ide dvadesetitreća godina,
sviđa mi se ta kombinacija ja sam 2.3. pa sve na tu temu meni zvuči dobro nisam niš uspjela, ni fotkati, ni šetati, jedino sam starog obišla i pojele smo ručak doslovno bih željela da dan traje duplo, tek sam počela a vani se već smrklo bio je zaista divan dan za produkciju d vitamina već sam pospana i nikako da odlučim idem li sa sestrom i mužem joj k susjedima ili ne jedan dio mene kaže idi drugi dio lezi i spavaj treći dio kaže, (ideja mi je usađena u glavu od @dvitririči) možda će biti krempita, ili nekakavih finih friških kolača, to zvuči dobro!! krem pita pita i krema mmm možda da si kavu napravim? Znam što ću, odlučeno je: kava povadim fotke iz mobitela i dobijete neke na poklon za Staru godinu! To ću! :)) onda ću šetati dok ne padnem s nogu, idem pozdravit susjede i idem čoriti - to ću! Aj bok, do slika! Evo vam jedna lijepia pjesama (jer ste je ignorirali u komentaru, :-P): EDIT: malecni autoportret, zapravo vam pokazujem nove naušnice :) |
Evo, što ti je osjećaj obaveze, došla doma i umjesto skoka naglavce u krevet izjela sve u vidokrugu pila alkohola morala se rekuperati da mogu obići bložane otkrila činjenicu da je SUTRA (dakle - danas) taj dan kad se dočekuje Nova godina !!! :-O pa kud prije, tek sam sjela!? Koliko znam, dočekujem je sama (okej ajd obići ću starce i sestru) i ta činjenica me ovaj put ne bode kako je znala inače skroz sam hladnokrvna kad je tako onda je tako nemam zapravo želju za društvom, nego više za oporavkom za mekanim dekama za mirom za šetnjom bez cilja i vremenskog ograničenja za fotkanjem neba idu nam praznici jupijupije!! Nemam ništa za prijaviti mudrolijavog. Koristim priliku naslovnice da što više ljudi vidi: jedan od najboljih videa na koji sam naišla ove godine zanimljivo |
Baš me ono našlo biti tjedni dežurnik na blogu
usred krkljanca usred blagdanske stihije na poslu žao mi je ne iskoristiti zadnji tjedan 2022e zadnji je, pa ga valja ipak nekako ne preskočiti - osjećam a s druge, najtočnije strane kad čovjek mora pisati (odnosno ćuti, jelte, neku obavezu) onda mu fakat nikaj ne pada na pamet o čem bi se pisati moglo. (Naravno, nisu moji unutarnji dijalozi obustavljeni radi gužve ali oni nisu za široku publiku ili možda jesu ahahahaha kada si pišeš sam sebi u intimi svoga bloga, ali NE na naslovnici :))) Ima razlike , :-P ) Mislim, mogla bih pisati kaj se događa, al to nije tak nešto wow bitno ili interesantno Eio, na primjer, ja sam za Božić posijala zob umjesto pšenice, pa sad moja zob raste na primjer, to se događa ili, imam čopor mačaka koje nisu moje koje koriste mojih 10x2,5m 'travnjaka' kao svoj wc i koje su pozvale ostale mačke iz kvarta da dođu i vide (isprobaju) kako je taj wc superugodnoluksuzan i , majkemi nisam NIKAD u dvadeset plus godina koliko živim tu sa tim travnjakom od 10x2,5m NIKAD vidjela tako onečišćenu površinu, i moram pohvaliti svoju kćer koja je odnegdje izvukla svoje najmanje gadljivo 'ja' uzela rukavicu, vreću i sve pokupila rukom (bez obzira na rukavicu :-OOOO ) dok sam ja zamaskirana kao svemirac u razne plastike zaštitnih svrha iz daljine, potpomognuta dugačkom žlicom za cipele izdavala radne naloge i pokazivala gdje ima još i još za pokupiti (eto, gospoja Ypsilon je željela prljavi...veš... nije veš, ali je prljavo) I kupila sam u Bauhausu neku mašinu koja tuli/svijetli/pušta ultrazvuke (možda i mlijeko daje?) da ćera kakače sa tratine, pa budemo vidjeli. No,da završim za sada sa ovom besmislicom, eto za početak dva videa, jer zašto ne: Presjek zbivanja u 2022oj: O europskim predkršćanskim tradicijama u ovo doba godine, kada startamo iznova: |
Bilo mi je zanimljivo vidjeti o Božiću
