subota, 29.10.2022.
padaj s neba roso sveta IV
         |
To je sve od ove serije fotki.
:) (Lilianke 29.10.2022. 22:00)
To doslovno i jesu perle na niti :)))
@AnnaBoni;ajd ,dobro, glavno da ne ubijam u pojam napornošću :))) he :))
@Mrs. Galaxy; hoćeš, uvjeravam te, nije teško.
Tajna uspjeha je dugo i posvećeno poklanjati vrijeme određenom motivu, načinu, nečem. Slika tebi mora donositi određeno zadovoljstvo, i to ne po nekim standardima struke i ne znam čega, nego po nečemu unutarnjem što nema ime. I onda je to dobra fotka. Njezina jedina svrha postojanja je donošenje zadovoljstva fotografu. :))) (Lilianke 30.10.2022. 01:09)
Onda sam naknadno skužila kako ipak gledam posve nešto drugo.
Kapi (mogu biti) i jesu zasebna cjelina.
Mikrostvarnost je zanimljiva. Očarava, vjerojatno jer nismo navikli promatrati je.
Čitam kako i ti guštaš uronjena u nesvakidašnjost.
Koncert je u ponedjeljak. (Ypsilonka 30.10.2022. 04:12)
Znam da je u pon. koncert (isprevila sam se), nego, pitam, jel se brusiš, a ne kad je :)))) Uživat ćeš! :) (Lilianke 30.10.2022. 10:50)
Oko tog koncerta je bilo dosta natezanja. Nas par se pokušalo dogovoriti da idemo i jesmo. Onda je meni iskrsnula neka druga stvar, one su isto bile njunjave. Svašta se događalo!
Ponovo smo mi žene počele dogovarati koncert i sve je bilo isto. Li- la. Već sam se pozdravila sa Stingom, oprostila....
Jedne večeri sam sjedila na terasi i pojavio se muž. Bacio mi je na stolić kovertu! Otvorila sam kovertu i unutra su bile dvije karte za koncert!
Znaš što sam tada učinila?
Ljubila sam karte! :)) To bogami nisam radila ni s petnaest! Doslovno sam ljubila dva komada papira!
Što jel se brusim, rođena nabrušena! :)) Ukoliko osvane u novinama kako se sredovječna žena penjala po pozornici i skočila na Stinga da znaš kako sam to bila ja! ;)))
Nikada me policija još nije privela, nikada se nisam vozila u marici. Morat će se i to nekada probati! :)))) (Ypsilonka 30.10.2022. 11:39)
ja i frendica se nikako dogovoriti, ista spika još od ljeta, a sad su jedino preostale karte za 51 euro,što mi se ne da dati, ali,povrh toga,iz nekog razloga mi se zapravo ne ide više nego ide. čak smo jučer razmatrale to, ali nemam impuls da idem, pa onda ne idem. Pozdravi mi Stinga i OBAVEZNO molim skok na pozornicu!!! TO BI BILO TAKO SUPER!!!! :)))))
Hvala ti za lijepe riječi po pitanju fotki, Oniksove kuglice - baš zgodno! imaš pravo...sliči tome :))) (Lilianke 30.10.2022. 16:08)
Poslije ti kažem što je rekao! ;))
Pusa. (Ypsilonka 30.10.2022. 16:42)
Ne da očekujem izvještaj, nego fotke i snimke sa koncerta, i post od kilometra sa svim detaljima!!! :))) (Lilianke 30.10.2022. 19:25)
padaj s neba roso sveta
 |
meni su došli montirat kužinu u 10 navečer pa do 3 ipo ujutro....bušenje (za viseće) otvaranje radne plohe za sudoper i špaher....virujem da su mi susidi spomenuli majku a ni kriv ni dužan
neka rose, samo da ne kiši još neko vrime dok ne poberem masline (delicatus 29.10.2022. 13:16)
držim fige da nema kiše dok ne obaviš šo planiraš :)
ovdje je magla kakva već dugo nije bila - DIVNA!
kako sam SRETNAAAA da montiraju ormar :))))
Sad slijedi spremanje, ali to je slatka muka. :)))
Montaža po noći ? :D jesu li naplaćivali noćni rad? :)) (Lilianke 29.10.2022. 13:39)
Jedem upravo meksičku pitu, pauza... malo po malo vučem stvari..sreća pa su stanovi blizu. A i tutač mi divno radi svoj posao:-)
Doći će mi frendica pomoći..
A onda se vjerojatno bumo zapile u novom stanu;-))) treba proslavit otcjepljenje i osamostaljenje države Sarah:-)) (Sarah 29.10.2022. 15:53)
Ovaj ormar siombolizira čistku koja mi se događa na svim poljima, rast, korak u novo... da samo znaš što sam sve pobacala i dala odnjeti, kako sam ponosna, nemrem ti reć. :)) woohoo!!! :D (Lilianke 29.10.2022. 16:47)
Evo me u novom stanu. Ciklama i ja slušamo Bou, za vezu je potrebno dvoje, za strast nije potreban bol...i gledamo maglu :-) (Sarah 29.10.2022. 22:08)
Bou nisam dugo slušala, a i kad jesam, malo :))
jedva čekam potrpati stvari po toj ormarčugi, a ostalo poslati nećaku,on kani tržiti na Njuškalu, misli da bude silne pare zaradio :D (Lilianke 29.10.2022. 22:15)
Ovo na slikama je rosulja, velika je magla ovih dana i stalno sipi....dotična padalina. :)) (Lilianke 30.10.2022. 01:04)
petak, 28.10.2022.
|
https://selfdefinition.org/new-thought/The-Kybalion-by-Three-Initiates.pdf |
Nisam ni sumnjala da si to već vidio/čitao/imao u rukama (štreberu) :-P
Što se dogodilo sa odlaskom? Ne volim to. (Lilianke 29.10.2022. 10:33)
nedjelja, 23.10.2022.
'Meditacija na pivsku pjenu'
|
An ounce of practice is worth more than tons of preaching. Mahatma Gandhi |
juhu ići skuhati moram.
Mirno more svim putnicima! (Lilianke 23.10.2022. 10:46)
Nimalo, ne znam što je @Mariano obrađivao, osim da je naslov Spasenje.
Ideja da odlazi mi je pokvarila gušt čitanja,
pa nemam namjeru baviti se tim postom.
Bokić! Juha!! (Lilianke 23.10.2022. 10:50)
subota, 22.10.2022.
zanimljivosti i praktikalije :)
|
Kao i uvijek, kod ovakvih videa, sve treba gledati s dozom otvorenosti i skepse, no ipak, ovakva videa uvijek jesu izvor nekih novih podataka , pojmova, zanimljivosti, koje čovjeka odvedu u smjerove koje još ne poznaju, koje još nikakada nisu sreli... za mene, recimo , Adincra codes, nešto što je vrijedno istražiti, sveta geometrija/filozofija na afrički način... |
utorak, 18.10.2022.
 |
ponedjeljak, 17.10.2022.
pet stotina slika
|
I kako onda odabrati?
      |
@AnnaBoni, ruku na srce, ne razumijem što želiš reći, na slikama je paučina (sa ponekim paukom) slikana iz velike blizine, dok kroz nju blješti sunce. (otud boje).:)
@elwa hr, e, da, kad je vrlo približeno...u stvari je stvarno :)) (Lilianke 18.10.2022. 19:30)
nedjelja, 16.10.2022.
