Patim od divljanja dok vozim.
Dijete govori 'road rage'
'daj se smiri'
'uznemiravaš me kad si tak nabrijana'
i slično
ponekad mi se i smije
nebitno
ne pišem to zato
nego zbog toga što na neki način
dok vozim
inzistiram da idem
KAKO JA HOĆU
strahovito me iritiraju ljudi
koji idu sporije
koji su ispred mene a ne idu dovoljno brzo
koji mi se ubace, pa se potom vuku
koji ne reagiraju na zeleno
koji skrenu, pa daju žmigavac
ili koji ne koriste žmigavce uopće
pa ne možeš dokučiti njihove namjere i kretanje
i time te tjeraju da - usporiš
koji se vuku dok traže parking,
kreirajući kolonu iza sebe,
umjesto da upale žmigavac, stanu i propuste nas iza
pa potom čine brate što ih volja
i najviše me smetaju ljudi koji idu sporo i koje nemam gdje zaobići
pa i ja moram tako iza njih, u njihovom ritmu htjela to ili ne
ne znam kako me ta bolest uhvatila
da dok vozim mora biti sve po mome,
zapravo, ne mora biti sve po mome,
MENI mora biti po mome,
a za ostale mi nije važno,
nek rade što god žele
ali ako ikako može, bez da ja znam za to
i bez da to ima ikakvog utjecaja na mene
čak sam si i tumačila,
sama sebi, da,
kako ako ja imam pravo samoživo ići kako hoću
(ma samo da se zna,
ne vozim ja uvijek suludo brzo,
nekad se , dapače baš osjećam jako sporom,
i onda, naravno, želim biti spora i jesam spora,
a svi ostali nek me zaobiđu)
onda i svaki drugi vozač ima to isto pravo
samo, što ako to njegovo pravo mene koči
ili ako moje pravo njega koči
kako da onda riješimo slobodu za sve?
ja do sada nisam uspjela naći nikakvo rješenje,
imam dojam da prebrzo mislim za većinu sudionika u prometu
hvala Bogu pa mi auto može ići samo do 80
i to samo ako se imam gdje zaletiti,
što uglavnom nemam
ako netko zna rješenje
kako se smiriti
i što učiniti da me sporost drugih
koja mene tjera na jednaku sporost
ZAISTA ne smeta,
onako bez šale, zaozbiljno,
nek mi slobodno napiše.
Post je objavljen 11.12.2022. u 01:31 sati.