nedjelja, 27.02.2022.
Današnji mozaik
|
Tekstovi i videa koji su me jučer i danas našli:
Whapp: (ne znam izvor teksta, ručno prepisujem iz telefona) 'Na ulazu u spomen-park u Kijevu nalazi se skulptura iznimno mršave djevojčice vrlo tužnog pogleda koja u rukama drži rukovet žitnog klasja. Iza njezinih leđa je Svijeća sjećanja, spomenik s detaljima koji podsjećaju na autentični vez koji se može naći na tradicijskim ukrajinskim narodnim nošnjama. Ovo je spomenik koji obilježava povijesni događaj poznat pod nazivom Holodomor. (Gladomor) Što je Holodomor? Nakon završetka prvog svjetskog rata Ukrajina je bila nezavisna država, ali ju je Sovjetski savez 'usisao' u zajednicu svovjetskih država. Ukrajinci, koji su se i tada smatrali srednjeeuropskim narodom poput Poljaka, a ne istočnoeuropskim poput Rusa, pokušavali su vratiti Ukrajini njezinu nezavisnost. Ne želeći izgubiti kontrolu nad glavnom žitnicom Europe, Staljin je 1932. pribjegao jednom od najgnjusnijih oblika terora nad jednim narodom. U procesu nacionalizacije,ukrajinskim seljacima je oteo žitorodnu zemlju, ali i sve njezine prinose, kreirajući tako umjetnu glad. Ciljje bio 'naučitio Ukrajince pameti' kako se više ne bi suprostavljali službenoj Moskvi. Tako je narod koji je proizvodio najviše žita u Europi ostavljen bez mrve kruha. Vrhunac Holodomora je bio u proljeće 1933. U Ukrajini je tada od gladi umiralo 17 ljudi svake minute, više od 1000 svake minute, a gotovo 24500 svakoga dana! Ljudi su od gladi doslovce umirali po ulicama. U ispražnjena ukrajinska sela Staljin je naselio rusko stanovništvo. Prilikom narednog popisa, pojavio se veliki manjak populacije. Stoga je sovjetska vlast poništila popis, uništila popisnu dokumentaciju, a popisivači su streljani ili poslani u gulag, kako bi se potpuno sakrila istina. U Holodomoru je tokom 1932.-1933. godine ubijeno između sedam i deset milijuna ljudi, više nego Židova u drugom svjetskom ratu. Njihov otrovni plin bila je glad. Njihov Hitler bio je Staljin. Njihov holokaust bio je Gladomor. Za njih je fašistički Berlin bila sovjetska Moskva, a koncentracijski logor im je bio Sovjetski savez. danas 28 država svijetaHolodomor predstavljaju kao genocid nad Ukrajincima, o kojem niste mogli učiti u školizato što su gotovo svi dokazi uništeni,a žrtve desetljećima prikrivane. preživjeli su prisilno bili ušutkani tako što do nedavno nisu imali ni pravo glasa. Holodomor u tom trenutku slomio je ukrajinski otpor, ali želju za neovisnošću Ukrajine učinio je vječnom. ' Dodajem još i ovo: https://hr.wikipedia.org/wiki/Holodomor ************************************************** Pa onda ovo: https://m.vecernji.hr/vijesti/u-kuci-umrlog-od-korone-neprimjereno-je-govoriti-o-plemenitim-motivima-1566209 'Optužujem vas, gospodo ! KOLUMNU PIŠE Borislav Ristić Danas cinično djeluju izjave donedavno najvećih zagovornika strogih mjera kako te mjere treba ukinuti, jer 'nisu imale nikakvog učinka'. Učinka je, na žalost, bilo - više od 15.000 umrlih. Točno je dvije godine otkako je u Hrvatskoj zabilježen prvi slučaj zaraze koronavirusom. Od tog utorka 25. veljače 2020. do danas od ove se bolesti zarazilo milijun i pedeset tisuća građana, a broj preminulih prešao petnaest tisuća ljudi. Sami po sebi ovi su brojevi zastrašujući, a teško je i pomisliti kako će ta crna statistika izgledati kada se objavi koliko je ljudi u tom razdoblju oboljelo i preminulo od drugih teških bolesti. Najporaznije djeluje podatak kako je samo u zadnjih tri mjeseca, od kada su na snagu stupile tzv. Covid potvrde, koje su još na snazi, preminulo pet tisuća ljudi, više od trećine od ukupnog broja umrlih. Znači, otkako imamo Covid potvrde i unatoč tome što smo imali cjepivo i najblaži oblik virusa, u tri mjeseca je broj umrlih uvećan za jednu trećinu u odnosu na prethodnih dvadeset i jedan mjesec. To je statistika koja poziva na odgovornost. Zato danas djeluju