TO LIVE AND LOVE WITH ABANDON

četvrtak, 29.06.2023.

HUMOR

https://youtube.com/shorts/AmxzebyBTTM?feature=share
https://youtube.com/shorts/EggCp9ZCebA?feature=share

- 22:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŽENSKO PITANJE

MUŠKO PITANJE,
NOVO ROPSTVO
POST UPDATAN PREMA SITUACIJI



...........................

https://youtube.com/shorts/TaOagTzseio?feature=share
.............................

mali video iz doba korone
https://youtube.com/shorts/OCMURegEzIM?feature=share
............................

razgovor koji se vodio ovih dana,
na OVOM MJESTU
šteta da ostane izgubljen među komentarima

...........................

https://youtube.com/shorts/zy3dcq-Kpnw?feature=share

.........................









- 08:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 28.06.2023.

SMRT I POSLJEDICE

ZA DANAŠNJI DAN
za sunce na šestom stupnju raka
i za opis ljudi rođenih na taj dan,
i događaja dogođenih na taj dan
Sabijski simboli kažu:




TWO FAIRIES (NATURE SPIRITS) DANCING ON A MOONLIT NIGHT





This Symbol implies enjoying the company of like minded people and sharing moments of fun, fantasy and celebrations.
Moments spent together are likely to be very enjoyable, but you could be wanting to escape reality,
especially the reality of what’s possible in your situation.
Your intuition and imagination are heightened, with a strong sense of your emotional and spiritual center.
Whilst keeping things real, you’ll want to let go of the rational and enjoy the experience of being with others,
or, at least, one very special person.
Allow your relationship to flow but you may find things look different in the clear light of day.
Usually unseen astral realms.
Reconnecting with the feminine.
Full moon celebrations.
Women celebrating.
Invoking fantasies.
Dreams.
Moonlight.
Unrealistic romances.

Being lost in emotional dreaming.
Not seeing people clearly.
Lacking responsibility.
Depending on things that have no future or stability.
Escapist attitudes.
























Već sam naslov kaže sve.
Danas bi se slavio 58i rođendan.
Danas bi bila 19a godišnjica braka,
danas bi se išlo u restoran, umjesto na groblje.
Ako će se imati želuca ići.























- 09:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • https://www.youtube.com/watch?v=ZVFJvhbBQs8 (Lilianke 28.06.2023. 09:45)
  • :-*
    Niš se više ne pjeni:-) od ponedjeljka već šljakam.

    Moj najstariji ima sutra ročkas..to je tako točan opis.

    Već sam stigla upoznati zanimljivog lika, za kojeg sam danas skužila da nije normalan...a ličilo je na sve ono što sam si prizivala...i tako:-P (Sarah 28.06.2023. 17:09)
  • @Sarah,
    što se mora, izrazito je teško...........

    ................

    Sutrašnji ročkas je drugo tumačenje, svaki dan je po jedan stupanj sunca;
    29.6. je
    A GROUP OF RABBITS DRESSED IN CLOTHES AND ON DIGNIFIED PARADE
    This Symbol often signifies attempting to be or do more than one usually can, which can end up causing a leap ahead in abilities and possibilities. Being innovative can lead to bigger and better things. However, someone trying to be more than they really are ever capable of being may find that it’s often difficult to disguise the attempt, as other people usually see through the ruse. However the effort of trying to advance may be appreciated and rewarded with their abilities taking leaps ahead. Projecting into the future a higher sense of being or forward thinking into a more intelligent, successful, higher form of life.
    Emulation of higher forms. Procreation and having babies. Parading and being on parade. Dressing up. Popularity competitions. Operating on a sexual level. Outfits and uniforms.

    Pretending to be what one is not. Sublimating one’s instinctual (or animal) needs to maintain a dignified, straight front to the world. Showing off. Deception.

    .......................

    To je moja šogorica i moj jedan bivši dugogodišnji dečko, puj puj puj, (pa je zapravo zanimljivo da su svi ti rođendani na hrpi...a i diplomu sam imala 29.6.....) i isto je opis jako točan.

    .....................

    Nisam znala da imaš više od jednog sina.

    ......................

    Novi kandidat!? :-O
    Prestani više išta i ikoga prizivati, počinjem se bojati za tebe.

    Već sam ti rekla, pa neću opet. :)
    Čuvaj se! :-** (Lilianke 28.06.2023. 22:33)
  • @ najstariji unuk:-)))
    Kad kažem unuk, mogo bi neko pomislit da sam stara:-P
    Ma ne prizivam, nego sanjarim..to radim cijeli život:-) al valjda nikad nisam dovoljno jasna:-)
    Ne brini, brinuti se znači prizivati ono što ne želiš.
    Idem si čitati sad ovo za unuka.

    Da...da..skriva osjećaje.. (Sarah 28.06.2023. 22:40)
  • @Sarah,
    nemoj me zafrkavati (ovo o tome kaj netko misli).

    Krivo sanjariš, ako dolaze samo čudaci.

    Čujemo se, gibam. (Lilianke 29.06.2023. 08:22)
  • @ možda samo još nisam spremna za sve svoje snove...
    Nema krivo/ pravo...a nismo li svi čudaci...:-)) treba naginjati čudesnosti...
    Čujemo se...za one naše planove..pusa;-* (Sarah 29.06.2023. 12:22)
  • Strašno mi je žao. :((( (Galaksija 29.06.2023. 21:37)
  • Može, @Sarah. :)

    Hvala ti PUNO,@Galaksija . :** (Lilianke 29.06.2023. 22:57)
  • nedjelja, 25.06.2023.

    Ljubavni život Bjelopjegavog ovnića

    Iliti
    'Muško i žensko stvori ih'
    iliti
    'Moljčeva Kama Sutra'



    Vi si izaberite naslov po želji. :)))




    Nine-spotted moth
    Bjelopjegavi ovnić


























    DEVET LJUBAVNIH POZA DEVETTOČKASTOG MOLJCA












    789



    789



    789



    789



    789



    789



    789



    789



    789














    - 21:35 - Komentari (20) - Isprintaj - #
  • Eto,
    sad ne možete reći da niste znali :)))))))))

    ......

    Iako, po dužini izvedbe
    (malo sam ih poslikala,
    prošetala se šumom)
    vratila se do njih
    i dalje su bili na istom mjestu,
    u istom poslu)
    to bi prije mogao biti kakav meditativni seks,
    kakva tantra. :))

    Nisu bili od razgovora
    :-P
    pa sam ih ostavila na miru vrlo brzo. :))) (Lilianke 25.06.2023. 21:41)
  • Dobro uhvaćeni ovnići, vidio sam ih i u takvoj pozi. I neki leptiri ivanjske ptičice imaju dosta sličnosti. (gogoo 25.06.2023. 22:04)
  • meditativni seks ?

    OMG (Donabellina 25.06.2023. 22:44)
  • @gogoo; baš su mi lijepi, moram ti reći...taj neki plavi ton tih crnih krila, jako mi se dopada. :) Ivanjske ptičice , to je prefora ime za leptire, ne? A i oni (one :D) su jako zgodni/e. :))

    @Ane, kaj pak sad ne valja, opet postoji nešto sporno? :D :))) (Lilianke 25.06.2023. 23:04)
  • Čestitke na izgleda priličnom trudu i zanimljivom rezultatu, a onda još i na kreativnom tumačenju :))) pozdrav! (j. 26.06.2023. 18:34)
  • @j; hvala, ali, nije potrebno čestitati (iako je prtljavo to sa fotkama,sada kada nije direktno, a najviše zato jer ja vječito mijenjam dimenzije slika, a i nisu mi sve iste, ugl. treba više pažnje i vremena za postati post sa puno fotki no što je to prije bio slučja. Za mene.). Tumačenje: samo sam se malo šalila. jako su zgodni. Evo, jučer sam plijevila i kosila po dvorištu, i tamo sam ih našla, priljubljene zadcima. :)) nije ih obadalo što kosim oko njihove ruže i što drmam i bučim na dva pedlja udaljena. neke cool bube. :) (Lilianke 27.06.2023. 09:39)
  • Ljubav:-))):-* (Sarah 27.06.2023. 17:01)
  • Šalom, @Sarah! :)) (Lilianke 27.06.2023. 21:28)
  • Kosilica, pretpostavljam motorna, možda na struju; vidiš, sjetila si me moga djeda; on je znao kositi; ja naravno nemam više tu kosu, odavno se već raspala i isprhnula njegova, preminuo je 79., a ja sam još neko vrijeme kao klinac njome kosio mali vrt na Svetom Duhu gdje smo živjeli, jer mi je pokazao kako - i mislim da i danas imam taj pokret u ruci, to je kao vožnja bicikla. Uglavnom, nismo je znali "klepati" niti brusiti, jer to me dida nije naučio, umro je s nogu od infarkta vraćajući se iz grada po prvoj vrućini; a zapravo je i opasno, i tako su onda negdje kad sam bio u vojsci stigle kosilice na struju; eto, mama je obožavala napredak i tehniku; uvijek je govorila baki: otkad su muški ušli u kuhinju osmislili su mašine koje pomažu; zamisli ti taj stav!... Poslije smo preselili u stan, i tek od 2009. smo opet u kući; sad bih kosio od gušta, ali nemam više gdje ni probati.
    Danas ljeti cijeli svijet iza pet popodne malko bolesno zazuji kad se ljudi vrate s posla i uđemo u vrtove kositi, štucati, trimati, a nekad se samo čuo onaj čarobni "sk - sk", sjećaš se možda toga? :))) (j. 27.06.2023. 23:09)
  • https://youtu.be/bsHGukFmRCM

    Ovo misliš?;-) (Sarah 27.06.2023. 23:46)
  • krasni su :) i zaljubljeni, izgleda :) (smjehotvorine 28.06.2023. 08:09)
  • @j; električna je kosilica, odnosno trimer, onu guralicu kosilicu sam poklonila šogoru za uspomenu na mog muža, meni je preteška za gurati, i sasvim besmislena, za tu našu malu površinu trave, gdje treba odraditi slalom među ružama, hostama, hmeljem, irisima i sličnima............ no moj muž je bio odrastao u stanu (uglavnom, jer dio ipak nije) , pa su ga takve stvari furale, poput kosilica na guranje, ko da ima za obraditi nogometni teren, što po veličini, što po zahtjevnosti ravnomjernog košenja...

    Moja baka je jednom srpom nešto brala, valjda kakvu salatu za plac, ona je bila kumica na placu, i sjećam se kako se je jako, jako, duboko zarezala po palcu ruke, i kako je, kao i sve junačke žene toga doba jednostavno to povezala rupčekom i nastavila dalje s poslom. Ja sam, kao dijete, bila zgrožena, prestravljena, zgađena, kaj god hoćeš, ali placovina se trebala pobrati i kaj sad? (najvjerojatnije sam čučala uz nju na vrtu i promatrala, bila sam tad vrlo mala, možda ne još školarka)

    Uglavnom, imala je (imali su) , jasno, i kosu, i srp (i čekić, naravno) i brus i sve to, (i sjekiru, i panj, imali su čak i konje i kola, i lugarsku pušku i svakakve takve seosko-šumske stvari ) , ali nisam imala poriv da se toga latim.

    ............mama je obožavala napredak i tehniku; uvijek je govorila baki: otkad su muški ušli u kuhinju osmislili su mašine koje pomažu; zamisli ti taj stav!..............
    Nema se kaj zamišljati.
    Tvoja mama je stopostotno ispravno rekla, i svaka žena to , naravno zna. Muškarci su si dali truda olakšati si u svemu kaj je dosadno, teško i naporno..............
    Da kojim slučejem muškarci, po kojima je cijeli svijet uređen, uz to menstruiraju i donose na svijet djecu na način na kakav je to ženskinjama dopalo u ovoj slici stvari, svijet bi bio sasvim jedno drugo mjesto.

    Ako ti nije jasno, neka ti tvoja gospođa opiše npr.menstruacije kroz životna razdoblja žene, ne morate se poroda niti doticati, sigurna sam da si čuo sve, ali isto tako da pojma nemaš, jer kako bi mi inače mogao napisati 'zamisli taj stav'.
    Nema se kaj zamišljati, to je općepoznata stvar.

    Vratimo se mi na kosilice.... :) Ovo je jedan not so grim reaper (u videu) :) (Lilianke 28.06.2023. 10:09)
  • @Sarah,
    jest, Ibrica :))

    Nadam se , sve je dobro, more se i dalje pjeni? :)

    @Smjehotvorine;
    valjda jako zaljubljeni :))
    jako su zgodni, tako crno-dubokoplavi s pufnama :) (Lilianke 28.06.2023. 10:10)
  • Uf, sad vidim tvoj odgovor; izgleda da sam te uspio ne htijući uznemiriti sa nekakve tri riječi koje sam nadopisao kao poštapalicu, htio sam reći... Ma nije bitno što sam htio reći, nego sad želim ispričati se za to, i eto. Pozdrav :) (j. 28.06.2023. 19:22)
  • @j, bok, hvala ti na isprikama, ljubazan si, ali zapravo, nema nikakve potrebe za time; nisam se rasrdila niti išta takvo (iako, ne znam, možda tako djeluje), nego sam dotičnu misao čula toliko puta izrečenu od strane raznih žena da je to, znam, općepoznato žensko zapažanje........što bi rekli Englezi, da mi je novčić za svaki taj put, već bih bila bogata.

    Muškarci su, u ovom muškom svijetu, učinili što god su mogli da sve dosadne ili teške ili neugodne stvari olakšaju ili na neke druge načine preskoče.
    Budući da ih ne kači ništa od ženskih stvari, (a što ne znaju, muškarci ne žele ni znati, odnosno nesposobni su pojmiti stvari koje ne idu linearno,mentalnim putem u tintaru, a što ne umiju, odbacuju kao nemoguće, neracionalno,glupo, bolesno....you name it......nego jednostavno ne uzimaju u obzir i uporno svrdlaju svoje, kao magarci), u ničemu od ženskih stvari ženama se ne pomaže, nego ih se jedino forsira prilagoditi se.

    Zato žene smatraju (kažem, puno, puno puta sam to u raznim situacijama čula iz ženskih usta) da je šteta što muškarci ne znaju za menstruaciju i rađanje na osobnom nivou, na nešto što toliko duboko i stalno utječe na žene , a toliko je neugodno, da bi, da to muškarci moraju na isti način trpjeti, već bilo učinjeno sve da se osobama u takvim situacijama pomogne, na sve osobne i društvene načine. Organizacija života bi bila drugačija.................totalno.

    Eto, ne znam zašto si to rekao, (mislim, što te nagnalo....često zapravo ne znam što to nosi tvoje misli u taj tisućuijedan smjer, pa je ponekad nezgodno sve to savladati), ali kad si već rekao, čisto da si upoznat s time što je tvoja majka zapravo mislila reći sa 'otkad su muški ušli u kuhinju osmislili su mašine koje pomažu'.

    (Jer si, kao pravi pravolinijski muškarac vjerojatno to doživio kao pohvalu muškoj pameti) (ne krivim te, iz kože se ne može, ali istine ipak valja izgovoriti, a meni je ponestalo strpljenja da se ustručavam) (dapače, recentni događaji, nevezani uz tebe, samo me još i tjeraju na gubitak ikakvog susprezanja)

    Pozdrav! :)

    Da ne kažem, a jbg, sad si me naveo na razmišljanje, koliko je monstruozno i nakaradno da se sada muškarci mogu izjašnjavati da su žene i zauzimaju ženske prostore, i cijela ova spika sa LGBTQ++++++ politikom koja je otišla u potpuni devijantni smjer, samo zato jer mogu.

    Žene su omalovažene na sasvim jedan novi i neočekivani način, Vidiš li ijednu da se bori vilama i puškama? Na žalost ne. Na žalost, njezin ženski princip je čini prilagodljivijom od vode. Ako se koja žali, ali globalno, kad će reći, 'sad stvarno više NE!' ? kad? (Lilianke 28.06.2023. 22:23)
  • Eh, pročitao sam. Mislim, moja mama je dapače govorila da su muškarci doista ovo, što ti kažeš, pametniji od žena (ali da oni ne znaju voljeti, nego samo grabiti), i eto - valjda sam zato spomenuo zamišljanje - baš nikad nije pričala o menstruaciji. A niti ja nisam pitao; rodila me u četrdesetiprvoj, i nisam iskreno niti imao priliku vidjeti kako joj je s time bilo. Zapravo, nije ni moja Najdraža; samo je tražila da se nekako maknem u te sate i dane (i prepustim je njenom jadu), a na meni je bilo da osjetim gdje mogu pomoći, uskočiti, nešto obaviti. Baš nikada nismo pitali, tko je dao više, nego: koliko još mogu dati; najvažnije mi je bilo da na moje pitanje; što još treba, prošapće da ništa; pusti me sad, molim te, doći ću ti kad prođe.

