovo što lijepiš mi je daleko bliže onome što je meni palo na pamet.
Naime, lako je meni/nama iz većinskog tora cijepljenih, filoukrajinaca ili kojeg već sjajnog kluba pametnih i valjanih - palamuditi i cancelirati; ja to sigurno neću činiti svojoj braći po nevolji, a nevolja je opća, teška i sveobuhvatna; možda ljudi drugačijih razmišljanja nisu bešćutni idioti, nego - višestrukoćutni.
Davno već, još kada sam kod sebe objavio zašto i kako sam se cijepio, napisao sam upravo to: budimo iskreni idioti jedni drugima, knezovi Myškini :)).
Bauk neslaganja kruži svijetom, rekao bi drug Marx. (j. 06.11.2022. 22:41)
pa imala sam ja post na početku korone, kada su mahnito širili strah, iznosivši da mi se vidi (tako bi moja baka rekla 'da mi izgleda') da je bitnije nastojati ostati čovjek čovjeku, nego ikoja procjena tko je u pravu, tko u krivu, te šamaranje na osnovu istogi....
Bilo bi mi draže da naš Nono nije umro sam i bez ikog svog uz smrtnu postelju, bez mogućnosti da kontaktira s nama iz bolnice, onakav star, onakav uplašen od svega, onakav krhak, makar to značilo da možda odnesem virus doma kćeri, jer ako nismo ljudima ljudi uzalud nam svo preživljavanje, uzalud nam sva zaštita od virusa. (Da ne iznosim sad kako se pokazalo kako je ta zaštita - zak***c).
Svakako mi je vrlo nisko odfrendavati ljude radi različitih mišljenja, a naročito misliti kako su drugi, koji drugačije od mene misle - manje čestiti. To je toliko snobovski da je van dometa mojih mogućnosti razumijevanja. Oduvijek se čudim ljudima koji misle da su bolji od drugih i koji imaju dovoljno debeli obraz da (si do/)puštaju da to zaista i izlazi iz njihovih vlastitih usta. No, uglavnom ih ne otfrendavam, nego promatram da otkrijem koja to unutarnja rana čini takav pomak. (Lilianke 06.11.2022. 23:39)
Izgubila am jedno toplo, blogersko prijateljstvo (Donabellina 07.11.2022. 01:32)
:-*** (Lilianke 08.11.2022. 11:10)