cinično izjave donedavno najvećih zagovornika strogih mjera kako te mjere treba ukinuti, jer "nisu imale nikakvog učinka". Učinka je, na žalost, ipak bilo, samo ne onakvog kakav su obećavali zagovornici tih mjera, kao i njihovi provoditelji. Znamo kako je put do pakla često popločan dobrim namjerama, ali i da je neprimjereno govoriti o plemenitim motivima u kući umrlog. U dvije godine donošene su odluke koje su imale vrlo konkretne posljedice na čitavo društvo. A te odluke su često donošene na temelju ispitivanja javnog mnijenja, koje su onda pravdane znanstvenim pretpostavkama "struke", koje nisu imale stvarno uporište u znanosti. Dapače, bili smo svjedocima dvije godine političkog prostituiranja struke, koja je svoje pogrešne procjene skrivala iza autoriteta znanosti. Zato vas optužujem, gospodo, da ste na osnovu pogrešnih pretpostavki donosili odluke koje će imati dalekosežne posljedice na živote ljudi. Optužujem vas, gospodo, što ste papagajski prenosili dosjetke i pretpostavke znanstvenih starleta i starletana kao nepobitne znanstvene činjenice. Optužujem vas, gospodo, za svaku smrt onih koji se nisu cijepili, jer ste u kampanju uključili celebrityje i prodavali lažnu empatiju da se netko cijepi zbog drugog, a ne zbog samog sebe. Optužujem vas, gospodo, zato što ste uvjeravali ljude kako je cijepljenje čin ljubavi prema drugima, prešućujući dokazanu činjenicu da i cijepljeni prenose zarazu. Optužujem vas, gospodo, za svaku smrt uzrokovanu neodgovornim ponašanjem onih koje ste uvjerili kako cijepljeni ne prenose zarazu. Optužujem vas i za prešućivanje toga da mladi muškarci imaju veću šansu za ozbiljne nuspojave od cjepiva nego što je opasnost od korone. Optužujem vas, gospodo, što ste u trenucima dok su naši bližnji umirali, vi svoju odgovornost prebacivali na druge - prvo su krivi bili neodgovorni građani, a poslije su etiketirani necijepljeni. Krivi su vam bili oni za koje ste sami tvrdili da su najugroženiji. Krivi za što - za vaše loše statistike? Optužujem vas, gospodo, što ste za nedjelotvornost vašeg cjepiva optuživali one koji ga nisu uzeli. Optužujem vas zbog 10% cijepljenog zdravstvenog osoblja koje su zaraženi šetali bolnicama među teško bolesnima i životno ugroženima. Optužujem vas, gospodo, zato što ste pozivali da se necijepljeni građani trebaju odreći intenzivne, kako bi ustupili mjesto onima koji su se tri puta cijepili. Optužujem vas, gospodo, što su ljudi izgubili povjerenje u provjerena cjepiva, jer ste vi propagirali neprovjerena. Optužujem vas gospodo za negiranje znanstvene činjenice o prirodnom imunitetu – za sve posljedice i nuspojave koje su pretrpjeli oni koji su prisiljavani na cijepljenje. Optužujem vas što se učestvovali u najvećem propagandnom programu na svijetu i u najvećoj pljački u povijesti svijeta, koja je obogatila one koji imaju, a one koji nemaju ostavila na rubu života. Optužujem vas, gospodo, zbog podjela u društvu i stvaranje dvije klase ljudi - cijepljene i necijepljene. Optužujem vas, gospodo, što svi oni koji su preživjeli koronu, pogotovo najstariji među nama, neće imati što jesti zbog ovakvog načina borbe protiv korone. Optužujem vas gospodo da je dvije godine ravnanja krivulje, postalo dvije godine ravnanja radničke klase. Optužujem vas, gospodo, što ste našu bezbrižnu djecu izložili da dvije godine moraju gledati užasne scene vaše pornografije straha. Optužujem vas gospodo što ste budalama u našem okruženju omogući da nakon cijepljenja mogu pametovati svima oko sebe - to je bilo najneizdržljivije od svega. Optužujem vas, gospodo, zato što ste naše živote sveli na binarnu stvarnost. Optužujem vas, gospodo, za sve ono za što ste vi optuživali druge, kako biste se oslobodili vlastite odgovornosti. I na kraju, imam i jednu preporuku za vas, gospodo - pogledajte film "Don't Look Up". ' I onda još ovo: |
Osjećam ustitranost u zraku
|
pa ću napisati post.