    Žene putuju k vlasti, to je normalno i očekivano i logično nakon milenija patnji koje su im zadali muškarci; svijet i jest v riti jer njime vladaju muškarci; dovoljno je okrenuti se oko sebe pa priznati te dvije stvari, odnos uzroka i posljedice; no - ako žene tek preuzmu vlast, to će značiti kraj čovječanstva. Ne zato što one to ne bi umjele, daleko bilo; nego zato što one jedine imaju potencijal za nešto drugo i više; za razrušiti koncept vlasti i sile, da mu se zatre svaki trag - i stvoriti život od ljubavi. Ono što će se zbiti jest - ili to, ili propast.

    Jer, vladajući, žene neće moći spašavati svijet kao do sada, svakoga jutra iznova i iznova, pa će mu logičnim i opravdanim zatvaranjem svojih međunožja - jer tko bi danas od ovih koji dolaze uopće poželio ikoga od srca da ne mora? - presuditi.

    Naći ću jedan davni post koji sam pisao o tome pa ću ga zalijepiti, a imaš oravo; mogao bih i ponovo. (j. 29.06.2023. 17:27)
  • @j;
    ako govorimo o ženskom svijetu, ženskom sustavu, onda ga nikako ne možemo definirati i uokvirivati muškim sustavom, osmišljavati ga kao ovo isto društvo, samo upgradano, dorađeno.
    Muškarac
    (muški princip
    ima urođenost da) vlada,
    on napada, otima, bori se, zauzima,
    prisiljava na druge svoje viđenje,
    ono različito ne uzima u obzir kao postojeće,
    ruga se, ismijava, povija svijet za zadovoljenje svojih impulsa,
    tjera svu vodu samo na svoj mlin.

    Ako pomišljaš na 'žensku vladavinu' kao na današnji svijet sa istim postavkama, samo zamijenjenim ulogama, tu već zalazimo u sasvim nemoguće i , za žene, besmisleno područje.
    TO bi bilo smiješno, i potpuno je bez podloge
    zato što žene i muškarci niti jesu, niti mogu biti, niti trebaju biti isti, jednaki.

    Što ženi predstavlja vladanje?
    Ideju kojom se povode sumanuti.
    Ovo je teška optužba, no ne kanim uzmaknuti niti pedlja.
    Žene i djecu se TJERA ŽIVJETI U SUMANUTOM SVIJETU, jer se na njih prisililo življenje kakvo njihovim sustavima nije primjereno
    i kakvo njihovi sustavi nemaju kapacitete odmaknuti od sebe;
    žene i djeca ne mogu se BORITI protiv ovoga i ovakvoga svijeta.

    U današnjem društvu, u patrijarhatu koji vlada (ponekad, kao sada maskiran kojekakvim maskicama nije uzet u obzir ženski način.
    Ženski princip.
    zato je svjet nepotpun, u stalnoj borbi, stalnom grču, neizbalansiran. Vlada glad na prebogatoj planeti!!! vlada neimaština!! Vlada rat!! Vlada rat svih vrsta, ali vlada i pravi, doslovni rat!!! Koliko je to sve ne-čovječno, stane ti pamet da se zapravo i zaista događa, evo, dok ja tipkam!

    'Vladavina žena' je samo muška kovanica.

    Tek u balansiranoj zajednici, namjerno neću reći društvu
    (jer ono podrazumijeva danšnju postojeću postavku, i podrazumijeva krutu hijerarhiju kakve smo se u svemu i previše nagledali),
    dakle u balansiranoj zajednici u kojoj su osobi omogućeni njezini načini, u takvoj zajednici žena može konačno prodisati.

    Što se mene, kao živuće predstavnice ženskog roda tiče, to podrazumijeva takav radikalni zaokret u kojem ni sunce ne mora više na nebu sjati, ni kalendar ne može više ovakav postojati, niti se vrijeme mora brojati kako ga brojimo, ništa od današnjeg svijeta ne može opstati.

    Kakvo j****o vladanje nad drugima?
    To bi bilo i dalje isto društvo,
    društvo izgrađeno na muškom principu, samo s drugom maskom. To nije dovoljno, i to, na koncu, nije više zanimljivo.
    K tome je i opasno. Ne valja, kako vidjesmo.

    Promjena!!! (Lilianke 30.06.2023. 08:16)
  • Rekao je drug Ajnštajn da rješenje problema neće doći s iste one ravni koja je problem kreirala.

    To se i očekuje, rješenje s druge ravni. (Lilianke 30.06.2023. 08:26)
  • Eh, da svi razmišljaju tako ...

    A i Einstein je to onako, teorijski; recimo Alex Veliki (čvor) i Kolumbo (jaje) su u praksi rješavali stvari s druge ravni; samo kaj je nekako bila kriva ravan, ili je takvom postala :)).

    Uglavnom, ne bu dobro, bar ne u svijetu; upravo zbog toga što sila ne da zaživjeti ovome što si opisala. No, ničija nije do zore; izgleda da zaista treba umrijeti da bi se živjelo. Prvi korak za spas svijeta jest priznati da je davno već otišao vrit, da se iz toga sam ne može izvući i da u njemu nema puno vrline. Tko to sam sebi ne može priznati, taj možda ima razuma, ali nema srca :). (j. 01.07.2023. 11:24)
  • @j;
    '.........izgleda da zaista treba umrijeti da bi se živjelo............'

    Bit će da - da.

    Sva sreća pa smrt ne postoji.
    U protivnom, stvarno ništa ne bi imalo smisla,sve bi bilo izgubljeno već u startu. (Lilianke 02.07.2023. 01:41)










  • 1161














    - 20:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

    jučer

    823












































    1193


    1193



    1193
    - 10:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #
  • Još malo tupljenja sa tom uspjenjenom vodom. Meni je to opčinjavajuće, pa ste prisiljeni gledati to samnom. :D (Lilianke 25.06.2023. 10:41)
  • baš se mislim.......pa se mislim , ali evo odgovora u komentaru (Donabellina 25.06.2023. 11:13)
  • @Ane, a kaj si misliš? :-P (Lilianke 25.06.2023. 20:06)
  • svježina i ljepota :)) milina za čovjeka. (Galaksija 26.06.2023. 21:49)
  • @Galaksija; istina! Baš osvježi, pročisti, čak i samo gledanje u njega, čak i sam boravak u blizini ! :)) čak i taj huk i šum su mu ljekoviti :) (Lilianke 27.06.2023. 09:41)
  • petak, 23.06.2023.

    26 sekundi pred kišu


    Ovo su fotke sa potoka Blizneca
    imala sam ideju ponovo ići na seansu fotografiranja do šume
    ali me prognoza i skupljajući oblaci
    nisu baš, ono, ohrabrivali...
    I mislim si,
    pa ništa, doći ću do tamo, sparkat ću uz stazu
    neću odmaknuti daleko
    i slične ideje :)))))
    Kad sam došla veće je puhalo
    lišće letjelo ko da je jesen,
    a nekoliko genijalaca mojeg tipa je kretalo u šumu, zabrinuto promatrajući nebo :))
    Ja sam požurila na ogradu potoka,
    ako škljocnem triput prije nego okine grom, ja zadovoljna :))))
    Ne moram niti reći da je u šumi puno bučnije kad vjetar puše,
    a potok dodatno šumi i to,
    imaš dojam da će ti svaki čas nešto doletjeti put pametne glave.



    Doletjela sam u auto sa prvim krupnim kapima kiše,
    seansa je trajala dvadesetišest sekundi
    zar to nije rekord?
    :))))))))





    Jako sam zadovoljna fotkama,
    moj dragi mračni potok. :)))



    676












    581












    811













    729

























































































































    VJETAR:
    889










    - 19:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • Vani puše apokaliptični vjetar, da Allah sačuva!
    :D (Lilianke 23.06.2023. 19:11)
  • Ima tu i uzavrele kafe i srebrnine i pivske pjene, za svakoga ponešto. :) Ova obojadisana mi je ipak najdraža. Zadnjih godina nas pred svaki pljusak ili obično ljetno nevrijeme toliko isprepadaju u medijima kao da dolazi apokalipsa. :) (Mariano Aureliano 23.06.2023. 20:33)
  • @Mariano,
    ja se, općenito, strašim groma (ako hodam po vani ili vozim -znam, znam faradejev kavez bla :)) ali uvijek si mislim ako u moju kramu opali grom, planula bi ko baklja :))), iako potajno se pitam kako to mora biti ako te grom strefi :D (u tjelešce). A osim toga, ovdje ima običaj trgati grane sa starih stabala koja nitko ne održava, orezuje...pa je donja cesta uvijek nakon oluja prepuna slomljenog granja, dakle, nije baš jako pametno onuda voziti i drago mi je kad ne moram baš van po dotičnim vremenskim uvjetima.

    Zanimljivo je kako svaki kvart ima svoj doživljaj :))) Zadnja oluja, ja sam bila sa mamom u Ključić Brdu (iza V.Gorice) , kod nas doma je puno grmilo, malo padalo. Kod buraza , dva brda dalje luđačka tuča, a kod mame kad smo se vratili (Sljemenski) potoci teku ulicama, poplavilo sve što je moglo...

    Dakle, kako ti se posreći, kao i s brojnim drugim stvarima. :)

    Zadnjih godina nas pred svaki pljusak ili obično ljetno nevrijeme toliko isprepadaju u medijima kao da dolazi apokalipsa. :)
    Moraju nečim, to im je uvršteno u opis radnog mjesta - prepadanje javnosti :D (Lilianke 23.06.2023. 21:07)
  • dobro si to ti na brzihen odradila
    ja ne znam procijenit kojem bi motivu pasalo da je c/b :( (delicatus 24.06.2023. 01:15)
  • ne bi ja otišla na kijamet da me Clooney čeka u šumi :))) (smjehotvorine 24.06.2023. 07:39)
  • @delicatus, hvala, hvala, ali, nadala sam se boljemi većem...možda čak i sada odem :))) C/b, kao crno-bijelo? Nisam ja to odabirala, to tako nekako izgleda samo od sebe :D

    @Smjehotvorine, :)))))
    U moju obranu, kijamet je tek bio u zamectima i upitan :)) kad sam iz kuće krenula, do tamo se raspuhalo, al onda je samo odjednom POČELO :))))))))))

    Nego, ni meni Clooney nije nešto :)), meni više pašu osobe sa nekim karakternim /osobenim ctrama...npr. Joakin Phoenix:))) recimo on bi vrijedio trpljenja grmljavine uokolo :))) (Lilianke 24.06.2023. 11:04)
  • Kako bilo, danas je irsko ljeto u tragovima, i život je opet životniji; ako ono što smo trpjeli recimo od ponedjeljka ili utorka, svakim danom od osam ili devet ujutro pa do osam ili devet uvečer - životom smijemo zvati. :))

    I još, moram pohvaliti tvoj trud. Nije to samo borba sa munjama i rizicima ovoga iznad i izvan nas; to je ipak prije svega toga - borba sa onim što nas u nama samima drži, straši i koči; odsjaj olujnih oblaka u pitomim bliznečkim vodama o tome najbolje svjedoči :)). (j. 24.06.2023. 18:05)
  • Pozdrav, @j, hvala na pohvali.....ali.....trud je posljedica nepostojanja alternativne, lakše rute. :)))
    Kao i svima, nisam ja ništa posebno.
    :) (Lilianke 25.06.2023. 10:39)
  • četvrtak, 22.06.2023.

    5+1

    Šumske.
    :)***







    5:

    1055

    970

    1038

    1033

    842










    + 1:

    1075












    - 11:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #
  • Šumske, jučerašnje. (Lilianke 22.06.2023. 11:55)
  • =6!
    :) (Dvi, tri riči... 22.06.2023. 21:33)
  • @2,3 riči ;
    ide ti zbrajanje :))) gotova školica, a? :))) jupi jee :)) (Lilianke 22.06.2023. 22:42)
  • Koji čudni leptir!:-) (Sarah 23.06.2023. 00:28)
  • @Sarah, pa nije čudan, puna ga je šuma u ovo doba godine :)) crni šumski leptir :))

    Jesi doma ili ,još na dalekoj obali? :) (Lilianke 23.06.2023. 01:45)
  • @ ocito ne idem u sumu;-)
    Pomažem sinu u čišćenju nove kuće.
    Preselio na more:-)
    Tako da između detergenata i krpa, još se stignem bacit u more:-* (Sarah 23.06.2023. 11:15)
  • @Sarah, bravo, bravo, vrijedna!!
    Preselio na more....s malima? (puno podpitanja koja neću ovdje)
    Samo se ti kupaj, vidim da te liječi zaozbiljno :))

    Ja moram ovdje prije odlaska (al nije to tako skoro, za nekoliko tjedana) opaliti jednu generalku kuće i to se pomalo ježim, ali morat ću..... ili možda neke djelove prije mora, a neke poslije, ne znam, morat ću pametno razmisliti jer mi se kolosalno nedaaaaaa

    Kako god bilo, javi se kad si u Zg i tako to, da ti pokažem šumske leptire :)) Sad i šumske ciklame počinju :))) (Lilianke 23.06.2023. 11:55)
  • Ovo bijelo svjetlucavo kaj se osulo, na prvoj slikci, je zbilja upečatljivo. (Mariano Aureliano 23.06.2023. 20:37)
  • @Mariano, ta prva slika, to je cijela jedna staza koju su zadnje iskopali da kamioni mogu voziti prilikom izgradnje nove žičare.

    Iako je šuma tada izgledala zaista strašno, strašno pogaženo, ogoljeno, a doslovno su i pojedine lokacije tako satrli da više nisu sličile na sebe (ne postoje više određena brdašca, staze, koja poznajem još iz djetinjstva), ipak priroda natrag zauzima svoj prostor;
    cijela ova staza po kojoj više nitko ne vozi je sada jedno more bijelog cvijeća :)) Možda ne more, možda - rijeka :)) (Lilianke 23.06.2023. 21:16)
  • Jeste li imali produženi vikend? :)) (Galaksija 26.06.2023. 21:33)
  • @Galaksija; nemam pojma, ja sam pomalo izvan tokova vremena, praznika i sličnih..............radim tek ovaj tjedan od srijede, nemam ti ja standardna radna vremena, pa nemam blage veze ništa o nikakavim produženim vikendima kako si to ljudi inače nariktavaju:)) meni je već par dana jedan te isti dan,:)),po osjećaju kao subota ili nedjelja, i čekam da počnem raditi, dakle,DA, možeemo reći da sam imala jedan produženiji vikend :)))
    Ali, to skroz nije moj odabir, tako mi je ovaj put pao grah. :))) (Lilianke 27.06.2023. 09:44)












  • 1333
    - 01:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #
  • Kriška pomorandže i listići almonda. :) (Mariano Aureliano 22.06.2023. 07:49)
  • @Mariano, :)) može, može, zašto ne......... :)) almondi :))
    to je smiješno sa mojim objavljivanjima, ponekad me spopadne da nešto učinim poput objavljivanja ove slike, a ovo je bilo posebno zbunjujuće nakon svih dubioza sa postom prije (vidi tamo komentar). Jednostavno dobijem osjećaj da to TREBAM učiniti,pa i učinim, iako zapravo nemam neki bolji razlog od tog. :D Mislim reći, neki razumniji razlog. :))

    Listići almonda su popadali sa kukija od borovnice, onog u Torterie Macaron (neš naziva) na prvom katu City centra one, east, (neš naziva). (kao da nismo tu gdje jesmo. :D) Uglavnom, cookie, da, jako dobar. :)) (Lilianke 22.06.2023. 09:21)
  • srijeda, 21.06.2023.

