Lijep, lijep je snijeg..ljepši doduše iznutra, iz toplog..i na razglednici:-) Zrak je sigurno jestiv vani, al ja sam se hitila na pospremanje..i neki dobar film je bio napokon na telki, čudo živo. Upalila sam lampice srčeka, mali borek sam stavila i tako..sve za ugođaj.
Tuga je to što prolazite. Tuga i muka, za sve osim za tatu..on je negdje drugdje..u svojoj nježnoj duhovnoj kukuljici. Krhko je samo tijelo, ono krvari, ima oštećenja i modrice..njegov duh se od svega ogradio. Užasno je bolno prolaziti kroz to- vama. Imaj mi snage:-*
11.12.2022. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Stižem, on me čeka ispružen na podu, dobio je jastuk pod glavu i gleda telku, čeka da čarobno bude prenešen u/na njegovu stolicu... opušten kao...beg? beba? bez i jedne brige na svijetu sa širokim osmjehom... Nema što nismo radili. prvo smo ugasili tv..."
Na ovo, pa i na nastavak sam umirala od smijeha.
Moja baka je slično otišla s ovog svijeta. Dok je bila pokretna, slabo, ali dovoljno, pobjegla je od kuće. Zamisli situaciju: kao da si izgubio trogodišnje dijete! Svi smo trčali svaki je krenuo na svoju stranu tražiti.:) More je situacija i nakon toga bilo. Svakog dana nešto novo. :) Tada je bilo teško, tek povremeno smiješno!
Baka je već dugo preminula. Često se na obiteljskim okupljanjima sjetimo upravo njezinih pizdarija iz tog vremena! Njoj je suštinski bilo dobro. Ona patnju u smislu boli na bilo koji način nije u svim tim vratolomijama osjećala i to je odlično!
Držite se, (uživajte i malo se smijte makar kad situacija prođe!)
12.12.2022. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašno, a jedina utjeha je ovo što veli Ypsilonka, da zapravo - ako nema boli - njemu i nije tako loše, a to je onda ono što je najvažnije, ma kako se vi oko njega mučili. Moji su otišli s ovog svijeta - s nogu, dok sam još bio prektički klinac, mama - kada sam imao dvadesetipet, tako da nemam pojma o čemu pišeš; ne znaš što je gore - nastaviti živjeti jer ne umiješ drugačije, ili se ovako patiti... izgleda da nema sredine. Držite se.
12.12.2022. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sarah; najteže je mami, ona gleda kako on nestaje, kako se odlama dio po dio osobe koja joj je bila sve veći dio života... sad više nego prije prihvaća odlazak... znam u što gleda, jer sam ja u isto gledala, odlazak,odlazak,odlazak, dekonstrukcija pozatog svijeta. Ona je svjesnija od mene. ja sam lagala sebi, kćeri, svima. ja sam žmirila do zadnjeg, ja nisam vjerovala u postojanje smrti do....pa, do dnas, još uvjek ne vjerujem. Uglavnom, on odlazi, ona svjedoči neminovnosti.
To boli.
@Ane, nemam pojma, ja zaista ne znam ništa.
@Mrs.Galaxy; Ima sreće što je okružen svojima i svojim, u pamučnoj košuljici, sa tisućuijednim pomoćnikom. Gadno je kada se (sad već jako rijetko) osvijesti da je nešto jako, jako,jako pogrešno 'sa njegovom glavom'. Tada mu je panika i strah do neba.
@Y; za sada zna koji smo, jednom jednu nećakinju nije prepoznao, a ponekad mu se brka moja mama kao 'Zdravka' i 'Baka' (žena i baka).Onda ga ona uvjerava da je to isto, da je to ona...) I on bježi. neki dan je došao do ulaza i otvorio vrata i nije znao što bi dalje. Nije znao jel treba tamo nešto napraviti, niti išta. Sreća u nesreći je da ne može puno, jedva koji korak. Mislim da jednostavno zaboravlja hodati. Kao da se iz fonda naučenih radnji kretanje na nogama obrisalo. Svako malo ima provale, neki dan je rekao da nikako ne stigne doručkovati jer mu se jako žuri u kazalište. Kad smo bili na moru, mislio je da mora ići na posao, jer ne mogu nekaj obaviti bez njega. Treba puno uvjeravanja da prihvati da to nije tako. Onda gleda sumnjičavim pogledom, ma grozno je kad više uopće ne možeš raspoznati što je, a što nije. Zamisli da ja tebe sad nastojim uvjeriti u sve neke stvari za koje ti pouzdano znaš da nisu takve. Mora da je gadno. Dezorjentirajuće.