Za mene su ova najnedavnija događanja, znači govorim o svom najintimnijem osobnom doživljaju, katastrofalno prepuštanje čovječanstva svojim najnižim porivima i strastima. Katastrofalno je da ih se kakti verbalno osuđuje, (ili čak i opravdava) a da ih se aktivnim ne-postupanjima, ipak omogućava. Također, nisam čula do sada da ih je itko ispravno imenovao i dao im precizan misaoni obrazac, pa ću to sada učiniti ja: RATOVANJE za bilo koji cilj JE PRIMITIVNO, ANAKRONO, POTPUNO NEPRIMJERENO DANAŠNJEM ČOVJEKU. (Čak je i ova situacija sa koronom iako ODVRATNA bila barem naizgled stepenicu iznad, gdje se nasilni društveni preustroj izvodio, pardon, SE i DALJE IZVODI, u rukavicama, pod krinkom brige za opće zdravlje. U usporedbi s time, i bez usporedbe s time) ovo pucanje , tekovi i direktan napad na civile u svrhu vojnih i političkih ciljeva je RAVNO POVRATKU U ŠPILJU. Za zapitati se je sada, kada su nam dostupne sve moguće novine, uvidi u sve moguće vijesti, iz svih kutova gledanja:  što je istina, od svega toga serviranoga? imamo li uopće načine da razaberemo? koliko nam stalno lažu, i za koje ciljeve? kako se vijestima i događajima lako promijeni svjetski fokus na neki problem? kako se lako vijestima oblikuje problem/situacija i kad je nema ili nije tako velika? i ponovo, KAKAV je ovo svijet u kojem pristajemo PONOVO ratovati, koji su to ljudi, kakva je ta njihova svijest? Kad podižeš dijete, pa je ono već i adolescent, koji u osobnom iskustvu nosi blisku smrt koja boja svojim tamnijim tonom svaki dan postojanja, pa nosi potrese pune straha i grča u želucu, pa boleština u kojoj je jedino sigurno da ništa nije sigurno pa ti to dijete posustaje u svom optimizmu i sve mu se čini odveć teško i mučno, a sa tako malo godina postojanja i sve se čini tako uzaludno jer je ishod svakog truda stalno upitan i nedovoljno dobar, zadovoljavajuć, sladak,potpun a onda dođe i RAT 'kaj, ZBILJA, mama!?!?' 'pucaju na LJUDE!?!?' 'ono,UBIJAJU ljude ,jer su tako odlučili??' 'pa zar nije pandemija u kojoj se cijeli svijet upregnuo na borbu za život!?' pa kad joj spomenuh Černobil, pa gdje je Krško, i kad osvjestiš da nemaš kamo pobjeći sa ove bijedne male planete i btw. nije bijedna jer je mala, ali je i bijedna i mala, i kad osvijestiš da ćeš do smrti biti tu gdje se onda vratiš na problematiku vlastite smrtnosti.... i dijete se vrati, jasno, na istu problematiku, i ŠTO onda reći na sve to???????????? Tko me hoće prozvati za neki bijedni meme? Daj, jebote,da čujem? |
nedjelja, 20.02.2022.