    Lullaby of Birdland

    Dobrodošlo nam ljeto! :)
    Današnja šumska,
    dok sam hranila komarce:











    1080




    - 23:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #
  • grmi sijeva nevrijeme se sprema (Lilianke 21.06.2023. 23:49)
  • prekrasna fotka.
    obožavam ljeto, ali stršljeni u Njemačkoj će me izluditi.
    pojest će nas žive; najezda u gradu.
    zaštićene životinje... (Galaksija 22.06.2023. 00:26)
  • @Galaksija;
    Hvala! :)

    Stršljeni su zaštićeni? A što onda sugeriraju ljudima, kako da se nose s njima!? (Lilianke 22.06.2023. 00:54)
  • Veoma lijepa i nježna slika, baš ništa ne sluti na komarce. :) (Mariano Aureliano 22.06.2023. 07:51)
  • @Mariano, hvala :))
    Sada mi se čini da nije dovoljno mračna. :)) (ozbiljno) Nego,ne samo komarci, bube svih vrsta....... Pljesnula sam nešto na (goloj) nozi što me bolno grizlo, i bilo je toliko krvi na dlanu i nozi da nisam mogla k sebi doći. Morala sam to oprati s vodom i maramicom, srećom pa sam bila dobro opremljena.
    Preskočila sam zlatno pravilo odlaska u prirodu, a to je dobra odjeća i obuća, čak i da je ne znam kako vruće, a ja sam imala trifrtaljne hlače i bose noge u sandalama, baš kao da sam ih došla hraniti :))) Poslije su komarci grizli i kroz majicu, pa sam jednostavno MORALA otići.
    Ti bi, sudeći po tvom postu, poludio. Jezivo je. :D Ako je čovjek baš osjetljiv, mora se imati neki sprej, neki autan, orke su gladne, komarci su gladni....kaj se može :D

    Nego, glede fotki, ovo je prvo bio post za puno fotki, onda sam usput odlučila da moraju biti tri sa crnim leptirom plus bonus zvončići, ali su na kraju preostali samo zvončići, a mali crni leptir gore u uglu desno. To ti je tako kad se sluša unutarnji glas, a ne razum.

    A na kraju sam napustila sve skupa i objavila naranču s bademom. :))

    Možda danas objavim još štogod, tko zna :D (Lilianke 22.06.2023. 09:35)
  • Otvoriti sve prozore i čekati da životinja ode sama. Ili ga uloviti u čašu pa pustiti van.
    Kazne za ubijanje stršljenja su u velikim iznosima. Od 500 do 50 000€. Ako uočiš negdje gnijezdo, ne smiješ ga ni slučajno dirati. Treba se obavijestiti određeno tijelo koje se time bavi i onda oni vijećaju može li se premještaj uopće obaviti ili ne.
    Ista je procedura ako je gnijezdo negdje na kući/zgradi, to obično bude odobreno, ali traje. Vjerojatno kad netko sam sredi gnijezdo i to se sazna, dobije ovu najveću cifru. Vrlo vjerojatno se sazna jer tu ljudi prijavljuju jedni druge ako imaš cvrčke koji pjevaju u vrtu. -.-
    Prošlo ljeto je na šetnici su izboli 7 ljudi u sat vremena. Jedna od njih je bila trudnica s drugim djetetom u kolicima. Toliko su je ispikali da je završila u bolnici na tjedan dana. Strašno. Hvala Bogu, bebu u kolicima je prekrila i zaštitila.

    Imamo trosoban stan u potkrovlju. Naravno, po najgorim vrućinama je 55 stupnjeva jer je zgrada na južnoj strani. Imamo cjelodnevnu saunu. Krov crne boje. -.- Kad dođemo u RH, izgledam toliko ispijeno da ljudi misle kako ništa ne jedem. Nikome ne mogu objasniti koliko je vruće.
    Svi prozori, njih 6 su krovni. Veluxovi. Prečudni, mreža se ne može uopće staviti. Pokušavali smo sami, pokušavali su građevinari. Morali bi se bušiti svi zidovi. Srećom, naišao je vlasnik zgrade pa je slikao sve prozore da pita u Veluxu postoji li neka šansa za mreže. Nismo optimistični.

    Naravno, to je krov, druge bube su tu. Izbjeljivač mi ne gine svaki tjedan. Kuća nam uvijek ima miris čajevca.

    Nikad više potkrovlje. Rekla sam: prije bebe (cca. 1.5 - 2 godine, ako sve bude normalno i zdravo) želim van odavde. Ne mislim riskirati da mi potomak ima konvulzije od toplinskog udara jer bi to bilo za bebu skoro kao ostavljanje u kipućem automobilu... Ili riskirati da mi bude ispikano od stršljena. Ni misliti. (Galaksija 22.06.2023. 12:55)
  • @Galaksija;
    lijepo je živjeti u uređenom društvu, ali kad uređenje preraste u preuređenost, presofisticiranost i počne se kositi sa zdravim razumom, neka nam tada Bog pomogne!!!

    Oh, koliko je takvih nesuvislih primjera danas na svijetu, koji su normalne stvari, poželjne stvari istjerali do ruba i pretvorili ih u sprdnju, grotesku, idiotizam.....................................................

    A kako bi netko znao ako utabaš faking stršljena?

    prošle godine stršljeni su napravili gnijezdo u mojoj fasadi, ušli su na spoju zida i nosača klime.
    Naravno, otišli su ISPOD ljušture fasade, bušeći stiropor.

    To je standard za sva takva gnijezda kukaca, da buše pod fasadu, rujući u mekom stiroporu. Njima idealno.
    Baš me zanima kaj bi drugovi Nijemci na to rekli, 'bravo, super, pusti ih nek ti unište fasadu koliko god žele, a pri tome, budući da su 2 metra od ulaza u kuću, pazi stalno da te ne izbodu' ?

    Kupila sam neki otrovni heavy duti sprej, koji bi trebalo sprejati sa maskom na licu i rukavicama na rukama, i dala šogoru da ga uspreja u rupu gdje su ulazili.
    To je napravio navečer, kad su svi bili unutra i manje aktivni.
    Pustili smo preko noći, a ujutro sam se ja obukla u sve postojeće odjeće, stavila zaštitne cvikere, masku na lice, rukavice , SVE, bila sam umotana od glave do pete da mogu u miru raditi, legla na stazu, jer je to sve skupa nisko, blizu poda i vrlo nespretno, i onim pištoljem za istiskivanje pjena istisnula CIJELU TUBU neke građevinske pjene za zatvaranje rupa, toliku su bušotinu napravili ispod.
    I pustila da se sve stegne.
    Odonda ih nema.
    Nadam se da ove godine neću imati takvih vražjih akcija.

    Želim vam normalni stan, sa normalnom klimom, bez kukaca i drugih beštija, sa mrežicama na svim prozorima, sa sjenilima za zaštitu od sunca, sve lijepo , dobro i čovjeku ugodno.

    :)** (Lilianke 22.06.2023. 15:19)
  • Gladna za dodirom

    Čitam kod @Mariana ovaj DIVAN POST
    i pada mi na pamet milijun stvari za napisati
    pa se premišljam da li da tamo komentiram i zatrpavam ljude svojim issuesima
    (tako danas govore mladi, svaka druga riječ na engleskom :)) )
    ili budem civilizirana,
    te drobim i kukam ovdje o svom trošku :D

    Dakle, deprivacija dodira.
    Nisam pojma imala da takvo što postoji, dok se nije dogodilo da osjetim na svojoj koži :))
    (all pun intended).
    Dok se sa svojom bliskom osobom svakodnevno milijun puta dodirneš a da niti ne znaš,
    niti ne obraćaš posebnu pažnju,
    niti ne brojiš,
    dotle stalno u banku dodira, na svoj račun malo po malo dodaješ depozit
    koji te hrani.
    No, ako se prekine izvor priljeva,
    nakon što prođe neko vrijeme i sve što je bilo u banci se usput potroši,
    odjednom osjetiš svu suhoću bivanja lišenog dodira, slatkoće nježnosti, osjećaja potpore.
    Čitam razne članke na tu temu;
    ne piše mi se dobro :D
    Depresija, anksioznost, problemi sa spavanjem, frustriranost i agresivnost,
    nezadovoljstvo, nemir;
    pitam se, primjeti li se štogod sličnoga i kod mene već!? :)))))

    Jasno, dodir nekog drugog, primjerice , kćeri, ili majke, ili frendice,
    Maje koja vas masira
    ili dodir sa aktivistima na ulici koji dijele zagrljaje prolaznicima (jao!!!)
    ne nadomješta stvar,
    dodiri bi trebali biti (barem tako ja osjećam za sebe) s onim nekim s kojim ste intimno otvoreni i bliski
    u svim smislovima (ne samo seksualnom, mamicu vam :D postoji milijun faceta bliskosti)

    Ta glad za bliskim dodirom ide daleko dalje od puke gladi za intimnim činom seksa,
    ona podrazumijeva toliko tih nekih emotivnih i psihičkih podupirača svih vrsta
    da zaslužuje svoje odvojeno mjesto u shemi stvari.
    Otprilike kao što kruh i kolač spadaju u istu sortu hrane ali nisu isto.
    Pri tome je dodir kruh. :D

    E sad, nakon ovog kratkog uvoda, dvije sitnice koje sam bila mislila napiati tamo, al evo pišem ovdje.
    Pa ja sam si prije kratkog vremena kupila beblju (za bebe) dekicu!!
    Bila je tako neodoljivo mekana da nisam mogla odoljeti. :)
    I spavala sam s njom onako, preko prsa i oko lica, koliko je divna i ugodna na dodir.
    (trenutno ne, prevruće je za to)..... nisam ni znala de je to jedan od postupaka samoliječenja :))
    A jutros sam se sjetila kako sam kao dijete,
    upravo kao maleni Linus u Charliju Brownu,
    nosila sa sobom svoju krpicu i sisala palac.
    pea019-2
    Roditelji su se brinuli i prijavili me doktoru,
    a taj je rekao nek samo vode računa da je krpica čista a ostalo je faza i proći će već nekako...
    Oni su to i činili, i time me nenamjerno odvikli od cijele stvari.

    Naime, poanta je bila da krpica ne smije biti friško oprana
    nego baš dugo držana i omekanjena posebnim potupkom trljanja između tri prsta,
    dok se paralelno siše palac slobodne ruke.
    Ta paralelna kombinacija me bacala u trans. :)))
    Najbolje su bile krpice od gaze, one su bile jako tanke i postajale idealno meke.
    :))


    Možda da probam s time ovih dana? :))






    Touch starved: Definition, symptoms,and coping
    I slično.


    - 10:28 - Komentari (19) - Isprintaj - #
  • :-*** (Lilianke 21.06.2023. 11:13)
  • Zato bebe trebaju imati u krevecu igračku u materijalu koji je
    haljina njihove mame, da bi i u krevecu imale osjećaj da je
    mama tu. A za dodir suprotonospolne bliske osobe igračka
    nije dovoljna zamjena. Treba nam ta osoba... (Lastavica 21.06.2023. 14:26)
  • Baš sam kod M. napisala da ne mogu to s dodirima. Preteški su mi s drugim ljudima.
    To izaziva u meni reakcije brzog odmicanja i govorim odmah: "dobro, dobro, dosta".
    Jedino mi je prirodan dodir supruga, sestre i brata.
    Svi ostali mi izazivaju anksioznost i paniku. (Galaksija 21.06.2023. 14:49)
  • teška tema :)
    kad se sjetim koliko sam puta bila povrijeđena, dođe mi da i ja kupim dekicu :) (smjehotvorine 21.06.2023. 15:00)
  • „Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da
    pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.“
    Pisao je to Krleža davno još, i ja sam to onda čitao (a tvoj me tekst te minijature prisjetio) – osjećajući kako mi tu još nešto nedostaje (vukla me valjda ova intima koju stari majstor spominje), ili mi nedostaje zamisliti to nešto što je u stvari tim riječima bilo obuhvaćeno, a nije izrečeno: dodir.
    Ovaj naš blog nekad tako osjećam - kao da je pisanje pisma; ja nemam potrebe podijeliti i čeznuti za nekim bliskim, za dodirom i intimom, toga imam na tone, sasvim neobjašnjivo i nezasluženo i ničim izazvano – ali nećemo sad o tome (iako bismo mogli o tome što bi bilo da toga nemam – i to se ne usuđujem niti zamisliti); no, moj smjer je nekako obrnut: vidim da svijet polako ali sigurno odlazi kvragu, a nije da se tu nije dalo štošta učiniti i još se dade; pa sam užasnut time što će naša djeca na njemu i u njemu trpjeti - i želim tu strašnu spoznaju podijeliti s nekim sličnim – pa hajde, bliskim, drugom, kako lijepo veli onaj majstor sa početka - kome bi mogao napisati to što imam napisati a da me pokuša čuti.
    Zato me, vjerovala ili ne, a vjerovat ćeš – znam ja to, ponajviše ovdje zasvrbilo tvoje hajmo reći opravdavanje milijunima faceta bliskosti (kakav predivan izraz), jer bi kakti netko mogao ovdje predbaciti onu najslađu, onu najsakriveniju i najbolje zatomljenu, varijantu seksualnosti. Netko šaljiv, ili sasvim nedobronamjeran, ili površan, ili tko zna kakav, mogao bi ti predbaciti da ti u stvari želiš tu i takvu vrstu dodira, pa se moraš unaprijed braniti, o Bože moj. Kakav predivan tekst, pun čežnje, možda negdje i tjeskobe ali i iskrene potrebe da se opjeva ta i takva ljepota; možda najljepša i najsnažnija na našim putevima – jer samo ljudi koji su imali pa nemaju znaju što su izgubili, da se ne lažemo, to valjda smijem reći da nikoga ne naljutim: i zato mene moja Najdraža od svega, kako sama kaže – sebično traži još samo jednu stvar – da je pustim odavde otići prvu („nećeš mi valjda još i tu spačku napraviti da moram pred smrt ulaziti u hladan krevet“). Tako bi onda ljudi rekli: kada me uhvati filozofiranje, najbolji lijek je dobar seks; a ja se na to usuđujem napisati – nije baš sasvim – jer nakon dobrog seksa si kao nakon flaše vina; no, bol i govorenje o boli je najbolji lijek za sestru ili brata; razumjeti i pokušati čuti da i u njih postoji nevolja, težina, suze i tmina; pa još onda i imati snage o tome govoriti – ne samo sebi u ogledalo ili onome bliskome, kome vjeruješ; e to je vrijedno.
    Mislim, nemoj me pogrešno shvatiti, nisi ti nimalo tome kriva; društvo je takvo da tu svetu ljepotu dodira uvijek upliće i uokviruje u neke prihvatljive oblike i kanone protkane korišću, vrijednošću i tko zna kojim još imperativima; pokušajmo zamisliti svijet u kojemu bi se ljudi puni nježnosti i potrebe za davanjem – a ne uzimanjem – dodirivali i bodrili na taj način jedni druge: izdrži, opusti se, pronađi sebe i svoj mir a da ne bude na račun drugoga, sestro i brate; vrlo dobro znademo što nam treba – i nećemo to krasti; nećemo varati, manipulirati, kupovati i prodavati to nešto, to sveto i lijepo – nego ćemo davati ne pitajući koliko smo primili; jer pored svih - ima ovdje još jedno tijelo koje kuca i drhti i pjeva snagom mladosti i iskrenošću djetinjom, ne razmišljajući o tome koliko ima, kako izgleda, čime bi se to nešto moglo u ovom našem velikom trgovištu jeftino kupiti ili skupo prodati.
    .................. (j. 21.06.2023. 17:20)
  • Svijet u kojemu bi ljudi dodirivali druge ljude da ih podupru, a ne da ih vide kao protivnike – bio bi svijet u kojemu ne bi trebalo reda i zakona, stege i pravila, tabua i zabranjenih tema, varanja i manipuliranja. I to sam katkad doživio – sa ljudima koji mi toliko ne bi trebali ili čak možda niti smjeli biti bliski: recimo, na beskrajnim bicikliranjima u nedođije ili penjanjima na vrhove sa frendom u nekoj ranijoj dobi, kada smo bodrili jedan drugoga kao mravi cvrčke i cvrčci mrave, dodirujući se za ramena i brišući jedan drugome znoj i pokazujući na sprud pored potoka u hladu u kojemu ćemo se odmoriti i prikupiti snage za dalje. Dobro, tada smo gotovo pa očajavali kako naše dragane ne razumiju i ne prate nas na tim bijegovima – jer, mi smo razumjeli svijet kao mjesto sa kojega se bježi u prirodu da se nakupi snaga; svijet nije idealno mjesto, uvijek nešto čovjeka kljuca; ja sam desetljećima lutao i hodao i dokazivao što sam već imao za dokazati – a sada mi je od toga preostala jedna jedina stvar, da ne moram više nikuda bježati, jer sve što bih bježanjem naći mogao - tu je, samo kada ruku podignem pronaći ću to uza se. Zašto i kako mi se to posložilo, to nemam pojma; možda nekakve veze ima i to što sam se trudio ne željeti ljudima oko mene zlo ili jo važnije – ne radovati se kada bi im zlo došlo, nego ako nekako možeš, pomoći. No, čovjek se smrzne kada vidi koliko je oko njega baš dobrih ljudi koji samuju, pate, nemaju mnogo toploga i prisnoga oko sebe – a ne možeš ih za to kriviti, ne zato što nisi sposoban suditi, nego zato što jasno vidiš da su upali u nevolju koja ih tišti. I onda bi čovjek s pravom rekao: svima će kucnuti tmina, stvar je zapravo samo u tome kako se s tom tminom nosimo i trudimo oko toga. Lako je to meni ovdje i sada reći, a paklenski je teško činiti.
    Eto, to što je loše - sve bi to otpalo sa drveta života kao suha i nepotrebna grana – i svi znamo da se to nikada desiti neće, jer to je pusti san. Ljudska je priroda kvarljiva, i čovjek čovjeka u takvom društvu kakvo jest - trpi i ima zato da mu bude koristan, a ne da mu bude brat s kojim bi dijelio posljednju koricu kruha, osobu koju voli ili milijun nečega nedosanjanoga.
    Eh, da. Tek takvim i tim dodirom mogli bismo onda, kako je to lijepo napisao Mariano (da, vidio sam taj njegov tekst kada sam ustao jutros u šest, i cijeli ga dan vrtim u glavi - toliko je vrijedan) graditi svijet u kojemu bismo dotakli duh, a duh je sila – da, duh je sila, prava sila; mogli bismo biti ispunjeni jer bismo tijelom došli do pročišćenja, oslobođeni potpuno stege i ispitivanja uma. Mogli bismo i mogli smo – ali nismo. Propuštamo i propustili smo taj divan san kao pijesak kroz prste, pa još jedino u čudo možemo vjerovati, ako poželimo – da će se ono pobrinuti za ovaj svijet i ljude do kojih nam je u njemu stalo – a što ih je više, i mi smo nekako u njemu stvarno bogatiji - i da neće dopustiti previše bolan i neizdrživ konac.
    Jer, u protivnome, što je onda ovo sve zapravo bilo? Drhtaj ili dva, časak punine i spokoja i ocean nemira, straha i boli. Pokoja suza i lijepa riječ; tuđe znanje što smo ga koji put usvajali kao vlastito, zahvaljujući na toj krijesnici znanja i dobre volje; a nakon toga pustoš, led i tmina. Ništavilo.