dragi dnevniče,
|
Malecni update,
da se odmaknem od paučine :)) Došao je strikan iz Amerika, to je uvijek veselje, i malo više neke akcije... planiram mu mini tulum kod nas, ljudi bi ga voljeli vidjeti, ali je to teško bez organiziranog trenutka jer svatko je vječno na svojoj putanji sa svojim obavezama uz to i dalje teče, sporo, ali ipak akcija Preustroj Donje Sobe ormar je u izradi, trenutno pakiram stare i nepotrebne odjeće na tavan pitate se, zašto ih ne dam nekome pa... već sam neke dala, i to baš nekidan neke sam odvažala na smetlište također nekidan a ove posebne idu na tavan potom preslagivanje otprašivanje i tako dalje dok soba ne poprimi novi izgled red i raspored dakle najvažnija sporedna stvar na svijetu i nije nogomet nama zagrepčancima je smeće. prošli tjedan trebao je u pon biti odvoz biootpada, u pon i čet miješanog otpada i u utorak plastike. (tjedan pred nama sve isto, osim što umjesto plastike ide papir) Što se izdogađalo? Biootpad je otišao u planirano ponedjeljak. kamion za miješano smeće je došao tek u četvrtak, plastiku su po planu odvezli, ali samo nama, dok kod staraca (ista shema odvoza) nisu... Također, rečeno je da je u planu svakotjedni odvoz i plastike i papira, jer toga sad ima više nego miješanog otpada, što se nije do sad obistinilo. jednostavno su SMANJILI miješani otpad za jedan odvoz!! osim toga, rečeno je da će nam dati besplatne vrećice i za plastiku i za biootpad, za cijelu godinu, to nisu učinili, nitko nam već dva tjedna ništa nije dao. Kod nas sve izgleda relativno pristojno, unatoč bilo kojim promjenama, jer raja ima kamo stavljati te sve otpade, očito po dvorištima, pa nije sve tako hrpimice na cesti. To, naravno, nije zasluga Čistoće nego sretne okolnosti... Uglavnom, vidjet ćemo što dalje, kao i u svim ostalim stvarima, prepušteni smo na milost i nemilost države, grada i tuđih odluka. Jupi. idem pakirati tavanske stvari, tu bar imam neku kontrolu nad situacijom. Otužnu, ali kontrolu. I idem jednu kavu suknuti prije, za utjehu. :-* |
Ništa. (Lilianke 17.10.2022. 00:20)
to je jedna od tih stvari koje u čovjeku (meni) budi totalni revolt i čine od mene (relativno razumne i kako se to kaže...pomirljive? osobe, dobronamjerne u svaklom slučaju) osobu koju BAŠ BRIGA. Kojoj se fućka, da hodamo do gležnja u drekima, briga me, jer gluplji i drskiji od mene (i prosječnog građanina) rukovode cijelom stvari, i rade od ljudi budale.
I ta famozna šutnja na svako normalno pitanje.....
gdje smo li to samo vidjeli.
Tako da sam zaista, zaista frustrirana i doslovno mi se **** hoćemo li ili nećemo ispravno odvajati...
Da sam ja u vašoj situaciji,
dakle da imam pristup kantama stalno,
(a da nisu moje i da ih ne moram prati,
kao što ja moram,
pa zato i ne odvajam biootpad,
nego samo ako čistim vrt,
ovo kuhinjsko biosmeće odvratno zamazuje kantu i smrdi, a ja ne mogu sama kantu prati, nemam snage da kantu okrećem i ispirem....)
ili bih bacala mačji drek direktno u biootpad zamotan u wcpapir, taj čas kad ga pokupim,
ili u miješano smeće, isto tako ili u papiru ili na primjer u onim malim dućanskim prozirnim vrećicama za voće i povrće. (Da, svaki put kad kupujem voće ili povrće uzimala bih za svaku stvar vrećicu, što sad ne činim, ali bih da trebam)
Znači, da sumiram,
baš sam sad bijesna,
što je razumno i fizički moguće - napravim,
što mi društvo nije omogućilo,
a pri tome ima drskosti da vrši neke pritiske i ima zahtjeve!!!
činila bih baš kako mi puhne,
ne mareći ni najmanje za kazne, planetu, društvene uzuse i slično.
Dižem ruke i šaljem u krasan * jelte. (Lilianke 17.10.2022. 00:39)
Ja ću nastojat uhvatiti smetlare ovaj tjedan, da doznam kaj je s vrećicama. Nama ih ne stave na kvaku, niti na sestrinu koja je blizu ceste, a kamoli moju na stražnjem ulazu....kod nas je običaj da ti ih ubaci u dvorište, na štenge pred kućom, na cestu na tlo pred kaslićem i slična genijalna mjesta gdje to svatko lako uzme ukoliko vlasnik nije dovoljno brz. (Lilianke 17.10.2022. 01:48)
Tu sam, tu sam:-)
Odvajam smeće...;-)
Sin je na Šestinama, ja u prevelikom stanu i dalje, koji se prodaje.
Gledam podstanarske stanove...i slažem život, ko ti odjeću... (Sarah 17.10.2022. 21:22)
@Mrs.Galaxy; nadam se da budemo! u nekom trenu nije bilo jaja za kupiti nigdje, već sam mislila da ću morati odustati od kolača!! (najozbiljnije) ali danas sam naletila i opskrbila se. ne mogu mak kocke raditi bez toga, još tijesto za pitu bih i mogla, ali ovo prvo nikako :))
Glede smeća, a bome i života; moje iskustvo kaže da baš lijepo stiže sve i svašta što nije u našim domenama, i moramo se skoncentrirati i zapeti....taman kad se priviknemo i naučimo, ide nova lekcija. :))
@Sarah,
on ima ucijepljenu onu amerikenjsku (pardon) dobru volju. (Čak je duže tamo nego tu) Mi nismo tako cheerful.... Ipak, lijepo je čak i to, šteta što tako rijetko dođe. (Iako je smiješno da se mi žalimo, jer mi nikad ne odemo k njemu. To je, naravno, samo radi love.)
NEGO, jesi ti to bila danas u bijelom autu (vozila) na Mihaljevcu oko 13:20, mislim da sam te vidjela u autu, ali prebrz je bio trenutak da ikako reagiram (trubim, mašem, ili slično) a i mislim da ti ne znaš kako ja izgledam, dočim ja jesam tvoje fotke ipak vidjela :)) ? (Lilianke 17.10.2022. 22:35)
Ne znam kak izgledaš:( mislim da bi se baš mogle upoznat napokon. (Sarah 18.10.2022. 06:32)
Uopće se ne zezam, da sam bila sama bih prišla pitati ženu jesi li to ti, ali nije mi se Damiru tumačilo onda tko si :)))))))))))) (Lilianke 18.10.2022. 19:27)
Zato sam tak umorna navečer.
Slikaj me drugi put!:-) (Sarah 18.10.2022. 19:49)
četvrtak, 13.10.2022.
  |
@Mariano, jedino nije praskozorje, nego popodnevni oporavak nakon posla i lobotomije :))) (Lilianke 13.10.2022. 23:25)
ponedjeljak, 10.10.2022.
Je li potrebno moliti za čednost?
|
Izvrsna slika današnjeg svijeta, u kojem se ignorira legitimna pitanja, IZVRSTAN, IZVRSTAN VIDEO, sa svime rečenim se slažem tisuću postotno: Što jedna trans osoba misli o konkretnom slučaju: Kako je YT cenzurirao video koji pokazuje učitelja sa enormnim sisama, koji kao takav je podržan od školske uprave i necenzuriran figurira školom, žešća patologija i neobjašnjivo toleriranje iživljavanja fetiša pred maloljetnicima, u ustanovi koja bi morala biti prvenstveno sigurna za djecu........ A sve ću začiniti videom našeg učitelja Lea, koji je tada deveto i desetogodišnje curice, treći osnovne, dakle, koje su mu bile najfrendice (no comment), pozivao da ga gledaju na nekom 'natjecanju gdje će plesati'. Mi smo obavijestili cijelu famijiju da ga gleda, jer je kćer tada aktivno trenirala i ples, međ ostalim, i bila je oduševljena što će to gledati. Ples je bio ovo: Dijete se zacrvenilo i užasnulo, to je bila njezina necenzurirana reakcija -sram što je to vidjela!, rekla je 'štoooo je ovooo' 'i kako ću ga ja sutra pogledati u školi?' Razrednica nije imala pojma, ravnateljica nije imala pojma, nitko od roditelja nije imao pojma samo sam imala pojma ja i moja obitelj svi su se poklopili po glavi predstavnica roditelja je rekla , kad sam ju pitala hoće li reagirati što je učitelj vrbovao djecu na gledanje neprimjerenog sadržaja, da nek ništa ne govorim jer će opet ispasti da ih progonimo. -Koga, jebote , progonimo? -pa gejeve. ma progonim činjenicu da učitelj ne radi svoj posao, nego od škole radi poligon za iživljavanje svojih ciljeva. Boli me dupe dal je gej ili nije, i to, uostalom, ne bi trebala biti moja briga, i još manje briga naše djece, seksualna orjentacija učitelja.' Ali ne, mi smo bili čudaci kojima ovo nije prekrasan ples. žao mi je što neki plastičnosisati pedagog ne paradira nekom zagrebačkom školom, no možda hoće, možda hoće......... bumo vidjei, ovaj svijet je pravi cirkus, valja samo gledat uokolo. |
Biti u školi s tudjom djecom treba ZNATI (Donabellina 10.10.2022. 23:20)
Neke profesije traže neke žrtve. I tebi je tvoja uzela danak na kralježnici. :)
Ovakvo javno ponašanje je za svaku osudu i to upravo stoga što su ga gledala djeca od 8,9 godina. Meni osobno je njegov ples smiješan. Niti jedna normalna i pri zdravoj pameti žena ne bi izvodila ovakav cirkus tako da je dečec fulao poantu ukoliko ima ženu u sebi. No, oprostiti ćemo mu jer mu je u trenutku nastupa bilo tek 25g.
