Komentari

idemo-na-deng.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Lilianke

    ...

    avatar

    13.02.2022. (19:17)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Eh da..:-(
    mučno je to na trenutke, a na trenutke pak slobodno i okrepljujuće.
    Sve je bolje od ovisnosti o bilo čemu.

    avatar

    13.02.2022. (19:26)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah, to više nije problem.
    Uživam u slobodi, uživam u neovisnosti.
    Ono u čemu ne uživam, odnosno ono što osjećam
    je ta potpuna lišenost želje za ičim,
    pripadnosti, veze sa ičim ili ikim,
    lebdim sama u zrakopraznom prostoru,
    kao svojevrsna forma hladnog , neosjetilnog pakla.

    avatar

    13.02.2022. (19:34)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Zatočila si se u kulu bjelokosnu.
    Kako bi i bila željna ičeg, kad se isuviše štitiš!
    Prezaštita dovodi upravo da takvih paklova..mislim.
    Ne zamjeri, pišem bez predumišljaja, onako, prvi osjećaj..
    A gore sam detektirala svoj osjećaj...

    avatar

    13.02.2022. (19:48)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah,pa ništa ne zamjeram...samo ne znam.....
    zatočila se u kulu bjelokosnu?..............kako se to radi i što je to? Pipam svojim osjetilima i nema ništa za napipati uokolo.

    avatar

    13.02.2022. (20:27)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Kula kakti samodostatnosti..naravno da nemaš kaj napipati.
    Doživljeno, odživljeno...
    Otvori prozore, pusti svjetlost, sunce, kišu, ptice, žamor, lijepo i ružno..svašta smo doživjele i ostale na nogama, nema mjesta za strah.

    avatar

    13.02.2022. (21:16)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah, sad me čak i nasmijalo ovo 'Kula kakti samodostatnosti..naravno da nemaš kaj napipati.'
    :))) hvala ti :)))

    puštam,gledam otvorenih očiju, zatvorenih očiju, nema razlike :)))

    Kako da se bolje izrazim?

    Puštam da se događa, ali ne događa se BAŠ NIŠTA što SAMA ne pokrenem.A biti stalni inicijator svega, a potpuno prazan, bez interesa za išta, je neprekidno mučenje i uprezanje samog sebe, samom sebi, zbog samog sebe, To je sve skupa besmisleno, i jalovo.

    Ponavljam, moj doživljaj je da što ne odradim sama ne postoji. A čak niti ne želim ništa odrađivati.

    avatar

    13.02.2022. (21:36)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    .....BAŠ NIŠTA što SAMA ne pokrenem.A biti stalni inicijator svega, a potpuno prazan, bez interesa za išta, je neprekidno mučenje i uprezanje samog sebe, samom sebi, zbog samog sebe,

    ...............ali ipak pokrećeš ! Koliko emocionalne energije ulažeš koja nije u korelaciji s fizičkom snagom odradjivanja nečega, to je druga stvar ali činjenice su tu i one pokazuju u tvom okruženju da je NAPRAVLJENO ONAKO KAKO MORA BITI sve s tvoje strane, makar bila užasnom crtom podjieljena na dvije polovice :

    onu koja to mora

    i onu koja to napravi koliko god je bilo sve svejedno

    avatar

    13.02.2022. (21:49)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Ma i ja sam inicijator, al onog do čeg mi je istinski stalo, pa mi nije zao. Smatram to svojom snagom. Sretna sam jer jos postoje ljudi do kojih mi je istinski stalo.Ništa vise ne radim po inerciji, osim mozda posao...
    Kad ne iniciram, ima dana da mi mobitel ni ne zazvoni. Ne čudi me to, ljudi su u svojim ljušturama, tu je toplo, poznato i sigurno.
    U tim tvojim fazama, kada se umorim od inicijative, ja se povučem. Pa ljušturama bude čudno. Ispuze iz svojih skloništa i pitaju me: pa jesi ti dobro??:-)))

    avatar

    13.02.2022. (22:15)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Annabonni, da,ali.
    Sve više se uhvatim u trenu kapitulacije , usred svega.