    - - - - - - -

    P.S. Da, bilo je pola deset navečer da Ona ne zamijeni noć za dan - sa Tejloricom i Burtonom, kuhao se saft za današnji ručak, za koji sam ja, sakloni Bože, nasjekao luk i natočio naš paradajz iz flaše i usuo začine, pa se danas samo skuhalo tijesto da ne stoji previše na nogama, a hrti nije baš skroz naskroz svašta; ima katkad nečega na tom javnom servisu što čovjeku koristi. Recimo, napraviš screen mirror sa moba na tv, i onda gledaš nešto što valja (a ima i takvog čega na javnoj televiziji, osobito na Trećem, i još raznih Netflixa i čudesa sa pretplatom, kao da uostalom HRT nije takav), pa sve to instaliraš na mob i sa moba projiciraš na tv, a ne moraš – što je meni osnovna prednost - gledati u doba u koje oni odrede, nego imaš sedamdesetidva sata od emitiranja pa pogledaš kad tebi odgovara. Kaj veliš, nije loša ideja? :)) (j. 21.06.2023. 17:20)
  • @Lastavica;
    A za dodir suprotonospolne bliske osobe igračka
    nije dovoljna zamjena.

    Naravno........

    @Galaksija; srećom, pa su u današnje vrijeme takvi uvjeti da je popularno izbjegavati nebliske kontakte.Imam jednu nećakinju koja ima isto tu problematiku, nježnu kožu imaju nježne duše, spram kojih se nešto grubo odigralo, i probudilo oprez sustava.

    @smjehotvorine,
    nije loša ideja, daje određenu ugodu :))

    @j;
    hvala na lijepim komentarima, zaista lijepim komentarima ................
    .......
    Neka je gospođi bolje i neka se brzo oporavi, želim!
    .......
    Recimo, napraviš screen mirror sa moba na tv, i onda gledaš nešto što valja (a ima i takvog čega na javnoj televiziji, osobito na Trećem, i još raznih Netflixa i čudesa sa pretplatom, kao da uostalom HRT nije takav), pa sve to instaliraš na mob i sa moba projiciraš na tv, a ne moraš .....
    ahahahaaa to ti meni sugeriraš da si ja napravim?
    Baš me zanima, zna li tvoja gospođa to napraviti, ili si ti taj koji u kući obavlja tehničke stvari?

    Radim što moram,a i taj minimum mi je odiozan, jer tu spada sijaset stvari koje uopće nisu prilične za jednu ženu da ih radi. Ali jebiga.

    A to je cijeli jedan novi post.
    :(( (Lilianke 22.06.2023. 00:09)
  • Ova Maja koja nas masira me je sad zaintrigirala. :)

    Nego, nisam baš shvatio, kažeš da si prije kratkog vremena kupila beblju dekicu i da su te onda roditelji prijavili doktoru zbog postupka trljanja iste između tri prsta te stavljanja na prsa i lice, dok se paralelno siše palac slobodne ruke. Molećulepo da mi se pojasni ako mi je nekaj promaknulo.

    Aaaa, tek sad nakon trećeg čitanja vidim da piše: "A jutros sam se sjetila kako sam kao dijete (...) nosila sa sobom svoju krpicu i sisala palac." U brzini čitanja ja sam zbilja bio pomislio da su te sad kao odraslu osobu prijavili doktoru! :)))))

    Nego, najvažnije mi se ipak čini da čovjek nije depriviran od dodira u djetinjstvu. Djeca obožavaju dodire roditelja, sve vrste dodira na svaki mogući (dakako prihvatljivi) način, nikad im dosta dodira, a to se vidi i kod mladunčadi u životinja - lavić ili tigrić stalno visi na svojoj majci, gricka joj uho, rep, njušku ili šapu, penje se na nju, neprestano traži i treba dodire s njom. Tako je i kod majmuna, kod svih životinja osim možda vrana. :) No jasno je da i odraslima trebaju dodiri i da deprivacija od njih svakako može biti veoma bolna, bez mogućnosti da se čovjek na to privikne. Ostaje još mogućnost da se kundalini digne iznad solarnog pleksusa, u srce i više, tada još samo dajemo zagrljaje, više nam ne treba da nas netko grli. :)) (Mariano Aureliano 22.06.2023. 07:37)
  • Ma ja sam odlučila da više neću niš čitati. Samo otkrivam svoje nove poteškoće i nedostatke. (Iznajmljivačica 22.06.2023. 08:54)
  • Meni je skroz dobro kako si ovaj sjajan tekst o nedostajanju druge osobe u našem životu i o svim tim podrazumijevajućim intimnostima i "olakšavajućim okolnostima" (dok je drugi tu) raznih vrsta - završila: ipak u humoru, malo crnjikavom, ali ipak humoru.
    ...
    Ne gledam čestu u budućnost, ali iz prošlosti znam koliko je teško naći baš tu osobu... I koliko je vremena i "rada" potrebno da se takvo nešto "stvori". Nemoguće je išta savjetovati, pustiti drugog koji ce biti taj je teško, a još i teže zbog proživljenog iskustva. Ne znam, tu svatko traži svoj put i svoje načine. (Dvi, tri riči... 22.06.2023. 08:56)
  • @Iznajmljivačica , hahahaaa, ispričavam se ako sam dodala neku kap u neku čašu. Žao mi je!

    :)

    @Dvi, tri, ste se vratili s mora? :D :-P ?
    Jučer kad sam pisala post, nekako sam samo iznosila činjenice, stvari kako već stoje. Nije tu bilo posebnog tužnog momenta, ali to nedostajanje, ono nije tužno, mračno ili teško, ono gori, peče, žari, skočio bi iz kože, ima vatreni , plameni osjećaj. Ima ludilo nemogućnosti zadovoljenja. Visoko vibrira, nemirno je.
    Ludilo. :)

    Istinu kažeš, nema nikakvog pravila, sve je to kako smo si bacili grah Gore, prije Silaska. kako smo se dogovorili, kako smo smatrali da nam je najbolje, najkorisnije.
    I sad se Tu prepoznajemo, i susrećemo, unutar Igre, po njezinim pravilima.
    Dođe mi često da se pljusnem.- :D

    :))**
    Drago mi je da si natrag :)))) (Lilianke 22.06.2023. 09:47)
  • @Mariano.
    Maja te zaintrigirala. :))
    Maserka iz Avive (radila je tamo desetljeće ili dva) koja je nedavno u Novoj Vesi otvorila svoju privatnu radionicu. Po potrebi prosljeđujem broj i slično.- :)) (moja majka joj neprestano ide, i šogorica, pa i buraz, ja samo povremeno, skupo mi je to, ali, išla bih stalno, doslovno, da mogu)

    Uz standardne masaže, radi Bowen, Emmet, cupping (ono voženje čašica), školuje se za kinesku medicinu, pa radi i s onim , kako veli moja šogorica, čavlom :)) hihi (ja to ne trpim, zamisli si da te netko sa olovkom masira /stišće po leđima) (sa VRHOM olovke, jasno :D) , ALI, najbitnije je, otvorena je, pa ja slobodno meljem bez cenzure i nije previše šokirana (zadnje sam je gnjavila sa Hildegardom od Bingena i spojevima tjelesnih sustava). No, sad neko vrijeme nisam bila. :)

    .............

    U brzini čitanja ja sam zbilja bio pomislio da su te sad kao odraslu osobu prijavili doktoru! :)))))
    Drago mi je vidjeti da nisam samo ja ta koja leti koz tekstove , preskače informacije i krivo interpretira. :)))))) sad mi je lakše.

    ................

    Nego, najvažnije mi se ipak čini da čovjek nije depriviran od dodira u djetinjstvu.
    Apsolutno.
    Naša majka (moga brata, sestre i mene, ne moja i tvoja :D) je bila fizički jako hladna, nije nas ni grlila, ni ljubila, ni mazila, ni tetošila. (sada je to druga priča; kada odlazimo iz doma, ja izađem iz sobe jer ne mogu gledati kako se ona i stari cmaču, JEZIVO :D) (Sad je shvatila da je vrag odnio šalu, i da je svako zajedništvo ipak vremenski ograničeno, i da je njihovo, čini se, bliže kraju nego početku) U ranom djetinjstvu je ostala bez majke, i posljedično i skoro istovremeno bez oca, te je odrasla kako je odrasla. Ako bih je kudila, Vedran je stalno govorio 'nedam ja na svoju Zdravkicu, daj pogledaj sve ono unazad što je prošla', i istina je to. No ta istina nam nije prružila što smo trebali.

    I, da ne bih govorila kako su to riješili ili ne moji brat i sestra, reći ću za sebe da sam kroz pubertet i ranu zrelost fakat išla u ekstrem sa kontaktima. Da se lijepo izrazim. :) Očito mi je trebalo.

    No sada, nema šanse pustiti ikoga blizu tko nije TAJ.
    :)))

    Vrane se ne maze? Kljunovima? Krilom? :))
    ............

    No jasno je da i odraslima trebaju dodiri i da deprivacija od njih svakako može biti veoma bolna, bez mogućnosti da se čovjek na to privikne.
    To se treba iskusiti, da bi se znalo. :)
    Ja nisam očekivala da to baš tako bude. Nije mi bilo na kraj pameti, iskreno. :)

    Dapače, furala sam se na sedam godina apstinencije, da vidim kako je to kad te bivši muški više ne sišu svojim energetskim ticalima, i kad nemašš taj nepotrebni odliv energije.

    Bila sam spremna to prekršiti samo u jednom slučaju.

    A sada sam malo spremnija prekršiti to ahahahaaa.
    Oprosti, bolje da više ne drobim.:)))))))))

    ............

    Ovo zadnje o podizanju kundalini u i iznad srčane čakre.
    Zašto to tako formuliraš? ozbiljno? Ideja je da kada jednom podigneš energiju, ne možeš koraknuti u svijesti natrag? Ali što, tada gubiš tjelesne porive? Ozbiljno?
    Imam milijun pitanja, poglavito jer sam x puta osjetila otvaranje srčane čakre, a jednom je bilo ekstra-posebno i divno, ali to je cijela jedna druga priče.....pa ipak svemu unatoč, evo me tu gdje jesam.
    Ta tema zavređuje post. (zavrjeđuje?) (molim lekturu, ne da mi se guglati :D) (Lilianke 22.06.2023. 10:15)
  • nismo se vratili s mora, bože sačuvaj da se ikad više vratimo igdje drugdje :D.
    jedino bi bilo lijepo možda moći zaroniti sasvim, da ništa nas se ne dotiče, osim onog što baš mora, a to je, naravno - more i ništa drugo osim, osim drugog, koji je Taj: drug. drag, kako li se piše već. (Dvi, tri riči... 22.06.2023. 10:42)
  • p.s.
    tebi treba more na recept sa te ohladi i centrira, a Marianu da izliječi kožu, preporučujem: javite se svom odabranom liječniku sveopće prakse da vam prepiše more :D. (Dvi, tri riči... 22.06.2023. 10:51)
  • @Dvi, tri, ma jasno, samo se zezam:))
    niste ni išli na more, kako si se ti šalila (napisala si na svom blogu da idete na more, da te podsjetim :D ),
    i jasno da se niste vratili sa mora, jer ste na moru. :))))
    Čak i ako ste išli kamo drugdje na moru, pa se vratili doma, sveudilj ste na moru :-P

    jedino bi bilo lijepo možda moći zaroniti sasvim, da ništa nas se ne dotiče, osim onog što baš mora, a to je, naravno - more i ništa drugo osim, osim drugog, koji je Taj: drug. drag, kako li se piše već.
    Oh, LIJEPO si to sročila.
    :) (Lilianke 22.06.2023. 10:53)
  • @Dvi, tri;
    :)))
    al zadržat ću se na liječnici sveopće prakse haha :))) (Lilianke 22.06.2023. 11:03)
  • :))))
    ma ti si čudo!
    ajd bok!
    (ronim, nemam više signala. časna. rič.) (Dvi, tri riči... 22.06.2023. 11:13)
  • Jedno je otvaranje neke čakre, npr. srčane, a drugo kad se kundalini popne do nje. Čovjek naravno može zastraniti sve dok ne dođe do konačnog sjedinjenja Šakti (kundalini) i Šive (čiste svijesti) u sahasrari, no uglavnom se smatra da prve tri čakre (trtičnu, seksualnu i solarni pleksus) dijelimo sa životinjskm svijetom, dok od četvrte, srčane čakre nastupa pravi čovjek kakav je idealno zamišljen. Dakle, jednom kad se kundalini popne iznad solarnog pleksusa čovjek postaje biće nesebične, bezuvjetne ljubavi, transcendira (životinjsku) seksualnost ili općenito senzualnost, postaje bitno usmjeren na druge, a sve manje i manje na sebe. Otvaranje pojedine čakre je sasvim neka druga priča, a i to otvaranje može biti na različitim razinama. Npr. otvoriti neku čakru na eteričkoj ravni uglavnom znači tjelesne, zdravstvene benefite, dok je otvaranje neke čakre na astralnoj, a naročito na mentalnoj ravni opet nešto drugo. To je ono kako ja to razumijem. :) (Mariano Aureliano 22.06.2023. 11:46)
  • @Mariano;

    Jest,jest. :)
    Ovo mene interesira:

    jednom kad se kundalini popne iznad solarnog pleksusa
    i
    Otvaranje pojedine čakre je sasvim neka druga priča,

    ja živim u uvjerenju da do otvaranja čakre dođe upravo zbog podizanja kundalini, no međutim, trajno zadržavanje kundalini tako visoko je nešto što se parkslom ovog 'običnog' dizanja 'skupi', kao kad tabaš put po dubokom snijegu, koji usto još i pada, ako ćeš uporno hodati istiom trasom, ipak ćeš, unatoč padajućem snijegu, ugaziti stazu ...
    bar ja tako mislim

    i ovo je isto zanimljivo:
    otvaranje može biti na različitim razinama. Npr. otvoriti neku čakru na eteričkoj ravni ....... otvaranje neke čakre na astralnoj,.....na mentalnoj ravni .....