kako je jedan dio nas pohrlio napisati svoju poslanicu, opisati svoje viđenje Božića... Čak kao da smo sjedili u istom razredu i pisali zadaćnicu, jer neke su pisane moguće i istovremeno. Simpatično je to, ko da smo lutke na koncima, uvjerene da nismo. Ne znam za druge, ali moja poslanica nije bila planirana, došla je sama sa sobom, ko paket nepoznatog pošiljatelja poštom :)) Pa dakle tako imamo Poslanice Bložanima od apostola (grč. apostolos - poslan) poslanik, onaj koji širi neko naučavanje @Freša, , @Arta, @Mariana, @Ypsilonke Haznfefer i @moje malenkosti. Budući da čitam tek još nešto ljudi, moguće da ima još poslanica, pa slobodno prijavite da dodam .................... +++++++++++++++++++++++++++++++++ If I should close my eyes, that my soul can see, And there's a place at the table that you saved for me So many thousand miles over land and sea, I hope to dare, that you hear my prayer And somehow I'll be there It's but a concrete floor where my head will lay, And though the walls of this prison are as cold as clay But there's a shaft of light where I count my days So don't despair of the empty chair And somehow I'll be there Some days I'm strong, some days I'm weak And days I'm so broken I can barely speak There's a place in my head where my thoughts still roam Where somehow I've come home And when the Winter comes and the trees lie bare, And you just stare out the window in the darkness there Well I was always late for every meal you'll swear But keep my place and the empty chair And somehow I'll be there And somehow I'll be there |
Svidjelo mi se kaja sam @Sari napisala,pa kopiram ovdje, jer to je to kaj si mislim...
Prelazak (hehe, ne mislim na ništa opasno ili dubiozno)... negdje kroz cijeli prosinac, a svakako od solsticija, kroz Božić, pa kalendarski prijelaz, pa sve do Tri maga iliti pravoslanog Božića jednostavno prelazimo u novi ciklus, novi krug, imamo novu šansu na nekoj osobnoj ali ipak i globalnoj razini pokupiti malo opće uzdignute energije, okoristiti se situacijom, udahnuti dublje, možda svjesno štogod konačno odbaciti ili ostaviti iza sebe, i krenuti iznova, ili krenuti dalje... Na taj Prelaz mislim. Energija mijene je u zraku, i ako se svjesno posegne, može se tog jednoroga koji preskakuje iznad nas uhvatiti za šareni rep.... ili Befanu (onu dobru vješticu koja donosi darove) za dršku metle... ili Finskog BožićBatu zvanog Djed Mraz za bijelu bradu ili sobovu nogu, ili, jasno, Isusovu zvijezdu repaticu za rep......................... :)))))) :******* na taj prelaz mislim, hoćemo li ga upotrijebiti ili propustiti babu s kolačima (haha opet ona, ta stalno šeta mojim unutarnjim krajolikom :)) ) ****************************************************************************************** Nebeski Mladi kralj, rođen u skromnosti srca, u intimi anonimnosti i izoliranosti od svijeta, od Djeve, čiste osobe, otkupitelj svega nečistog, griješnog, spasitelj svega Svijeta, prepoznat od Maga, učenih mudraca i zvjezdoznanaca, koji mu se ni manje, ni više nego klanjaju i darivaju ga najvećim ovosvjetskim darovima, dakle, Mladi Kralj, mali Bog, Božić, neograničeni Božanski Potencijal, rođen je ponovo pred našim očima, u našoj svijesti.................. on se naravno rađa svakog dana, svakog trena u svakom danu, naravno, u nama samima, u našim osobama, no nisam sigurna da smo toga svjesni i da smo svjesni STALNOG Božanskog Potencijala Nama , ljudima u ljudskoj svijesti i ljudskom društvu, ljudskoj nesvijesti, lakše je zaploviti pod jedrom zajedničke energije, letjeti zajedničkim krilima, slaviti makar jedan Božić, jednog dana u godini, slaviti izvanjski Božić, slaviti Isusov Božić, ne naš osobni, dok ne razvijemo i raširimo vlastita krila, da letimo stalno i samostalno i budemo Božić uvijek Sve je to dobro, sve opcije su dobre i korisne, svaka u svoje vrijeme :) Neka vam je svima sretan Božić! :)) |
