ponedjeljak, 23.10.2023.
UUUUUuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!!!!!!!!
|
Svašta za vidjeti sad na blogu.
:-O Nego, posvećeno svima koji su nekad nekoga voljeliiiiii :DDDDDDD |
moja jedina pračka
a ja sam bio samo šprih
ou je. (Lilianke 23.10.2023. 15:50)
Jer koliko god se u stavovima ne slagao s nekim, smatram da se ljudsko dostojanstvo valja poštivati, i moraš biti ili bolestan ili zao da to ne možeš razumjeti i dopuštati sebi tako gaziti nekoga. (Lilianke 23.10.2023. 16:43)
Tko su divni krasni? Poklali smo se istog trena tada, no budući da se gospođa ne zna ispričati, čak i sada nakon puno vode ispod mosta, ne vidim nikakvog smisla u komunikaciji.
Interesantno, vidim da joj i dalje ide pjena na usta. To su neki žešči tektonski poremećaji. Znam.jednu takvu kojoj je furka divljaštvo i pjenjenje. Daleko im svim skupa kuća.
I.što ćemo.mi to tek doživjeti? I ti si preuznemirena, vidim. (Lilianke 23.10.2023. 21:42)
Iznimna je okrutnost ono što se je tada dogodilo. Tada je prošao negdje koji mjesec da smo malog zakopali, ne mogu se dobro orijentirati u vremenu, ali znam kako je bilo svježe.
Ti si tada neko vrijeme ovdje tugovala.
Nikada, ni u najvećoj boli i ludilu, ni tada u toj raspravi ni sada meni ne bi prešlo preko usta izgovoriti neke stvari. (A mogla sam i tada u toj raspravi)
O mnogim ljudima ovdje znam svašta, znam gdje ih najviše boli. Znam njihove tragedije, njihove strahove, gubitke sebe, gubitke drugih, pokušaje samoubojstva, nema što ne znam. Znam njihove najintimnije stvari, najintimnije boli, njihove privatne podatke. Koliko očajan čovjek mora biti da mu to ikada budu argumenti u raspravi?
Onaj tko to čini, onaj u kome postoje takve stvari, koji god bio, (a bilo je svega ovdje u raspravama) najgori je sam sebi tek potom drugima.
Ljudsku psihu razumijem dovoljno dobro da bih to mogla garantirati.
Za razliku od tada sada sam emotivno potpuno hladna, ali vrlo ozbiljna.
Ne diram ljude iz čistog mira, ali im ni ne dozvoljavam da me diraju. Zaista ne dozvoljavam.
Kad samo razmislim kolike bljuvotinje i javnu sprdnju bih ovdje mogla raditi pišući tek djelić svega što znam i sama se zgrozim koliko materijala imam.
Mene to vidiš nikako ne bi razveselilo niti mi dalo kakvu zadovoljštinu. Ni snagu, ni moć, ni napumpalo moj ego.
To mi čak ne treba ni kao štit ni kao obrana.
Jalove su to priče. Rekla sam i @jelenu kojeg izuzetno cijenim kada je počeo nabacivati neke fore s visoka (prema blogerskoj populaciji) kako bismo se mi trebali osobno sa životnim argumentina premjeriti, a ne kroz prozor bloga.
Tako i ovo. Lako je lajati kroz blogersko okno. (Ypsilonka 23.10.2023. 22:16)
"Jer koliko god se u stavovima ne slagao s nekim, smatram da se ljudsko dostojanstvo valja poštivati, i moraš biti ili bolestan ili zao da to ne možeš razumjeti i dopuštati sebi tako gaziti nekoga".
Držim se tog principa samo ako druga strana pokaže poštovanje ali kad toga nema zašto bi ja bio dužan njima pokazati isto? Ni pod razno neću zaobilazit srozati se na njihovu razinu ako oni prvi krenu s takvim istupom. Da je meni izgovorila gnjusarije koje je tebi ja bi bio daleko brutalniji u replici oni koji si to dopuste gube pravo da im na isti način ne bude vraćeno. Popu pop bobu bob. Kod rupičaste se (osim V jer s njom nikad nisam imao komunikaciju posebno ne konfliktne situacije) se skupio sav talog blog.hr-a zato sam i komentirao da mi je drago da su se međusobno poklali i da je sve crno na bijelo dokumentirano jer ta kisić cmokić ekipica radi cyberbuling nad masom blogera sjeti se samo kolko je blogera nekad bilo a kolko ih je sad i zbog koga su otišli. Manje ih je otišlo zbog miljevačkog trola sa njeamčkom adresom nego zbog njih. Ps. naravno ona gadost koju ti je dotična uputila je za izbljuvati se i kažem ti ja na to ne bi odgovorio tako finski pristojno i civilizirano kao ti. (TEATRALNI 23.10.2023. 22:29)
ma joj..............
uopće zapravo nije bitno tko što zna ili ne zna, čak i da se uopće ne poznajemo, da smo se upravo sreli..... reći nekome da ti je drago da mu je krepao taj-i-taj ( sve i da ti je zaista drago, da si ga poznavao i da ti nije bio mio) je neljudski, potpuno neprihvatljivo.
Čemu to?
U kojoj raspravi, i o čemu, takve riječi mogu biti razumljivo da su nadošle?
Kako si netko da za pravo tako nešto izgovoriti, ja ne kužim.
Također ne kužim kako se ljudi ne žele ispričati kada izreknu nešto uvredljivo (ili , u ovom slučaju, okrutno).
Pa ako je u afektu rekla da joj je drago, valjda bi se danas (mislim da dvije godine nakon svega - ili koliko?) sa ohlađenom glavom, složila s nama da je neprihvatljivo tako reći nekome. I da je normalno ispričati se. Ljudi smo, svakome može pobjeći svašta, ali ne imati nimalo samokritike.... ne znam,. ja to ne kužim.
Ne razumijem gdje je nestao - oprosti! (Lilianke 23.10.2023. 23:52)
Ali, ako bi me to i danas peklo, zacijelo bih nekako reagirala. No nema odjeka u meni. Sliježem ramenima, nema titraja. :) Radije puštam pjesme. Nemam nikakav poriv ništa joj reći.
e, glede @Supatnika, ma fućka mi se i za njega i sve to... jako su me bili razočarali i on i @jelen tada, i njihov nastup je bio ispod svake razine. Imaju englezi onaj jako dobar izraz 'my heart sank', ono kad te nešto jako rastuži, u kombinaciji sa velikim razočaravanjem.E baš to se bilo dogodilo.