    Zvuči logično da energetski izvori/križanja postoje na svim nivoima postojanja duše, no mislim da se otvaranja, pročišćenja,povišenja energije(ili, jasno, zatvaranja, distorzije toka energije itd) događa uvijek na svim ravnima istovremeno, jednako kako smo živi istovremeno na svim ravnima.
    Ne znam,
    tako sam si mislila do sad.

    :)

    Ako znaš drugačije, slobodno reci. :)) (Lilianke 22.06.2023. 12:09)
  • utorak, 20.06.2023.

    Najtoplije preporučam

    - 09:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • Naše divno,čudesno tjelo. Divni, čudesni mi.

    Toplo preporučem svaku minutu videa. :*******

    .................................................................. .......
    Ljudsko tijelo.
    izgrađeno po duhovnoj matrici, duhovnom nacrtu
    precizno i točno,
    custom made,
    za potrebe duše koja će ga 'voziti' u tom životu,
    nije li već samo to frapantno?
    a potom, postaje živa slika te duše,
    hodajući plakat, hodajući pokazatelj do kuda je ta duša dospjela,
    na kojoj točci svijesnosti se nalazi,
    sve je izraženo kroz tjelesne prikaze,
    posturu, zdravlje i bolesti, izgleda koji prikazuje,
    osjećaja kojeg pruža drugim tijelima (ljudima, dušama) u blizini.......
    Nije li to apsolutno ludo, nije li to da ti pamet stane,
    u čuđenju i udivljenju?
    ...............
    Kako ste vi zadovoljni svojim tijelom?
    Razumijete li da imate svu moć nad njime,
    iako je možda još ne znate koristiti do maksimuma, a možda ni uopće, možda malo.......
    ?
    Čije je vaše tijelo?
    Živite li u ideji da ste prepušteni na milost slučaju, genima, vanjskim čimbenicima?
    Zanimljivo je pitati se i tražiti odgovore u sebi.........

    Duboko sam uvjerena da razmišljanja o toj temi jako otkrivaju naše spoznaje i uvjerenja o duhovnoj stvarnosti.

    Mislim da bi si ljudi trebali pomagati uzajamno u manifestiranju svojih duhovnih kapaciteta, jako se truditi stvarati okružje pogodno za čuda i sretne ishode, u svim smislovima, svim vrstama slučajeva, bilo čemu unatoč. Suprotno djelovanje od takvog jest ono što bi vjernici nazvali đavoljim djelom, ruganje radi različitosti u doživljaju je amoralno. Grijeh. A još i veći ako si dovoljno 'velik' da bi mogao razumjeti da možda nešto može biti i ne znaš, ali puštaš egu da isijava.

    Ako vas zanima bilo koji aspekt duhovnosti,
    imam također još jedno pitanje,
    tko je vama duhovni autoritet?
    Postoji li uopće?
    Ako da, postoji li kao vanjska sila, druga osoba, koja zna bolje za vas, nego što to vi sami znate? Ili pratite sebe, i svoj Viši glas? Što radite?

    Ne tražim, NARAVNO, da itko išta odgovori,
    samo mi je došlo da na glas pitam.
    :)
    ......................................................

    :******* (Lilianke 20.06.2023. 10:23)
  • Samo da dodam, i djetetu je teško postaviti se na noge, a potom i hodati
    dok ne istrenira potrebne mišiće za te radnje.
    Srećom pa dijete nema razvijeni mentalni sklop pun ograničavajućih uvjerenja,
    jer bi u protivnom ljudska vrsta plazila a ne hodala uspravno na dvije noge..
    :)) (Lilianke 20.06.2023. 10:40)
  • neću te lagat, ne mogu sad sat i pol gledati, Najdraža je nešto bila na nekom zahvatu, još je slaba i to sve, budem ja to kaj ti veliš sad u praksi sa njom, polako, mic, po mic, prvo kavu ujutro na verandi a posle sve ostalo, i tak sam uspio ubrati tvoje pitanje, ja mislim da nešto takvo postoji, da kužiš za drugoga kad ga boli, ili tebe počne bolit tamo gdje on priča i to sve; polaganje ruku, ispitivanje i osjećanje i građenje; onda jednog dana dođeš do toga da se taj prepusti bez riječi tvome poslu i djelovanju (ili ti njegovu) i pred očima vidiš kako stvari rastu i postaju boljima; zapravo, nekako shvatiš da trebaš postati kolcem za lozu u vinogradu, da se po tebi druga loza primi i ide u vis; možda nećeš sutra doži do grozda, možda ga nikad nećeš vidjeti, ali da će se dobro dobrim vratiti, u to nema sumnje, to je moje iskustvo; duh je sila, tu nema nikakve sumnje; kako da ne; eto samo rekoh da pozdravim i da zaželim dobro, i da odmaglim dalje :) (j. 20.06.2023. 20:14)
  • @j;
    ne brini se uopće, nimalo. Pogledati će samo onaj tko se osjeti pozvanim, i to je savim, skroz i potpuno u redu. :)
    (Ja sam to pogledala u tri čina, a nakon prvog čina sam postala ovamo.............. osim toga, to su sat i pol vrijednih stvari, ako bi htjela biti zla i opaka , spustila bh ti i rekla da je više šteta gledati nogomet sat i pol, nego ovo poslušati :-P .
    Ali, samo te kurim, svakome njegovo, kako veli McCartney, live and let live))

    Slažem se da trebamo biti kolac za vinovu lozu, pa čak i ako stvarno nikada grožđa ne dočekamo.

    Ukoliko smo u paru.
    Ukoliko nismo, onda ne znam što točno trebamo biti. to je meni jedna zagonetka.

    Od srca želim gospođi brzi oporavak.idi tamo, sjedni uz nju i primi je za stopala, kog vrapca uopće tražiš na blogu!?

    :) (Lilianke 20.06.2023. 20:37)
  • (zapravo, sad kad si razmišljam, veli live and let die :))) ) (Lilianke 20.06.2023. 20:40)
  • spava, umorna je, obećal sam joj Burtona i Tejloricu oko pol deset sa hrti-ija kad se probudi :)))

    gle, par ili nepar, ali primi se netko uvijek, znaš ti na što ja mislim, ti si isto jedan čokot na koji ide loza gore, i ja uopće nemam nikakve sumnje u to da će ta loza ići gore, samo će trebati vremena da se to uopće skuži :)))

    i na koncu, kaj se tiče obrazovanja, znam da te to muči, sjetio sam se jedne predivne pjesme onoga Šibera, Resursi i budale, stavil sam je kod sebe još davno na blog a mislim da je sjajna, sjajna

    Djeca danas idu u škole
    Da postanu resursi na tržištu rada –
    Baš sam tako čuo
    Sinoć u reklami
    I pomislio da je možda
    Neodgovorno da
    U vezi s tim
    Dajem bilo kakve savjete
    Kao što sam prije nekoliko godina dao
    Jednom pametnom omladincu
    Koji me pitao što mu je činiti
    I gdje otići
    A da nešto nauči
    I nešto postane.

    Ja mu rekoh da je to posve nebitno
    I da je njegov život puno veći od toga
    Da bi ovisio o tome gdje bi se trebalo otići
    Da se nešto nauči
    I nešto bude
    Te da se ne brine
    Jer se u tome
    Uopće ni ne može pogriješiti.
    Važni tokovi teku posve onkraj
    Svega toga
    Jer život nimalo ne sliči šahu
    Da bi se u njemu moglo
    Povući krivi potez
    I pogriješiti
    Ili pobijediti.
    Ishodi su takvih igara
    Uglavnom nevažni
    Za ono što jesmo
    I što ćemo biti
    To je posve nevezano za resurse.

    Resursi nemaju baš ništa s tim.
    Ne znam zašto me ta djeca
    Uopće išta pitaju
    Valjda još nisu shvatili
    Da sam budala devetnaestog stupnja
    I da, općenito,
    Nemam pojma o resursima. (j. 20.06.2023. 21:02)
  • @j;
    obećal sam joj Burtona i Tejloricu oko pol deset sa hrti-ija kad se probudi :)))
    nadam se da je to sutra ujutro :))

    Pjesma je stvarno dobra, dirljiva. Hvala!

    Hrti :)) svašta :)) (Lilianke 20.06.2023. 22:41)
  • e ne stignem sad gledati, slikaj ga :) (smjehotvorine 21.06.2023. 08:02)
  • ponedjeljak, 19.06.2023.

    Bliži se

    Ljetni solsticij 2023, srijeda, 21. lipnja, 16:57, Sjeverna polutka
    Ponoćno sunce, Jonna Jinton

    1192
    - 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #







    806
    - 08:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

    subota, 17.06.2023.

    Danza del trigo

    Ili Ples žita










    - 22:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

    BUNDEK, mobitelom

    stranica:
    https://imgtr.ee/
    prvo uploadala 1234 x nešto,
    poslije ništa iznad 999 x 450
    neće ništa veliko uploadati
    NE nalazim ništa za brisanje slike, nigdje!



    https://imgtr.ee/i/YdIRA
    YdIRA.jpg














    .........................................................................................................................................................................................................................................











    bundek1234567


    stranica;
    https://postimages.org/

    Dobre strane :uploadalo 1789 x 806 px !
    Ima removal link !

    Problem:
    uploada sliku, da,
    ali je prikazuje 1280 x 576
    :(((((((((((


    ............................

    PRVO:
    kaže Nisa:


    Ja ti kopiram DireckLink i ubacim ga u već spremljeni kod koji izgleda ovako

    < img src="https://i.postimg.cc/JhkGcF2T/DSC-0098.jpg" border="0"width="920"alt="520" / >




    TO je najbitnije ako čovjek NE želi da mu se na kliktaj slike otvori stranica gdje je uploadano (mislim)
    KOD je sve ono što nije DIRECTLINK (koji je sve od https do jpg)
    Kod je bitno znati.
    TAKOĐER, da bi link uopće radio, treba maknuti razmake u njemu!!


    DRUGO:
    na stranici Postimages treba otvoriti do kraja uploadanu fotku i tek tada uzeti njezin directlink,
    ako je se ne otvori do kraja, daje link za točno onakvu kakvu pokazuje!!! Tko bi to rekao!















    (Zapravo je začudno da je moj mobitel, taj krš, ovako uspio slikati,
    čak i greške u slici si zamišljam lijepima :)) )

    806


    806


    806





















































    Ovdje je telefon konačno kapitulirao.

    806



    - 15:25 - Komentari (21) - Isprintaj - #
  • Kad stabla hodaju. :)

    Btw., jutros sam ti ispod jednog posta napisao poduži komentar, kad ono - zabrana komentiranja. A i čini mi se da je sinoć tu bila neka poduža Pjesmica, a sad je više nema. (Mariano Aureliano 17.06.2023. 17:00)
  • Bila sam u depri jučer. (Lilianke 17.06.2023. 17:33)
  • @Mariano,budući da si rekao da nikad nećeš savladati taj MIOC program, napisala sam ti detaljno kako uploadati fotku.
    No vidim da ti zapravo nije trebalo, kako sam i mislila.

    Svejedno sad, otišlo skupa sa ostalim ća. (Lilianke 17.06.2023. 18:07)
  • i ja sam na postiage.org ali............meni nije tako kao tebi (Donabellina 17.06.2023. 18:09)
  • Da, pročitao sam to, čak i kopipejstao sinoć u mail ako će mi zatrebati, i htjedoh ti se jutros lijepo zahvaliti, ali - nisam imao gdje. :)

    Evo ako mi ne vjeruješ:

    1. pretpostavljam da imaš u kompu neke fotke. Za isprobati stvar, čisto da vidiš kako to ide, trebaš imati neku fotku srednje veličine (da se sada ne bismo bavili problematikom veličina fotki nego samo uploadom i postanjem slike), ako nisi ziher kakve su ti te koje imaš ili ako ih ne znaš smanjiti, slobodno kopiraj ovu sliku iz mog posta , ta je 1234xnešto piksela i dovoljno mala.

    2. otvoriš ovaj @V-in post:
    https://blog.dnevnik.hr/fragmenti2/2023/06/1632416603/stalno-neka-dra ma.html

    3.gdje piše '1.Korak prvi' je adresa stranice na koju ćeš uploadati fotku,postoji link, otvori to.

    Ne moraš se nikako sign in-ati, niti prijavljivati na ikoji drugi način,odmah će ti se otvoriti ta stranica koja je potrebna.

    Piše velikim slovima da 'Drag and drop or paste images here to upload' (to nećemo) i odmah ispod sitnije da možeš 'browse from your computer' (to hoćemo), na to klikneš i otvorit će ti prozor poput onoga u blogeditoru, gdje po kompu tražiš fotke za uploadnje, klikneš na fotku, ona će se učitati.
    Kodovi za ugradnju će se izlistati odmah ispod slike, na istoj stranici.

    Potom pogledaj točno što je @V zaokružila na slikama svog naputka,sve će ti biti jasno. Kopiraš si taj Full image HTML kod,
    zaljepiš ga u blogeditor,kao što bi zalijepio ugradbeni kod (embed code) za video da ga stavljaš u post, i jednostavno objaviš post.

    Ovu stranicu koju si koristio za uploadanje pogasiš i zaboravišna nju do idućeg puta, ona je bila samo sredstvo da se slika pojavi na internetu.


    :) (Mariano Aureliano 17.06.2023. 18:16)
  • Oprosti :)
    Malo sam luda, imam fakat velikih briga, pa divljam. :)
    ček da riješim ove faking slike, pa se javim normalno. (Lilianke 17.06.2023. 18:24)
  • Lijepo, priroda (o zdravlju i promjenama navikam znamo 17.06.2023. 18:27)
  • @Annaboni; ne znam tu stranicu koju si spomenula. Pogledati ću je ako bude potrebe.
    Meni je samo nit vodilja da stranica hoće uploadati velike slike,eto, ako je duža stranica do 2000 piksela, neću tražti kruha pored pogače.
    Žao mi je da smo morali preokrenuti načine djelovanja, u zadnjih par godina stalno nešto moramo, iritantno mi je do neba.

    @O zdravlju...;
    Hvala, stvarno je.
    trebala bih češće u prirodu, danas sam to u tom blatu uz baru osjetila.

    @Mariano;
    jučer sam imala meltdown, dobro da mi blog ko takav još stoji na mjestu. :)

    Strašno me frustrira nekoliko stvari koje ne mogu riješiti.

    Kraj sezone, i ovijek taj osjećaj prolaznosti vremena, neminovnosti, pozdravljam se s nekim kolegama, jedna komentira kako smo ostarili, jedan govori da se vidimo odmah sad, na jesen, i potpuno je u pravu, to i bude odmah sad, ovogodišnja, pa ona iduća ........
    I onda kraj školske godine, ko da je bila seansa vađenja zubi na živo, a ne treći srednje, te loše ocjene, ta nezainteresiranost, taj trud da se ne uloži ni zeru više nego samo najminimalniji minimum da stvar samo prođe, pa onda pomirljivost, taj otpor, pa onda to adolescentsko nehajno držanje, pa onda uzimanje na sebe sve njezine frustracije (a mislim, i red je da je uzimam,tko drugi bi trebao)
    U jednoj rečenici: ona je anksiozna i pogubila je svo samopouzdanje, a ja joj ne znam pomoći i to je glavna tema svih naših prošlogodišnjih i ovogodišnjih pjesama. Ove godine je nešto bolje, ali samo nešto.

    Pa onda danas c1 test iz engleskog; cijeli dan sam vozala lijevo desno preko cijelog grada po suncu jer se test odvija u četiri odvojene faze, na koncu sam ZASPALA čekajući u autu na parkingu pred školom (dakle.......), sa spuštenim prozorima, full na suncu, iz mobitela je mrmoljila Marisa Peer o nekakvom manifestiranju zdravlja, mogao je bilo tko uzeti bilo što iz auta (mene ne, jasno :D) pa me Dijete probudilo i odonda me glava RASTURA,
    i ovo sa slikama je jedan prisilni napor i ne mogu naglasiti kolko mi je drago da sam barem to razriješila.