To što kažeš - pravi je blagoslov da ga ništa ne boli.
@j; ja mislim da nema sredine, nema što je gore, objektivno gledajući. Gore je jednostavno ono što te osobno zadesi.
On sad ima 82 godine, i uspoređujući s nekima iz naše familije, mogao bi on još ponešto godina potegnuti. Ali, ako glava ne da, uzalud je sve. Gadno je kad bi mu želio pomoći, a ne možeš. Gadno je jer smo svi mi po poslovima i školama, a mama je zarobljena uz njega. Sreća, pa nema snage biti agresivan (što alzhajmeričari znaju biti, ako nemaju neku drugu dijagnozu koja ih demfa).Kaj je nama pričala susjeda na moru dogodovštine sa njihovim starim :-O koji je sve mogao, a ništa nije znao.Događaje među ljudima, na ulici, kod doktora.............grozno i urnebesno istovremeno, a sve zato jer je taj čovjek mogao i hodati, i voziti, i bio je velik i jak, i inače mu je žena bila manja od makovog zrna (još ta generacija). Kod nas je sve komorno, čemerno, nepokretno i orjentirano na najbazičnije funkcije. .....
Bit će šta bude. ...
12.12.2022. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve je to grdo. Moja baka isto je dementna i njoj su sada aktualna sjećanja iz djetinjstva i mladosti, a ono poslje slabo kuži ili nikako. Svašta smo prošli s njom zadnjih godinu dana, uključujući i opasan pad niz stepenice koji je ludom srećom prošao bez lomova.
Javljati kod mene se možeš ako ti je volja, ako nije ne moraš, kao i svi drugi. Ne sjećam se da ti je netko rekao da ne smiješ tamo komentirati. Pravo pitanje je da li ćeš imati što komentirati. Samo da je novčić pokazao drugačije 28.11. bi jednostavno obrisao blog, ali bi se vrlo vjerojatno tebi javio sa jednim pozdravnim komentarom. Taj vlak je privremeno otišao ali nije bio ni zadnji novčić na svijetu koji se može baciti, ako razumiješ.
A što se tiče tih... MAGA kapa, odnosno što već kažeš da i dalje ponosno nosiš, najbolje bi bilo da ih baciš ypsilonkinom Safku da se na njih popiša, život je puno prekratak da bi ga tratili na pizdarije...(a ako baš nejde to nikako onda barem ne ići u dodatne teže pizdarije od blog.hr-a ;-))
12.12.2022. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@jelen, kako bilo sve kad se stavi na hrpu, dvije stvari:
1.drago mi je vidjeti da si dobro 2.očajna pomisao, da i ti obrišeš blog. na žalost, ne vjerujem da ja tu mogu što utjecati, ali ideja da i ti sve obrišeš mi je jako, jako, jako tužna no,ućim se živjeti sa gubicima, pa bi to valjda bio jedna na koji se treba naučiti, jednom ćemo ovak ili onak sve morat obrisati.
Da, kao i kod tvoje bake, moj stari naradije priča o tom jednom posjetu Meksiku, i stalno ga zanima kako su ovi ili oni susjedi (sve redom likovi iz mladosti), od koji većine više ni nema, ali tko je taj dan navratio do njih, to je misterija koju ne može dokučiti........... ah.
12.12.2022. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Pahuljice padajte meke i guste.
11.12.2022. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Lijep, lijep je snijeg..ljepši doduše iznutra, iz toplog..i na razglednici:-)
Zrak je sigurno jestiv vani, al ja sam se hitila na pospremanje..i neki dobar film je bio napokon na telki, čudo živo.