Dobro pitanje je što je on ustvari želio (is)poručiti svojoj odrasloj publici? (Spolno zreloj i aktivnoj) :)
:)))) (Ypsilonka 11.10.2022. 07:11)
Djeca uce i na dobrim i na losim primjerima i na tome izgrađuju svoju osobnost. Ona je ocijenila da mu ovo nije trebalo - i to je jedna zdrava reakcija.
Za molitvu bi bilo da ti je dijete bilo odusevljeno uciteljevim nastupom. (Dvi, tri riči... 11.10.2022. 07:32)
Osobno smatram kako danas nije potrebno moliti za čednost i kako molitve i nisu upućene trans, gej populaciji.
Ustvari sam čak imala jedno ljeto žustru raspravu sa suprugom koji je komentirao klinkicu od (po slobodnoj procjeni 16) godina koja je imala odrezane traperice, ali na način da joj je pola ritice ispadalo van iz tih hlača.
On je to vidio nedoličnim ja nisam.
Svatko tko je prao dječje ritice nikada neće tu riticu nedolično pogledati bio muškarac ili žena jer to je dječja rit.
Suprug je komentirao kako se takvim oblačenjem može dovesti u ružne situacije u smislu da je neki luđak napadne u nekoj uličici.
Da, može, ali to uzrokovati neće hlače.
Luđaci i bolesnici bez obzira na sve siluju djevojke, žene, hlače nisu povod. Bolesni um jest.
:) (Ypsilonka 11.10.2022. 07:36)
Krive Drine u drustvu se rjesavaju na druge nacine, pravnim putem, aktivizmok, politickim djelovanjem.
A najbitnije mozda - ne podrzavanjem onoga sto smatramo da je krivo i lose. (Dvi, tri rici... 11.10.2022. 07:40)
A nastup, ha, interesantnija mi je bila reakcija žirija :)
(bacila sam oko i na profesora/icu Lemieuxa, nije to potreba za pronalaženjem u sebi žene, nego cirkusanta...žene tako ne izgledaju, bar ne na ovom planetu) (Mayday 11.10.2022. 08:54)
ma molitvu sam smislila samo slikovito, jasno. Nisam mislila da razredno vijeće valja kleknuti i moliti se skupa. (Iako to ničem ne bi škodilo). Htjedoh reći da je svijet pun nečednosti, samo smo se desenzibilizirali. Osvješćenje toga je potrebno.
Npr. slažem se sa mužem koji se buni protiv pokazivanja guzice u hlačama kojih umalo pa nema.. Intimni djelovi tijela ne trebaju se pokazivati u javnosti, niti bi ih se trebalo isticati nepokazivanjem (tipa,jako uskim odjevnim predmetima itd), i slažem se, neobuzdane majmune samo pozivaju na gledanje i napadanje. (nije to opravdanje, ali to je činjenica, izazivanje vraga. Ko da šećeš kavezom sa bananama...jedan majmun BUDE skočio, koliko god te se boji) Jel dobar izbor nositi takvu odjeću? Nije. primarno jer previše seksualizira osobu koja je tako odjevena, ona postaje objektom i gubi svoju osobnost.
(Djevojke se danas strašno,strašno odijevaju.
Koliko mi samo treba da utuvim da što je za selendru gdje smo cijelo ljeto (dakle gaće-grudnjak povazdan su okej, ja osobno hodam zamotana u ručnik do plaže), to nije u Zg okej, i što je za ići van nije za ići u školu. Ko da pričam kineski, toliko teško to ulazi u glavu, svaki drugi dan novo čuđenje, navlačenje.)
A klečeća molitva u javnosti? Ne škodi. Samo nek uzdrmava umove. Naime, nije učinjeno ništa nedolično, koliko god se nekome ne sviđa, ili smatra da im je poruka debilna.
Ja pak mislim da je poruka dobra, u svojoj srži. (Lilianke 11.10.2022. 09:09)
Ovo je navodno bila njegova borba za osvješćivanje problema anoreksije.
Tako je poslije kolao glas.
Ispada da ako kažeš da nije bilo primjereno, ne mariš za anoreksiju i ne suosjećaš sa bolesnima. Ono, ko dječji vrtić razmišljane.
Mene zapravo uopće ne brine njegov ples.
Mene brine što je naša glavna učiteljica raz. nastave,
koja mu je bila mentor te dvije godine,
ženska pred penziju, dakle iskustvena,
smatrala da je ovaj sadržaj primjeren za djecu.
Smatrala je da je normalno da se razmišlja i diskutira o njegovoj seksualnosti.
Da je normalno da je on frend sa učenicama.
Ona je željela biti in,
pa jednostavno nije htjela njemu ništa reći.
Jednako bi bilo da je i ona zaplesala, jednako loše.
Poslije su mu rekli da nek pazi kako se oblači,
onako šapćući, kao da je lutka od porculana
pa da se ne razbije na to čudo nečuveno,
jer ono, kao da se roditelji ne bi bunili,
jer ima, znate, zadrtih.
Ko da i inače ne postoji ZA SVE dress code...
On je kao ispao neka žrtva situacije.
zamisli,mora paziti na odjeću... wow.
Nemreš vjerovat.
Jebote, sve naopako.
Znaši , poanta je bila potpuno promašena. (Lilianke 11.10.2022. 09:29)
Pa gle, ako se tamo u 2015oj u nekom lijevom gradu Zagrebu nije smjelo reći da misliš da je neprimjereno gledat učitelja golog u lancima, i da se on nema kaj pofrendavati sa maloljetnicama, i takve stvari, (dakle, nama je otvoreno rečeno da ak nam se ne sviđa nek promijenimo školu!!) zato da se ne bi povrijedili njegovi gej osjećaji (dok se uopće nije niti pitalo za, npr. osjećaje učenice!!!), tada ipak ne možemo reći da se baš sve događa u dalekoj , nastranoj Americi...... ili negdje drugdje.
Zašto, o ZAŠTO, moram ja ili itko biti obaviješten o seksualnim sklonostima učitelja!?!? To je već devijacija samo po sebi.
Nemaš se gdje informirati osim po webu...
Pa ipak, pitam se, zašto je tebi to toliko bitno, zašto se tako opsesivno baviš tim stvarima koje su jako daleko od europskog mentaliteta i načina življenja? Osobno to ne doživljavam jako dalekim. Trendovi i smjerovi se prelijevaju,što se događa tamo,događat će se i kod nas (pa i događa se), naravno, obojano ovdašnjim prilikama, no ipak generalni smjer svi poslušnici slijede, nema dvojbe. Pogledaj zadnjih........................koliko god hoćeš godina.
Jako me zanima kako će sada izgledati studij, ako kćer ode na neki društveni faks.
A izgledno je da bi to mogao biti slučaj. (Lilianke 11.10.2022. 09:50)
on je vrlo drag dječak.
Moja kćer je vrlo draga djevojčica,
On je odrasliji od nje, i morao se staviti u takvu kategoriju.
Činjenica da ga to nisu naučili u toj pedagoškoj školi, koju god da je pohađao, i činjenica da on to nije automatski znao, bez da ga itko upozori, pokazuje da on kao osoba nije primjeren da bude učitelj.
Ono što je trebalo jest pozvati ga na stranu
i podastrti mu, bez uzusa, sve tajne zanata.
Ako želiš biti učitelj, budi učitelj.
Ne gej učitelj.
Ne gej osoba sa agendom,
koja se ne uspijeva uklopiti u neki odrasli svijet,
pa se uklapa k klincima........
Budi učitelj,
a to podrazumijeva to-to-i-to.
I POVRH SVEGA,
nemoj tvrditi da je tamo neka majka zadrta
i lagati da ne trpi gej zajednicu,što je potpuna neistina,
zato što ti nisi sposoban biti učitelj
zbog nekih svojih intelektualnih hendikepa, kako da kažem, ima softweski problem :))))))).
Ovako, oni su propustili šansu da ga pouče a on šansu da odraste, uvidi svoje odgovornosti... poslije se prebacio u neku školu u Nov Zg, otkud je brzinom svjetla izletio, ne znam što je radio tamo da su ga izbacili.
Ja bih ovakve poput njega educirala,
pa tek potom odbacila ako ne ide.
Ali kako, ako se struka ne usudi, da ne bi slučajno bila politički nekorektna!?