@jelen je nedavno nastojao učiniti neki korak prema, neki kontakt, i to cijenim.
Kažeš (citirajući onu moju rečenicu) Držim se tog principa samo ako druga strana pokaže poštovanje ali kad toga nema zašto bi ja bio dužan njima pokazati isto?
ne, nisi ti dužan pokazati nekome nešto, držati se ljudskip principa treba jer to nas čini Ljudima, držimo se principa zbog nas samih. Ne pokazuješ ljudskost samo ako je drugi okej prema tebi, nego pokazuješ ljudskost u načelu, kao pravilo ponašanja, kao pravilo osobne higijene, moralnosti , jer si ti čovjek, i ne odstupaš od toga kako se okolnosti mijenjaju.
Osim toga, sasvim bi mi bilo neprirodno likovati nad kime jer mu je netko umro.
To mi je van svake pameti, jednostavno ne razumijem to.
I ne znam kako onda komunicirati s nekim kome je to prihvatljivo, tko to čini.
Ne znam u koji se to svemir upuštam, kontaktirajući takvu osobu.
Kome to treba.
Ne znam kak da to još kažem. :)
laku noć :)) (Lilianke 24.10.2023. 00:06)
Baš mi je žao.
Čitati pola priče i polovične zaključke baš frustrira.
Ako se ne varam, tada su se zakačile i Ipsi i Fleksi, pa sam ih mirila.
V je napisala kasnije nekad ( il prije), ne znam) cijeli moj ljubavnički život u namjeri da me ocrni.
Ipsi joj se pridružila u lakom donošenju sudova i rasprostiranju mojih gaća po blogu.
Bilo je strašno za čitati. Isto polovično. A decidirano osuđujući.
Uvijek prije bilo kakvih zaključaka, u rukama treba imati cijelu priču. To je samoj meni naravoučenje. Važna životna lekcija.
Nije na meni da vas razuvjeravam, al ovo mi je bila moralna dužnost napisati. (Sarah 24.10.2023. 07:29)
ma o čemu ti pričaš,kakva moralna dužnost, tebi je moralna dužnost da spasiš ljude od njih samih? Nije.
Ako ja ne znam neke pola priče, tih pola priče se može i ispričati, da nije neka fiktivna rana u zraku.
Konkretna situacija se zbila na mom blogu, neka rasprava je trajala, a na kocu je meni i Ypsilonki, čisto jer se u afektu više nije znalo kaj reći (tjeranja u kurac su se sva do tada odvila) , i jer se iz obijesti dopustilo prekoračiti granice morala, izgovorila ova gnjusnost (odnosila se na Vedrana i Ypsilonkinog nećaka): 'baš mi je drago da su vam pokrepali vaši najmiliji. Kaj si ih niste bolje čuvale' (ili tako neki biser u drugoj rečenici, van pameti.)
To nitko normalan drugome ne veli.A naročito onaj koji zna kako je izgubiti nekoga, kako je kada dijete u famili ode (ne znam , i ne želim znati), kako je kad ti se svijet sruši.
Ako se priča o bolesnoj djeci, imao je moj muž bolesno dijete, situacija za poginut od užasa, bio je LUD od svega, ali to NE podrazumijeva spuštanja na takve niske nivoe, solim ti ranu jer želim da te boli.
Moj ti je dojam , i moj zaključak, da ima ljudi na blogu koji su zli.
I smiješno je, hipersmiješno, svatko se svrbi gdje ga češe smiješno, da se @Rupičasta pojavljuje na blogu ne sa dobar dan, kako ste, nego sa zgražanjem nad ispravnošću i neispravnošću tuđih riječi.
Prvo meti oko svoje kuće, ženo. (Lilianke 24.10.2023. 08:29)
Nije te sram same sebe?
Ne bojiš se Boga? Karme ili u što već vjeruješ?
Ovo ti je zadnje upozorenje.
Lili, ovo ti je zadnje upozorenje prije tužbe. (Mi. Ljudi s rupama 24.10.2023. 09:01)
Nadam se da više neće biti potrebe da se čitamo.
Kleveta
Članak 149.
(1) Tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, kaznit će se novčanom kaznom do tristo šezdeset dnevnih iznosa.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom do petsto dnevnih iznosa.
Pa draga moja, ako mi želiš kupiti nešto lijepo i skupo za nadolazeći Božić, samo nastavi. (Mi. Ljudi s rupama 24.10.2023. 09:11)
Sa @Fleksom i sa @Lil sam se zakrvila oko korone, @Fleksi je umro šogor zbog korone, ali ne zato što je čovjek dobio koronu nego zato što ga zbog korone nisu pravovremeno liječili. Njezin stavovi su i tada imali neko za mene logično uporište. Sa @Lil nikada nisam i nikada neću po nekim pitanjima doći na zelenu granu, korona je jedna od njih. O tvom privatnom životu ne znam ništa, ali osuđujem sve ljude ( i muškarce i žene) koji ulaze u tuđe brakove kao i partnere koji to čine svojim partnerima. Kurvanje je gotovo normalna stvar, ali vidiš meni nije, nije ni uskom krugu ljudi s kojima se družim. Tu se radi o onome gore o čemu @Lil piše - osobnom integritetu. Nikada nisam imala ni jednu prijateljicu koja bi mi pričala o svom ljubavniku ili koju bih pokrivala. Iz skroz drugog svijeta sam koji nije ni bolji ni gori od drugih nego je takav kakav je.
Tada je o tome bila riječ. A bilo je u anketi misli.To je moj stav i sada i stav s koronom mi je isti i onaj o vjeri. Što si ti radila ili nisi to ja ne znam?
Ne samo kako ne znam nego me ni ne zanima. U stvarnosti meni je nezamislivo piti kavu s nekim čiju djecu poznajem i supružnike, a da mi taj netko priča o ljubavničkoj ljubavi. Ponavljam o tvojim partnerima ne znam baš ništa. Niti mi trebaš pričati, tada sam iznijela svoj stav koji sam ovdje ponovila. Osudit ću takve postupke pa taman došli od moje rođene matere.
Kada u obitelji umre dijete to je zaista nezamislivo @Lil. Preklinjete i molite da umrete vi, vaši roditelji, vaša braća, samo da završi. Osim samog gubitka gledate ubijenu kompletnu svoju obitelj.
Iz toga niti vi niti vaši najmiliji ne izađete normalni.
Nema oporavka. Samo u new age pričama.
E sad, zašto netko misli kako mene nakon svega što sam proživjela boli kurac što netko misli o meni na blogu? Voli li me ili ne? Poštuje, uvažava?