Upalila sam lampice srčeka, mali borek sam stavila i tako..sve za ugođaj.
Tuga je to što prolazite. Tuga i muka, za sve osim za tatu..on je negdje drugdje..u svojoj nježnoj duhovnoj kukuljici. Krhko je samo tijelo, ono krvari, ima oštećenja i modrice..njegov duh se od svega ogradio.
Užasno je bolno prolaziti kroz to- vama.
Imaj mi snage:-*
11.12.2022. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
izusssssssss ja bih uginula, klonula ko biljka neželjena da sam prošla OVO ŠTO PIŠEŠ
Od kojeg materijala si složila sebe ?
11.12.2022. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Baka je imala Alzheimera. Preteško je to sve. :(
Držite se!
11.12.2022. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Znam kako vam je teško, ALI
"Stižem,
on me čeka ispružen na podu,
dobio je jastuk pod glavu i gleda telku,
čeka da čarobno bude prenešen u/na njegovu stolicu...
opušten kao...beg? beba? bez i jedne brige na svijetu
sa širokim osmjehom...
Nema što nismo radili.
prvo smo ugasili tv..."
Na ovo, pa i na nastavak sam umirala od smijeha.
Moja baka je slično otišla s ovog svijeta. Dok je bila pokretna, slabo, ali dovoljno, pobjegla je od kuće. Zamisli situaciju: kao da si izgubio trogodišnje dijete! Svi smo trčali svaki je krenuo na svoju stranu tražiti.:)
More je situacija i nakon toga bilo. Svakog dana nešto novo. :) Tada je bilo teško, tek povremeno smiješno!
Baka je već dugo preminula. Često se na obiteljskim okupljanjima sjetimo upravo njezinih pizdarija iz tog vremena!
Njoj je suštinski bilo dobro. Ona patnju u smislu boli na bilo koji način nije u svim tim vratolomijama osjećala i to je odlično!
Držite se, (uživajte i malo se smijte makar kad situacija prođe!)
12.12.2022. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Strašno, a jedina utjeha je ovo što veli Ypsilonka, da zapravo - ako nema boli - njemu i nije tako loše, a to je onda ono što je najvažnije, ma kako se vi oko njega mučili.
Moji su otišli s ovog svijeta - s nogu, dok sam još bio prektički klinac, mama - kada sam imao dvadesetipet, tako da nemam pojma o čemu pišeš; ne znaš što je gore - nastaviti živjeti jer ne umiješ drugačije, ili se ovako patiti... izgleda da nema sredine.
Držite se.
12.12.2022. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Sarah;
najteže je mami, ona gleda kako on nestaje, kako se odlama dio po dio osobe koja joj je bila sve veći dio života... sad više nego prije prihvaća odlazak...
znam u što gleda, jer sam ja u isto gledala, odlazak,odlazak,odlazak, dekonstrukcija pozatog svijeta. Ona je svjesnija od mene. ja sam lagala sebi, kćeri, svima. ja sam žmirila do zadnjeg, ja nisam vjerovala u postojanje smrti do....pa, do dnas, još uvjek ne vjerujem.
Uglavnom, on odlazi, ona svjedoči neminovnosti.
To boli.
@Ane, nemam pojma, ja zaista ne znam ništa.
@Mrs.Galaxy; Ima sreće što je okružen svojima i svojim, u pamučnoj košuljici, sa tisućuijednim pomoćnikom. Gadno je kada se (sad već jako rijetko) osvijesti da je nešto jako, jako,jako pogrešno 'sa njegovom glavom'. Tada mu je panika i strah do neba.
@Y;
za sada zna koji smo, jednom jednu nećakinju nije prepoznao, a ponekad mu se brka moja mama kao 'Zdravka' i 'Baka' (žena i baka).Onda ga ona uvjerava da je to isto, da je to ona...)
I on bježi. neki dan je došao do ulaza i otvorio vrata i nije znao što bi dalje. Nije znao jel treba tamo nešto napraviti, niti išta. Sreća u nesreći je da ne može puno, jedva koji korak.