Zamisli
|
imati ovakvo dvoje djece
:)))) strašno je i lijepo biti roditelj. (Otkada je Salvador Sobral pjevao Amar pelos dois na Eurosongu, za mene se tamo više nikad nije pojavila ljepša pjesma) Ali za večeras, ova: [Luísa Sobral] Já te pedi, até insisti Para năo chegares perto Perto de mim, é melhor assim Que algo incerto E eu năo sou de grandes paixőes Quebrar coraçőes, năo é para mim Prefiro evitar, no meu canto ficar É melhor assim Mas tu, năo me quiseste ouvir Voltaste a insistir Em chegar perto assim Egoísta ruim Sei que foi só um beijo Mas năo foi só um beijo Para mim [Salvador Sobral] No instante em que te vi, deixei de procurar Năo tinha mais sentido Se aquilo que buscava, sem saber sonhava Era contigo E desde logo ignorei o teu pedido Pois o que dizia a tua boca Era pelos olhos desmentido Investi sem hesitar Nunca quis nada tanto assim Tudo fiz por um beijo Mas năo foi só um beijo Para mim |
Raz*ebavanje i dalje traje
|
Toliko sam bijesna da ne mogu biti bjesnija
ne da mi je pun - nego mi je svaka kap svaku postojeću čašu prelila, nije dosta čovjeku vlastitih briga, osobnih teškoća, brige za djecu, brige za njihovo školovanje njihovu naobrazbu, njihovu adaptaciju na Svijet nego još i dalje traje ovo podjebavanje zdravog razuma nerazumnim mjerama, rađenje majmuna i budala od nas prisiljavanje ljudi da stalno biraju manje od dva zla a za što? za što? za čiju dobrobit? za koji konačni cilj? dakle, u srednjoj školi sada, a vidim i u osnovnoj, (a nastojalo se sve sprovesti na horuk, sa četvrtka popodne na petak ujutro) valja ili: - ne potpisati ništa čime se slažeš da ti dijete uzima testove u školi jednom tjedno se testira doma a ako netko u razredu bude pozitivan svi se tada testiraju iznova i ako su negativni ostaju iduće dane na nastavi ne moraju u samoizolaciju -potpisati papir sa izjavom da se ne slažeš da ti se dijete testira doma na tjednoj bazi i da se dijete NE testira u slučaju da je netko u razredu pozitivan, nego da apriori ide u samoizolaciju. Primjećujuete li problem? Nema treće, normalne varijante. Ako , dakle preuzmeš testove, sukladan si sa tom mjerom, koja je u direktnom sukobu sa činjenicom da se mi odrasli NE TESTIRAMO ako smo preboljeli ili smo cijepljeni. Od cijele populacije, samo djeci se ne uvažava cijepljenost ili preboljelost, dok se ostatku ljudi tolerira da neprovjereni ulaze u zdravstvene ustanove, na posao, gdje god, i pri tome se krivi necijepljene koji SE TESTIRAJU da i dalje šire bolest. Sa druge strane, ne moraš testirati dijete redovito, ali je onda ono defakto kažnjeno obaveznom samoizolacijom, ukoliko je netko od razreda pozitivan. Ne može se tada testirati, što bi bilo logično. Dakle, suludo. Pitam razrednicu što savjetuje, jer NARAVNO da ću, ma što (kao) odabrala, (jer ovo nije nikakav odabir , nego samo rađenje ljudi ovcama) testirati dijete doma ako je u kontaktu ma s kim bolesnim, a ne samo djetetom u razredu, i naravno da će ostati doma čak i kad netko još nije pozitivan, a ima simptome, kod nas doma je kod svih nas desetero bilo tako, prvo simptomi, potom tri-četiri dana poslije pozitiva na kućnom testu, bez obzira na debilne mjere da je preboljela, pa unatoč kontaktu smije šetat uokolo wtf!? (Ne mogu razumjeti vas sve koji to -mjeru da se cijepljeni i preboljeli ne testiraju- mirno gledate kao da je nešto normalno, takva nelogičnost da vam prolazi i nikom ništa.) Kaže meni razrednica, a to mi je točno pravi pokazatelj načina razmišljanja prosječnog Hrvata '...a čujte tako razmišlja većina roditelja kao i vi no da se izbjegne prisilna (neopravdana) samoizolacija, najbolje je uzeti te testove tako i onako tko će koga kontrolirati jel zaista testirao dijete moći će u školu čak i ako je netko bio bolestan a vi je testirajte povremeno, ostat će vam testova doma za druge potrebe, pa ne morate kupovati....' Priznajem joj jednino da me nije prisiljavala na ništa, niti se prijetila, kao što se njihova razrednica prijetila (zamislite te bezobraštine!!) mojoj šogorici jutros da se to zakonski mora potpisati (ili preuzeti testovi, ne možeš odabrati niti jedno) što je, pravnici rekoše, potpuni nonsens i laž, komad papira koji si doma isprintaš bez ikakvog broja i oznake bez informacije tko to gleda tko kontrolira ... Uglavnom, ja kažem razrednici da je nemoralno tražiti me da postupim nemoralno, i da je jako zabrinjavajuća ta mlakovodnost u glavama roditelja, i da je nemoralno od njih pristati na to zato da dograbe za doma nešto besplatnih testova sa jasnom namjerom da tako i onako neće kontrolirati dijete i da je to sve skupa jedna velika sprdnja i laž i da je to sve zajedno jedan veliki nemoral umotan u papir brige za zdravlje Jad i bijeda. Koliko žmekasti možete biti, koliko govana pristajete pojesti prije nego vam dođe do glave da ih ne morate jesti? |
nedjelja, 13.02.2022.