    Jer u svim tim situacijama (koje nisam navela) (a još su tri velike frustracije) za održavanje minimuma normale, jako mi je bitno da barem te sporedne stvari funkcioniraju normalno. Jer kad i male stvari počinju za**bavati, onda se svo ovo civilizirano podnošenje velikih stvari u trenu ruši i prijeti općom katastrofom.

    Inače, svaku večer ili barem kada stignem hodam. :)
    već sam sad u onoj fazi da nemam inicijalni otpor, jer je stvar pomalo prešla u naviku.
    E, sad si zamisli takvo jedno hodanje uz lijevanje suza, sve marširajući među ljudima i autima. I tona papirnatih maramica , pune ruke... :)

    Eto, tako je to bilo. (Lilianke 17.06.2023. 19:03)
  • A mišmica moja:-((( pročitala sam komentare, ne komentiram ti tako slike, slike su lijepe.
    Već znam kad se nemre komentirati, da je nekaj, samo kaj se sad ja brinem i za tvog starog, slično ko za svog, moram se rješit tog svog glupog običaja...

    Srećom, ljetujem s realističnom Vodenjačicom, koja se bavi prizemnim stvarima( čitaj realnim, normalnim), tak da ja mogu još malčice meditirati, moliti, plahutati, raditi herbarij;-) i jako upijati more...i svu njegovu ljepotu.

    Želim ti da prihvatiš nepromjenjivo, a u tome ti priroda može jedino pomoći..

    Pusa:-* (Sarah 17.06.2023. 21:46)
  • jako me ganuo ovaj tvoj komentar, mislim da je najvažnije od svega to da ti znaš da si dala i učinila sve (a koliko ja to vidim, i više od toga); mogao bih sada tu pametovati, te školovanje ovo i učenje ono, ali svi znamo kako to ide u stvarnom životu; jednostavno ti želim da se odmoriš, da se izravnaš i uravnotežiš čim prije, nije to samo "se bu dobro" sindrom, nego ipak, nekakvo iskustvo da nema tako puno stvari u životu (mislim da te koje su u hodu, koje znače odrastanje, učenje, razvijanje) koje su ono baš totalno nepopravljive; uvijek se nekako uhvati neki rukavac, neki štrik i lijana koji odnkeud vise, pa se uhvatiš za to i doskočiš na obalu na koju si htio... na kraju se pokaže da ni ono drugo rješenje nije bilo tak strašno... dapače... ovo sa fotkama je isto jedno čudo tu na blogu; nekako imam dojam da sam sasvim slučajno inicirao tamo na onom prvom adminovom postu da Nisa krene, tamo gdje smo svi kukali kako se blog gasi, to je bilo negdje na onaj praznik tijelovo, što li, i onda su krenuli tutorijali, i sad eto već vas četvero-petero koji time vladate do koske; ja sam ostao u fazi da na nekakav imgbb aploudam i briga me, pazim samo da navedem čije je ako od nekoga uzmem... ako što zapne, bavit ću se time kad me lupi po glavi, ionako sad nisam u mudu da postavljam puno slika; idu mi prsti po tipkovnici, napisao dvadeset tekstova zadnjih dana, a nemam pojma zašto bih to i kada uopće objavljivao, ma nema veze, doći će dan, vrlo brzo, kad ćeš se ovome svemu smijati, smiješit ćeš se tome i gledati u nešto novo, lijepo, veliko, vidjet ćeš :)))) (j. 17.06.2023. 22:09)
  • @Sarah.
    Hvala ti**

    Gle,sad mi je nešto sinulo. Otkad je Vedran umro govorim da bi jedini način da čovjek prihvati događaje toga tipa bio da ih zaboravi. Amnezija.Brisanje znanja da je tako nešto postojalo. Možda ova moja zaboravljivost nije od prenapregnutosti, nego od toga da me tijelo poslušalo,i nastoji se dovesti u stanje mira.

    Uz to, činjenica Vedranove smrti nije jedino što me tišti, morala bih zaboraviti cijeli svoj život,u svakom bitnom segmentu ima stvari koje ne mogu promijeniti, i šta da sad napravim, ne znam.

    Ipak, ne želim si alzheimera, i ne želim amneziju , na ovoj ravni nema možda rješenja (na ravni na kojoj je problem nastao),ali možda na nekoj drugoj ima.

    To često pomišljam i spominjem u zadnje vrijeme, iako nemam pojma o čem zapravo pričam.

    Super.

    :**

    I btw., ništa se ne bude mom starom dogodilo, nije on umirući,on samo niš ne zna. I niš ne može.

    @j;
    Hvala ti.
    Utješne li pomisli:
    nekakvo iskustvo da nema tako puno stvari u životu
    koje su ono baš totalno nepopravljive;

    Iako meni iskustvo kaže da ih ima nešto, zaista,nema baš puno, ali ako ima ijedna, zajebano je.

    Glede škole i kćeri, ne znam kako da je motiviram. Čudna su ta djeca danas. Ona ništa ne traži za sebe, nije zahtjevna, nije nerazumna (zanemariti ćemo zamorni i valjda prolazni adolescentski modus), ako ima super, ako nema, može i tako. Bilo bi bolje da je nešto vuče i fura, a ne da je sve svejedno..

    Pustimo sve to.

    Zanimljivo mi je ovo da pišeš tekstove neovisno o objavljivanju. Ja pišem samo ako me uhvati da želim objaviti.

    I zadnja rečenica.................... čekam............................. (Lilianke 17.06.2023. 22:57)
  • Na Bundeku nisam bila sto godina. I žao mi je zbog toga.
    Žao mi je jer trenutno nije sve glatko. :* Nadam se da imaš koji trenutak odmora ovog vikenda. Za disanje. Za sebe. Proći će i odlepršati iza tebe. (Galaksija 18.06.2023. 02:32)
  • Baš poput ovog s krajem sezone i početkom nove (jesen će doći za tren), i susret s onima koje volimo, a koji su otišli s ovog svijeta prije nas, dogodit će se za tren. Shirdi Sai Baba imao je dvije osnovne propozicije za svoje učenike: vjeru i strpljenje. Dakle, nije da je Vedran negdje nepovratno otišao. Za tren, opet ćete se sresti. Možda kao brat i sestra, ili kao majka i sin, nebitno, bitna je samo supstancija ljubavi. Valja uložiti svoju duševnu energiju u vjeru i strpljenje. Naši bližnji služe tomu da nam na to ukažu jer je teže, puno teže da sami sebi na to ukažemo. :))

    Čini mi se veoma važnim da čovjek dovoljno spava i da mu je san kvalitetan. A to je često teško "isposlovati". :)

    Tvoja je kćer na neki svoj način pounutrivala traumu i bol gubitka oca i sada to, naravno, izlazi u nekakvu izvanjsku razradu, u način na koji reagira spram okoline i zadataka. Ako biste mogle o svemu puno i bez zadrške razgovarati, prolaziti kroz "teme", ako nije u fazi zatvorenosti i odbijanja, to bi bilo veoma dragocjeno. Okolina nam služi kao zrcalo u kojemu se možemo ogledati, prepoznati, a prepoznavanje se događa putem promatranja svojih reakcija. Važno je ne pobjeći od tog promatranja zbog straha da se nećemo svidjeti samima sebi, da ćemo se jako razočarati u sebe. To bi bilo veoma pogrešno. Takvi smo kakvi smo, jedinstveni, unikatni. :) (Mariano Aureliano 18.06.2023. 09:30)
  • @Galaksija;

    Bundek mi je dobar i loš zajedno;
    dragi su mi divlji djelovi, blato, bare i mulj, vrbe i mrtve grane..., draga mi je, ta kođer, ta širina , prostor u kojem možeš bauljati dugo bez da dva put prođeš istu rutu (kod mene kad hodam, mogu samo desno pa nisz cestu unedogled, ili lijevo pa uz cestu unedogled, ovdje šetnja može iomati ljepšu , zeleniju noru, a sve je ravno...
    Loš je, zapravo nije loš, nego postoje ti sadržaji za djecu (sve smo ih pogazili pošteno u svoje vrijeme) i puno svih mogućih mjesta roštiljanja, izletovanja itd, i ta mjesta trenutno zaobilazim naširoko.

    @Mariano,
    premalo mi je vremena perostalo sada da odgovorim na ovaj komentar, ne želim zbrzati .
    Puno toga se ima za reći, a uočavam i neku povezanost
    sa temama iz videa koja si stavio, a koja tek popodne ili još kasnije stignem zapravo pažljivo pogledati.

    Hvala. :)

    Neki dan sam to napisala nekome baš, a dobro oslikava moju situaciju ili moj problem; kao dijete frustriralo me strašno kad bi u filmu radnja skočila naprijed u vremenu. Jako me mučilo kako je taj lik (ili Gospođa lik :D ) preživio i proživio život do tog momenta........ i čudilo me da se to tako olako preskače.......
    :)

    Do navečer :)
    :) (Lilianke 18.06.2023. 11:02)
  • @Mariano;
    Vjera i strpljenje.
    Slažem se.
    Valja uložiti svoju duševnu energiju u vjeru i strpljenje.
    Da, istina.
    osobno nimalo ne sumnjam da ćemo se sresti, zapravo, ne brine mene susret, znam da me čuje kad mu se obraćam, i uhvatim i ja njegov glas ponekad. Neusporedivo više me tišti sve ono što se do smrti treba odigra(va)ti, a ponajviše sadašnji trenutak...........

    Recimo, podnjeti sjećanja na patnju , umiranje i smrt koji se pojavljuju kada i kako hoće
    recimo, podnjeti ideju da je znao da umire ( živjeti u strahu od toga kakvi će izgledati posljednji dani, kako će izgledati prelaz, sumnja u sve poslije) (živjeti znajući da ostavlja one koji inače ovise o njemu,sva njegova djeca, i da će taj čin njegovog odlaska porušiti svjetove za sve nas) i moje razumijevanje sada koliko tada nisam razumijevala razmjere nadolazeće promjene, koliko nisam željela vidjeti, koliko mu je moralo biti teško proći kroz to
    onda recimo, u usporedbi s prethodnom problematikom trivijalno, a opet tako svakodnevno životno - podnjeti fizičko nedostajanje bliskosti s nekim, iz dana u dan
    kao da si kužan i nitko te ne dodiruje, jer to ne priprada nikome, da te dodirne
    recimo, nemogućnost pretresanja problematike koja utječe na životne putanje trećih osoba
    nemogućnost razgovaranja s nekim o uobičajenostima dana
    nedostatak intimnih odnosa
    recimo, njegov grob, ne mogu ga više vidjeti
    recimo, njegov buraz, ne mogu ga više čuti
    recimo,podnjeti godišnjicu bilo čega, podnjeti solo godišnji, podnjeti da je svaki rad u i oko kuće samo tvoj i da se samo ti veseliš tome ( u nekom trenu prestaneš se veseliti) i tako dalje...
    uopćeme ne muče pitanja hoćemo li se sresti, niti strahujem da to ne bi bilo i slično............ moje tegobe su sve vezane uz sadašnji život, ovdje tu, danas u nedjelju 18.6.23.

    A kćer, ne znam je motivirati, o ocu joj uopće ne razgovaramo, čak i samo spominjanje njega je čudno i nategnuto, a kamoli razgovaranje......... ovo je to doba kada mladi ljudi više nemaju potrebu povjeravati se starcima, ovo je normalan prekid komunikacije i bliskosti kakav je bio do unatrag koju godinu, i on je očekivan. Pokazuje da je sve po protokolu.Ali, radi te situacije s ocem, razumijem da bi trebala pretresati misli s nekim, vjerujem da bi to koristilo, samo tzo sricanje muka u riječi, a mogla bi i dobiti kakve druge uvide, kakve nove načine razmišljanja.

    Nastojala sam i sebi i njoj naći psihološku pomoć, već sad dvije, tri godine, na nekoliko mjesta, ali joj se ili nisu svidjeli ponuđeni ljudi, li su bili prezauzeti da (nju, ili mene) uzmu. Još uvijek tražim..... mislim da bi bilo jako korisno da ima neku odraslu, sasvim neutralnu osobu da komentira svoja viđenja, osjećaje i doživljaje.... ako bude sreće, naći će se takva.
    A možda i za mene, tko bi to znao.

    Upravo mi je smiješna pomisao da bih je ja trebala savjetovati, ovakva ja samu sebe jedva smjestim u okvir dana, kako da nju onda vodim?
    Nekoć sam mislila da znam, i tada sam znala. Sad , za ovu sveukupnu situaciju sada, nemam pojma. Osjećam da ne znam.

    I na koncu, jer nema potrebe nastavljati sa mojim kuknjavama, DA!! san je ultravažan, a meni posebno. Oduvijek.

    Ovih dana otkrila sam na Pickboxu neku novozelandsku sapunicu, pa nisam mogla odoljeti da je gledam u sva moguća i nemoguća vremena...i evo mi na :)) (Lilianke 18.06.2023. 18:45)
  • Naše misli su naši robovlasnici, i naše svete ikone kojima se klanjamo, i naš nadomjestak za istinu. Kad nema teških misli punih asocijativne močvare, tih hipnotizirajućih otrova koje svakodnevno ispijamo od trenutka kad se probudimo, nema ni nesretnosti, tuge, tjeskobe, straha. No budući da nam je ta istina kako stvari stoje najmrskija od svih zamislivih istina jer zahtijeva trajno plivanje uzvodno, aktiviranje volje, a što je čovjeku najneatraktivnije što može zamisliti, mi uglavnom na tu istinu kako stvari stoje odgovaramo na način: "Ma znaaaam sve to, jasno mi je, ali nije to tako jednostavno..." :) I s tim malecnim "ali" trajno dajemo sebi dozvolu da ništa po tom pitanju ne učinimo.

    Mi nismo naše misli, niti su naše misli uistinu naše. Ugostili smo strance, razbojnike, pustili ih u kuću, i oni sada rade dar-mar, razbijaju, divljaju, i što je najgore - traže još i još stimulacije, povoda, razloga za svoje divljanje. To je lukava igra koju oni igraju. A onda se mi s vremenom i navikavamo na svoju patnju, ona postaje nešto intimno naše čega se više ni ne želimo riješiti, i tako to ide ukrug.

    Ovo sve vrijedi za mene kao i za druge, nimalo nisam izuzet od toga.

    Razumijem sve ove tegobe koje si opisala i jasno mi je kako je teško nositi se sa svim tim. Malotko bi to mogao ako je osoba koja osjeća, koja nije robot ili kip u muzeju. (Mariano Aureliano 20.06.2023. 18:34)
  • @Mariano;
    hvala ti na komentaru; iznenadio me, razveselio me.
    Da , naše misli treba razgledati s pažnjom, i trebalo bi svaku koja opstruira normalu odmah nogomu guzicu.
    Stvar je u tome da se takve neke misli žilavo i uporno vraćaju, kada si baš pomislio kako su neke stvari probavljene, ili bar pale ako ne u zaborav, ondase barem udaljile tri koraka nalijevo od centralnih zbivanja, evo ih opet.

    ........No budući da nam je ta istina kako stvari stoje najmrskija od svih zamislivih istina jer zahtijeva trajno plivanje uzvodno, aktiviranje volje, a što je čovjeku najneatraktivnije što može zamisliti, .........
    :))))))
    Uuu, trudim se ja, nemoj sumnjati, ali određene stvari (poput emocija) očito imaju svoje živote, svoje rokove trajanja, svojeglavu aktivaciju čim se normalne silnice dana malo prodrmaju nekim stresnim zbivanjem, plus malo sna, plus pogrešan ručak u pogrešno vrijeme i crna mačka preko puta, i BUF! evo razmišljanja o smrti, o tjelesnim raspadanjima, o tome kako sam bila nedovoljno sućutna, o tome kako te nema tko saslušati kad navečer dođeš doma i uhvatiti te za stopala. I gotovo. Kapitulacija.

    Sad se smješkam,
    danas je pozitivan dan,
    al kad je gadno, gadno je. :))

    I plus toga dvije stvari;
    prva, i samoj sebi idem na živce sa samosažaljenjem,
    duga, idiotski je, ali istinito, dok padam znam da će se biti teško ustati, i paralelno razmišljam kako je, naravno nužno da ustanem i idem dalje, i kako je padanje najnekorisnija stvar na svijetu, no ipak padam :)) Mislim podvojeno, ali kad je bujica nevolje prejaka, ipak se prepuštam da preplavljuje.

