Btw., jutros sam ti ispod jednog posta napisao poduži komentar, kad ono - zabrana komentiranja. A i čini mi se da je sinoć tu bila neka poduža Pjesmica, a sad je više nema.
17.06.2023. (17:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano,budući da si rekao da nikad nećeš savladati taj MIOC program, napisala sam ti detaljno kako uploadati fotku. No vidim da ti zapravo nije trebalo, kako sam i mislila.
Svejedno sad, otišlo skupa sa ostalim ća.
17.06.2023. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, pročitao sam to, čak i kopipejstao sinoć u mail ako će mi zatrebati, i htjedoh ti se jutros lijepo zahvaliti, ali - nisam imao gdje. :)
Evo ako mi ne vjeruješ:
1. pretpostavljam da imaš u kompu neke fotke. Za isprobati stvar, čisto da vidiš kako to ide, trebaš imati neku fotku srednje veličine (da se sada ne bismo bavili problematikom veličina fotki nego samo uploadom i postanjem slike), ako nisi ziher kakve su ti te koje imaš ili ako ih ne znaš smanjiti, slobodno kopiraj ovu sliku iz mog posta , ta je 1234xnešto piksela i dovoljno mala.
2. otvoriš ovaj @V-in post: https://blog.dnevnik.hr/fragmenti2/2023/06/1632416603/stalno-neka-dra ma.html
3.gdje piše '1.Korak prvi' je adresa stranice na koju ćeš uploadati fotku,postoji link, otvori to.
Ne moraš se nikako sign in-ati, niti prijavljivati na ikoji drugi način,odmah će ti se otvoriti ta stranica koja je potrebna.
Piše velikim slovima da 'Drag and drop or paste images here to upload' (to nećemo) i odmah ispod sitnije da možeš 'browse from your computer' (to hoćemo), na to klikneš i otvorit će ti prozor poput onoga u blogeditoru, gdje po kompu tražiš fotke za uploadnje, klikneš na fotku, ona će se učitati. Kodovi za ugradnju će se izlistati odmah ispod slike, na istoj stranici.
Potom pogledaj točno što je @V zaokružila na slikama svog naputka,sve će ti biti jasno. Kopiraš si taj Full image HTML kod, zaljepiš ga u blogeditor,kao što bi zalijepio ugradbeni kod (embed code) za video da ga stavljaš u post, i jednostavno objaviš post.
Ovu stranicu koju si koristio za uploadanje pogasiš i zaboravišna nju do idućeg puta, ona je bila samo sredstvo da se slika pojavi na internetu.
:)
17.06.2023. (18:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Annaboni; ne znam tu stranicu koju si spomenula. Pogledati ću je ako bude potrebe. Meni je samo nit vodilja da stranica hoće uploadati velike slike,eto, ako je duža stranica do 2000 piksela, neću tražti kruha pored pogače. Žao mi je da smo morali preokrenuti načine djelovanja, u zadnjih par godina stalno nešto moramo, iritantno mi je do neba.
@O zdravlju...; Hvala, stvarno je. trebala bih češće u prirodu, danas sam to u tom blatu uz baru osjetila.
@Mariano; jučer sam imala meltdown, dobro da mi blog ko takav još stoji na mjestu. :)
Strašno me frustrira nekoliko stvari koje ne mogu riješiti.
Kraj sezone, i ovijek taj osjećaj prolaznosti vremena, neminovnosti, pozdravljam se s nekim kolegama, jedna komentira kako smo ostarili, jedan govori da se vidimo odmah sad, na jesen, i potpuno je u pravu, to i bude odmah sad, ovogodišnja, pa ona iduća ........ I onda kraj školske godine, ko da je bila seansa vađenja zubi na živo, a ne treći srednje, te loše ocjene, ta nezainteresiranost, taj trud da se ne uloži ni zeru više nego samo najminimalniji minimum da stvar samo prođe, pa onda pomirljivost, taj otpor, pa onda to adolescentsko nehajno držanje, pa onda uzimanje na sebe sve njezine frustracije (a mislim, i red je da je uzimam,tko drugi bi trebao) U jednoj rečenici: ona je anksiozna i pogubila je svo samopouzdanje, a ja joj ne znam pomoći i to je glavna tema svih naših prošlogodišnjih i ovogodišnjih pjesama. Ove godine je nešto bolje, ali samo nešto.
Pa onda danas c1 test iz engleskog; cijeli dan sam vozala lijevo desno preko cijelog grada po suncu jer se test odvija u četiri odvojene faze, na koncu sam ZASPALA čekajući u autu na parkingu pred školom (dakle.......), sa spuštenim prozorima, full na suncu, iz mobitela je mrmoljila Marisa Peer o nekakvom manifestiranju zdravlja, mogao je bilo tko uzeti bilo što iz auta (mene ne, jasno :D) pa me Dijete probudilo i odonda me glava RASTURA, i ovo sa slikama je jedan prisilni napor i ne mogu naglasiti kolko mi je drago da sam barem to razriješila.
Jer u svim tim situacijama (koje nisam navela) (a još su tri velike frustracije) za održavanje minimuma normale, jako mi je bitno da barem te sporedne stvari funkcioniraju normalno. Jer kad i male stvari počinju za**bavati, onda se svo ovo civilizirano podnošenje velikih stvari u trenu ruši i prijeti općom katastrofom.
Inače, svaku večer ili barem kada stignem hodam. :) već sam sad u onoj fazi da nemam inicijalni otpor, jer je stvar pomalo prešla u naviku. E, sad si zamisli takvo jedno hodanje uz lijevanje suza, sve marširajući među ljudima i autima. I tona papirnatih maramica , pune ruke... :)
Eto, tako je to bilo.
17.06.2023. (19:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A mišmica moja:-((( pročitala sam komentare, ne komentiram ti tako slike, slike su lijepe. Već znam kad se nemre komentirati, da je nekaj, samo kaj se sad ja brinem i za tvog starog, slično ko za svog, moram se rješit tog svog glupog običaja...
Srećom, ljetujem s realističnom Vodenjačicom, koja se bavi prizemnim stvarima( čitaj realnim, normalnim), tak da ja mogu još malčice meditirati, moliti, plahutati, raditi herbarij;-) i jako upijati more...i svu njegovu ljepotu.