Udovica, nedodirljiva
|
Kaže Russel Brand kako je sretan jer nema izbora:
život ga je stavio u poziciju u kojoj je ili ovisnik (što podrazumijeva tobogan događaja koji vode u neminovnu propast uz obečašćenje sebe kao osobe, odbacivanja potancijala koji si imao, povređivanja onih koji te vole i sve slično) ili nužno svjestan, u trenutku (bez prostora za samosažaljenje za lijenost za predavanje svoje autonomnosti drugom u ruke bez prostora da netko preuzme odgovornost za ma koji tvoj postupak, bilo to odabiranje dnevnog ručka kalkuliranje potrošnje i prioriteta onoga što se kupuje, mijenja, popravlja u kući, bdijenja od brige nad djetetom koje đira svoje pubertetske đirove bez prostora za nebrigu o vlastitom zdravlju). U cijelosti razumijem to njegovo razmišljanje (vidi se i iz osobnih primjera iznad navedenih), u cijelosti točno tako osjećam. Jednostavno nema uzmaka. Nema autoriteta nadamnom. Nema ruke koja ti se pruži jer je netko primjetio da ti treba, osim ako je eksplicitno ne zatražiš, nema tuđe brige nad tobom. Svejedno hoćeš li se dići kada padneš, ako se ne digneš - nisi se digao, jedino kome može biti bitno je samome tebi. Posebno perverzna opcija je kada ni to nije kraj, i kada jedna duša ovisi o tebi, jedno nježno tijelo, tanke ruke, djevojački obrazi uokvireni kosom, tada si zapravo ucijenjen. Ucijenjen vlastitim odabirom. I svejedno, opet nemaš izbora, vraćamo se na Russella Branda. Nemaš izbora. Sve dok ga imaš, razmišljaš da bi mogao ili ne bi mogao, a kada ti se to izmakne ispod nogu, ne preostaje ti nego uspjeti u svakom pothvatu. Ali onda, jednom, kad te stes strese, osjetiš kako je sve to, sva ta sila koju moraš sam podnjeti, puno previše za tebe jednu. Ne samo da je previše za tebe, nego osjećaš točno kako je sve oko tebe nepripadno tebi, nenalik tebi, tvojem osobnom, istinskom biću, ne vidiš poveznicu između sebe i svijeta oko sebe, ne vidiš razlog, osim djevojačkog rumenila, da bi se bavio ovim svijetom ovdje, ne vidiš nikakvu želju vlastitog srca, pitaš se, otvoreno se zadubiš, i ne pronalaziš ništa, ponavljam, osim rumenila, i kako se nosiš s time? Ideš i dalje. Ideš bez mozga, bez srca, ideš bez benzina, ideš na suho. Ideš kroz nebitnost, kroz svu tu nesrodnost, kroz sve uvrede, samost svakog udaha, gledaš u svoje prijatelje, nekadašnje, nemaju pojma kako su daleko cijele univerzume od tebe. I razumiješ kako su njihovi univerzumi samo utvare pokretane željama njihovih srdaca, ništa više. Ništa stvarno. ..... |