Dosta gledam Petersona, i upravo to je jedna od problematika koju on ističe, i za koju smatram da je jako bitna za uočiti.
(Dosta priča o fakultetima, u Kanadi, i problemima koje imaju profesoti, ako ne slijede zadanu nit vodilju...priča o autocenzuri kolega koji se više ne usude propitivati, obrađivati provokativne sadržaje, podučavati na načine koje su prije smjeli, nego bivaju cenzurirani, i otkazivani samo tako...ima puno slučajeva.... A navodno je to trend i po američkim sveučilištima, pa je onda sasvim sigurno i po Europskim, ) (Lilianke 11.10.2022. 10:05)
ovaj slučaj u Kanadi sa golemim sisama koje nosi očito poremećena osoba.
Nije problem u tom devijantnom liku.
nego je problemšto školski odbor, na štetu onih zbog kojih postoji,
dakle na štetu učenika (jer škola je institucija koja postoji zbog učenika,
nemaju učitelji sami po sebi još neku svrhu)
opravdava ovakvo ponašanje
i zove to podržavanjem slobode izbora roda, spola, bla.
Tako da je izgubljen kompas, u smislu zdravorazumske procjene.
TU leži sva problematika woke ideologija.
Pa tako osobe koje ukazuju na nenormalnosti i abnormalnosti
automatski bivaju proglašene neprijateljima sustava,
mrziteljima ljudi
zadrtom desnicom (presmiješno).
Na potpuno isti način
kako su ljudi koji su propitivali agendu procjepljenja
bivali nazivanima ravnozemljašima i alukapašima.
Kome to nije očito,
i kome to nije problem,
otvoreno kažem da mislim da nije normalan.
da je izgubio unutarnji osjećaj za ispravno i neispravno.
A dok više ne smijemo iskazivati unutarnja uvjerenja i živjeti po savijesti,
kako se ono zove taj društveni ustroj? (Lilianke 11.10.2022. 10:26)
Molim te, objasni, kako ovo ti je ovo izletjelo?? :))))
Zašto dovodiš dijete u selendru??
Da joj pokažeš kako ima groznih mjesta i još gorih selendri od Zagreba ili???
Niš mi nije jasno? :)
potpis: seljandžura u bikiniju. (Dvi, tri riči... 11.10.2022. 12:01)
Tako i ova naša u cijelost odgovara tom opisu. Tamo su svi u gaćama i grudnjacima (osim kad nisu). Jasno, u dućan se ipak ogrnemo malo bolje, ako već ne zbog profinjenosti, a ono zbog ledenog puhanja iz klime :))))
Zašto dovodiš dijete u selendru??
Pa jer sam tamo praktički domorodac.
Moj pokojni prateta i prastric (ili kako se to zove,ono dva koljena unatrag) su tamo izgradili kućicu , bliži se tome osamdesetogodišnjica, možda? baš ću pitati mamu.......................... i to je to. :))
Da joj pokažeš kako ima groznih mjesta i još gorih selendri od Zagreba ili???
oime, a koji je tvoj problem?
Baš si vickasta! :)) (Lilianke 11.10.2022. 14:19)
Selendra je pogrdni naziv za mjesto koje ne voliš.
Ne znam iz kojih razloga ga ne voliš, neću u to ulaziti, to je opet tvoja stvar.
Meni je to nespojivo s tobom, nije mi jasno.
Nisam vickasta. Ozbiljno, uopće mi nije jasno kako bi jedna pravila odijevanja vrijedila za "selendru" u koju se dolazi ljeti opustiti i raspustiti, a druga za Zagreb u kojemu se živi i mora se biti fin i čedan, osobito ako si djevojka?
Ne razumijem :). (Dvi, tri riči... 11.10.2022. 17:56)
nije selendra neko mjesto zbog toga kako se ljudi odijevaju. Selendra je jer je to maleno, nerazvijeno poludivlje mjesto. Obožavam to mjesto, i dva puta sam u životu zaozbiljno pomišljala o selidbi dolje. Nemam pojma otkud ti to da nešto ne možeš voljeti jer ima mane? Ima, naravno i vrline, koje neću sad nabrajat, a najveća je - malo ljudi. Dress kod je ultraopušten jer je to divljina. U Zagrebu se ne mora biti niti fin, niti čedan, baš kao ni igdje drugdje, otkud ti takve pomisli? I ova tvoja sveukupna konstrukcija je meni najprije - začudna. (Lilianke 11.10.2022. 18:16)
Ili smatraš da djevojke u selendrama nisu izložene takvoj vrsti opasnosti?
Pogotovo kada se među nas poludivlje spuste možda i baš pravi divljaci?? :).
...
Nema veze, razmišljamo samo.
I ja imam djevojčice, djevojke čak, i strepnja uvijek postoji, ali nije vezana za mjesto ili način odijevanja, uvijek je vezana za ljude, točnije za devijantne ljude.
Kojih u određenom postotku ima u svakoj populaciji, i način odijevanja im uopće ne mora biti okidač.
Puno sam razgovarala o tome sa svojim djevojčicama i uglavnom se sve svodi na to da ih vani štiti njihovo društvo, da prepoznaju kod drugih sumnjiva ponašanja i o takvim stvarima pričamo kad mene ulovi panika. O odjeći još uvijek nismo - nisu mi dale još uvijek povoda, što ne znači da još ne stignu. (Dvi, tri riči... 11.10.2022. 18:49)
Među NAS POLUDIVLJE se spušta...
Vas poludivlje? Ti ovo nešto uzimaš kao osobnu uvredu! ?
Selendra je kad je selendra, i to je to, ja sam pomirena s time, a tamo sam kad god mogu, ne znam što to onda tebe tako pogađa!?
Neki lončići su se tu žestoko pobrkali.
Ovo drugo, sve stoji.
Vremena se mijenjaju kako djeca rastu.
Dođe vrijeme za sve vrste razgovora.
A ima i onih puno gorih od odijevanja i tema iz ovog posta..... (Lilianke 11.10.2022. 23:33)
Kod nas je , u naletu puno mladih ljudi, postao veliki problem što su neke cure ovo 'svečana odjeća' tumačile kao 'odjeća za izlaske'. Ali, to nikako nije tako. Postoji klasična svečana odjeća, i kroz generacije to se pogubilo. Bilo je nakaradnih golotinja, i onda su konačno shvatili da moraju napisati dekret, što se , za gospođe, smatra svečanom klasičnom odjećom (pokrivene grudi, pokrivena ramena, nema tajica, ne može biti pola guzice golo zbog plitkih hlača.... itd).
Jednostavno, mlađe generacije misle da mogu bilo kako , jer to jednostavno žele. Majke ti mile, sve to zeleno bih ispljuskala.
(Neki stariji su svojim mladim podređenima morali doslovce objasniti da je uljudno pozdraviti kolege kad dođeš ujutro na posao. I da npr.pridržiš vrata, da se ne guraš prije svih , kao u školskom hodniku itd..... strašno , ne možeš vjerovati da netko sa 20+ nije još čuo da treba reći 'dobro jutro' ljudima s kojima radi??? Nema više civiliziranosti kakvu smo poznavali.)
:)) (Lilianke 11.10.2022. 23:56)
Kao što se i izrazi seljak i seljačina razlikuju značenjski, s time da i riječ seljak može imati negativne konotacije u našem jeziku ali tome selo nije ni najmanje krivo.
Ako ti ne dopuštaš da negativni likovi u mojim postovima ponekad mogu imati kajkavski dijalekt, zašto bih ja ostala mrtva hladna na to da neko mjesto na obali ti nazivaš selendrom?
Ako je selendra selendra, onda budimo fer i pošteni, pa prevalimo preko ustiju da je i naš glavni grad u nekim aspektima baš prava pravcata selendra? Ili i to iz mene govori BJESOMAR? (Dvi, tri riči... 12.10.2022. 05:59)
Puno su više okrenuti svatko sebi, puno više misle da imaju pravo na nešto samo po sebi, i puno više su drski . Naravno, ovisi puno i o osobnosti, puno o tome jesu li dobili prosječan klasični odgoj(onako kako ga mi popznajemo, 'uzmi susjedi vrećice kad tegli iz dućana' sistem, ili su im već roditelji tehno-zombiji, jer sada već uzrasta i ta generacija....
Stvar se mijenjanju, dijelom na bolje, dijelom na novo, što nama starcima djeluje kao rušenje starih vrijednosti, a to i je baš to. Moramo dalje, dalje, dalje, svatko od nas, svaki dan. Prilagođavati se , a također i nositi stare baklje, one od prije koje su se pokazale vrijednima, tamo gdje ih nema tko drugi nositi.