Tehnički nisam prošla. Ono čega sam se bojala uopće nitko nije ni primjetio, a našli su neke druge dvije sitnice, srećom me u pon. već može primiti majstor, pa se nadam to popraviti i dovršiti registraciju apsolutno čim prije. Nemoguće mi je biti bez auta. Jučer sam se toliko iscrpila, a nakon svega sam prala i saugala auto, bilo je 23:30, sa mobitelom sam si svijetlila dok sam saugala... jebiga, kad te hoće, hoće te, nisam imala izbora, prognoza za jutros je bila još veći pad temperature i snijeg, nisam se usudila to ostaviti za sutra. Strašno mi je naporno kad radim, život je kao pokretna traka, suđe kuhanje nabavka posao fali mi još bar 10 sati u danu da učinim išta što želim, ili da se odmorim koliko mi je potrebno ++++++++++++++ Sa roditeljem stvar polako iz cirkusa prelazi u dramu jadna stara, donose se odluke o domu nastojat će ga držati doma barem do Božića barem još ovaj Božić barem još ovaj tjedan jebote, sjećam se kako je to doduše, on ne umire ovaj čas ali na neki način kidaju se veze, kidaju se navike na pragu smo velikog preokreta, točnije, ona je na velikoj prekretnici i ona to zna jebiga nikoga se ne može spasiti od njegove sudbine žao mi je da se ova drama odvija baš za Božić jebiga danas sam mu ja mijenjala pelene problem je, mogu ga samo lijevo ,desno 'kovrtati' po krevetu (da,više ne može sam sjediti) ali nemam force, primjerice, povući ga naviše, uopće mi nije jasno kako jede (jer, jeo je, odnosno, hranjen je) jer sam ga ja skoro zagušila sa kavom pio je kavu na slamku želio je kavu! U trenu kad sam shvatila da ne mogu dovršiti presvlačenje tih pelena, upao je u sobu susjed i sve mi pomogao, digao ga je, presvukli smo sve kaj je trebalo oko njega i na njemu što su ti muške ruke.... Uglavnom, stara je tu nemoćna, uglavnom, sranje..... +++++++++++++++ sad kad ostavim auto na servisu opet, ne znam kak ću do materijala za kolače? kod nas nema nekih većih dućana nadohvat, kao u svim drugim normalnim kvartovima.... Osim toga radimo tutta forza do samog Badnjaka sranje nastoje se održati sva tradicionalna obiteljska okupljanja, ali zapravo, ništa neće imati štimung, kako bi i moglo? Ovo je bio prvi Božić iza Vedranove smrti da je Dijete izrazilo želju da imamo bor. Da okitimo sve po P.S.u. Do sada je bila izvan mogućnosti uživljavanja..... a sad ovo mučno +++++++++++ dosta mi je današnjeg dana na HRT3 je film Piano, i tko ga nije gledao, nek ga gleda meni je to jedan od najdražih ++++++++++++ Budite zahvalni za sve kaj imate svaka stvar se u času može okrenuti pa će vam jako, jako nedostajati baš ono što ste najviše uzimali zdravo za gotovo. |
i tako
moj otac već dugo ima dijagnosticiranu funikularnu mijelozu pa onda i parkinsonizam a sada odnedavno i alzheimera ... to sve skupa očituje se u sve težem i težem hodanju, a sad sve više i u općem gubljenju, u prostoru, vremenu, postojanju............ Uglavnom, danas sam trebala mamu odvesti na misu, željela je ići svaki odmak je sačuvavanje mikrona normalnosti, zdravog razuma no ona me zove u panici da je tata skliznuo sa kreveta usred nekog njihovog navlačenja dal da se ustane ili leži i da je sad na podu, ne može ga dići. Naravno da ne može, on je potpuno opušten, a takav opušten težak je neopisivo... Također, ne čuje, ili čuje, zavisi, ne shvaća, ili shvaća, zavisi, a prošli tjedan je pao iz kreveta čuo se veliki tresak navodno ravno na nos, pa je sad sav izubijan s podočnjacima kao da se boksao krvarenje iz nosa su mu jedva zaustavile mama i sestra jer naravno da se kljuka nekakvim