Jebe mi se ljudi zaista. Tamo gdje sam ja bila ne želim nikome da dođe, a meni mnoge situacije sada izgledaju potpuno beznačajne.
Ako se možemo ovdje družiti i lijepo provoditi dokolicu okej, ako ne, a bože mili.
Povremeno mi dođe, kako to uobičajeno i kažem da otkinem pokoju glavu jer nesnošljivo mi je slušati neka sranja, a neke udarce nezaslužene ne trpim ni u stvarnosti. Ne.
Na zasluženom ću uvijek stajati i neću se opirati. Slobodno nek udaraju.
Meni je jako, jako jako malo stvari sveto tako da bi bilo sasvim u redu od mene odjebati (osobito ako ti se baš nikada nisam obraćala) oko tih stvari ako ne želite vidjeti što je sposobna učiniti osoba koju boli kurac jer je preživjela gore od udarca u vlastiti šupak. Meni se većinu vremena moja smrt činila pravom sitnicom u odnosu na ono što se odigralo, jer ona to i je.
Teško me se može zaplašiti, nakon scena koje su moje oči vidjele tako da je bolje i ne pokušavati.
Isplativije je ostaviti me na miru. Iz čistog mira ne ujedam i ne otkidam glave! :) (Ypsilonka 24.10.2023. 13:03)
Božek.
|
U zaprepašćenju, doživjela.
Išla googlati, pa pronašla. Vjerujem da bi doktori bili zblenuti da dođem i s tim - i onako, sve s čim sam im došla u zadnjih 3 godine svelo se na 'gospođo, to ćete si sami morati pomoći', 'gospođo, odite pjevati', 'gospođo, kopajte u vrtu'. Hm. Gospođo, započnite novi život , prije bi se reklo. pa, započeo je. :) |
nooo..
neee..
not yet..
njet.
but mood changes
ups & downs
that's me.
....
saću ti naći stih, čekaj. (Dvi, tri riči... 23.10.2023. 10:24)
Ulovi me tada anksioznost, naravno. Zato sam smanjila pušenje.
Hvala ti na ovome! Meni pomaže betaglukan od Solgara.
A da se više volim- vježbala bih. Ništa bolje od toga.
:-* (Sarah 23.10.2023. 11:21)
život je pas... (vilimstvor 23.10.2023. 12:08)
Stih :)).... ne razumijem baš, ali hvala, mislim ono :D
Ups and downs, pronicavost u vrijeme prije poslije i za vrijeme menge, depra, nostalgija, melankolija, hehehe sve :))
a sad, u perimenopauzi, slijedeće:
1.prvo,već 10 godina ciklus urnebesno kratak, više imam neg nemam menstruaciju :)),
2.potom, prije 3 godine, naovamo, čudnovate navale energije/zlo u glavi/isključivo u predjelu potiljka, neobično lagani udasi lijevo i desno kroz vrat -doktori me skroz isposlikali i sve.... nemaju pojma, našla na netu, najbliže simptomima: vazovagalna sinkopa
3.potom; u zadnje vrijeme, njušim kao pas. neki dan sam se morala na poslu presvući u kolegičinu odjeću jer sam mislila da ću povraćati od mirisa dezodoransa na svojoj vlastitoj košulji. premirisala sam...
4.potom, u zadnje vrijeme, sve boli što je bilo ozlijeđeno, zglobovi, kosti...sve.... ta aktivacija starih boljki zvanih priče iz davnine, to je, istražila sam, češći simprtom nego valunzi (kojih sam imala prije nekog vremena, malo....) !! Samo ti to nitko ne veli.
5.smrdim na bobi štapiće
za vrijeme menstruacije ili oko nje kad hormoni očito nešto rade po tom pitanju(odnosno, drugačije si mirišim sama sebi), ili mirišim na bobi štapiće, nisam ziher...
6.kao reakcija na TECAR terapiju na koju sam išla ravno triput (imam nekoliko hernija diskova, malo spigana kralješnica) vratilo mi se ono zlo u glavi/mučnina u potiljku i doživjela sam da me probudi da mi cijeli abdomen jako vibrira, kao da imam potres u trbuhu, kao da sam progutala telefon.Jako. Srećom bezbolno, ali, j****e, kako sam se isprestravila. :DDDDDDDD
Ono sve što znašššš o meniiii, to je stvarno tako PUNOOO, oprosti :))** (Lilianke 23.10.2023. 15:20)
ja bih rekla da je meni apsolutni prioritet za biti dobro - spavanje. Puno - 10 sati na dan. Ili više. Što više. Uvijek kad se može i ima uvjeta. I da jedem što viđše zelenja i voća i da pazim da imam za piti puno. kaj je to, taj betaglukan, da sad ne guglam?
Kad jednom naučimo da je prioritet ono što mi same trebamo za svoje zdravlje, dospjet ćemo u Novu Realnost. :))))))))) Vidimo se tamo, koja prva dođe, prizivat će drugu dok ta ne stigne! :)))
Btw., misliš da je povezano pušenje sa tim simptomima? Ja da nisam tako hipohondrična, ja bih već neko vrijeme nanovo pušila, da se opustim. :)) Al se bojim za pluća. (Lilianke 23.10.2023. 15:30)
Spikam o perimenopauzičnim doživljajima, to se je u narodu kod nas zove veksl, a ne znam kako je kod vas termin za to. Tvoja gospođa će sasvim sigurno jako dobro znati o čemu pričam :))))
Život je jako zanimljiva pojava, sa puno prilika da se samotreniramo, i sa puno raznoraznih doživljaja. Jako širokoga raspona. Od dubokog i crnog minusa, do rajskih pluseva, uopće se ne zezam, niti ne pretjerujem. Govorim, jasno, o sebi, za sebe, kroz sebe............ u svoje ime.
Svako dobro! :) (Lilianke 23.10.2023. 15:36)
subota, 21.10.2023.
:D
Mica sa razrogačenim očima, da, Mahler hoće tako djelovati :))))) (Lilianke 21.10.2023. 14:28)
:)))
Lili, nećeš vjerovati... Slušaj:
Meni je danas uletjela crna mačka u dnevni, i bila je tako umiljata i predivna i ja sam je morala spašavati od svog psihopasa, kojeg sam u jednom trenutku morala zatvoriti u wc, jer je lud na mačke i mogao bi napraviti masakr u dnevnom...
S obzirom da imam neku virozu i temperaturu, a to sam predstavila svojima kao 'bolest duše", a ta, mačka se parkirala na prozorsku klupicu, točno iznad kauča, odnosno mojeg mjesta bolovanja. Ne znam jesam li suvisla i sposobna sve prepričati, u jednom trenutku sam pomislila da mi je kucnula zadnja ura.
A sad i ti s ovom...strašno(m) muzikalnom :))).
Odi vrit! :)) (Dvi, tri riči... 21.10.2023. 15:29)
Mahler ima zvukove koji se miču:-O (Sarah 21.10.2023. 16:40)
@Dvi, tri, hahahaa :)) ne postoje koincidencije, imaš Bolest duše, možebiti, to je sasvim legitimno bolesno stanje :)) (moje dijete je jednom, u dobi od tri godine ili četri maksimalno, reklo da je kod kuće jer ima Guzičnu gripu (bila je prehlađena, nije imalo veze s guzicom :D ), valjda je željela ispasti što više cool, pa je to onako štemerski izmislila, i izjavila, tako da da, ako je ona mogla Guzičnu gripu, možeš ti i Bolesnu dušu liječiti. . Crna mačka je, za moj pojam, nositeljica najveće sreće, dakle, ne da ti nije zadnja ura kucnula, nego je ovo neki posebni tren za tebe, naročito kad se psihopomp pojavio , ali ne u smislu da umireš, nego nešto staro otpada s/od tebe i odlazi u prošlost, a rađa se novo :))
Koliko ja znam, tvoj psihopas se ponaša sasvim normalno :)) Ja se divim/u nevjerici sam kad netko ima pesa koji ne nastoji mačku rastrgat naživo, ili kad netko ima mačku koja ne prošvika na pticu/mišeka bilo koje vrste/kukca u letu/guštera etc. ... Sve moje mačke su, naime, bile potpuno nedirnutih instinkata, koliko god mazne i pitome bile.... tako da - da. :))
Budi brzo dobro! :)
@Sarah;
:)))
ja se pitam jel to uopće istiniti video, ali je ova mačja faca PREDOBRA, i te izbuljene oke, i taj napeti stav, kao da je iz stripa doslovno iskoraknula :))) I onda još baš dobar i smiješan izbor psihodelične Mahlerove glazbe, odlično, pa makar bila i potpuna namještaljka..... :)) (Lilianke 21.10.2023. 22:33)
Kad si bolestan, samo trebaš mamu.
Kmeeee... :)))
Ajme.
Bit će sve dobro. Već je bolje.
Pas je takav, pametan a žestok, otme se kontroli kad se najmanje nadaš...radi probleme. Djeca me bolje slušaju, pa čak i muž ponekad ;).
Nije mi jasna mačka koja nije nanjušila da ulazi na pseći teritorij, mora da je ona duševni bolesnik. :)
Ništa.
Hvala ti na ovom vedrom tumačenju...
Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati.
Valjda će sve biti dobro...
Ugodan dan tebi... (Dvi, tri riči... 22.10.2023. 09:11)
@Dvi, tri, ajoooj, sad mi se čini da ti je nekako.ozbiljnije nego.što sam ubrala prvi puta :(
A što te opralo? Što te nasekiralo/potrošilo/ononešto što se dogodilo (uvijek je da se nešto.dogodi)? Imaš temp.? Ti je zlo? I kako bi ti se moglo pomoći? (Lilianke 22.10.2023. 11:36)
:) mačji kašalj? Tvoj? :))
Oprosti, šalim se samo....
Nadam se da si bolje i da te tvoji barem malo maze i paze :)*
Drži se! (Lilianke 23.10.2023. 00:03)
srijeda, 18.10.2023.
Sunčano! Ali hladno.
|
Vrlo hladno.
Dokle? |
(lijepi dan vrijedi opjevati, slažem se) (Dvi, tri riči... 19.10.2023. 09:24)
Kod mene južina sa kišom i relativno toplo. (gogoo 19.10.2023. 13:28)
hvala na javljanjima :))
želim vam svima što ugodnije..... sve. :)) (Lilianke 19.10.2023. 19:28)
utorak, 17.10.2023.
@Ane, ne, nisam sebi posvetila :)), a i danas sam na službenom putu, upravo sjedim u busu u Đakovu i čekam da krenemo doma :))
Ova pjesma je stavljena jer mi je lijepa, naročito onaj dio glazbe kad pjeva 'many times i've been told...'
:)
@Isabel, da, dobra je, hvala ti! :) (Lilianke 17.10.2023. 22:10)
nedjelja, 15.10.2023.
'You road I enter upon and look around, I believe you are not all that is here, I believe that much unseen is also here.'
|
Noćas, na povratku s puta,
u trenucima skupljanja sebe na hrpicu, naišla sam na predivno ovo: I mislim si, muzika je očito Whitacreova kao da smo stigli u anđeoske predjele gdje se gube zemaljski obrisi, ali riječi, ma sigurno ih nije smislo on, on ima oko za pronaći divne tekstove i uglazbiti ih, i tako da, da, ujutro, kad je konačno započeo moj vikend koji će trajati do utorka dakle, jutros kad je započeo moj vikend, vidim da je uglazbljeni tekst dio pjesme Walta Whitmana, zaista, gdje će suza neg na oko. ... ah, uvijek neke divote za vikend. I ova divna kiša vani, i ovaj jesenski mrak, sve jedno ljepše od drugog. Eto. Želim i vama mira i uživanja. :******************************** Song of the Open Road BY WALT WHITMAN 1 Afoot and light-hearted I take to the open road, Healthy, free, the world before me, The long brown path before me leading wherever I choose. Henceforth I ask not good-fortune, I myself am good-fortune, Henceforth I whimper no more, postpone no more, need nothing, Done with indoor complaints, libraries, querulous criticisms, Strong and content I travel the open road. The earth, that is sufficient, I do not want the constellations any nearer, I know they are very well where they are, I know they suffice for those who belong to them. (Still here I carry my old delicious burdens, I carry them, men and women, I carry them with me wherever I go, I swear it is impossible for me to get rid of them, I am fill’d with them, and I will fill them in return.) 2 You road I enter upon and look around, I believe you are not all that is here, I believe that much unseen is also here. Here the profound lesson of reception, nor preference nor denial, The black with his woolly head, the felon, the diseas’d, the illiterate person, are not denied; The birth, the hasting after the physician, the beggar’s tramp, the drunkard’s stagger, the laughing party of mechanics, The escaped youth, the rich person’s carriage, the fop, the eloping couple, The early market-man, the hearse, the moving of furniture into the town, the return back from the town, They pass, I also pass, any thing passes, none can be interdicted, None but are accepted, none but shall be dear to me. 3 You air that serves me with breath to speak! You objects that call from diffusion my meanings and give them shape! You light that wraps me and all things in delicate equable showers! You paths worn in the irregular hollows by the roadsides! I believe you are latent with unseen existences, you are so dear to me. You flagg’d walks of the cities! you strong curbs at the edges! You ferries! you planks and posts of wharves! you timber-lined sides! you distant ships! You rows of houses! you window-pierc’d façades! you roofs! You porches and entrances! you copings and iron guards! You windows whose transparent shells might expose so much! You doors and ascending steps! you arches! You gray stones of interminable pavements! you trodden crossings! From all that has touch’d you I believe you have imparted to yourselves, and now would impart the same secretly to me, From the living and the dead you have peopled your impassive surfaces, and the spirits thereof would be evident and amicable with me. 4 The earth expanding right hand and left hand, The picture alive, every part in its best light, The music falling in where it is wanted, and stopping where it is not wanted, The cheerful voice of the public road, the gay fresh sentiment of the road. O highway I travel, do you say to me Do not leave me? Do you say Venture not—if you leave me you are lost? Do you say I am already prepared, I am well-beaten and undenied, adhere to me? O public road, I say back I am not afraid to leave you, yet I love you, You express me better than I can express myself, You shall be more to me than my poem. I think heroic deeds were all conceiv’d in the open air, and all free poems also, I think I could stop here myself and do miracles, I think whatever I shall meet on the road I shall like, and whoever beholds me shall like me, I think whoever I see must be happy. 5 From this hour I ordain myself loos’d of limits and imaginary lines, Going where I list, my own master total and absolute, Listening to others, considering well what they say, Pausing, searching, receiving, contemplating, Gently,but with undeniable will, divesting myself of the holds that would hold me. I inhale great draughts of space, The east and the west are mine, and the north and the south are mine. I am larger, better than I thought, I did not know I held so much goodness. All seems beautiful to me, I can repeat over to men and women You have done such good to me I would do the same to you, I will recruit for myself and you as I go, I will scatter myself among men and women as I go, I will toss a new gladness and roughness among them, Whoever denies me it shall not trouble me, Whoever accepts me he or she shall be blessed and shall bless me. 6 Now if a thousand perfect men were to appear it would not amaze me, Now if a thousand beautiful forms of women appear’d it would not astonish me. Now I see the secret of the making of the best persons, It is to grow in the open air and to eat and sleep with the earth. Here a great personal deed has room, (Such a deed seizes upon the hearts of the whole race of men, Its effusion of strength and will overwhelms law and mocks all authority and all argument against it.) Here is the test of wisdom, Wisdom is not finally tested in schools, Wisdom cannot be pass’d from one having it to another not having it, Wisdom is of the soul, is not susceptible of proof, is its own proof, Applies to all stages and objects and qualities and is content, Is the certainty of the reality and immortality of things, and the excellence of things; Something there is in the float of the sight of things that provokes it out of the soul. Now I re-examine philosophies and religions, They may prove well in lecture-rooms, yet not prove at all under the spacious clouds and along the landscape and flowing currents. Here is realization, Here is a man tallied—he realizes here what he has in him, The past, the future, majesty, love—if they are vacant of you, you are vacant of them. Only the kernel of every object nourishes; Where is he who tears off the husks for you and me? Where is he that undoes stratagems and envelopes for you and me? Here is adhesiveness, it is not previously fashion’d, it is apropos; Do you know what it is as you pass to be loved by strangers? Do you know the talk of those turning eye-balls? 7 Here is the efflux of the soul, The efflux of the soul comes from within through embower’d gates, ever provoking questions, These yearnings why are they? these thoughts in the darkness why are they? Why are there men and women that while they are nigh me the sunlight expands my blood? Why when they leave me do my pennants of joy sink flat and lank? Why are there trees I never walk under but large and melodious thoughts descend upon me? (I think they hang there winter and summer on those trees and always drop fruit as I pass;) What is it I interchange so suddenly with strangers? What with some driver as I ride on the seat by his side? What with some fisherman drawing his seine by the shore as I walk by and pause? What gives me to be free to a woman’s and man’s good-will? what gives them to be free to mine? 8 The efflux of the soul is happiness, here is happiness, I think it pervades the open air, waiting at all times, Now it flows unto us, we are rightly charged. Here rises the fluid and attaching character, The fluid and attaching character is the freshness and sweetness of man and woman, (The herbs of the morning sprout no fresher and sweeter every day out of the roots of themselves, than it sprouts fresh and sweet continually out of itself.) Toward the fluid and attaching character exudes the sweat of the love of young and old, From it falls distill’d the charm that mocks beauty and attainments, Toward it heaves the shuddering longing ache of contact. 9 Allons! whoever you are come travel with me! Traveling with me you find what never tires. The earth never tires, The earth is rude, silent, incomprehensible at first, Nature is rude and incomprehensible at first, Be not discouraged, keep on, there are divine things well envelop’d, I swear to you there are divine things more beautiful than words can tell. Allons! we must not stop here, However sweet these laid-up stores, however convenient this dwelling we cannot remain here, However shelter’d this port and however calm these waters we must not anchor here, However welcome the hospitality that surrounds us we are permitted to receive it but a little while. 10 Allons! the inducements shall be greater, We will sail pathless and wild seas, We will go where winds blow, waves dash, and the Yankee clipper speeds by under full sail. Allons! with power, liberty, the earth, the elements, Health, defiance, gayety, self-esteem, curiosity; Allons! from all formules! From your formules, O bat-eyed and materialistic priests. The stale cadaver blocks up the passage—the burial waits no longer. Allons! yet take warning! He traveling with me needs the best blood, thews, endurance, None may come to the trial till he or she bring courage and health, Come not here if you have already spent the best of yourself, Only those may come who come in sweet and determin’d bodies, No diseas’d person, no rum-drinker or venereal taint is permitted here. (I and mine do not convince by arguments, similes, rhymes, We convince by our presence.) 11 Listen! I will be honest with you, I do not offer the old smooth prizes, but offer rough new prizes, These are the days that must happen to you: You shall not heap up what is call’d riches, You shall scatter with lavish hand all that you earn or achieve, You but arrive at the city to which you were destin’d, you hardly settle yourself to satisfaction before you are call’d by an irresistible call to depart, You shall be treated to the ironical smiles and mockings of those who remain behind you, What beckonings of love you receive you shall only answer with passionate kisses of parting, You shall not allow the hold of those who spread their reach’d hands toward you. 12 Allons! after the great Companions, and to belong to them! They too are on the road—they are the swift and majestic men—they are the greatest women, Enjoyers of calms of seas and storms of seas, Sailors of many a ship, walkers of many a mile of land, Habitučs of many distant countries, habitučs of far-distant dwellings, Trusters of men and women, observers of cities, solitary toilers, Pausers and contemplators of tufts, blossoms, shells of the shore, Dancers at wedding-dances, kissers of brides, tender helpers of children, bearers of children, Soldiers of revolts, standers by gaping graves, lowerers-down of coffins, Journeyers over consecutive seasons, over the years, the curious years each emerging from that which preceded it, Journeyers as with companions, namely their own diverse phases, Forth-steppers from the latent unrealized baby-days, Journeyers gayly with their own youth, journeyers with their bearded and well-grain’d manhood, Journeyers with their womanhood, ample, unsurpass’d, content, Journeyers with their own sublime old age of manhood or womanhood, Old age, calm, expanded, broad with the haughty breadth of the universe, Old age, flowing free with the delicious near-by freedom of death. 13 Allons! to that which is endless as it was beginningless, To undergo much, tramps of days, rests of nights, To merge all in the travel they tend to, and the days and nights they tend to, Again to merge them in the start of superior journeys, To see nothing anywhere but what you may reach it and pass it, To conceive no time, however distant, but what you may reach it and pass it, To look up or down no road but it stretches and waits for you, however long but it stretches and waits for you, To see no being, not God’s or any, but you also go thither, To see no possession but you may possess it, enjoying all without labor or purchase, abstracting the feast yet not abstracting one particle of it, To take the best of the farmer’s farm and the rich man’s elegant villa, and the chaste blessings of the well-married couple, and the fruits of orchards and flowers of gardens, To take to your use out of the compact cities as you pass through, To carry buildings and streets with you afterward wherever you go, To gather the minds of men out of their brains as you encounter them, to gather the love out of their hearts, To take your lovers on the road with you, for all that you leave them behind you, To know the universe itself as a road, as many roads, as roads for traveling souls. All parts away for the progress of souls, All religion, all solid things, arts, governments—all that was or is apparent upon this globe or any globe, falls into niches and corners before the procession of souls along the grand roads of the universe. Of the progress of the souls of men and women along the grand roads of the universe, all other progress is the needed emblem and sustenance. Forever alive, forever forward, Stately, solemn, sad, withdrawn, baffled, mad, turbulent, feeble, dissatisfied, Desperate, proud, fond, sick, accepted by men, rejected by men, They go! they go! I know that they go, but I know not where they go, But I know that they go toward the best—toward something great. Whoever you are, come forth! or man or woman come forth! You must not stay sleeping and dallying there in the house, though you built it, or though it has been built for you. Out of the dark confinement! out from behind the screen! It is useless to protest, I know all and expose it. Behold through you as bad as the rest, Through the laughter, dancing, dining, supping, of people, Inside of dresses and ornaments, inside of those wash’d and trimm’d faces, Behold a secret silent loathing and despair. No husband, no wife, no friend, trusted to hear the confession, Another self, a duplicate of every one, skulking and hiding it goes, Formless and wordless through the streets of the cities, polite and bland in the parlors, In the cars of railroads, in steamboats, in the public assembly, Home to the houses of men and women, at the table, in the bedroom, everywhere, Smartly attired, countenance smiling, form upright, death under the breast-bones, hell under the skull-bones, Under the broadcloth and gloves, under the ribbons and artificial flowers, Keeping fair with the customs, speaking not a syllable of itself, Speaking of any thing else but never of itself. 14 Allons! through struggles and wars! The goal that was named cannot be countermanded. Have the past struggles succeeded? What has succeeded? yourself? your nation? Nature? Now understand me well—it is provided in the essence of things that from any fruition of success, no matter what, shall come forth something to make a greater struggle necessary. My call is the call of battle, I nourish active rebellion, He going with me must go well arm’d, He going with me goes often with spare diet, poverty, angry enemies, desertions. 15 Allons! the road is before us! It is safe—I have tried it—my own feet have tried it well—be not detain’d! Let the paper remain on the desk unwritten, and the book on the shelf unopen’d! Let the tools remain in the workshop! let the money remain unearn’d! Let the school stand! mind not the cry of the teacher! Let the preacher preach in his pulpit! let the lawyer plead in the court, and the judge expound the law. Camerado, I give you my hand! I give you my love more precious than money, I give you myself before preaching or law; Will you give me yourself? will you come travel with me? Shall we stick by each other as long as we live? |
Hvala ti na ovoj pjesmi, uživala sam u njegovim stihovima, istinski... (Dvi, tri riči... 15.10.2023. 20:54)
nekako je prikladno da je mračno,mirnrije i zatvorenije. Unatoč mojem voljenju sunca, a još i više topline, i unatoč tome što sam dijete proljeća, ima nešto utješno i duši ugodno kada se zavjese počnu spuštati.....
predvečer, sitno je kišilo, samo maglica sitnih kapljica, bilo je baš divno za proči ispod niskog neba....
@Dvi, tri;
tako ti neke stvari dođu (jasno, kad si spreman) i nađu te u najpraviji mogući tren (jasno, jer si spreman).....
drago mi je da su i tebe takli stihovi :))
:)Pozdrav moru! (Lilianke 15.10.2023. 22:19)
Bolje? sad sam se malo zamislila... hvala ti na brizi, ako misliš na onu koronu da početka devetog mjeseca negdje, da to je sve već palo u zaborav, a drugi zdr. problemi se nekako polako odmataju, samorješavaju, i tako.... prava su slika unutarnjih , duhovnih stanja.... :))
brzo vrijeme leti, jako je puno posla ove godine, pa više niti ne znam što je prošli tjedan bilo... baš si me zamislila :D
nadam se, ti si dobro, također?
@j;
čitala sam neki dan (ili je to bilo jutros?!! :-O ) tvoj post o natikačama sa obaveznom malom petom, i bi mi jako simpatično ono sve kaj se dogodilo kad je natikača imala neki zlatni (pogrešni) dio, ono kako te pogledala i odmah si znao sve što do tada nisi ni znao da znaš :))) i odmah mi je pala na um ova pjesma, a pustit ću ti je ovdje, da sad ne idem tam kod tebe:
https://www.youtube.com/watch?v=lPR1hhTM8hg
uživaj! :) (Lilianke 16.10.2023. 22:58)
Jesam, hvala. (Galaksija 17.10.2023. 11:30)
Skupiti rasute djelove.
Izbaciti tuđe energije iz sustava, centrirat se, uzemljit se , rehidrirati se, i to, vratit se k sebi doma :))
@j;
Ti si prema Njoj kao što je John prema Yoko, ispravi me ako griješim, al mislim da ne griješim. :)) (Lilianke 17.10.2023. 22:14)
nedjelja, 08.10.2023.
freeimagehost (vježba 2)
|
fotka uploadana preko freeimagehosta,
originalno je imala u kompu 4272x2848px, 2,75MB obrađena je imala u kompu 4272x2848px, 6,00 MB (skužila sam da mi program za obradu, backupa original ali prepolovi težinu...mamicu mu,pa sam pazila na to, i svaki puta iznova mora se kliknuti to da spremi sliku naveću što može) podignuta na web i postana preko freeimage.host zadržala je originalnu veličinu i trećinu MB. 4272x2848px i 2 MB  @Nisin nosać ugradbenog koda (ne znam kak da drugačije to nazovem) takođe prihvaća kod dan od freimagehosta, : veličina je koju je zadala @Nisa 920x520, a težina i dalje 2 MB Također koristeći @nisin kod, sa mojom veličinom, 1678x1119px i istih 2MB... svakako je bolje nego što to čini imagepost koji strahovito osiromaši sliku, no ovakjo je relativno gledljivo. relativno. ne znam da budem poluzadovoljna ili ne. ah. hajd, priznajem da je nešto ipak bolje. |
subota, 07.10.2023.
stvarno lijepo
|
znam da sam već puštala ovu pjesmu, ipak ,pustit ću je ponovo |
Original vs. obrađena fotka (vježba 1)
|
preko Postimagesa,
bez Nisinog ugradbenog koda sa dimenzijama, obični link za web stranicu, pustila sam servis da napravi sa slikom što god da je zadano (veličine, težine) U originalu (u kompu) imala je: 4272x2848 piksela i 4,29MB nemijenjana (veličina, težina) dignuta na web i postana (takvu je vidite na postu) ima: 1200x800 px, 326 kB ORIGINAL  Preko Postimagesa, kropana i 'pofarbana' po mojoj želji, dodatno nemijenjanih veličina i težina u originalu (u kompu) imala je:4272x2731 piksela i 7,05 MB dignuta na web i ovdje postana ima: 1251x800 px, 504 kB OBRAĐENA  Zašto Postimages većom pokazuje sliku koja je uploadana s manjim dimenzijama i kako je moguće da obrađena i malo kropana slika ima više MB od svog originala ? Ako je to moguće, prvi put se susrećem s time. Ja jednostavno ne razumijem. ne razumijem. Možda trebam jednostavno stati na loptu i krenuti, kad se odmorim, iznova, od nule. sasvim sigurno negdje griješim. Cilj mi je bio samo sažeti na jednom mjestu kako izgledaju dimenzije fotki dok se provlače kroz Postimage. (a u nekom drugom postu iste kroz neki drugi servis, no o tom potom, vježbe i informacije radi) I također, @Nisa, da ti pokažem original ove fotke :) No to je samo postavilo dodatna pitanja. Za sada, proglašavam veliki odmor. VELIKI ODMOR. Do drugog puta, kad se neću osjećati kao Alisa u Zemlji Čudesa. :**** |
četvrtak, 05.10.2023.
:)
pozdrav :))
tako je, ovo je stvarno divno, moglo bi se reći i terapeutski umiruje,
Eric Whitacre (ovaj dečko koji dirigira u videu, i čiji je ovo zbor) on komponira divne (uglavnom zborske) stvari.
Odličan suvremeni stvaratelj, odličan. Volim!!! (Lilianke 07.10.2023. 10:21)
srijeda, 04.10.2023.
Najdraže knjige
|
Dobro, za sada nisu knjige,nego samo jedna.
Budući da se na blogu ovih dana promišlja o knjigama, koje su nam najbolje i tako to @j je započeo prošlim postom, danas @Sarah nastavila, sve se pitam, što bih ja navela? Koje su meni najbolje? Koje su me našle u pravom trenutku života i najbolje mi sjele ? One čija je poruka univerzalna, i osobno je smatram bitnom? Ona čiji je autor imao divan način izražavanja? Za početak, dajem samo jednu knjigu, ta je fakat istrpila test vremena test mijene svega, i svakoga, uz to zadovoljivši i sve gore navedene kriterije. Radi se o zbirci pjesama 'Zlatopis' pisca Rabindranata Tagora. Mislim, mogla bih navesti vjerojatno bilo što njegovo, no ovdje je izbor pjesama i prijevod učinila gospođa Vesna Krmpotić. I to prekrasno. Pravi Zlatopis. Za danas, pjesma po mom izboru: Ljubavnikov dar, br.5 Iskao bih više, uvijek više, sve kad bi moja bila nebesa zvjezdovita, i cio svijet sa neizbrojanim blagom. Ali bih bio zadovoljan sa najmanjim kutkom zemlje, samo kad bi ona bila moja. :) |
naprijed s vašim izborima knjiga!
Ogolite se :)))))
Može i dio po dio, nima priše :))) (Lilianke 04.10.2023. 14:53)
doduše, kada sam ono citirao Hamvasa, to je više bilo - što mislite, kad bi trebalo spašavati čovječanstvo, koje bi bile knjige koje treba mladcima spremiti u ruksake za ubuduće, da čitaju, da po tome žive bolje i lakše... tu ne bih stavljao knjige koje su mi se dopadale, nego koje su me gradile; nakon izgradnje dolazi let...
a moje najdraže knjige, ne znam sad, niti je li mjesto i vrijeme i da li uopće puno toga što bismo rekli može stati u jednu knjigu, mene se jako, jako dojmilo Tolstojevo Uskrsnuće, ne sjećam se da mi je neka knjiga u proteklih dvadeset godina toliko donijela; puno knjiga je donijelo nešto toga, ali nijedna toliko toga odjednom, i još sam je prvi puta čitao kao već stariji... (j. 04.10.2023. 20:13)
Neka tvoj smijeh bude samo beznačajna
radost kao blistava svjetlost na valovima
Neka ti život zaigra lako na krajevima
vremena, kao rosa na vrhu lista.
U akordima udaraj na harfi ritam kojim te trenutak dariva."
:-*
Volim i Mešinu " Tvrđavu". Tu mi je najljepše prikazan odnos muškarca i žene koji se vole, najljepše u književnosti i kinematografiji zajedno. (Sarah 04.10.2023. 21:23)
Te tri su mi nekako najviše ostavile trag na duši.
Posebno volim period hrvatskog realizma.
Ali ponajviše bih se složila s tvrdnjom Morske. To je to.
U kući nemam nijednu knjigu.
Obično kad kupim, pročitam i proslijedim dragoj osobi koja je voljna čitati.
Zavoljela sam knjižnice. Baka i mama imaju svaka svoju ogromnu zbirku knjiga.
Zapamtila sam da je baka kukala kako bi najradije sve prodala i uklonila. Beskonačno mnogo puta.
Odlučila sam da ne želim jednog dana takvu situaciju. :)
Naravno, bebač/ica će jednog dana promijeniti i taj pogled. (Galaksija 05.10.2023. 00:57)
aha, aha, kužim, tražio si knjige koje bi spasile svijet.... :)))
kao , da, što je spasilo nas, moglo bi spasiti i brata čovjeka, no ako idemo previše kroz osobne sklonosti, mogli bismo mimoići tuđe (osobne sklonosti), dakle, trebamo se držati visoko univerzalnog :))
Čini mi se da u tom slučaju preostaje samo poezija, mimo svih mogućih ustroja društava koja su bila i biti će, mimo svih epoha i njihovih karakteristika, preostaje jedino da se čovjek rađa, umire i u međuvremenu voli.
Ne može sukusnije od toga. :))
I sad ti nađi knjige :))
Knjige su čudna stvar. :))
Ako ćemo se držati toga koja knjiga me se baš jako dojmila,
mene se prvo jako dojmila kjiga (I kid you not :-P ) Roždanik večiti kalendar, srpska knjiga o horoskopu, o svim znacima i svim uzajamnim odnosima, došla je u moje bogoljubne ruke u superkatoličkom prigradskom selu koji horoskop nikad ni spominjao nije, i to kad sam imala jako malo godina, i sadržaj mi je bio tako poznat, potpuno blizak, moj odprije, i vrlo malo kasnije srela sam yogu, i praksu Yog Nidre (što sam doznala da se tako zove tek puuuno kasnije) i sve se to splelo u jedno, i shvatila sam da su to samo razni putevi , razni načini iz raznih vremena koji pričaju o duhovnoj stvarnosti... i tako se slagalo jedno na drugo. Roždanik, moja prva knjiga! :))))))))
I onda, ček da razmislim...ah, mislim da je onda došao cijeli opus Singera
(što li je bilo između Roždanika i Singera? nešto je moralo biti...
ahaaa, put na neki seminar koji se održavao na Kopaoniku, u ljeti praznom skijaškom odmaralištu - i dućan sa kristalima, aaaa usred ničega, priroda, čelizam i kristali :)))) )
i ta židovska mistika, i nešto Krleže, i Riječnik simbola, al još prije Joga za žene.....ugl. tak.
Svakaj. :))))
Bolje da stanem. (Lilianke 05.10.2023. 13:32)
pa da... :)) uvijek nešto drugo,novo, lijepo je to :))
kako moramo jesti da hranimo tijelo, tako nam knjige i ostale umjetnosti hrane i um i duh...jedino muzika ide čisto i direktno duhu, um ne zna što bi s njom :D i ne mora znati. Tako da da, moramo konzumirati sve vrste hrane, kako kome najbolje odgovara i treba. :) (Lilianke 05.10.2023. 13:41)
ne bi se ovo mjesto zvalo Dolinom suza.
Bila bi to Šambala :))) (Lilianke 05.10.2023. 13:48)
glede bebača, ja sam neke slikovnice sa Mažuraničkinim stihovima kupila bebačici dok je još bila u trbuhu, da započnem njezinu zbirku :)))
Prve dvije knjige nisam čitala, a treću znam da jesam, iako sada ne znam apsolutno ništa o njoj. Bit će da sam je čitala - prerano. :))
Starci su imali (i još imaju, iako sam im dio pokrala, baš kao što sad meni moja kćer pomalo uzima)dosta knjiga, ali nije to, nego je moj stari oduvijek , pa i do relativno nedavnog vremena, uvijek čitao prije spavanja. jeo jabuke i čitao. Uvijek, svaku večer............ to ti je kad vidiš starce da rade, ode i k tebi nešto od toga, recimo, zanimljivo je kako su ove Tagorove knjige kod mene zapravo njegove, sad kad razmislim. i brojne druge. :))))) (Lilianke 05.10.2023. 13:50)
uvek sam volela
i malo je knjiga u kojima nisam našla nešto što mi se dopada... (mecabg 05.10.2023. 17:25)
@smjehotvorine;
:) pa da, odabrati je teško, možeš ti njih izdvojiti i sto, nema ograničenja :))
@mecabg;
najbitnije je da ima ljubavi i želje za čitanjem; poznajem i fazu u kojoj nemam želje za tim (niti za ičim zapravo), al to je druga priča, drugi problem. Dok je bilo želje - uživala sam. :)
@konobarica;
znači, našla te u pravom trenu, zrelu za nju. :) (Lilianke 05.10.2023. 22:03)
ponedjeljak, 02.10.2023.
 https://freeimage.host/ https://www.lifewire.com/top-free-image-hosting-websites-1357014 puno bolje od Postimage-a oduzme puno manje bajtova i pokaže sliku u veličini kakvu sam zadala, aleluja! Bar nešto bolje!! |
Kak sve radim s moba, meni su sve veličine okej, povećam si kaj gledam;-)
Kakve su velicine moje fotke? (Sarah 03.10.2023. 08:49)
mob je praktičan za telefoniranje, sve ostalo za silu..............zavisi kaj očekuješ od svojih slika, a i čitanje ičega na mobitelu je nespretno, silno povećavanja i skrolanje sim tam, zna biti za poluditi ako je iole ozbiljniji, veći, zahtjevniji i kajjaznamkakviji tekst. Kaj se mene tiče, mobitel je samo trenutna pripomoć, ali njegove jedine primjerene fumkcije su telefoniranje i slanje poruka.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
@smjehotvorine, sasvim te razumijem i pomalo kao da gubim volju......
Imam neke svoje standarde (koji nekom mogu ne značiti ništa, ali meni ipak, na žalost, znače...), želim moći ovo i ono, ali sve što pokušavam ima neku kvaku, neki zez, neku grešku, i ništa ne uspijevam napraviti do kraja kako želim, pa se pitam dal da se više trudim........
..........budemo vidjeli......... (Lilianke 03.10.2023. 23:07)
Nemam pojma o tim programima za fotke. (Galaksija 04.10.2023. 01:47)
kužim. Pa ni ne treba čovjek imati,dok mu nije važno. :) (Lilianke 04.10.2023. 08:01)
