Marketing
Osjećam ustitranost u zraku
pa ću napisati post.
Za mene su ova najnedavnija događanja, znači govorim o svom najintimnijem osobnom doživljaju,
katastrofalno prepuštanje čovječanstva svojim najnižim porivima i strastima.
Katastrofalno je da ih se kakti verbalno osuđuje,
(ili čak i opravdava)
a da ih se aktivnim ne-postupanjima, ipak omogućava.
Također, nisam čula do sada da ih je itko ispravno imenovao
i dao im precizan misaoni obrazac,
pa ću to sada učiniti ja:
RATOVANJE za bilo koji cilj
JE PRIMITIVNO, ANAKRONO, POTPUNO NEPRIMJERENO DANAŠNJEM ČOVJEKU.
(Čak je i ova situacija sa koronom
iako ODVRATNA
bila barem naizgled stepenicu iznad,
gdje se nasilni društveni preustroj izvodio,
pardon, SE i DALJE IZVODI,
u rukavicama, pod krinkom brige za opće zdravlje.
U usporedbi s time,
i bez usporedbe s time)
ovo pucanje , tekovi i direktan napad na civile u svrhu vojnih i političkih ciljeva je
RAVNO POVRATKU U ŠPILJU.
Za zapitati se je sada, kada su nam dostupne sve moguće novine,
uvidi u sve moguće vijesti, iz svih kutova gledanja:
što je istina, od svega toga serviranoga?
imamo li uopće načine da razaberemo?
koliko nam stalno lažu, i za koje ciljeve?
kako se vijestima i događajima lako promijeni svjetski fokus na neki problem?
kako se lako vijestima oblikuje problem/situacija i kad je nema ili nije tako velika?
i ponovo, KAKAV je ovo svijet u kojem pristajemo PONOVO ratovati,
koji su to ljudi, kakva je ta njihova svijest?
Kad podižeš dijete, pa je ono već i adolescent,
koji u osobnom iskustvu nosi blisku smrt
koja boja svojim tamnijim tonom svaki dan postojanja,
pa nosi potrese pune straha i grča u želucu,
pa boleština u kojoj je jedino sigurno da ništa nije sigurno
pa ti to dijete posustaje u svom optimizmu
i sve mu se čini odveć teško i mučno, a sa tako malo godina postojanja
i sve se čini tako uzaludno
jer je ishod svakog truda stalno upitan i nedovoljno dobar, zadovoljavajuć, sladak,potpun
a onda dođe i RAT
'kaj, ZBILJA, mama!?!?'
'pucaju na LJUDE!?!?'
'ono,UBIJAJU ljude ,jer su tako odlučili??'
'pa zar nije pandemija u kojoj se cijeli svijet upregnuo na borbu za život!?'
pa kad joj spomenuh Černobil, pa gdje je Krško,
i kad osvjestiš da nemaš kamo pobjeći sa ove bijedne male planete
i btw. nije bijedna jer je mala,
ali je i bijedna i mala,
i kad osvijestiš da ćeš do smrti biti tu
gdje se onda vratiš na problematiku vlastite smrtnosti....
i dijete se vrati, jasno, na istu problematiku,
i ŠTO onda reći na sve to????????????
Tko me hoće prozvati za neki bijedni meme?
Daj, jebote,da čujem?
Post je objavljen 27.02.2022. u 10:58 sati.