Toliko sam bijesna da ne mogu biti bjesnija
ne da mi je pun - nego mi je svaka kap svaku postojeću čašu prelila, nije dosta čovjeku vlastitih briga, osobnih teškoća, brige za djecu, brige za njihovo školovanje njihovu naobrazbu, njihovu adaptaciju na Svijet nego još i dalje traje ovo podjebavanje zdravog razuma nerazumnim mjerama, rađenje majmuna i budala od nas prisiljavanje ljudi da stalno biraju manje od dva zla a za što? za što? za čiju dobrobit? za koji konačni cilj? dakle, u srednjoj školi sada, a vidim i u osnovnoj, (a nastojalo se sve sprovesti na horuk, sa četvrtka popodne na petak ujutro) valja ili: - ne potpisati ništa čime se slažeš da ti dijete uzima testove u školi jednom tjedno se testira doma a ako netko u razredu bude pozitivan svi se tada testiraju iznova i ako su negativni ostaju iduće dane na nastavi ne moraju u samoizolaciju -potpisati papir sa izjavom da se ne slažeš da ti se dijete testira doma na tjednoj bazi i da se dijete NE testira u slučaju da je netko u razredu pozitivan, nego da apriori ide u samoizolaciju. Primjećujuete li problem? Nema treće, normalne varijante. Ako , dakle preuzmeš testove, sukladan si sa tom mjerom, koja je u direktnom sukobu sa činjenicom da se mi odrasli NE TESTIRAMO ako smo preboljeli ili smo cijepljeni. Od cijele populacije, samo djeci se ne uvažava cijepljenost ili preboljelost, dok se ostatku ljudi tolerira da neprovjereni ulaze u zdravstvene ustanove, na posao, gdje god, i pri tome se krivi necijepljene koji SE TESTIRAJU da i dalje šire bolest. Sa druge strane, ne moraš testirati dijete redovito, ali je onda ono defakto kažnjeno obaveznom samoizolacijom, ukoliko je netko od razreda pozitivan. Ne može se tada testirati, što bi bilo logično. Dakle, suludo. Pitam razrednicu što savjetuje, jer NARAVNO da ću, ma što (kao) odabrala, (jer ovo nije nikakav odabir , nego samo rađenje ljudi ovcama) testirati dijete doma ako je u kontaktu ma s kim bolesnim, a ne samo djetetom u razredu, i naravno da će ostati doma čak i kad netko još nije pozitivan, a ima simptome, kod nas doma je kod svih nas desetero bilo tako, prvo simptomi, potom tri-četiri dana poslije pozitiva na kućnom testu, bez obzira na debilne mjere da je preboljela, pa unatoč kontaktu smije šetat uokolo wtf!? (Ne mogu razumjeti vas sve koji to -mjeru da se cijepljeni i preboljeli ne testiraju- mirno gledate kao da je nešto normalno, takva nelogičnost da vam prolazi i nikom ništa.) Kaže meni razrednica, a to mi je točno pravi pokazatelj načina razmišljanja prosječnog Hrvata '...a čujte tako razmišlja većina roditelja kao i vi no da se izbjegne prisilna (neopravdana) samoizolacija, najbolje je uzeti te testove tako i onako tko će koga kontrolirati jel zaista testirao dijete moći će u školu čak i ako je netko bio bolestan a vi je testirajte povremeno, ostat će vam testova doma za druge potrebe, pa ne morate kupovati....' Priznajem joj jednino da me nije prisiljavala na ništa, niti se prijetila, kao što se njihova razrednica prijetila (zamislite te bezobraštine!!) mojoj šogorici jutros da se to zakonski mora potpisati (ili preuzeti testovi, ne možeš odabrati niti jedno) što je, pravnici rekoše, potpuni nonsens i laž, komad papira koji si doma isprintaš bez ikakvog broja i oznake bez informacije tko to gleda tko kontrolira ... Uglavnom, ja kažem razrednici da je nemoralno tražiti me da postupim nemoralno, i da je jako zabrinjavajuća ta mlakovodnost u glavama roditelja, i da je nemoralno od njih pristati na to zato da dograbe za doma nešto besplatnih testova sa jasnom namjerom da tako i onako neće kontrolirati dijete i da je to sve skupa jedna velika sprdnja i laž i da je to sve zajedno jedan veliki nemoral umotan u papir brige za zdravlje Jad i bijeda. Koliko žmekasti možete biti, koliko govana pristajete pojesti prije nego vam dođe do glave da ih ne morate jesti? |