Mislim da jednostavno zaboravlja hodati. Kao da se iz fonda naučenih radnji kretanje na nogama obrisalo.
Svako malo ima provale, neki dan je rekao da nikako ne stigne doručkovati jer mu se jako žuri u kazalište. Kad smo bili na moru, mislio je da mora ići na posao, jer ne mogu nekaj obaviti bez njega. Treba puno uvjeravanja da prihvati da to nije tako. Onda gleda sumnjičavim pogledom, ma grozno je kad više uopće ne možeš raspoznati što je, a što nije. Zamisli da ja tebe sad nastojim uvjeriti u sve neke stvari za koje ti pouzdano znaš da nisu takve. Mora da je gadno. Dezorjentirajuće.
To što kažeš - pravi je blagoslov da ga ništa ne boli.
@j;
ja mislim da nema sredine, nema što je gore, objektivno gledajući. Gore je jednostavno ono što te osobno zadesi.
On sad ima 82 godine, i uspoređujući s nekima iz naše familije, mogao bi on još ponešto godina potegnuti. Ali, ako glava ne da, uzalud je sve. Gadno je kad bi mu želio pomoći, a ne možeš. Gadno je jer smo svi mi po poslovima i školama, a mama je zarobljena uz njega. Sreća, pa nema snage biti agresivan (što alzhajmeričari znaju biti, ako nemaju neku drugu dijagnozu koja ih demfa).Kaj je nama pričala susjeda na moru dogodovštine sa njihovim starim :-O koji je sve mogao, a ništa nije znao.Događaje među ljudima, na ulici, kod doktora.............grozno i urnebesno istovremeno, a sve zato jer je taj čovjek mogao i hodati, i voziti, i bio je velik i jak, i inače mu je žena bila manja od makovog zrna (još ta generacija).
Kod nas je sve komorno, čemerno, nepokretno i orjentirano na najbazičnije funkcije.
.....
Bit će šta bude. ...
12.12.2022. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Sve je to grdo. Moja baka isto je dementna i njoj su sada aktualna sjećanja iz djetinjstva i mladosti, a ono poslje slabo kuži ili nikako. Svašta smo prošli s njom zadnjih godinu dana, uključujući i opasan pad niz stepenice koji je ludom srećom prošao bez lomova.
Javljati kod mene se možeš ako ti je volja, ako nije ne moraš, kao i svi drugi. Ne sjećam se da ti je netko rekao da ne smiješ tamo komentirati. Pravo pitanje je da li ćeš imati što komentirati. Samo da je novčić pokazao drugačije 28.11. bi jednostavno obrisao blog, ali bi se vrlo vjerojatno tebi javio sa jednim pozdravnim komentarom. Taj vlak je privremeno otišao ali nije bio ni zadnji novčić na svijetu koji se može baciti, ako razumiješ.
A što se tiče tih... MAGA kapa, odnosno što već kažeš da i dalje ponosno nosiš, najbolje bi bilo da ih baciš ypsilonkinom Safku da se na njih popiša, život je puno prekratak da bi ga tratili na pizdarije...(a ako baš nejde to nikako onda barem ne ići u dodatne teže pizdarije od blog.hr-a ;-))
12.12.2022. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@jelen,
kako bilo sve kad se stavi na hrpu, dvije stvari:
1.drago mi je vidjeti da si dobro
2.očajna pomisao, da i ti obrišeš blog.
na žalost, ne vjerujem da ja tu mogu što utjecati, ali ideja da i ti sve obrišeš mi je jako, jako, jako tužna
no,ućim se živjeti sa gubicima,
pa bi to valjda bio jedna na koji se treba naučiti,
jednom ćemo ovak ili onak sve morat obrisati.
Da, kao i kod tvoje bake, moj stari naradije priča o tom jednom posjetu Meksiku, i stalno ga zanima kako su ovi ili oni susjedi (sve redom likovi iz mladosti), od koji većine više ni nema, ali tko je taj dan navratio do njih, to je misterija koju ne može dokučiti........... ah.
12.12.2022. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...