antikoagulantima (nisam ja navela sve njegove dijagnoze, jasno) a ima i izvana ranu na nosu, kako izvana, ne znamo nitko ne zna kako se je sve zapravo odigralo... taj put ga je dizala sestra, koja je morala izjuriti s posla radi toga (jer ja na poslu ne smijem telefonirati, nisam ni čula da su me zazivali) uglavnom, svaka joj čast, ne znam kako je uspjela jer ja ovaj put to nisam mogla... rekla sam mami da ga pusti tam gdje je i da stižem, a što drugo vani j***** mećava u mojoj krnitji stopostotna vlaga, sve orošeno iznutra nema tog ventilatora i grijanja koji to može osušiti (za nadolazeće registriranje imam posebne tehnike brisanja stakla i prezagrijavanja auta, da je unutra suho ko u pustinji... al o tom potom) uglavnom, Stižem, on me čeka ispružen na podu, dobio je jastuk pod glavu i gleda telku, čeka da čarobno bude prenešen u/na njegovu stolicu... opušten kao...beg? beba? bez i jedne brige na svijetu sa širokim osmjehom... Nema što nismo radili. prvo smo ugasili tv, pa je slijedilo objašnjavanje da se mora potruditi i pokušati se osoviti na noge dok ga ja podižem i tako... to je , naravno, bilo bezuspješno, uglavnom, vukla sam ga ko vreću po parketu, sklizali smo se u svim smjerovima, prevrtala sam ga na bok, pokušavali smo sa hodalicom, kao pomoćnim elementom, skidali čarape, da povećamo trenje u nekim trenucima bih ga uspjela napola odići sa zemlje, ali on u nijednom trenutku nije baš želio/znao stati na noge. naravo, pažnja mu je jako kratkotrajna, pa gubi interes za događanja usred (nekog mog) pokušaja. Užasno smo se namučile mama i ja, ja pokušavajući, mama navijajući, i sasvim bezuspješno, trajalo je nekih 45 minuta pokušavanja a onda se pojavila moja nećakinja kao spas s neba, koja ga je svojom snažnom dvajstpetgodišnjom kičmom mogla ponešto podići, dok sam ga ja pljeskala po nogama da se podsjeti/da osjeti što je to i da to ima, i bome je u nekom trebu skontao, prisjetio se hodanja i uspravnog stajanja i osovio se!!! Aaaaa doduše kratko, jako kratko, sekundu dvije, možda ali taman toliko da smo ga uspjele ubaciti na stolicu na kojoj hoće sjediti Uglavnom, to je bio prvi moment, poslije ga je nećakinja ostala čuvati, dok sam ja , dakle, vozila mamu na misu... nije bilo jednog parkirnog mjesta, i padalo je i padalo i padalo, pokušavala sam sve vaijante puhanja u autu, da malo mogu vidjeti van no nije da su koristile, i potom sam se nekako zgurala na rizol, i izašla fotkati snijeg. Moram priznati da mi pjevanje u autu nije palo uopće na pamet, a bome nije bilo nekog prometa da me živcira, ako baš želite znati. :-S Potom, obavljeno je još mnogo stvari o kojima sad neću pisati , jer mi se više ne da. malo mi je pun kufer. idem radije izvući iz mobitela fotke snijega, pa ih pridružim ovom postu. Snijeg je jako lijep. |
BY @ME
oliti, moja top lista božićnih pjesama. :) Pitala je @Ypsilonka nedavno za osobna mišljenja glede toga, pa eto, ide DRUGA od nekoliko najljepših, ako se mene pita: pjevaju Anonymous 4, sa albuma 'On Yoolis Night' (srednjevjekovni moteti i božićne pjesme) Ecce quod natura Evo vam tekst, da možete pjevati uz njih: (prepisujem!!, jer nema nigdje online) Ecce qoud natura mutat sua jura virgo parit pura dei filium. Ecce novum gaudium ecce novum mirum, virgo parit filium que non novit virum; que non novit virum sed ut pirus pirum, glefa fert saphirum, rosa lilium. Mundum deus flebilem videns in ruina, florem delectabilem produxit de spina; produxit de spina virgo que regina, mundi medicina, salus genicum. Nequivit divinitas plus humiliari, nec nostra fragilitas magis exaltari; magis exaltari quam celo locari, deo coequari per conjugium. PRVA od nekoliko najljepših |
Patim od divljanja dok vozim.
Dijete govori 'road rage' 'daj se smiri' 'uznemiravaš me kad si tak nabrijana' i slično ponekad mi se i smije nebitno ne pišem to zato nego zbog toga što na neki način dok vozim inzistiram da idem KAKO JA HOĆU strahovito me iritiraju ljudi koji idu sporije koji su ispred mene a ne idu dovoljno brzo koji mi se ubace, pa se potom vuku koji ne reagiraju na zeleno koji skrenu, pa daju žmigavac ili koji ne koriste žmigavce uopće pa ne možeš dokučiti njihove namjere i kretanje i time te tjeraju da - usporiš koji se vuku dok traže parking, kreirajući kolonu iza sebe, umjesto da upale žmigavac, stanu i propuste nas iza pa potom čine brate što ih volja i najviše me smetaju ljudi koji idu sporo i koje nemam gdje zaobići pa i ja moram tako iza njih, u njihovom ritmu htjela to ili ne ne znam kako me ta bolest uhvatila da dok vozim mora biti sve po mome, zapravo, ne mora biti sve po mome, MENI mora biti po mome, a za ostale mi nije važno, nek rade što god žele ali ako ikako može, bez da ja znam za to i bez da to ima ikakvog utjecaja na mene čak sam si i tumačila, sama sebi, da, kako ako ja imam pravo samoživo ići kako hoću (ma samo da se zna, ne vozim ja uvijek suludo brzo, nekad se , dapače baš osjećam jako sporom, i onda, naravno, želim biti spora i jesam spora, a svi ostali nek me zaobiđu) onda i svaki drugi vozač ima to isto pravo samo, što ako to njegovo pravo mene koči ili ako moje pravo njega koči kako da onda riješimo slobodu za sve? ja do sada nisam uspjela naći nikakvo rješenje, imam dojam da prebrzo mislim za većinu sudionika u prometu hvala Bogu pa mi auto može ići samo do 80 i to samo ako se imam gdje zaletiti, što uglavnom nemam ako netko zna rješenje kako se smiriti i što učiniti da me sporost drugih koja mene tjera na jednaku sporost ZAISTA ne smeta, onako bez šale, zaozbiljno, nek mi slobodno napiše. |
In the bleak midwinter, frosty wind made moan, Earth stood hard as iron, water like a stone; Snow had fallen, snow on snow, snow on snow, In the bleak midwinter, long ago. Our God, Heaven cannot hold Him, nor earth sustain; Heaven and earth shall flee away when He comes to reign. In the bleak midwinter a stable place sufficed The Lord God Almighty, Jesus Christ. Enough for Him, whom cherubim, worship night and day, Breastful of milk, and a mangerful of hay; Enough for Him, whom angels fall before, The ox and ass and camel which adore. Angels and archangels may have gathered there, Cherubim and seraphim thronged the air; But His mother only, in her maiden bliss, Worshipped the beloved with a kiss. What can I give Him, poor as I am? If I were a shepherd, I would bring a lamb; If I were a Wise Man, I would do my part; Yet what I can I give Him: give my heart. Christina Rossetti |