Da se ne skorimo i skrutnemo baš prije vremena. :))))) (Lilianke 12.10.2022. 09:46)
Osobno, u ničem ne vidim problem.
Naravno da je i Zagreb selo moje malo, a po nekim kategorijama i žešća selendra. (zato i kažem @Marianu da je u tamo nekom sporednom Zagrebu, nekom lijevom -ne u smislu politike, nego zabačenosti, nevažnosti- gradu koji nije na karti donositelja noviteta, još tamo u 2015 vladao strah od političke nekorektnosti i cenzura po pitanju gej populacije............) ne samo u usporedbi s Bečom, New Yorkom i Tokijom, on je selendra u usporedbi sa samim sobom od prije nekoliko desetljeća.
Ljudi su se promjenili, lijepi običaji finog življenja su pogaženi, uljuđenosti je nestalo, kulture ima malo i relativno je nedostupna, gradi se na divlje i grade se najružniji objekti na najnepriličnijim lokacijama koje čovjek može smisliti, siromašni građani kopaju po smeću da upecaju nešto hrane ili nešto korisno ili boce za prodaju, sada je i ova saga sa smećem započela, i grad je prepun otpada, vrećica, osim toga ne pere se, nedjeljom ujutro centar je sav ispovraćan i pun dreka, nema valjda više službe koja pere ulice, štoli? a povrh svega, POVRH SVEGA, on se ruši, urušava, negovi popucani zidovi se mrve i drobe, nakon potresa NIJE OBNOVLJEN, osim što je tko privatno obavio, i za to, bi svaka njegova vlast trebala pasti, trebalo bi maknuti svaku gradsku vlast koja prioritetno nema na tapeti obnavljanje nakon potresa. Eto, to je Zagreb.
Glede negativnih likova u tvojim postovima, tebe je smetalo što ženska iz Zagreba nije taj čas na***ana kao ti, i zamisli, a zauzima tvoj prostor i uzima ti zrak, u tvojem mjestu, kao i ostala bagra što to čini svako ljeto, i pokušala je razgovarati sa mesarom. Jebate, neš ti grijeha. oduzimala vam je dragocjeno vrijeme postojanja.
Ako ti ne dopuštaš da negativni likovi u mojim postovima ponekad mogu imati kajkavski dijalekt,
dopuštam, samo sve ostalo mi je bilo kretenski
zašto bih ja ostala mrtva hladna na to da neko mjesto na obali ti nazivaš selendrom?
imam pravo selendru zvati selendrom,
naročito jer je moja i jer je dobro poznajem pa znam što i zašto kažem,
ne opisujem sva mjesta na našoj obali,
niti me to interesira,
niti ih poznajem,
zabole me,
i kako si i sama rekla, na mom smo blogu,
pa ću si dopustiti slobodan izraz. Deal with it. (Lilianke 12.10.2022. 10:01)
dvije slike
  |
Kao puzzle, treba ih spojiti pravilno.. (Sarah 10.10.2022. 15:03)
moram još malo vježbati, ovo je tek današnji pokušaj...... :-** (Lilianke 10.10.2022. 19:57)
Ali, ako ne želiš plačati za fotku, možeš je iskopirati takvu kakva je, isprintati kojiko veliko ide (ni to nije zanemarivo) i uokviriti, nitko ne bi znao. :)))
U svakom slučaju, HVALA :))** (Lilianke 23.10.2022. 10:49)
petak, 07.10.2022.
@Mayday; kratko i slatko......
Ovo je taaako lijepo (meni)....dijete uči romantizam u glazbi, pa je ovo jedan od slušnih primjera za test.
Čak joj se sve sviđalo što je bilo zadano :)))) (Lilianke 08.10.2022. 12:52)
@Mrs.Galaxy; meni pak svaki dan :)) Uživaj! :) (Lilianke 10.10.2022. 10:28)
srijeda, 05.10.2022.
na svom Pinterest profilu
|
imam kreiranu 'ploču'
koja se zove For the benefit of all, at the expense of none e pa, ovo je jedan takav post. U zadnjih par mjeseci pomalo se bavim temama poput Nove Njemačke Medicine, (German New Medicine) (pisala sam post, s linkovima, najtoplije preporučam upoznati se s tom temom), cerebrospinalne tekućine (također post, također najtoplije preporučam temu) a budući da me u zadnja dva tjedna satrlo malodušje i depresija koji su se jasno iskazali i fizičkim bolovima i problemima u detalje kojih nije bitno ulaziti a vezano uz činjenicu da smo upravo u onih desetak dana u kojima je moj muž umirao, biti će tome četiri godine u nedjelju, pale su mi na um Konstelacije, morfička polja, Rupert Sheldrake, Činjenica da se obiteljske stvari događaju u klasterima i da se problemi tendiraju pokazivati, materijalizirati, repetirati, u ista vremena, godinama, pa i generacijski, i činjenica da ne moraju samo loše stvari biti na hrpi.... nastojim uvidjeti gdje su meni znani korjeni svega, i pokušavam napipati što bi se moglo, s moje strane, odvezati i pustiti, da se energija može pretočiti u nešto korisno i konstruktivno a duh, ne samo moj, osloboditi.... Uglavnom, oko 4.10. brojne su se stvari izdogađale u ovoj obitelji i rođenja, i smrti, i jako povoljni susreti, sve i svašta na hrpi. osjećam poseban zrak ovih dana, važno je držati glavu iznad vode i postupati maksimalno ispravno, časno, pošteno, čisto,, koliko god mogu. Dapače, čak i ovo samorazboljenje i prisilna izolacija vjerojatno su najbolja stvar koja mi se dogodila (koju sam kreirala). Eto, toliko da znate kaj je samnom. Niš. Plivam kak znam. :-* Linkovlje: https://udrugakonstelacija.com/o-sistemskim-konstelacijama/bert-hellinger/ https://konstelacijakroacija.wordpress.com/resursi-3/clanci/sistemske-konstelacije-kad-nevidljivo-postane-vidljivo/ https://www.juneva.com/2019/09/01/morphic-fields-are-the-matrix-behind-our-health-healing-processes/ APSOLUTNA PREPORUKA, zabranjeni Sheldrakeov Ted Talk ............................................................................................................................. |
Ne znam za datume, netko moj zna reći da smjena godišnjih doba jako utječe na nas i da se životno bitne stvari događaju u proljeće ili jesen.
I ja sam rastrzana, jutros sam jednim telefonskim pozivom riješila nešto što me duže morilo, i mislila sam da to će zahtijevati i više mog vremena, angažmana i energije, i tko zna hoće li se uopće riješiti... kad, ulovila sam nekoga u dobroj volji i sve je riješeno u minut.
I inače se najviše opteretim oko stvari koje sama i zabrljam, ili onih koje odgađam do unedogled.
Nadam se da će se kod tebe sve poravnati brzo...
(nasmijala si me s onim "teritorijalno", ali mi jesmo, nažalost, i materijalna bića, pa zauzimamo određeni prostor, i određeni teritorij, makar onaj pod našim stopalima ;). tamo ti, kod mene neću odgovarati, nemam energije za ono što sam istresla).
Drž se! (Dvi, tri riči... 05.10.2022. 12:50)
ma šta se tamo uopće ima odgovoriti,sve je jasno..........
Življenje na ovoj planeti,tu i sada, zahtijeva dosta pažnje i energije, k vrapcu ;-))
Divno je koliko mrva dobre volje može značiti ogromnu stvar.
To u stvari nama valja biti poučak da se ne prepuštamo živciranju u trenutku kad je to opravdano,da zadržimo mir i dobru volju da se iskorači iz situacije, a ne naveže na nju.
To je moj osobni zadatak. :))) ne pizditi neprekidno, ma koliko opravdano.
čak sam razmišljala da prestanem voziti auto. :D (Lilianke 05.10.2022. 12:55)
Pripadamo svemiru , podredjeni smo ma koliko se osejćali slobodnima (Donabellina 05.10.2022. 14:47)
mi smo Svemirovi, Svemir je naš. :)) (Lilianke 05.10.2022. 19:02)
Nije mi usput, ni meni, a kamoli tebi spomenuti ......
U istom postu. Može to kad želimo "umanjiti". Dati "lakši" pogled čitatelju. Ne znam.
Mrtva ozbiljna čitam tvojih par rečenica koje su mi iskočile. Tako sam čitala neki dan i post od @sarah.
Tvoj post više boli. Barem mene.