    Oh, well.....

    Hvala ti :) (Lilianke 20.06.2023. 19:58)
  • Nigdje nije bolje ni korisnije osjetiti Svjedoka u sebi negoli u slobodnome padu, kad više nema oslonca ni nade. Valjda tek tu Svjedok i naiđe. :))

    Do maloprije sam gledao "Antarktiku" Davida Attenborougha preko HRT-ija (kako bi rekao @j., a misli se, dakako, na platformu HRTi), veličanstven dokumentarac, životinje se silno muče da prežive u tim surovim uvjetima, moja supruga takve dokumentarce ne bi pristala gledati ni da joj prijete lomačom ali ja eto gledam tu i tamo, no onda je naišla scena snimana iz visine, valjda dronom, scena u kojoj jadnog malog pingvina, veoma brzog, love tri orke, duuuugo im se i veoma spretno opire, bježi im u zadnji tren, izvodi silne vratolomije oko njih, preko njih, u rikverc, to djeluje istovremeno i čarobno i zastrašujuće, očaravajuće i stravično, i sve sam si mislio - pa kad tu scenu već toliko dugo prikazuju, očito je da će se mališan spasiti. I onda, u 3pm, jedna orka ga zgrabi i proguta, mislim ono, nakon što im je toliko dugo odolijevao, odmah sam se odlogirao s HRTi-ja, baš sam bio ljut. Al štaš, nemreš niš. Mogu nastavit mantrat još tri minute u 3pm dok se ne smirim... A i orke moraju nekaj jesti. (Mariano Aureliano 20.06.2023. 21:56)
  • @Mariano,
    :))))))))))
    pa stvarno, tko normalan svojevoljno gleda životinje, neuspješne bjegove slabijih i proždiranje naživo? :))) Mora da si mazohistički nastrojen. :)))
    tako kad moja kćer gleda neke svoje jako glupe gluposti (koje su uznemirujuće na sasvim drugačije načine :D) , onda sjedim uz nju i igram igrice na telefonu, al poanta je u sjedenju uz. :)

    I da, kaj vam je to HRTi, odnosno, odlogirao si se? :))) U smislu bacio šlapu na orku i psujući ugasio tv ili je u pitanju pravo odlogiravanje, u kojem slučaju, kaj? Ulogiran si na hrt?

    da, i orke moraju nekaj jesti. Kak je to nezgodno osmišljeno.
    :)) (Lilianke 20.06.2023. 22:32)
  • HRTi. Ak moja žena hoće gledat na telki nekaj drugega, ja sjednem za komp pa gledam ono kaj ja hoću, emisije na zahtjev na primjer, ili nekaj kaj još traje ali je pri kraju (pa možeš staviti na početak), ili Zvjezdane staze s kompa. :))) (Mariano Aureliano 20.06.2023. 22:42)
  • @M., rekla bi moja dubrovačka frendica svojim debelim dubrovačkim akcentom: ' a oli to postoji?' :))
    (Iskon, slava mu, nudi mogućnost povratka na početak svake emisije koja još traje. Zato mu se kanim vratiti nakon neuspješnog uvođenja optičkog kabla čim, čim prije. :D) Hrt uglavnom uopće ne gledam, vidiš da prikazuju prekrvoločne stvari. :))
    Zamisli, ne pušta mi ostatak komentara :))), jer nalazi nešto dubiozno i spamastično u mojem navođenju emisija koje volim na Woman (o šivanju i dizajnu, o šminkanju, o iskapanju zlata i dragog kamenja, o kovanju mačeva i svemircima... dobro ovo potonje nije na Woman :D)
    kako bilo, samo da nema stričeka u sivim odijelima. :))) (Lilianke 20.06.2023. 23:44)
  • četvrtak, 15.06.2023.

    TV4lD.jpg
    - 13:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

    Za @V, @Nisu i one koji se kuže

    I sad smo došli do pitanja, kako zaštititi svoju sliku od drugih,
    da se ne može kopirati, ili barem , kad se klikne na nju da se NE otvori na stranici gdje je uploadana, skupa sa svim svojim ugradbenim kodovima i linkovima...............

    ??


    Ovo je, primjerice, @sarina fotka labudice, kliknula sam na nju, pronašla kod i ukrala ju bez problema.
    Koji je lijek tome?
    20230613-150414
    upload image online
    - 08:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #
  • Pitanja pitanja pitanja (Lilianke 15.06.2023. 08:14)
  • Jutro Lili, evo mene, s kavom :) Mogla si bar toplu pripremit :-P
    Ne volim kad mi se klikanjem po fotografiji otvaraju novi linkovi jer postana na ovakav način je i linkana, pa se onda dolazi i do nekih podataka ukoliko se logiraš na stranici i fotografija koje nisi i ne želiš objaviti na blogu, ali si iz nekog razloga digla na stranicu i sve me to skupa nervira,
    pa ti ja to `vako radim
    (Prepisujem kako sam Galaksiji otipkala):

    < img src="https://i.postimg.cc/JhkGcF2T/DSC-0098.jpg" border="0"width="920"alt="520" />

    (Moraš maknuti razmake na početku između < i img na kraju između "520" i />)
    Znači osnovni kod ti je cijeli ovaj html redak koji mi je uvijek spremljen na sigurnom :)
    Kada uploadaš fotografiju kopiraš link i umetneš između navodnih znakova, ovaj boldani dio. Makneš spomenute razmake i prilikom objave posta trebala bi ti biti vidljiva fotografija.
    Širinu slike (ovih famoznih 920) podesiš prema svom dizajnu, veća, manja kako ti već paše.
    Nadam se da sam malo pomogla :)

    Inače, možeš ti stavit u kod dizajna da onemogučić desni klik i copy/paste, ali onda možeš otvorit opciju Printaj, pa se opet može copy/paste fotografija.
    Ali sve skupa, teško je zaštiti fotografiju od tek tako uzimanja.
    Ovo je čisto način da ne vuče linkove okolo

    (uzmi u obzir da sam nafilovana tabletama, pospana i svakakva i nikakva, pa samim tim su i moja objašnjenja takva :)), ako gdje zapneš, viči, pa ćemo vidjet jel se može kako pomoć :)) (Nisa 15.06.2023. 08:41)
  • E da, DirectLink ti je dio koji kopiraš (između navodnika),
    ovisno o stranici odakle uploadaš, može ti se zvati link, directlink, imagelink, nemam pojima više što je sve u opticaju :) (Nisa 15.06.2023. 08:46)
  • Bože moooooooooooooj

    ovo je trigonometrija , jel' meni ovo triba ? (Donabellina 15.06.2023. 08:54)
  • Ane, ma ne triba, možeš ih postavljati kako ih i sada stavljaš, nije to nikakav problem ili išta pogrešno, ovo je jedan od načina na koji se izbjegne ovo što je Lili pitala :) (Nisa 15.06.2023. 09:00)
  • Nikako. Evo ja na tastaturi stisnem "print screen", zalijepim to u Paint, izrežem višak i imam gđu Labudović sa osmijehom. Malo to risajzaš, autokorektiraš, kompresiraš, ali da se to sve. Jedan moj prijatelj je davno dok smo se vozili u vlaku za jedan problem rekao - ako imaš pravi kabel, nema toga kaj ne možeš (mislim da je bila riječ o tome da se netko posvađao sa ženom a ne o konverziji DVD-a u DivX, ali u osnovi je to to, kužimo se :)))). Čak i na blogu naše @modrineneba mi se pojavi "no copy" ali probiješ desnim klikom, ili napraviš ovaj pasjaluk kao u prvoj rečenici. Osobno, nisam do sada uzeo niti jednu fotku sa neta i stavio je na blog - ako nije potekla iz mog moba ili fotića - a da nisam ispod nje napisao barem ime stranice odakle sam se poslužio. Ne postoje te brave, šifre, blokade koje ljudski um ne bi probio. Tajna se krije na dnu naših mračnih duša. Ako tu nemamo ono što treba, nećemo imati nigdje. Pozdrav, i najte kaj zameriti :))). (j. 15.06.2023. 11:42)
  • Komplikovano. Boli me džon za kodove, linkove, moja autorska prava. Možda je neko negdi i ima promociju moji tj. Vranjini pisama. Bija bi red da me pozva na promociju. Hahahahaha
    Za sve su krivi ustaše, četnici i partizani, jadni nebili, spokojni ni u smrti. Tek kad se nji rišimo ima nade da krenemo naprid. No neki žele da se vrtimo na ringišpilu. (samo za vranju 15.06.2023. 12:17)
  • NISA, puno ti HVALA na komentaru,sve ću proučiti večeras!!Svima pozz do tad. HVALAAA!!! :)) (Lilianke 15.06.2023. 13:00)
  • @Ane, ništa od ovog te ne treba brinuti, sve je okej ibez toga, ovo su neke finese. :))

    @j.
    da, to je izlaz u nuždi, kad baš pusta sila natjera čovjeka da uokolo krade slike. :)))
    Iako mi je jako simpatično i zabavno, pa čak i neobično, vidjeti da netko još koristi Paint za takve stvari (ili za ikakve druge stvari :D ), ali ako radi, zašto, na koncu , ne? :))

    '...Ne postoje te brave, šifre, blokade koje ljudski um ne bi probio. Tajna se krije na dnu naših mračnih duša...' hahahaaaa, istina.

    na dnu naših mračnmih duša :D

    @samo za vranju;
    :)))))))))))
    i mene za neke fotke boli džđon,ali za neke baš i ne, ali mi se NE dopada ideja da netko gleda neke moje podatke i fotke i sl na nekoj stranici gdje sam se možda odlučila ulogirati radi boljih opcija itd itd itd,
    svakako, baš se ne moraju svi linkovi jednim klikom na godtovs otvarati...

    Pomalo si to zamišljam kao da mi netko viri ispod odjeće da vidi kakav veš imam. :)) Dovoljno je ono što želim pokazati.... (Lilianke 15.06.2023. 23:43)
  • ponedjeljak, 12.06.2023.


    - 12:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #
  • Kako si ovo postigla? :))) (Galaksija 12.06.2023. 13:33)
  • @Galaktična, fotkala sam auto svjetla :))) (Lilianke 12.06.2023. 14:21)
  • prefascinantno. :) (Galaksija 12.06.2023. 14:44)
  • Hvala ti PUNO :)) (Lilianke 12.06.2023. 15:07)
  • Fascinantno.
    Al prva pjesma....:-* (Sarah 12.06.2023. 22:52)
  • @Sarić, bok! :)
    prva pjesma, Free as a bird, lennon, ovo je (bila) jedna demo izvedba, pol teksta pjeva na-na-na :))) Ipak, odlična...........i druga također, al sad više nema veze, prošla baba s kolačima i odnjela ih :)))**

    Nadam se da si još na jugu pod palmama, borovima i nebeskim plavetnilom. :) (Lilianke 13.06.2023. 20:12)
  • petak, 09.06.2023.

    395





























    - 17:10 - Komentari (24) - Isprintaj - #
  • Nadam se da sam dobro upasirala sliku s glazbom.
    :D
    Kako bilo, trudila sam se. :) (Lilianke 09.06.2023. 17:22)
  • Vjerujem da ova divota i svira i pjeva, ali jaaa ne čujeeeem.
    Ubacila si sliku u editor direktno preko one ikonice s fotografijom?
    Tu je, mislim, greška.
    To je pojelo muziku, nemre to tak :I.
    Objasni, što si radila? (Dvi, tri riči... 09.06.2023. 17:43)
  • ta slika bi trebala biti uploadana negdje na neki drugi server, i onda bi trebala negdje na tom serveru imati kodove koje češ kopirati i samo zalijepiti direktno u post, kao kad embedaš video s youtubea.

    Probaj je uploadati na https://streamable.com, npr. pa će ti on dati nekoliko vrsta kodova, a ti odaberi onaj pravi /ne znam sad koji napamet/ - kopiraj ga i samo pejstaj direktno u post. (Dvi, tri riči... 09.06.2023. 17:51)
  • @ Dvitri se skroz ušemila:-) ja još koristim staru mogućnost dok mogu.
    Ovo je tako nježno i lijepo Lil...:-* (Sarah 09.06.2023. 22:39)
  • @Dvi , tri :))
    helou :D

    Ma mislim da si ti zamislila da je ovo neka magična fotka koja i svira (i mlijeko daje:-P) ali nije; u postu je prvo crveni trokutić sa YT-a sa popjevkom 'Oh, darling!' od Beatlesa,
    a ispod je fotka zadnje ruže preostale nakon ovih sveprožimajućih kiša...
    I da, zdravoseljački sam je kroz blogeditor postavila :))

    Naime, ipak mi je nostalgija niz dušu krenula (nakon samo tri dana, dobro sam izdržala :D ), dođem kod @Mariana i imam kaj vidjeti ...........

    Da ne dužim, sve sam se lijepo danas informirala, sve novosti, stavove i moralne i logičke dvojbe pročitala. :)) Nije mi to toliko nepoznato; naime, ja znam da cure (i @Nisa i @V) stavljaju fotke na svoj blog preko nekih foto-opslužitelja, ali meni nikada nije palo na pamet ići u tom smjeru jer jednostavno nije bilo nikakave realne potrebe. Do sad.
    Ali smiješno je to, to obrazloženje...
    Ko da ne možeš tuđu fotku s neta skinuti u komp (čak i kad ima zaštitu da je ne možeš spremiti ili kopirati,možeš screenati sliku na monitoru i urediti je), uploadati je kao svoju i staviti u post....... ako si baš zapeo za to........ mislim da navedeni razlog nije i pravi.

    U ponedjeljak, i niti sekunde prije, ili ako ne tada onda u trenu kad me spopadne postanje fotografije, pozabavti ću se instaliranjem iste na novi način. Ako ne bude išlo, na sav glas kanim vapiti u pomoć. Ja nisam sramežljiva :))

    To je to... :))
    Svakako ti se zahvaljujem na dobronamjernoj pomoći!! :))

    ...........

    Kod vas je priroda tako prekrasna.....ah!!!...i kod nas je, samo su skroz različite . :)) Čisti užitak! (Lilianke 09.06.2023. 22:41)
  • @Sarah, kao prvo, vidim da uživaš na jugu, i to mi je tako drago :)) Diši, diši, upijaj svu tu divnoću u sebe...:)))

    Ruže kod mene su na odlasku, odnosno, ove ruže koje cvatu samo jednom, kao što je ova bordo/ljubičasta/tmurna/kakva već...........
    druge trunu i cvatu uporno. Al konkretno ova na slici je zadnja na ovom grmu, ove godine. :))

    Osamljujem se, tako mi odgovara.

    Ostavljam prostora za manifestaciju svega što si želim, mičem sve druge šumove iz slike :)))
    Pa kad bude, što već bude, sve u svoje pravo vrijeme. :)))

    Glede fotki, kao i svoj drugoj tehnologiji, ja joj pristupam sa idejom 'ovo su napravili za idiote, da i najgluplji među nama mogu savladati' pa mi se živo fućka jel ovak il onak, već nekako budem riješila. Jedino što je iritantno to laganje o razlozima i čisto ideja da se po sili moram naviknuti na nešto drugo.