    @Sarah;
    dobro je dok ti je istinski stalo. Ma do čega.
    meni danas nije baš bilo tako...a vidjet ćemo danas ujutro kad se probudim, hoću li se morati bodriti, ili će se Univerzum pobrinuti za neku divotu koja će me oduševiti i doslovno povuči van iz kreveta. Doslovno, evo, ostavljam prostor da se kreira, pa se javim sutra.

    avatar

    14.02.2022. (00:02)    -   -   -   -  

  • Sarah

    :-* mačke, što samo rade moje mačke...
    Zašto ono što nas treba oduševiti, mora biti izvan nas?

    avatar

    14.02.2022. (07:21)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Sarah, već sam ti rekla , zato što ničeg u meni nema, pa dok boljka ne prođe, ako je prolazna, može li nešto , bez moje intervencije samo.po sebi doći , oduševiti me?

    avatar

    14.02.2022. (09:23)    -   -   -   -  

  • Sarah

    U tebi je toliko divnih melodija...tako da je privid kako ničeg u tebi nema.

    Divnoća ovisi o nama. Ako nismo za nju perceptivno udešeni, nema šanse da ti ne promakne.

    avatar

    14.02.2022. (09:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah, boli me briga za divnoću.
    Za sve. Totalno me pregazilo.

    avatar

    14.02.2022. (14:41)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Proći će.
    :-*
    Ja si nemrem dozvolit taj luksuz.

    avatar

    14.02.2022. (19:57)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ovo je možda najvažnija Pjesmica koju si ikada napisala. "...nego osjećaš točno kako je sve oko tebe nepripadno tebi, nenalik tebi, tvojem osobnom, istinskom biću, ne vidiš poveznicu između sebe i svijeta oko sebe, ne vidiš razlog (...) da bi se bavio ovim svijetom ovdje, ne vidiš nikakvu želju vlastitog srca (...) Ideš kroz nebitnost, kroz svu tu nesrodnost (...) nemaju pojma kako su daleko cijele univerzume od tebe. I razumiješ kako su njihovi univerzumi samo utvare pokretane željama njihovih srdaca, ništa više. Ništa stvarno." - Kopipejstao sam ove dijelove kako bih istaknuo da takav doživljaj svog života i svijeta oko sebe može, a i trebao bi, u čovjeku izazvati najdublju duhovnu revoluciju, osjećaj ogromnog otpuštanja i jedne sasvim nove, nezemaljske sreće. Dakle, trebalo bi ga iskorisiti kao silno dragocjenu odskočnu dasku.

    avatar

    19.02.2022. (23:29)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano, da ti pravo i točno kažem,
    ja to sasvim razumijem.

    Ja sam na naki način potpuno oslobođena.

    To ne značio da sam se riješila ijedne brige.

    To ne znači da me ne boli.

    To, također znači da, na vlastito iznenađenje, uživam u slobodi.

    Isto i patim u samoći.

    Osim svega toga, ovo sve do sad (a bilo je događaja, osoba i rada, aktivnog šljakanja i ulaganja sebe u sve i sva, za tri čovjeka zajedno)
    osjećam kao početak, kao pripremu scene pred predstavu, kao lekcije potrebne za dalje i novo i kao nešto za što se više niti mogu, a još i više, niti smijem uhvatiti.

    Doslovno kao da sam još jednom rođena,
    Kao da je svo dosadašnje zemaljsko iskustvo stavljeno u neku unutarnju ladicu,
    u tkano u biće, ali materijalno, sasvim nedostupno, a ispred mene prostire se praznina koju moram ispuniti.

    Osjećam užasan pritisak,
    ne smijem još otpustiti materijalnu ravan,
    nego moram sanjati sve iznova.
    Uza svu odbojnost, odnosno praznost koju osjećam.

    Takav je moj život,
    ne znam za druge, al kod mene je tako.

    Hvala ti na komentaru.

    avatar

    20.02.2022. (00:45)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Uopće ne treba otpustiti materijalnu ravan. Ona nije baš ni u kakvom antagonizmu s duhovnom slobodom. Čak možemo ostaviti sve kaprice i kompliciranosti svoje osobnosti, dramljenja i emocionalne/mentalne navike - sve je to nebitno. Bitno je da se u nama stvori taj neki fundamentalni odmak koji ipak ne znači odsustvo suosjećanja, dirnutosti i angažiranosti. Tako barem ja to shvaćam. Ovdje ti ne dociram, samo naglas razmišljam. :)

    avatar

    20.02.2022. (01:11)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano:
    hehehe,da se ne bi slučajno usudio konstatirati nekakvu moju kapricioznost :)))))) ili dramljenje. :))) (Smijem se stvarno, no istinski osjećam da niti dramim lažno,niti sam kapriciozna, tek je sve vrlo, teško, mučno, ozbiljno, specifično tu kod mene...)

    Ispravno kažeš,
    a tu je zaista tanka linija, zaista mogućnost doživljavanja raskoraka: odmak mentale, bez odmaka srca..............

    avatar

    20.02.2022. (09:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...