Drži se. (Ypsilonka 05.10.2022. 20:56)
I ja ispipavam sve bez čega mogu. Tu i tamo me uhvati panika...pa kaj će mi ostat..? Brige i neizvjesnost odražavaju se na rebru koje me boli
( možda se iz njeg rodi mali Adamić) i leđima bolnim..u međuvremenu, takva sva bolna, izlomljena, lijepim reklame po kvartu za to kaj bum masirala:-P
Sanjarim kak bi bili lijepo u petak zapalit za Split, srest se uživo sa splitskim blogerajem i upiti malo tu mudru i lepršavu energiju mora...
Razmišljala sam puno o tebi ovih dana kad te nije bilo, niti te se moglo komentirati. (Sarah 05.10.2022. 21:32)
ove godine zaista me jako pogodilo.
Događa mi se , zapravo, sad prvi puta od suprugove smrti, da neka rečenica, nešto što netko kaže (ne nužno samo meni, ne nužno vezano na smrt, ili na njega, nego nešto nasumce, nešto možda tek djelomice vezano uz situaciju...) me strefi puno više nego bi itko očekivao. Netko nešto izgovori, a u meni nešto prepukne, nešto me podsjeti, nešto oživi sve što je bilo, i onda plačem li, plačem, ne dođem danima k sebi. Ove godine baš je puno teže.
Pripisujem te užasnoj emotivnoj iscrpljenosti koju je učinilo ljeto sa roditeljima, stari sa alzahajmerom, stara koja se lomi oko njega, propadanje sa velikim slovom P, i ništa ne možeš učiniti. Nisam se ljetos nimalo odmorila, samo sam se kupala i kupala u žalosti, brizi i naporu, svom i tuđem................a stvar je već krenula nanovo dalje.
Uf.
Bit će bolje.
Ide Božić. (Lilianke 05.10.2022. 23:14)
ja osjećam veliki gubitak Svega.
Kao da je sav život koji je postojao jednostavno nestao.
Jednostavno, i nevjerojatno, ničeg nema.
Iza mene, nema ničega.
Ispred mene je Strah, strah od života. Nepovjerenje.
Dobro je da je ona tu,
ništa bez nje više ne bi bilo.
......................
Idem sutra potražiti ,
ako noga bude dozvoljavala,
kam si to povješala plakate.
:D
Ti bi u Split?
mislim da bi trebala otići, ako te to veseli!
Ja sam počela zazirati od ljudi. (Lilianke 05.10.2022. 23:20)
Čudna jesen.
Hm...da... pa ne baš čudna, svakako, zatvorenija od ljeta, intimnija.
U jednu ruku, jesen je divna , divna,
kad se magle počnu vuči,
kad se nebesko plavetnilo promijeni u sivi ton,
beskrajne kiše,
sve to ima svoju draž definitivno...
Ali ovi događaji, to ide po nekoj drugoj tračnici, i bolno je za sjetiti se. A ta sjećanja, ona imaju svoj život. Svoju volju, ne možeš ih potrošiti, pa da se prestanu pojavljivati. (Lilianke 06.10.2022. 11:26)
Nema veze, nekada ćeš pročitati, a ja ti imam potrebu napisati još koju riječ.
Dok mi se nije dogodio pravi udarac nisam shvaćala kako nikada ne prolazi. Pa ono mora proći, sve prođe, svašta i koješta sam mislila. Mislila sam čak možda je do specifične osobnosti pa neki ljudi se dugotrajnije i teže oporavljaju.
Nisam znala da postoje stvari od koji se nikada ne možeš oporaviti. Koje te promijene skroz na skroz. Nikada isti ni sličan ni blizu.
Nekada si mi rekla da je svaka smrt za neko dobro, rekla mi je to i neki dan moja dobra i jako bliska prijateljica smjerajući na moje posljedice: pretjerani gubitak straha, to što u svakom trenutku znam svoje priorite, to što me potresi, drame i lomovi životni normalni tek površinski zaljuljaju, a istinski ne diraju itd.
I dalje ne mogu to vidjeti dobrim, samo sam oštećena, ništa više, a to što ta oštećenost ide u prilog opstanku to je odradio moj nagon za preživljavanjem kao i mnogi nesvjesni i polusvjesni mehanizni. Nisam svojim naporom i voljom izgubila strah, a nije to ni nešto što treba vidjeti dobrim i pozitivnim.
Žao mi je što si izmučena.
Od staraca, drugih ljudi i njihovih teškoća se treba distancirati. Nek nose i pomažu oni koji su u prilici. Ti nisi.
Nemam ni ja kapacitet za mnoge stvari za koje sam prije imala pa režem, napuštam, govorim glasno ne!
Samo jedna je tvoja/a i moja zadaća, dužnost i obaveza i to je upravo ona koja ti jedina ima smisao i drži te na nogama.
Ne znam.
Povremeno imam dojam kako živim kao podvojena ličnost. Ja normalna, produktivna, uspješna, pozitivna, strastvena, uporna i ja sljomljena do kostiju. Polomljena, ubijena.
Ne smijem @Lil pomisliti, ne smijem. Sve počne pucati, radpadati se, tonuti.
Svašta me podsjeća.
Faza prihvaćanja smrti traje do dva tjedna, prošle su dvije i pol godine, nisam se pomaknula milimetar. Stojim zamrznuta u trenutku. Nevjerica, nemogućnost poimanja, strašno!
Kad mi misli naiđu, kada um tjera na spoznaju prihvaćanje, sve u meni vrišti: ne, ne, ne... Često je tako intezivno da govorim na glas. Pokušavam sakriti od bliskih sve mi bolje ide. Prije su me pitali što mi je jer bi čuli iz kupaonice u kojoj sam sama kako govorim, ne, ne, ne.....
Nitko ne može pomoći pa se trudim ne opterećivati druge. Imaju svi svoje teškoće.
Ovo je i tako samo moja borba, meni dana.
Traži načine kako da se jačaš. Što god pomaže, što god djeluje!
Ispričavam se na komentaru koji bi mogao biti viđen nedoličnim i neprimjerenim blogu od strane tvojih čitatelja, tebi je znam otvorenost i dijeljenje do ovog nivoa normalna stvar, tako da druge nije bilo nego da zanemarim čitatelje. :))))
Bok! (Ypsilonka 06.10.2022. 13:44)
U cijelosti razumijem i osjećam što želiš reći,
u prevlađujućem postotku, gotovo u stopostotnoj mjeri, unutarnja duhovna transformacija ne događa se kroz te kanale, na takve načine, putem takvih otkrića o sebi. Jer - i najfascinantnije otkriće o "ja" još uvijek je samo otkriće o "ja koje ne postoji". ;)) Sve se svodi na suptilna, veoma suptilna i magično suptilna udovoljavanja egu koja se manifestiraju sinkronicistički.
pa čak sam sklona složiti se s tobom.
No unatoč tome, nevolja i tegoba izdržavanja onoga što je ovdje i sada, ovo što je oko nas sada i bode nas sada, ne dozvoljavajući da o ičem drugom mislimo, dakle, ta nevolja nas ipak tjera na traženje razumijevanja i postupaka koji bi nam olakšali.
To je prirodno, ljudski, razumljivo i, na koncu, pitanje samoodržanja.
Ako je oko tebe požar, nećeš morati ni sekundu misliti, bježat ćeš sam od sebe u nastojanju da spasiš glavu. Dapače, prvo ćeš bježati, pa onda spoznati da si bježao.
Tako i ove Konstelacije (I da, sjećam se ja da smo o tome već pričali) predstavljaju nužnost, činjenje za spas, iako to ne donosi Konačno oslobođenje, donosi trenutačno olakšanje da osoba lakše pregura trenutak, a na konstruktivan način.
Postoje razne razine djelovanja. Ova najniža razina, razina samoočuvanja života, te jela, pila i seksa, nije manje bitne od one razine i onih djelovanja koja vode k prosvjetljenju. Pretpostavljam svrhovitost inkarnacije samom činjenicom da je (da jesmo inkarnirani), pa zato smatram i te naočigled najprizemnije radnje bitnima. Ne postoji ništa preprizemno, (čak i grijeh) što možemo uopće činiti. Sve vodi Ka. Iako ne sve na očit i direktan način, naravno.
Kažeš da tvoja frendica već neko vrijeme ide na te Konstelacije, ali da misliš da one ne mijenjaju ništa u suštini.
Ne znam baš.
Prvo, ako i ne mijenjaju ništa naočigled (tipa, nije se promijenila, nema noviteta i poboljšanja u životu, u bilo kojem vidu), postoji dobra mogućnost da joj je, unutar nje same lakše živjeti, pomirenije, balansiranije samoj sa sobom, nego što bi bilo da ne promišlja te informacije koje tamo pokupi. Osim toga, promjene u osobi događaju se najčešće vrlo polako.
Možda bi joj bilo isto da je samo sjedila i gledala u travu npr., ali nije, nego je sjedila i razmatrala djelovanja među ljudima i energijama. To je, dakle, njezin put, njezin način. :)
Tako da ja aktivno tražim primjerena sredstva olakšanja, primjerena situaciji i primjerena mojoj osobi. (Lilianke 06.10.2022. 18:58)
Samo piši, piši, piši; što i zašto smo si tu uopće, ako ne možemo pisati sve, do kraja..........najviše volim sve one koje najviše kudim, koje pitam najneugodinija pitanja, kojima najviše dosađujem, koje najviše riječju, gnjavim. Besmisleno je površno se dopisivati, osim ako baš ne ciljamo proćerdavati vrijeme.......
Baš ne znam tko bi se jako lecnuo, od ovdje prisutnih?
Dok mi se nije dogodio pravi udarac nisam shvaćala kako nikada ne prolazi.
To je ono o čem smo već pričale; ZAISTA ništa ne prolazi, vrijeme doslovno NE POSTOJI, postoji protok, pokret, okrećemo listove kalendara, ali NE ZAPRAVO.
To zvuči paradoksalno, i ne može biti objašnjeno riječima, ali je u potpunosti tako.
I ne može to shvatiti, do kraja razumjeti, tko nije doživio. (Moje je da razumijem da to nije za osudu i da ne zamjeram, ja sam grozna furibaba)
Neki događaj te ozlijedi, ošteti svojom brutalnošću,svirepošću, grozotom,i to je učinjeno zasvagda. To je ono penjanje na planinu koje je @Mariano spominjao u nedavnom postu,s koje se ne vraćaš. Vraća se netko drugi, nema više onog starog ja. Ozljeda je učinjena, rođeno je novo biće, sa novim postavkama. Staro biće je ishlapilo ko led na suncu, nema povratka.
A budući da je stvar/situacija doslovno NEPOPRAVLJIVA, nema ni svijetle budućnosti.
To je činjenica s kojom se moramo pomiriti.
Moramo doslovno voditi podvojen, podijeljen život.
Moramo izgraditi paralelno ja,koje je kadra graditi dalje.
To što kažeš 'Povremeno imam dojam kako živim kao podvojena ličnost. Ja normalna, produktivna, uspješna, pozitivna, strastvena, uporna i ja sljomljena do kostiju. Polomljena, ubijena.'
To nije dojam. To je činjenica. Živimo podvojeno. Na van jedno, na unutra drugo.
Nekada si mi rekla da je svaka smrt za neko dobro, rekla mi je to i neki dan moja dobra i jako bliska prijateljica smjerajući na moje posljedice: pretjerani gubitak straha, to što u svakom trenutku znam svoje priorite, to što me potresi, drame i lomovi životni normalni tek površinski zaljuljaju, a istinski ne diraju itd.
Pa baš sam glupača.
No da, istina je da svaka situacija, pa i ovakva o kakvima mi pričamo, može poroditi neku korist, (a la ovo tvoju neustrašivost), no to nikako ne znači da je ta situacija zato na neki način izubila od svoje mučnosti, težine i strave.
Meni, s druge strane, trenutno je na tapeti samo strah, strah i strah. Od svega. ne mogu sad tu pisati, možda u neki post........ne znam, nema veze.
Žao mi je da patiš.
nema pravih riječi.
Žao mi je. Iz svih strana kad se gleda. Strašno.
Patnja vodi k prosvjetljenju (su mi rekli). Neki , dakle, sprintaju u tom smjeru. :-S (Lilianke 06.10.2022. 19:27)
Šala, zafrkancija, glupiranje isto ima smisla, ali i opet kada je iskreno, neposredno, "do kraja", bez pozadinske priče. Sve tako istinsko i iskreno meni ima smisla, drugima ne mora imati. Jasno
mi je kako vremena nema za gluposti. Drugi imaju možda neke druge brije. Svakom njegovo.
Neka autorica je na svoj post dobila komentar kako joj je post neprimjeren za blog jer je imala potrebu napisati neke životne teškoće iz mladosti čak joj je i savjetovano što da piše!
Živote moj!
Jasno kako čovjeku može biti mučno od nečije priče i ne želi si kvariti dan, ali onda nek ne čita. Osim toga život je povremeno iznimno mučan. Ništa manje ako pišeš samo o fikusima što je svačije legitimno pravo. Nikome nikada nisam prigovorila što ne piše postove iz kategorije osobno! Ne bi mi palo na pamet!
Tak da ima onih koji se kako ti kažeš lecaju....
Tko ih fućka, jedino povremeno iziritiraju i tako zraubane živce. :)) (Ypsilonka 06.10.2022. 20:24)
Napisala sam to kada je umrla moja baka. Davno, bio je to prvi veći gubitak s kojim se nisam znala nositi.
Danas mi je kolegica pričala o čudnovatoj smrti svoga šogora.
Umro je kada je sišao s onog brda u Međugorju. Ispovijedio se, hodao, oprao cipele dole u kafiću, potom popio čašu vode i umro. Tri su ga medicinske sestre pokušale oživiti. Jedna nije odustajala i morali su je udaljiti. Dva autobusa puna hodočasnika molila su za njega. Mlad čovjek. Infarkt. Bog ga je baš spektakularno uzeo k sebi. Mora da mu je nešto hitno trebao.
Kao što naš život ima svrhu ( često, živeći na autopilotu, nismo je uopće svjesni) potpuno isto je i sa smrću.
No, radi se o misteriju, svrhu smrti saznat ćemo tek kada dođe red na nas.
Kada me obuzme tuga, bol, kada sam potpuno skrhana, u nekom dijelu sebe ja osjetim da je to užasno sebično i nezrelo. Posramim se. Dano mi je da gledam u nebo, treperenje zvijezde, mirišim šumu i ciklame, mazim psa, hodam bosa po travi, pijesku, dano mi je, nepovratno, poklonjeno mi je bezuvjetno da ćutim sve te ovozemaljske ljepote- umjesto njih. Da nastavim.
Ljubav tih ljudi koje sam izgubila, iziskuje moju hrabrost, staloženost i mudrost mirenja s prolaznošću svega. Svojom snagom, kao da im se odužujem za svu tu silnu ljubav koju su mi davali. I daju, ja ih osjećam.
Kao da trebam pokazati ( nekome, nečemu) da sam shvatila. Bit. (Sarah 06.10.2022. 21:30)
Doživjela sam smrti, roditelji su mi stari, bit će gadno sigurno, ali nije to ono o čemu govorimo.
Mislim kako sve žene ne dožive ovo što je @Lil doživjela. Svejedno ona je doživjela, neka se nakon četiri godine već drugi put uda.
Sahraniti dijete. Nema toga ni u najljućim SF filmovima.
Dakle radi se o traumi koja je klasificirana najtežom traumom uz to smrt ovog konkretnog djeteta ima otežavajuću okolnost zbog načina njegove smrti. Vjerujem gore je izgubiti cijelu obitelj u logoru. To su ljudi također doživljavali. Cijele obitelji u saobraćajnim nesrećama jedan član preživi.
Potpuno sam produktivna osoba, okružje me opisuje stabilnom, racionalnom, pouzdanom, smijem se glasno dok se smijem, sprdam se puno i često, a@Lil je gore to pokušala objasniti koliko se to uopće može objasniti, a da nisi doživio.
Ne može, može se pokušavati.
Nikada nisam živjela u uloži žrtve, povremeno se jesam samosažaljevala krož život. Zaljubiti se u patnju nije u mojim postavkama.
Zašla sam na mjesto za koje normalan čovjek ne može zamisliti kako postoji. Tada mi je Pakao izgledao kao poželjno mjesto, a godinu i po sam se borila da preživim doslovno. Nije metafora. Spasio me je racio, možda i to što su moji temelji prije traume bili zdravi, možda! Možda sam zato živa? Ne samo ja nego i neki drugi članovi obitelji koji su prolazili isto/drugo, ali isto.
Jedino za čim sam vapila je da umrem, da prestane i tako godinu i pol svakodnevno, bez odmora. Nemoguće je opisati sve aspekte tog horora.
Teško je opisati i sve što se događalo, a bilo je toga mnogo. Stojim "iznad sebe" netko bez emocija promatra sve što se događa, neko biće koje sam prije bila ja. Ne možeš bježati, ne možeš se boriti pa se odvojiš od sebe.
Rekla sam već, nemamo mi pojma ni tko smo ni što smo dok nas život ne izazove i odvede do mjesta za koja ne možeš pretpostaviti kako postoje. @Freš je jednom dobro rekao kako to ne može pretpostaviti, gubitak djeteta, a i ne želi. Čovjek je prošao rat i gledao svašta. Ipak to nisu bili članovi njegove obitelji, djeca....
Normalan život zaista i nikada tamo ne bi trebao i smio zaći, a zalazi. :(
Kada nešto vidiš ne možeš nikada nazad iz toga. Jedino možda demencija, moždani, takvo što može promijeniti stvar.
@Lil će ti napisati svoj komentar. Mogu ti reći kako sam imala identične pretpostavke tvojima prije svoje tragedije.
To što ti ne možeš predočiti, niti čovjek može zamisliti neke stvari koje nije doživio ne mijenja ništa na stvari. Ukoliko nemamo neko iskustvo kompariramo ga s onim koje imamo, shvaćamo i kroz znanje o temi koje smo stekli učenjem, ali to nije to.
Ni blizu. (Ypsilonka 06.10.2022. 22:24)
Prvo, HVALA VAM dragi moji, na svim mislima i idejama,riječima, trudu i energiji da sve ovo ispročitate i priložite svoje viđenje i stav.
:-*
@Sarah;
Kada me obuzme tuga, bol, kada sam potpuno skrhana, u nekom dijelu sebe ja osjetim da je to užasno sebično i nezrelo. Posramim se.
Čega točno se posramiš?
Možda se posramiš jer misliš da propuštaš priliku punine življenja, ali valjda se ne posramiš radi sasvim primjerenog užasa nad užasnim događajem?
Također, zar je užasni događaj manje užasan ako je bio i prije sto godina?
Čiji glas kaže da te treba biti sram?
Postoji mjera patnje koja je dozvoljena, a sve preko je previše i samozadovoljavanje?
To je kao ovo određivanje koliko vremena je zdravo žalovati!?
I uopće, - termin 'zdravo'?
Wtf? Tko je to odredio,da mi je znati?? Po kojem ključu, za koju osobu? Nevjerojatno!
Ta ideja srama ide iz pretpostavke da odabirem misliti o tom događaju, i kukati nad njime (da bi me netko sažaljevao ili iz drugih koristi), dok jednako imam mogućnost odabrati misliti na travu i uživati u njoj.
No, o tome uopće nije riječ.Taj koji je smislio sram nije doživio stanje o kojem govori.
Ako svijesno odabireš glumiti patnju, onda da, nek te je sram. Ako te bol preplavljuje, i onemogućava te da uopće budeš u trenutku, a kamoli da se brineš jel uživaš ili ne, onda si došla u trenutak o kojem pričamo @Y i @ja.
A što ako želiš osjetiti travu pod nogama, ali ne možeš, jer nadvladava osjećaj užasa?
Zar ćeš si reći, a ne, NE! odabirem ne osjećati užas, osjećam samo divotu trave! Hoće li to djelovati?? Pukom voljom i odabirom odjednom prestaje osjećaj užasa?
Po mojim praktičnim spoznajama,to uopće tako ne funkcionira.
Mene osjećaj užasa, kada poželi iskočiti, jednostavno povuče van iz trenutka, pa osjetim nesrodnost sa svime što je oko mene, nesrodnost života i smrti, nezgrapnost postojanja svijeta kao da ovaj užas unutar mene ne postoji, užasnutost nad patnjama koje postoje za čovjeka. Grozim se ovog svijeta, načina kakav je. To je najtočnija istina. Čekam Veliko Objašnjenje , kad mi ga Bog da.
I @Mariano:
trenirajmo kastanedijansko odbacivanje samosažaljenja,?
To je put rješavanja osjećaja?
Osobno sam to činila, praktično, dok je muž umirao.
sada mislim da sam si tim jednim stavom promatrača samo samozamazala oči i samouvjerila se da on zapravo ne umire.
A onda je umro.
Ja sam ljubitelj, LJUBITELJ, kastanedijanske ideje, poglavito skidanja maske svijeta i kreiranja vlastite vlastitosti, te također čišćenja 'garaže', ali ovaj kocept kontrole emocija zapravo kao da se ne može primjeniti na ovaj slučaj o kojem mi pričamo.
Morali bi ,zapravo popričati o mnogo toga, o emocijama,o osjetima/osjećajima,o mislima, i što je uzrok čega, što je prvo, misao ili emocija.
Tamo kod tebe @Mariano je novi post, u kojem je Ypsilonka izvrsno napisalada je ova bol,muka, samoživi entitet. To je najbliži opis mom osobnom doživljaju situacije.
Mi smo možda opsjednute, užasom.
Nema to veze sa funkcionalnošću u svijetu, ti možeš reći da ga (taj entitet) valja hladnokrvno promatrati, ne angažirati se oko njega, trenirati nedjelovanje.
No iz prakse, to ne oduzima snagu tom entitetu, on iskače u svijest u vremena koja sam odabere, i boja svako radnju, svako postojanje, izvlači osobu u svojstvo promatrača sebe u boli i ostatka svijeta.
Ne mora čovjek nikako reagirati, ovdje nije govor o naricanju radi naricanja, i da susjedi čuju da obitelj žaluje.
Ovo je unutarnje čuđenje nad grotesknošću svega, u formi čistog neugodnog osjećanja, koje nitko ne čuje, vidi i vjerojatno ni ne sluti.
Nije na odabir osobe hoće li to osjećati ili ne, osoba ne priziva voljno takve misli i sjećanja, da bi prebirala po patnji.
Dobro,
imam dojam da stalno svatko svoje vrti kao vergl.:))
Hvala vam svima još jednom, puno!
Puno znači ovo pretresanje.
Može izgledati da nikud ne stižemo,
da se oko ničega nismo složili,
nebitno,
ovo pretresanje ima ljekovitu moć. (Lilianke 07.10.2022. 11:29)
Otkad ih nema, sve ima drugačiji okus i miris. Trava je plastična, ptice kao da su nasnimljene.
Al tu i tamo, doleluja nešto fino otprije i tada to shvatim njihovim poklonom. Njima je i dalje stalo do mene i dalje žele da živim u punini.
Taj sram onda urodi Zahvalnošću.
To su slamčice koje mene drže iznad površine. (Sarah 07.10.2022. 15:33)
velik je problem kada nemaš sa kime podijeliti ljepotu. Entuzijazam splasne. Razgovaraš sam sa sobom, Potom ne želiš više govoriti sam sebi, pa ne govoriš. Točka.
Drago mi je vidjeti da imaš te neke slamčice, te ideje potporeda te nešto nosi.
:-** (Lilianke 07.10.2022. 23:25)
Jučer sam pričala frendici o tebi, tvom blogu, kako me podsjećate nekada jedna na drugu, kako se tu i pametno i suptilno piše i kako to doista hrani dušu, jer ti budi spoznaju kako nisi sam u svome sranju.
Frendica nije od bloga i nece čitati, al nasmiješila se, bilo joj je drago da sam našla takav jedan kutak.
Nisi sama.
:-*:-*:-*:-*:-* (Sarah 08.10.2022. 08:20)
I moja frendica nije od bloga, ni muž nije bio (a ostatak frend -kruga i obitelj niti ne zna da sam tu)..
Nekako mi je to žao, ali ne možeš prisiliti ljude :)
Meni zato FB silno ide na živce, i iako imam profil mrzim tamo išta pisati i ostavljati. Previše ljudi je tamo umreženo, i previše podataka koji me uopće ne zanimaju kola onuda. A ovakve prave stvari nikada, i nikada na ovakav način.
Ova platforma iz doba zmajeva i dinosaurusa mi je neusporediva s ičim. U najboljem smislu. :))
Hvala ti.
:***** (Lilianke 08.10.2022. 17:22)
(S naglaskom na prve dvije rečenice.)
Apsolutno čovjek mora hodati naprijed, dalje i dalje.
Pa niti ja osobno zapravo uopće nisam stalno u depresiji, ili stalno u tuzi. (Niti njegujem neku općenitu žalosnu atmosferu, niti očekujrm da ljudi oko mene hodaju na prstima...) I ja se smijem slobodno, ponekad, kad mi je smiješno. Mislim reći, dozvoljavam si osjećati što god se porodi kao osjećaj.
Najtočnije je to da se faze plus i faze minus smjenjuju, ovisi o raznim okolnostima.
Kad je dobro, valja izraziti zahvalnost, kada je muka, valja gurati kroz nju.
Svaki dan iznova, iznova.
Danas je bio vrlo vrlo dugačak i zahtjevan dan....
Želim ti laku noć :) (Lilianke 09.10.2022. 23:49)