Želim ti da prihvatiš nepromjenjivo, a u tome ti priroda može jedino pomoći..
Pusa:-*
17.06.2023. (21:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako me ganuo ovaj tvoj komentar, mislim da je najvažnije od svega to da ti znaš da si dala i učinila sve (a koliko ja to vidim, i više od toga); mogao bih sada tu pametovati, te školovanje ovo i učenje ono, ali svi znamo kako to ide u stvarnom životu; jednostavno ti želim da se odmoriš, da se izravnaš i uravnotežiš čim prije, nije to samo "se bu dobro" sindrom, nego ipak, nekakvo iskustvo da nema tako puno stvari u životu (mislim da te koje su u hodu, koje znače odrastanje, učenje, razvijanje) koje su ono baš totalno nepopravljive; uvijek se nekako uhvati neki rukavac, neki štrik i lijana koji odnkeud vise, pa se uhvatiš za to i doskočiš na obalu na koju si htio... na kraju se pokaže da ni ono drugo rješenje nije bilo tak strašno... dapače... ovo sa fotkama je isto jedno čudo tu na blogu; nekako imam dojam da sam sasvim slučajno inicirao tamo na onom prvom adminovom postu da Nisa krene, tamo gdje smo svi kukali kako se blog gasi, to je bilo negdje na onaj praznik tijelovo, što li, i onda su krenuli tutorijali, i sad eto već vas četvero-petero koji time vladate do koske; ja sam ostao u fazi da na nekakav imgbb aploudam i briga me, pazim samo da navedem čije je ako od nekoga uzmem... ako što zapne, bavit ću se time kad me lupi po glavi, ionako sad nisam u mudu da postavljam puno slika; idu mi prsti po tipkovnici, napisao dvadeset tekstova zadnjih dana, a nemam pojma zašto bih to i kada uopće objavljivao, ma nema veze, doći će dan, vrlo brzo, kad ćeš se ovome svemu smijati, smiješit ćeš se tome i gledati u nešto novo, lijepo, veliko, vidjet ćeš :))))
17.06.2023. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gle,sad mi je nešto sinulo. Otkad je Vedran umro govorim da bi jedini način da čovjek prihvati događaje toga tipa bio da ih zaboravi. Amnezija.Brisanje znanja da je tako nešto postojalo. Možda ova moja zaboravljivost nije od prenapregnutosti, nego od toga da me tijelo poslušalo,i nastoji se dovesti u stanje mira.
Uz to, činjenica Vedranove smrti nije jedino što me tišti, morala bih zaboraviti cijeli svoj život,u svakom bitnom segmentu ima stvari koje ne mogu promijeniti, i šta da sad napravim, ne znam.
Ipak, ne želim si alzheimera, i ne želim amneziju , na ovoj ravni nema možda rješenja (na ravni na kojoj je problem nastao),ali možda na nekoj drugoj ima.
To često pomišljam i spominjem u zadnje vrijeme, iako nemam pojma o čem zapravo pričam.
Super.
:**
I btw., ništa se ne bude mom starom dogodilo, nije on umirući,on samo niš ne zna. I niš ne može.
@j; Hvala ti. Utješne li pomisli: nekakvo iskustvo da nema tako puno stvari u životu koje su ono baš totalno nepopravljive; Iako meni iskustvo kaže da ih ima nešto, zaista,nema baš puno, ali ako ima ijedna, zajebano je.
Glede škole i kćeri, ne znam kako da je motiviram. Čudna su ta djeca danas. Ona ništa ne traži za sebe, nije zahtjevna, nije nerazumna (zanemariti ćemo zamorni i valjda prolazni adolescentski modus), ako ima super, ako nema, može i tako. Bilo bi bolje da je nešto vuče i fura, a ne da je sve svejedno..
Pustimo sve to.
Zanimljivo mi je ovo da pišeš tekstove neovisno o objavljivanju. Ja pišem samo ako me uhvati da želim objaviti.
I zadnja rečenica.................... čekam.............................
17.06.2023. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na Bundeku nisam bila sto godina. I žao mi je zbog toga. Žao mi je jer trenutno nije sve glatko. :* Nadam se da imaš koji trenutak odmora ovog vikenda. Za disanje. Za sebe. Proći će i odlepršati iza tebe.
18.06.2023. (02:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš poput ovog s krajem sezone i početkom nove (jesen će doći za tren), i susret s onima koje volimo, a koji su otišli s ovog svijeta prije nas, dogodit će se za tren. Shirdi Sai Baba imao je dvije osnovne propozicije za svoje učenike: vjeru i strpljenje. Dakle, nije da je Vedran negdje nepovratno otišao. Za tren, opet ćete se sresti. Možda kao brat i sestra, ili kao majka i sin, nebitno, bitna je samo supstancija ljubavi. Valja uložiti svoju duševnu energiju u vjeru i strpljenje. Naši bližnji služe tomu da nam na to ukažu jer je teže, puno teže da sami sebi na to ukažemo. :))
Čini mi se veoma važnim da čovjek dovoljno spava i da mu je san kvalitetan. A to je često teško "isposlovati". :)
Tvoja je kćer na neki svoj način pounutrivala traumu i bol gubitka oca i sada to, naravno, izlazi u nekakvu izvanjsku razradu, u način na koji reagira spram okoline i zadataka. Ako biste mogle o svemu puno i bez zadrške razgovarati, prolaziti kroz "teme", ako nije u fazi zatvorenosti i odbijanja, to bi bilo veoma dragocjeno. Okolina nam služi kao zrcalo u kojemu se možemo ogledati, prepoznati, a prepoznavanje se događa putem promatranja svojih reakcija. Važno je ne pobjeći od tog promatranja zbog straha da se nećemo svidjeti samima sebi, da ćemo se jako razočarati u sebe. To bi bilo veoma pogrešno. Takvi smo kakvi smo, jedinstveni, unikatni. :)
18.06.2023. (09:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bundek mi je dobar i loš zajedno; dragi su mi divlji djelovi, blato, bare i mulj, vrbe i mrtve grane..., draga mi je, ta kođer, ta širina , prostor u kojem možeš bauljati dugo bez da dva put prođeš istu rutu (kod mene kad hodam, mogu samo desno pa nisz cestu unedogled, ili lijevo pa uz cestu unedogled, ovdje šetnja može iomati ljepšu , zeleniju noru, a sve je ravno... Loš je, zapravo nije loš, nego postoje ti sadržaji za djecu (sve smo ih pogazili pošteno u svoje vrijeme) i puno svih mogućih mjesta roštiljanja, izletovanja itd, i ta mjesta trenutno zaobilazim naširoko.