    Tog navikavanja na događaje po sili mi je pun muški spolni organ.
    Istinski. (Lilianke 09.06.2023. 22:58)
  • Kakva prekrasna boja. :) Meni jedna od omiljenih. Uz zelenu, žutu... Crna.
    ugodan vikend Lili!:* (Galaksija 10.06.2023. 02:26)
  • Kako ćovjek skroz zabrije kad nešto propusti vidjeti.
    A osobito s mobitela...tu propustim sve :))).
    Stvarno sam mislila da je fotka s dodatnim efektima, da si se gnjavila s tim glupostima, kao i ja, isprovocirana zadnjim blogovijestima.
    Poslije sam pomislila i da nas zezaš, majstorski, svisoka, ali već je bilo kasno, kad se ja zaletim - gotovo je.
    Shame on me :).
    ...
    Ne znam, mislim da ću ja i svi mi nekako preživjeti bez bloga, facebook mi nije zanimljiv na takav način, blog ima ogromnu arhivu starih vrhunskih tekstova, komentara. Ponekad znam ući u nečiji stari link i otploviti u povijest tko zna čijih sve pisanija. Jako, jako lijepih, kvalitetnih, vrhunskih...
    Iako su se mnogi blogeri davno obrisali, još uvijek postoji masa toga što vrijedi više nego kompletan fejs, ,instagram, twiter i plitki news-portali - zajedno. A kad ugase blog - ode to sve. Šteta ogromna...
    ...
    Ja ću se vatiti knjigama kad ode blog, posadit ću još koje stablo, cvijet i fala bogu, kako bi rekla moja pok. baba. (Dvi, tri riči... 10.06.2023. 07:11)
  • Fotka je divna, al' ju je grijeh gledati na mobitelu. :) Tek sam nedavno saznao da ovaj Hod preko zebre nije u Liverpoolu, već, čini mi se, u Londri. I kako je moguće da nikada ranije nisam primijetio da je Paul McCartney na toj fotki bos?! :)

    Blog@Blog opet daje dvosmislene izjave, zadnja je: "Blog.hr se ne planira ukinuti skoro." Što bi to trebalo značiti? Ne skoro nego? Iduće godine? Normalna, jednosmislena izjava bi bila: "Nije u planu gašenje blog.hr-a.", a ne ovo. Mislim da @Blogi nije dokraja iskren s nama, al' nema veze, tko nam je kriv kad smo zapeli u ovom The Million Dollar hotelu. :) (Mariano Aureliano 10.06.2023. 07:36)
  • @Galaksija;
    drago mi je da ti je blisko :)) I tebi lijepi vikend želim, a i preko toga :)* (Lilianke 10.06.2023. 09:12)
  • @Dvi, tri,;
    ma razumjela sam da si ti sad u modusu 'naprijed naši, idemo savladati prepreke, zajedno smo jači' i slično, i pozdravljam to toplo :)))))

    Mi smo smjestili starog u dom. neki dan. privremeno.
    Dom se nalazi na Marsu.
    Tako se bar čini dok vozim do tamo.
    jer Alzheimere (itd) ne primaju svugdje ,
    pa nismo mogli odabrati dom na Zemlji.
    Problematika pelena i princeze je sve o čemu mislim ovih dana
    (okej, skoro sve :D )
    i ne stignem se brinuti oko bložnih tehnikalija.

    Ovaj plan koji si navela je ODLIČAN (knjiga-stablo-cvijet) i smatram da ga trebaš ostvariti čim prije i čim kontinuiranije i sasvim nevezano o postojanju ili ne bloga.
    A ako ovaj ugase, vidimo se na nekom drugom blogu.

    Proguglat ću ovih dana što postoji i objaviti u postu kamo se selim u slučaju takve situacije. Pa možemo skupa, ko lastavice, put juga.

    Put juga je uvijek dobar put :D

    Fejsbuk je GLUP i previše ljudi ga čita, i previše ljudi je umreženo tamo, i previše ljudi se preserava tamo, i tamo nije intimno. Bljak! :))) (Lilianke 10.06.2023. 09:18)
  • @Mariano;
    Hvala za fotku. Da, i nije mišljeno da se pregledava sa mobitela, nemoj špotati @Dvi , tri, to joj je bilo najpraktičnije.:)))
    Mobitel je za informiranje, monitor kompa za bolju preglednost i razvidnost i providnost. :))

    Da, ova zebra-fotka je u Londonu, Abbey Road, slikano jednog dana kad su tam u studiju snimali :)) Ne mogu se sjetiti zašto je Paul bos, al znam da sam čitala nekaj o tome. Pretpostavljam da mu je tako jednostavno došlo pa je slijedio viši , veseli, slobodniji izraz samoga sebe. :)) Velim ti, snimali su. To je posebno stanje :)))))

    ..........

    istina, tak je i za fotke kao pripremao teren sa onim pitanjem u anketi 'a što biste vi bez mogućnosti stavljanja fotki?'

    Pri tome, ovo stavljanje fotki uopće nije 'nemogućnost stavljanja fotki', jer opcija korištenja foto -servisa za uploadanje na net je jedan od legitimnih općepoznatih postupaka stavljanja materijala online, nego je trebao pitati hoćemo li se srditi ako blog.hr ukine opciju da iz blogeditora postamo fotke?
    Đava čući u detaljima. :)))
    Jer ako tako formulira pitanje, ostaje jasno da se sve slike mogu zapravo i dalje stavljati, i ovo o kršenju autorskih prava je totalno bezveze i laž. (Lilianke 10.06.2023. 09:28)
  • @Mariano;
    :)
    da, kaj je s ovim filmom? To je film? Mislim, gledao si pa je dobar? :)) Muzika je dobra, dapače, a U2 su mi i inače jako, jako dragi, a vidim da postoji roman 'Tlo pod njenim nogama ' Salmana Rushdia, naslov kao i druga pjesma koju si stavio (The ground beneath her feet).

    (Govorim o onim videima kod tebe u postu.) (Lilianke 10.06.2023. 09:33)
  • Je. Najprije će biti da se uploadanje zabranjiva zbogradi dobrobiti pčela nesilica, samo se to ne smije tako drektno reći.

    Svijet raznih IT-alata za sve i svašta uistinu je dodao novu notu u općeljudsku kreativnost, ali i otvorio pandorinu kutiju krađe tuđeg rada, znanja i kreativnosti. Uvijek je to tako - što su mogućnosti veće, to je i mogućnost zloupotrebe veća, a da i ne govorimo o onome da nerijetko, nažalost, prilika čini lopova. No ja se pitam zar se ne mogu pojedini blogovi, za čije se domaćine utvrdi da su kradljivci, naprosto od strane admina ugasiti iliti anihilirati? Ima na blogu nekoliko foto-blogova s fotkama toliko raznorodnim i svestranim i iz začudnih kutova gledanja, fotkama veličanstvenih pejzaža svih vrsta, od vrhova planina do morskih svjetionika, da se čovjek zapita jesu li sve te fotke zaista od tog domaćina. Ako bi se utvrdilo da nisu, treba ugasiti samo taj blog, a ne kolektivno kazniti sve nas ostale. Ali, jalova moja brundanja, koga više briga za sve te marginalije nas blogoljudova... :) (Mariano Aureliano 10.06.2023. 09:57)
  • To je film Wima Wendersa iz 2000. Meni je bio fascinantan u ono vrijeme kad sam ga gledao. (Mariano Aureliano 10.06.2023. 09:58)
  • @Mariano,
    Film:
    možda bude neke sreće da ga jednom pogledam. :)

    '.....Ima na blogu nekoliko foto-blogova s fotkama toliko raznorodnim i svestranim i iz začudnih kutova gledanja, fotkama veličanstvenih pejzaža svih vrsta, od vrhova planina do morskih svjetionika, da se čovjek zapita jesu li sve te fotke zaista od tog domaćina.......'


    Ha.
    Mislim da znam na kog misliš, i mislim da to sve je od te osobe, sve fotke.
    Zapravo, nikad mi nije palo na pamet da bi moglo ne biti.
    Ha.

    Mislim da ovo nije baš nikakvo kažnjavanje, nego jednostavno neka tehnička tegoba zbog zastarjelosti, i da bi podrazumijevalo neko (financijsko) investiranje u držanje koraka s vremenom , što im nije interesantno (jer smo, jelte, posljednji hodajući dinosaurusi)....

    Nema tu zločina i kazne. :))
    Srećom, energija je neuništiva, i sustav će se, u trenutku kad će to predstavljati optimalnu promjenu uz najmanje ulaganja, presložiti. Preurediti.

    Sve je to super. :)) (Lilianke 10.06.2023. 10:17)
  • taj blog o kome pričate, ja isto mislim da je to nesumnjivo autorski rad; čovjek ima dron i koristi ga, ja sam jednom pitao nešto za neku slikicu s Medvednice, jel to sa kule medvdgradske, pa je napisao; i meni je u oči upala ta raznolikost perspektiva koju ne možeš ostvariti na dvije noge... što se tiče gašenja bloga, vjerojatno će i to biti kroz neki pasjaluk; netko će nešto napisati, izvrijeđati nekoga, onda će taj tužiti, i tako će radi jednog slučaja tmine nastradati stotine ostalih... uglavnom, dok se može trebalo bi pripremiti teren na fejsu, ali kome se to dade, a i kad se osobno sjetim fejsa kiselina mi u želucu krene... bože, kako je blog dobro mjesto, pomislim....
    netko je negdje napisao da bi portal ovdje mogao unajmiti kontrolora u pogledu tih stvari (autorstva, pa čak i kažnjiva ponašanja at all..)... čovječe, pa sve više i više se stvari dehumaniziraju, algoritmi te čitaju kao otvorenu knjigu, a ljudi od pedeset i šezdeset godina koji do prije osam mjeseci nisu znali napraviti postavke za pop i mail u accountima - misle da iza te čitave mašinerije postoji neki čičica koji čita... postoji, postoji, kako da ne, samo se zove AI....

    niej rpoblem samo u tome što čovjeka treba platiti, problem je u tome što je još davno rekao Staljin: nema čovjeka, nema problema....... (j. 10.06.2023. 18:26)
  • @j;
    nema čovjeka, nema problema...................

    samo,čovjeka ima, i kaj bumo sad :D ?

    :))) kad sam pročitala tvoj komentar nisam bila ziher jesam li na @Marianovom blogu, ili svom, :))) pa sam čak pomislila, okej, ovo ja ne moram odgovoriti, nisam kod sebe, ali sam onda skontala da ipak jesam. :))))

    Osim ovoga, danas sam staroj čestitala godišnjicu braka , al se ispostavilo da sam zakasnila mjesec dana. A prije mjesec dana smo to slavili kod njih. I ja sam bila prisutna.

    Aaaaaaaa zona sumraka :))))))))) (Lilianke 10.06.2023. 20:10)
  • najs :) (smjehotvorine 10.06.2023. 20:21)
  • @smjehotvorine, tenks :) (Lilianke 10.06.2023. 22:14)
  • Žao mi je za tatu...
    Nije to lako, čuvaj se.
    Imamo i mi frku oko svekrve koja je imala kompliciranu operaciju,
    doma se oporavlja. Dolazi medicinska sestra svaki drugi dan.
    Muž je preuzeo na sebe sve oko nje, a da se odmori, uskočim i ja.
    Sinoć je bila u bolovima i u strahu, muž nije više mogao, pa sam
    sam je ja tješila i spavala sam pokraj nje, na kraju se opustila i zaspala.
    Izmjenjujemo se muž i ja na tom kauču...
    Razumijem te :*. (Dvi, tri riči... 11.06.2023. 08:31)
  • @Dvi, tri:
    sve je to nekako, svaki napor čovjek nekako podnosi dok ima neke perspektive...kad ta počne blijediti postaje gusto.
    Kad je puno napora, puno svakodnevnih prepreka i na horizontu samo unedogled tako, onda postaje oštećujuće.
    Drago mi je da uz gospođu ima netko biti, sjediti, paziti, tješiti..............to je TAKO puno!!!! Držite se, a njoj želim brzi, brzi oporavak! :) (Lilianke 11.06.2023. 10:15)
  • Nekad nema drugog načina, znaš to i sama :*.

    Kad budem odmornija, svejedno idu erotske priče i vic o pčelama, pride ;). (Dvi, tri riči... 11.06.2023. 13:16)
  • Super!!! :))) čekam! :))

    Ovo prvo.........................puštam da ode.....da mi se ne zakači danas za košulju......

    :*** (Lilianke 11.06.2023. 13:40)
  • subota, 03.06.2023.

    subota



    - 14:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #
  • I got life, mother
    I got laughs, sister
    I got freedom, brother
    I got good times, man

    I got crazy ways, daughter
    I got million-dollar charm, cousin
    I got headaches and toothaches
    And bad times too
    Like you

    I got my hair
    I got my head
    I got my brains
    I got my ears
    I got my eyes
    I got my nose
    I got my mouth
    I got my teeth
    I got my tongue
    I got my chin
    I got my neck
    I got my tits
    I got my heart
    I got my soul
    I got my back
    I got my ass
    I got my arms
    I got my hands
    I got my fingers
    Got my legs
    I got my feet
    I got my toes
    I got my liver
    Got my blood

    I got my guts (--I got my guts--)
    I got my muscles (--muscles--)
    I got life (--life--)
    Life (--life--)
    Life (--life--)
    LIFE! (Lilianke 03.06.2023. 17:31)
  • Riječi su..ko za mene. Idem slušat:-)* (Sarah 03.06.2023. 20:17)
  • Aha..kad Sarah popizdi;-)))) (Sarah 03.06.2023. 20:21)
  • I got my heart

    me too, tnx (Donabellina 03.06.2023. 20:27)
  • fim sam gledao prateći mlađeg sad već pokojnog prijatelja u onu vojsku, ošišao se unaprijed, poželio umjesto nastavka pijenja protratiti vrijeme do vlaka s tim, i naravno to je bila greška za njega, jedva se ukrcao poslije, a film i muzika su me prijatno iznenadili, nakon mjuzikla obično ispadne lošiji film... (NF 03.06.2023. 21:11)
  • I got all I want to get :) (smjehotvorine 03.06.2023. 23:01)
  • Pauk vegetarijanac, lovi samo lebdeće sjemenke. :) Inače ne volim kad se u filmovima nešto razbija, makar i samo čaše i suđe, uvijek mislim kako neka čistačica kasnije sve to mora pokupiti i počistiti. :))) Ova snimka s tankim, izduženim ljudima, zbog pogrešnog omjera slike, podsjetila me na davne vesterne u doba socijalizma - "faktori" na Radioteleviziji Zagreb tada su bili odlučili da će cijeli film, bez rezanja slike, ugurati u 4:3 omjer ekrana pa bi ljudi ispadali tanki kao svijeće. :) (Mariano Aureliano 04.06.2023. 09:02)
  • @Sarah, nadam se da nisi puno popižđivala i da si više uživala u muzici :)))

    @AnnaBonni; ma ziher sam da obiluješ i svim ostalim navedenim, ali da je lijepo imati srca, jest, slažem se :))))

    @NF; auu, jadan, vjerujem da je bilo vrlo, vrlo teško odlaziti (i da, vrlo često je filmska obrada ma čega siromašnija od originala)........neke je mama morala pratiti da ne dobiju žutu minutu i odšeću u nekom drugom smjeru, navodno :))) )

    @smjehotvorine;
    Imaš sve što želiš? ako sam dobro razumjela što si željela reći :)) to je vrlo,vrlo dobro :))

    @Mariano;
    Na trenutak nisam razumjela da pišeš o videu, nego sam mislila da misliš na nešto drugo , neko preneseno značenje pa sam pokušala dokučiti što :)))) A ti o videu...
    DA! lomljenje netko mora počistiti, i živa šteta je satirati nešto samo da se snimi, ali još puno gore mi je kada u filmu između dva kadra naznače da je prošlo puno vrmenea, a nitko ne kaže niti se ičim objasni kako je taj lik istrpio dočekati da svo to vrijeme prođe...to me ko malu znalo strašnoi gristi i živcirati. :)

    Ovi u videu su taman šlank, nisu baš ko svijeće, dakle, u redu je :))) (Lilianke 04.06.2023. 17:08)
  • Ja sam danas preumorna, samo ću reći: lijepo je sve :). (Dvi, tri riči... 04.06.2023. 22:08)
  • @Dvi, tri, a ja ti onda želim da se što bolje odmoriš, kad god stigneš, a čim prije :)) Laku noć :)) (Lilianke 04.06.2023. 22:21)
  • kad si mlad, onda manje cijeniš trud drugih, ovih prije tebe, pa ti se čini nekako besmislen, zastario, bedast - u odnosu na ono što želiš postići; onda - kako stariš - počinješ uviđati da je sve to skupa jedna velika, savršena, beskonačna slagalica, i da je važno, prevažno u njoj ne izgubiti vjeru, čistoću, nadu... a da su sve do mjesta na kojemu smo se mi pojavili izgradili miljuni i milijarde onih istih kao što smo i mi bili... :) (j. 05.06.2023. 17:52)
  • @j:
    Živa ISTINA!!!!
    Iako, ne znam što je točno iz ove moje ne baš bog zna što objave bila motovacija ovoj tvojoj izrečenoj misli.

    Kad si mlad, tako mnogo toga ne znaš.
    Možeš mirno spavati samo zato što nemaš pojma koliko ne znaš. :D (Lilianke 05.06.2023. 18:39)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica