Patim od divljanja dok vozim.
Dijete govori 'road rage' 'daj se smiri' 'uznemiravaš me kad si tak nabrijana' i slično ponekad mi se i smije nebitno ne pišem to zato nego zbog toga što na neki način dok vozim inzistiram da idem KAKO JA HOĆU strahovito me iritiraju ljudi koji idu sporije koji su ispred mene a ne idu dovoljno brzo koji mi se ubace, pa se potom vuku koji ne reagiraju na zeleno koji skrenu, pa daju žmigavac ili koji ne koriste žmigavce uopće pa ne možeš dokučiti njihove namjere i kretanje i time te tjeraju da - usporiš koji se vuku dok traže parking, kreirajući kolonu iza sebe, umjesto da upale žmigavac, stanu i propuste nas iza pa potom čine brate što ih volja i najviše me smetaju ljudi koji idu sporo i koje nemam gdje zaobići pa i ja moram tako iza njih, u njihovom ritmu htjela to ili ne ne znam kako me ta bolest uhvatila da dok vozim mora biti sve po mome, zapravo, ne mora biti sve po mome, MENI mora biti po mome, a za ostale mi nije važno, nek rade što god žele ali ako ikako može, bez da ja znam za to i bez da to ima ikakvog utjecaja na mene čak sam si i tumačila, sama sebi, da, kako ako ja imam pravo samoživo ići kako hoću (ma samo da se zna, ne vozim ja uvijek suludo brzo, nekad se , dapače baš osjećam jako sporom, i onda, naravno, želim biti spora i jesam spora, a svi ostali nek me zaobiđu) onda i svaki drugi vozač ima to isto pravo samo, što ako to njegovo pravo mene koči ili ako moje pravo njega koči kako da onda riješimo slobodu za sve? ja do sada nisam uspjela naći nikakvo rješenje, imam dojam da prebrzo mislim za većinu sudionika u prometu hvala Bogu pa mi auto može ići samo do 80 i to samo ako se imam gdje zaletiti, što uglavnom nemam ako netko zna rješenje kako se smiriti i što učiniti da me sporost drugih koja mene tjera na jednaku sporost ZAISTA ne smeta, onako bez šale, zaozbiljno, nek mi slobodno napiše. |