@Mariano, premalo mi je vremena perostalo sada da odgovorim na ovaj komentar, ne želim zbrzati . Puno toga se ima za reći, a uočavam i neku povezanost sa temama iz videa koja si stavio, a koja tek popodne ili još kasnije stignem zapravo pažljivo pogledati.
Hvala. :)
Neki dan sam to napisala nekome baš, a dobro oslikava moju situaciju ili moj problem; kao dijete frustriralo me strašno kad bi u filmu radnja skočila naprijed u vremenu. Jako me mučilo kako je taj lik (ili Gospođa lik :D ) preživio i proživio život do tog momenta........ i čudilo me da se to tako olako preskače....... :)
Do navečer :) :)
18.06.2023. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano; Vjera i strpljenje. Slažem se. Valja uložiti svoju duševnu energiju u vjeru i strpljenje. Da, istina. osobno nimalo ne sumnjam da ćemo se sresti, zapravo, ne brine mene susret, znam da me čuje kad mu se obraćam, i uhvatim i ja njegov glas ponekad. Neusporedivo više me tišti sve ono što se do smrti treba odigra(va)ti, a ponajviše sadašnji trenutak...........
Recimo, podnjeti sjećanja na patnju , umiranje i smrt koji se pojavljuju kada i kako hoće recimo, podnjeti ideju da je znao da umire ( živjeti u strahu od toga kakvi će izgledati posljednji dani, kako će izgledati prelaz, sumnja u sve poslije) (živjeti znajući da ostavlja one koji inače ovise o njemu,sva njegova djeca, i da će taj čin njegovog odlaska porušiti svjetove za sve nas) i moje razumijevanje sada koliko tada nisam razumijevala razmjere nadolazeće promjene, koliko nisam željela vidjeti, koliko mu je moralo biti teško proći kroz to onda recimo, u usporedbi s prethodnom problematikom trivijalno, a opet tako svakodnevno životno - podnjeti fizičko nedostajanje bliskosti s nekim, iz dana u dan kao da si kužan i nitko te ne dodiruje, jer to ne priprada nikome, da te dodirne recimo, nemogućnost pretresanja problematike koja utječe na životne putanje trećih osoba nemogućnost razgovaranja s nekim o uobičajenostima dana nedostatak intimnih odnosa recimo, njegov grob, ne mogu ga više vidjeti recimo, njegov buraz, ne mogu ga više čuti recimo,podnjeti godišnjicu bilo čega, podnjeti solo godišnji, podnjeti da je svaki rad u i oko kuće samo tvoj i da se samo ti veseliš tome ( u nekom trenu prestaneš se veseliti) i tako dalje... uopćeme ne muče pitanja hoćemo li se sresti, niti strahujem da to ne bi bilo i slično............ moje tegobe su sve vezane uz sadašnji život, ovdje tu, danas u nedjelju 18.6.23.
A kćer, ne znam je motivirati, o ocu joj uopće ne razgovaramo, čak i samo spominjanje njega je čudno i nategnuto, a kamoli razgovaranje......... ovo je to doba kada mladi ljudi više nemaju potrebu povjeravati se starcima, ovo je normalan prekid komunikacije i bliskosti kakav je bio do unatrag koju godinu, i on je očekivan. Pokazuje da je sve po protokolu.Ali, radi te situacije s ocem, razumijem da bi trebala pretresati misli s nekim, vjerujem da bi to koristilo, samo tzo sricanje muka u riječi, a mogla bi i dobiti kakve druge uvide, kakve nove načine razmišljanja.
Nastojala sam i sebi i njoj naći psihološku pomoć, već sad dvije, tri godine, na nekoliko mjesta, ali joj se ili nisu svidjeli ponuđeni ljudi, li su bili prezauzeti da (nju, ili mene) uzmu. Još uvijek tražim..... mislim da bi bilo jako korisno da ima neku odraslu, sasvim neutralnu osobu da komentira svoja viđenja, osjećaje i doživljaje.... ako bude sreće, naći će se takva. A možda i za mene, tko bi to znao.
Upravo mi je smiješna pomisao da bih je ja trebala savjetovati, ovakva ja samu sebe jedva smjestim u okvir dana, kako da nju onda vodim? Nekoć sam mislila da znam, i tada sam znala. Sad , za ovu sveukupnu situaciju sada, nemam pojma. Osjećam da ne znam.
I na koncu, jer nema potrebe nastavljati sa mojim kuknjavama, DA!! san je ultravažan, a meni posebno. Oduvijek.
Ovih dana otkrila sam na Pickboxu neku novozelandsku sapunicu, pa nisam mogla odoljeti da je gledam u sva moguća i nemoguća vremena...i evo mi na :))
18.06.2023. (18:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naše misli su naši robovlasnici, i naše svete ikone kojima se klanjamo, i naš nadomjestak za istinu. Kad nema teških misli punih asocijativne močvare, tih hipnotizirajućih otrova koje svakodnevno ispijamo od trenutka kad se probudimo, nema ni nesretnosti, tuge, tjeskobe, straha. No budući da nam je ta istina kako stvari stoje najmrskija od svih zamislivih istina jer zahtijeva trajno plivanje uzvodno, aktiviranje volje, a što je čovjeku najneatraktivnije što može zamisliti, mi uglavnom na tu istinu kako stvari stoje odgovaramo na način: "Ma znaaaam sve to, jasno mi je, ali nije to tako jednostavno..." :) I s tim malecnim "ali" trajno dajemo sebi dozvolu da ništa po tom pitanju ne učinimo.
Mi nismo naše misli, niti su naše misli uistinu naše. Ugostili smo strance, razbojnike, pustili ih u kuću, i oni sada rade dar-mar, razbijaju, divljaju, i što je najgore - traže još i još stimulacije, povoda, razloga za svoje divljanje. To je lukava igra koju oni igraju. A onda se mi s vremenom i navikavamo na svoju patnju, ona postaje nešto intimno naše čega se više ni ne želimo riješiti, i tako to ide ukrug.
Ovo sve vrijedi za mene kao i za druge, nimalo nisam izuzet od toga.
Razumijem sve ove tegobe koje si opisala i jasno mi je kako je teško nositi se sa svim tim. Malotko bi to mogao ako je osoba koja osjeća, koja nije robot ili kip u muzeju.
20.06.2023. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano; hvala ti na komentaru; iznenadio me, razveselio me. Da , naše misli treba razgledati s pažnjom, i trebalo bi svaku koja opstruira normalu odmah nogomu guzicu. Stvar je u tome da se takve neke misli žilavo i uporno vraćaju, kada si baš pomislio kako su neke stvari probavljene, ili bar pale ako ne u zaborav, ondase barem udaljile tri koraka nalijevo od centralnih zbivanja, evo ih opet.
........No budući da nam je ta istina kako stvari stoje najmrskija od svih zamislivih istina jer zahtijeva trajno plivanje uzvodno, aktiviranje volje, a što je čovjeku najneatraktivnije što može zamisliti, ......... :)))))) Uuu, trudim se ja, nemoj sumnjati, ali određene stvari (poput emocija) očito imaju svoje živote, svoje rokove trajanja, svojeglavu aktivaciju čim se normalne silnice dana malo prodrmaju nekim stresnim zbivanjem, plus malo sna, plus pogrešan ručak u pogrešno vrijeme i crna mačka preko puta, i BUF! evo razmišljanja o smrti, o tjelesnim raspadanjima, o tome kako sam bila nedovoljno sućutna, o tome kako te nema tko saslušati kad navečer dođeš doma i uhvatiti te za stopala. I gotovo. Kapitulacija.
Sad se smješkam, danas je pozitivan dan, al kad je gadno, gadno je. :))
I plus toga dvije stvari; prva, i samoj sebi idem na živce sa samosažaljenjem, duga, idiotski je, ali istinito, dok padam znam da će se biti teško ustati, i paralelno razmišljam kako je, naravno nužno da ustanem i idem dalje, i kako je padanje najnekorisnija stvar na svijetu, no ipak padam :)) Mislim podvojeno, ali kad je bujica nevolje prejaka, ipak se prepuštam da preplavljuje.
Oh, well.....
Hvala ti :)
20.06.2023. (19:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nigdje nije bolje ni korisnije osjetiti Svjedoka u sebi negoli u slobodnome padu, kad više nema oslonca ni nade. Valjda tek tu Svjedok i naiđe. :))
Do maloprije sam gledao "Antarktiku" Davida Attenborougha preko HRT-ija (kako bi rekao @j., a misli se, dakako, na platformu HRTi), veličanstven dokumentarac, životinje se silno muče da prežive u tim surovim uvjetima, moja supruga takve dokumentarce ne bi pristala gledati ni da joj prijete lomačom ali ja eto gledam tu i tamo, no onda je naišla scena snimana iz visine, valjda dronom, scena u kojoj jadnog malog pingvina, veoma brzog, love tri orke, duuuugo im se i veoma spretno opire, bježi im u zadnji tren, izvodi silne vratolomije oko njih, preko njih, u rikverc, to djeluje istovremeno i čarobno i zastrašujuće, očaravajuće i stravično, i sve sam si mislio - pa kad tu scenu već toliko dugo prikazuju, očito je da će se mališan spasiti. I onda, u 3pm, jedna orka ga zgrabi i proguta, mislim ono, nakon što im je toliko dugo odolijevao, odmah sam se odlogirao s HRTi-ja, baš sam bio ljut. Al štaš, nemreš niš. Mogu nastavit mantrat još tri minute u 3pm dok se ne smirim... A i orke moraju nekaj jesti.
20.06.2023. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano, :)))))))))) pa stvarno, tko normalan svojevoljno gleda životinje, neuspješne bjegove slabijih i proždiranje naživo? :))) Mora da si mazohistički nastrojen. :))) tako kad moja kćer gleda neke svoje jako glupe gluposti (koje su uznemirujuće na sasvim drugačije načine :D) , onda sjedim uz nju i igram igrice na telefonu, al poanta je u sjedenju uz. :)
I da, kaj vam je to HRTi, odnosno, odlogirao si se? :))) U smislu bacio šlapu na orku i psujući ugasio tv ili je u pitanju pravo odlogiravanje, u kojem slučaju, kaj? Ulogiran si na hrt?
da, i orke moraju nekaj jesti. Kak je to nezgodno osmišljeno. :))
20.06.2023. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
HRTi. Ak moja žena hoće gledat na telki nekaj drugega, ja sjednem za komp pa gledam ono kaj ja hoću, emisije na zahtjev na primjer, ili nekaj kaj još traje ali je pri kraju (pa možeš staviti na početak), ili Zvjezdane staze s kompa. :)))
20.06.2023. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@M., rekla bi moja dubrovačka frendica svojim debelim dubrovačkim akcentom: ' a oli to postoji?' :)) (Iskon, slava mu, nudi mogućnost povratka na početak svake emisije koja još traje. Zato mu se kanim vratiti nakon neuspješnog uvođenja optičkog kabla čim, čim prije. :D) Hrt uglavnom uopće ne gledam, vidiš da prikazuju prekrvoločne stvari. :)) Zamisli, ne pušta mi ostatak komentara :))), jer nalazi nešto dubiozno i spamastično u mojem navođenju emisija koje volim na Woman (o šivanju i dizajnu, o šminkanju, o iskapanju zlata i dragog kamenja, o kovanju mačeva i svemircima... dobro ovo potonje nije na Woman :D) kako bilo, samo da nema stričeka u sivim odijelima. :)))
20.06.2023. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Kad stabla hodaju. :)
Btw., jutros sam ti ispod jednog posta napisao poduži komentar, kad ono - zabrana komentiranja. A i čini mi se da je sinoć tu bila neka poduža Pjesmica, a sad je više nema.
17.06.2023. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Bila sam u depri jučer.
17.06.2023. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano,budući da si rekao da nikad nećeš savladati taj MIOC program, napisala sam ti detaljno kako uploadati fotku.
No vidim da ti zapravo nije trebalo, kako sam i mislila.
Svejedno sad, otišlo skupa sa ostalim ća.
17.06.2023. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
i ja sam na postiage.org ali............meni nije tako kao tebi
17.06.2023. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Da, pročitao sam to, čak i kopipejstao sinoć u mail ako će mi zatrebati, i htjedoh ti se jutros lijepo zahvaliti, ali - nisam imao gdje. :)
Evo ako mi ne vjeruješ:
1. pretpostavljam da imaš u kompu neke fotke. Za isprobati stvar, čisto da vidiš kako to ide, trebaš imati neku fotku srednje veličine (da se sada ne bismo bavili problematikom veličina fotki nego samo uploadom i postanjem slike), ako nisi ziher kakve su ti te koje imaš ili ako ih ne znaš smanjiti, slobodno kopiraj ovu sliku iz mog posta , ta je 1234xnešto piksela i dovoljno mala.
2. otvoriš ovaj @V-in post:
https://blog.dnevnik.hr/fragmenti2/2023/06/1632416603/stalno-neka-dra ma.html
3.gdje piše '1.Korak prvi' je adresa stranice na koju ćeš uploadati fotku,postoji link, otvori to.
Ne moraš se nikako sign in-ati, niti prijavljivati na ikoji drugi način,odmah će ti se otvoriti ta stranica koja je potrebna.
Piše velikim slovima da 'Drag and drop or paste images here to upload' (to nećemo) i odmah ispod sitnije da možeš 'browse from your computer' (to hoćemo), na to klikneš i otvorit će ti prozor poput onoga u blogeditoru, gdje po kompu tražiš fotke za uploadnje, klikneš na fotku, ona će se učitati.
Kodovi za ugradnju će se izlistati odmah ispod slike, na istoj stranici.
Potom pogledaj točno što je @V zaokružila na slikama svog naputka,sve će ti biti jasno. Kopiraš si taj Full image HTML kod,
zaljepiš ga u blogeditor,kao što bi zalijepio ugradbeni kod (embed code) za video da ga stavljaš u post, i jednostavno objaviš post.
Ovu stranicu koju si koristio za uploadanje pogasiš i zaboravišna nju do idućeg puta, ona je bila samo sredstvo da se slika pojavi na internetu.
:)
17.06.2023. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Oprosti :)
Malo sam luda, imam fakat velikih briga, pa divljam. :)
ček da riješim ove faking slike, pa se javim normalno.
17.06.2023. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o zdravlju i promjenama navikam znamo
Lijepo, priroda
17.06.2023. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Annaboni; ne znam tu stranicu koju si spomenula. Pogledati ću je ako bude potrebe.
Meni je samo nit vodilja da stranica hoće uploadati velike slike,eto, ako je duža stranica do 2000 piksela, neću tražti kruha pored pogače.
Žao mi je da smo morali preokrenuti načine djelovanja, u zadnjih par godina stalno nešto moramo, iritantno mi je do neba.
@O zdravlju...;
Hvala, stvarno je.
trebala bih češće u prirodu, danas sam to u tom blatu uz baru osjetila.
@Mariano;
jučer sam imala meltdown, dobro da mi blog ko takav još stoji na mjestu. :)
Strašno me frustrira nekoliko stvari koje ne mogu riješiti.
Kraj sezone, i ovijek taj osjećaj prolaznosti vremena, neminovnosti, pozdravljam se s nekim kolegama, jedna komentira kako smo ostarili, jedan govori da se vidimo odmah sad, na jesen, i potpuno je u pravu, to i bude odmah sad, ovogodišnja, pa ona iduća ........
I onda kraj školske godine, ko da je bila seansa vađenja zubi na živo, a ne treći srednje, te loše ocjene, ta nezainteresiranost, taj trud da se ne uloži ni zeru više nego samo najminimalniji minimum da stvar samo prođe, pa onda pomirljivost, taj otpor, pa onda to adolescentsko nehajno držanje, pa onda uzimanje na sebe sve njezine frustracije (a mislim, i red je da je uzimam,tko drugi bi trebao)
U jednoj rečenici: ona je anksiozna i pogubila je svo samopouzdanje, a ja joj ne znam pomoći i to je glavna tema svih naših prošlogodišnjih i ovogodišnjih pjesama. Ove godine je nešto bolje, ali samo nešto.
Pa onda danas c1 test iz engleskog; cijeli dan sam vozala lijevo desno preko cijelog grada po suncu jer se test odvija u četiri odvojene faze, na koncu sam ZASPALA čekajući u autu na parkingu pred školom (dakle.......), sa spuštenim prozorima, full na suncu, iz mobitela je mrmoljila Marisa Peer o nekakvom manifestiranju zdravlja, mogao je bilo tko uzeti bilo što iz auta (mene ne, jasno :D) pa me Dijete probudilo i odonda me glava RASTURA,
i ovo sa slikama je jedan prisilni napor i ne mogu naglasiti kolko mi je drago da sam barem to razriješila.
Jer u svim tim situacijama (koje nisam navela) (a još su tri velike frustracije) za održavanje minimuma normale, jako mi je bitno da barem te sporedne stvari funkcioniraju normalno. Jer kad i male stvari počinju za**bavati, onda se svo ovo civilizirano podnošenje velikih stvari u trenu ruši i prijeti općom katastrofom.
Inače, svaku večer ili barem kada stignem hodam. :)
već sam sad u onoj fazi da nemam inicijalni otpor, jer je stvar pomalo prešla u naviku.
E, sad si zamisli takvo jedno hodanje uz lijevanje suza, sve marširajući među ljudima i autima. I tona papirnatih maramica , pune ruke... :)
Eto, tako je to bilo.
17.06.2023. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
A mišmica moja:-((( pročitala sam komentare, ne komentiram ti tako slike, slike su lijepe.
Već znam kad se nemre komentirati, da je nekaj, samo kaj se sad ja brinem i za tvog starog, slično ko za svog, moram se rješit tog svog glupog običaja...
Srećom, ljetujem s realističnom Vodenjačicom, koja se bavi prizemnim stvarima( čitaj realnim, normalnim), tak da ja mogu još malčice meditirati, moliti, plahutati, raditi herbarij;-) i jako upijati more...i svu njegovu ljepotu.
Želim ti da prihvatiš nepromjenjivo, a u tome ti priroda može jedino pomoći..
Pusa:-*
17.06.2023. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
jako me ganuo ovaj tvoj komentar, mislim da je najvažnije od svega to da ti znaš da si dala i učinila sve (a koliko ja to vidim, i više od toga); mogao bih sada tu pametovati, te školovanje ovo i učenje ono, ali svi znamo kako to ide u stvarnom životu; jednostavno ti želim da se odmoriš, da se izravnaš i uravnotežiš čim prije, nije to samo "se bu dobro" sindrom, nego ipak, nekakvo iskustvo da nema tako puno stvari u životu (mislim da te koje su u hodu, koje znače odrastanje, učenje, razvijanje) koje su ono baš totalno nepopravljive; uvijek se nekako uhvati neki rukavac, neki štrik i lijana koji odnkeud vise, pa se uhvatiš za to i doskočiš na obalu na koju si htio... na kraju se pokaže da ni ono drugo rješenje nije bilo tak strašno... dapače... ovo sa fotkama je isto jedno čudo tu na blogu; nekako imam dojam da sam sasvim slučajno inicirao tamo na onom prvom adminovom postu da Nisa krene, tamo gdje smo svi kukali kako se blog gasi, to je bilo negdje na onaj praznik tijelovo, što li, i onda su krenuli tutorijali, i sad eto već vas četvero-petero koji time vladate do koske; ja sam ostao u fazi da na nekakav imgbb aploudam i briga me, pazim samo da navedem čije je ako od nekoga uzmem... ako što zapne, bavit ću se time kad me lupi po glavi, ionako sad nisam u mudu da postavljam puno slika; idu mi prsti po tipkovnici, napisao dvadeset tekstova zadnjih dana, a nemam pojma zašto bih to i kada uopće objavljivao, ma nema veze, doći će dan, vrlo brzo, kad ćeš se ovome svemu smijati, smiješit ćeš se tome i gledati u nešto novo, lijepo, veliko, vidjet ćeš :))))
17.06.2023. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Sarah.
Hvala ti**
Gle,sad mi je nešto sinulo. Otkad je Vedran umro govorim da bi jedini način da čovjek prihvati događaje toga tipa bio da ih zaboravi. Amnezija.Brisanje znanja da je tako nešto postojalo. Možda ova moja zaboravljivost nije od prenapregnutosti, nego od toga da me tijelo poslušalo,i nastoji se dovesti u stanje mira.
Uz to, činjenica Vedranove smrti nije jedino što me tišti, morala bih zaboraviti cijeli svoj život,u svakom bitnom segmentu ima stvari koje ne mogu promijeniti, i šta da sad napravim, ne znam.
Ipak, ne želim si alzheimera, i ne želim amneziju , na ovoj ravni nema možda rješenja (na ravni na kojoj je problem nastao),ali možda na nekoj drugoj ima.
To često pomišljam i spominjem u zadnje vrijeme, iako nemam pojma o čem zapravo pričam.
Super.
:**
I btw., ništa se ne bude mom starom dogodilo, nije on umirući,on samo niš ne zna. I niš ne može.
@j;
Hvala ti.
Utješne li pomisli:
nekakvo iskustvo da nema tako puno stvari u životu
koje su ono baš totalno nepopravljive;
Iako meni iskustvo kaže da ih ima nešto, zaista,nema baš puno, ali ako ima ijedna, zajebano je.
Glede škole i kćeri, ne znam kako da je motiviram. Čudna su ta djeca danas. Ona ništa ne traži za sebe, nije zahtjevna, nije nerazumna (zanemariti ćemo zamorni i valjda prolazni adolescentski modus), ako ima super, ako nema, može i tako. Bilo bi bolje da je nešto vuče i fura, a ne da je sve svejedno..
Pustimo sve to.
Zanimljivo mi je ovo da pišeš tekstove neovisno o objavljivanju. Ja pišem samo ako me uhvati da želim objaviti.
I zadnja rečenica.................... čekam.............................
17.06.2023. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Na Bundeku nisam bila sto godina. I žao mi je zbog toga.
Žao mi je jer trenutno nije sve glatko. :* Nadam se da imaš koji trenutak odmora ovog vikenda. Za disanje. Za sebe. Proći će i odlepršati iza tebe.
18.06.2023. (02:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Baš poput ovog s krajem sezone i početkom nove (jesen će doći za tren), i susret s onima koje volimo, a koji su otišli s ovog svijeta prije nas, dogodit će se za tren. Shirdi Sai Baba imao je dvije osnovne propozicije za svoje učenike: vjeru i strpljenje. Dakle, nije da je Vedran negdje nepovratno otišao. Za tren, opet ćete se sresti. Možda kao brat i sestra, ili kao majka i sin, nebitno, bitna je samo supstancija ljubavi. Valja uložiti svoju duševnu energiju u vjeru i strpljenje. Naši bližnji služe tomu da nam na to ukažu jer je teže, puno teže da sami sebi na to ukažemo. :))
Čini mi se veoma važnim da čovjek dovoljno spava i da mu je san kvalitetan. A to je često teško "isposlovati". :)
Tvoja je kćer na neki svoj način pounutrivala traumu i bol gubitka oca i sada to, naravno, izlazi u nekakvu izvanjsku razradu, u način na koji reagira spram okoline i zadataka. Ako biste mogle o svemu puno i bez zadrške razgovarati, prolaziti kroz "teme", ako nije u fazi zatvorenosti i odbijanja, to bi bilo veoma dragocjeno. Okolina nam služi kao zrcalo u kojemu se možemo ogledati, prepoznati, a prepoznavanje se događa putem promatranja svojih reakcija. Važno je ne pobjeći od tog promatranja zbog straha da se nećemo svidjeti samima sebi, da ćemo se jako razočarati u sebe. To bi bilo veoma pogrešno. Takvi smo kakvi smo, jedinstveni, unikatni. :)
18.06.2023. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Galaksija;
Bundek mi je dobar i loš zajedno;
dragi su mi divlji djelovi, blato, bare i mulj, vrbe i mrtve grane..., draga mi je, ta kođer, ta širina , prostor u kojem možeš bauljati dugo bez da dva put prođeš istu rutu (kod mene kad hodam, mogu samo desno pa nisz cestu unedogled, ili lijevo pa uz cestu unedogled, ovdje šetnja može iomati ljepšu , zeleniju noru, a sve je ravno...
Loš je, zapravo nije loš, nego postoje ti sadržaji za djecu (sve smo ih pogazili pošteno u svoje vrijeme) i puno svih mogućih mjesta roštiljanja, izletovanja itd, i ta mjesta trenutno zaobilazim naširoko.
@Mariano,
premalo mi je vremena perostalo sada da odgovorim na ovaj komentar, ne želim zbrzati .
Puno toga se ima za reći, a uočavam i neku povezanost
sa temama iz videa koja si stavio, a koja tek popodne ili još kasnije stignem zapravo pažljivo pogledati.
Hvala. :)
Neki dan sam to napisala nekome baš, a dobro oslikava moju situaciju ili moj problem; kao dijete frustriralo me strašno kad bi u filmu radnja skočila naprijed u vremenu. Jako me mučilo kako je taj lik (ili Gospođa lik :D ) preživio i proživio život do tog momenta........ i čudilo me da se to tako olako preskače.......
:)
Do navečer :)
:)
18.06.2023. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano;
Vjera i strpljenje.
Slažem se.
Valja uložiti svoju duševnu energiju u vjeru i strpljenje.
Da, istina.
osobno nimalo ne sumnjam da ćemo se sresti, zapravo, ne brine mene susret, znam da me čuje kad mu se obraćam, i uhvatim i ja njegov glas ponekad. Neusporedivo više me tišti sve ono što se do smrti treba odigra(va)ti, a ponajviše sadašnji trenutak...........
Recimo, podnjeti sjećanja na patnju , umiranje i smrt koji se pojavljuju kada i kako hoće
recimo, podnjeti ideju da je znao da umire ( živjeti u strahu od toga kakvi će izgledati posljednji dani, kako će izgledati prelaz, sumnja u sve poslije) (živjeti znajući da ostavlja one koji inače ovise o njemu,sva njegova djeca, i da će taj čin njegovog odlaska porušiti svjetove za sve nas) i moje razumijevanje sada koliko tada nisam razumijevala razmjere nadolazeće promjene, koliko nisam željela vidjeti, koliko mu je moralo biti teško proći kroz to
onda recimo, u usporedbi s prethodnom problematikom trivijalno, a opet tako svakodnevno životno - podnjeti fizičko nedostajanje bliskosti s nekim, iz dana u dan
kao da si kužan i nitko te ne dodiruje, jer to ne priprada nikome, da te dodirne
recimo, nemogućnost pretresanja problematike koja utječe na životne putanje trećih osoba
nemogućnost razgovaranja s nekim o uobičajenostima dana
nedostatak intimnih odnosa
recimo, njegov grob, ne mogu ga više vidjeti
recimo, njegov buraz, ne mogu ga više čuti
recimo,podnjeti godišnjicu bilo čega, podnjeti solo godišnji, podnjeti da je svaki rad u i oko kuće samo tvoj i da se samo ti veseliš tome ( u nekom trenu prestaneš se veseliti) i tako dalje...
uopćeme ne muče pitanja hoćemo li se sresti, niti strahujem da to ne bi bilo i slično............ moje tegobe su sve vezane uz sadašnji život, ovdje tu, danas u nedjelju 18.6.23.
A kćer, ne znam je motivirati, o ocu joj uopće ne razgovaramo, čak i samo spominjanje njega je čudno i nategnuto, a kamoli razgovaranje......... ovo je to doba kada mladi ljudi više nemaju potrebu povjeravati se starcima, ovo je normalan prekid komunikacije i bliskosti kakav je bio do unatrag koju godinu, i on je očekivan. Pokazuje da je sve po protokolu.Ali, radi te situacije s ocem, razumijem da bi trebala pretresati misli s nekim, vjerujem da bi to koristilo, samo tzo sricanje muka u riječi, a mogla bi i dobiti kakve druge uvide, kakve nove načine razmišljanja.
Nastojala sam i sebi i njoj naći psihološku pomoć, već sad dvije, tri godine, na nekoliko mjesta, ali joj se ili nisu svidjeli ponuđeni ljudi, li su bili prezauzeti da (nju, ili mene) uzmu. Još uvijek tražim..... mislim da bi bilo jako korisno da ima neku odraslu, sasvim neutralnu osobu da komentira svoja viđenja, osjećaje i doživljaje.... ako bude sreće, naći će se takva.
A možda i za mene, tko bi to znao.
Upravo mi je smiješna pomisao da bih je ja trebala savjetovati, ovakva ja samu sebe jedva smjestim u okvir dana, kako da nju onda vodim?
Nekoć sam mislila da znam, i tada sam znala. Sad , za ovu sveukupnu situaciju sada, nemam pojma. Osjećam da ne znam.
I na koncu, jer nema potrebe nastavljati sa mojim kuknjavama, DA!! san je ultravažan, a meni posebno. Oduvijek.
Ovih dana otkrila sam na Pickboxu neku novozelandsku sapunicu, pa nisam mogla odoljeti da je gledam u sva moguća i nemoguća vremena...i evo mi na :))
18.06.2023. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Naše misli su naši robovlasnici, i naše svete ikone kojima se klanjamo, i naš nadomjestak za istinu. Kad nema teških misli punih asocijativne močvare, tih hipnotizirajućih otrova koje svakodnevno ispijamo od trenutka kad se probudimo, nema ni nesretnosti, tuge, tjeskobe, straha. No budući da nam je ta istina kako stvari stoje najmrskija od svih zamislivih istina jer zahtijeva trajno plivanje uzvodno, aktiviranje volje, a što je čovjeku najneatraktivnije što može zamisliti, mi uglavnom na tu istinu kako stvari stoje odgovaramo na način: "Ma znaaaam sve to, jasno mi je, ali nije to tako jednostavno..." :) I s tim malecnim "ali" trajno dajemo sebi dozvolu da ništa po tom pitanju ne učinimo.
Mi nismo naše misli, niti su naše misli uistinu naše. Ugostili smo strance, razbojnike, pustili ih u kuću, i oni sada rade dar-mar, razbijaju, divljaju, i što je najgore - traže još i još stimulacije, povoda, razloga za svoje divljanje. To je lukava igra koju oni igraju. A onda se mi s vremenom i navikavamo na svoju patnju, ona postaje nešto intimno naše čega se više ni ne želimo riješiti, i tako to ide ukrug.
Ovo sve vrijedi za mene kao i za druge, nimalo nisam izuzet od toga.
Razumijem sve ove tegobe koje si opisala i jasno mi je kako je teško nositi se sa svim tim. Malotko bi to mogao ako je osoba koja osjeća, koja nije robot ili kip u muzeju.
20.06.2023. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano;
hvala ti na komentaru; iznenadio me, razveselio me.
Da , naše misli treba razgledati s pažnjom, i trebalo bi svaku koja opstruira normalu odmah nogomu guzicu.
Stvar je u tome da se takve neke misli žilavo i uporno vraćaju, kada si baš pomislio kako su neke stvari probavljene, ili bar pale ako ne u zaborav, ondase barem udaljile tri koraka nalijevo od centralnih zbivanja, evo ih opet.
........No budući da nam je ta istina kako stvari stoje najmrskija od svih zamislivih istina jer zahtijeva trajno plivanje uzvodno, aktiviranje volje, a što je čovjeku najneatraktivnije što može zamisliti, .........
:))))))
Uuu, trudim se ja, nemoj sumnjati, ali određene stvari (poput emocija) očito imaju svoje živote, svoje rokove trajanja, svojeglavu aktivaciju čim se normalne silnice dana malo prodrmaju nekim stresnim zbivanjem, plus malo sna, plus pogrešan ručak u pogrešno vrijeme i crna mačka preko puta, i BUF! evo razmišljanja o smrti, o tjelesnim raspadanjima, o tome kako sam bila nedovoljno sućutna, o tome kako te nema tko saslušati kad navečer dođeš doma i uhvatiti te za stopala. I gotovo. Kapitulacija.
Sad se smješkam,
danas je pozitivan dan,
al kad je gadno, gadno je. :))
I plus toga dvije stvari;
prva, i samoj sebi idem na živce sa samosažaljenjem,
duga, idiotski je, ali istinito, dok padam znam da će se biti teško ustati, i paralelno razmišljam kako je, naravno nužno da ustanem i idem dalje, i kako je padanje najnekorisnija stvar na svijetu, no ipak padam :)) Mislim podvojeno, ali kad je bujica nevolje prejaka, ipak se prepuštam da preplavljuje.
Oh, well.....
Hvala ti :)
20.06.2023. (19:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Nigdje nije bolje ni korisnije osjetiti Svjedoka u sebi negoli u slobodnome padu, kad više nema oslonca ni nade. Valjda tek tu Svjedok i naiđe. :))
Do maloprije sam gledao "Antarktiku" Davida Attenborougha preko HRT-ija (kako bi rekao @j., a misli se, dakako, na platformu HRTi), veličanstven dokumentarac, životinje se silno muče da prežive u tim surovim uvjetima, moja supruga takve dokumentarce ne bi pristala gledati ni da joj prijete lomačom ali ja eto gledam tu i tamo, no onda je naišla scena snimana iz visine, valjda dronom, scena u kojoj jadnog malog pingvina, veoma brzog, love tri orke, duuuugo im se i veoma spretno opire, bježi im u zadnji tren, izvodi silne vratolomije oko njih, preko njih, u rikverc, to djeluje istovremeno i čarobno i zastrašujuće, očaravajuće i stravično, i sve sam si mislio - pa kad tu scenu već toliko dugo prikazuju, očito je da će se mališan spasiti. I onda, u 3pm, jedna orka ga zgrabi i proguta, mislim ono, nakon što im je toliko dugo odolijevao, odmah sam se odlogirao s HRTi-ja, baš sam bio ljut. Al štaš, nemreš niš. Mogu nastavit mantrat još tri minute u 3pm dok se ne smirim... A i orke moraju nekaj jesti.
20.06.2023. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano,
:))))))))))
pa stvarno, tko normalan svojevoljno gleda životinje, neuspješne bjegove slabijih i proždiranje naživo? :))) Mora da si mazohistički nastrojen. :)))
tako kad moja kćer gleda neke svoje jako glupe gluposti (koje su uznemirujuće na sasvim drugačije načine :D) , onda sjedim uz nju i igram igrice na telefonu, al poanta je u sjedenju uz. :)
I da, kaj vam je to HRTi, odnosno, odlogirao si se? :))) U smislu bacio šlapu na orku i psujući ugasio tv ili je u pitanju pravo odlogiravanje, u kojem slučaju, kaj? Ulogiran si na hrt?
da, i orke moraju nekaj jesti. Kak je to nezgodno osmišljeno.
:))
20.06.2023. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
HRTi. Ak moja žena hoće gledat na telki nekaj drugega, ja sjednem za komp pa gledam ono kaj ja hoću, emisije na zahtjev na primjer, ili nekaj kaj još traje ali je pri kraju (pa možeš staviti na početak), ili Zvjezdane staze s kompa. :)))
20.06.2023. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@M., rekla bi moja dubrovačka frendica svojim debelim dubrovačkim akcentom: ' a oli to postoji?' :))
(Iskon, slava mu, nudi mogućnost povratka na početak svake emisije koja još traje. Zato mu se kanim vratiti nakon neuspješnog uvođenja optičkog kabla čim, čim prije. :D) Hrt uglavnom uopće ne gledam, vidiš da prikazuju prekrvoločne stvari. :))
Zamisli, ne pušta mi ostatak komentara :))), jer nalazi nešto dubiozno i spamastično u mojem navođenju emisija koje volim na Woman (o šivanju i dizajnu, o šminkanju, o iskapanju zlata i dragog kamenja, o kovanju mačeva i svemircima... dobro ovo potonje nije na Woman :D)
kako bilo, samo da nema stričeka u sivim odijelima. :)))
20.06.2023. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...