Zato bebe trebaju imati u krevecu igračku u materijalu koji je haljina njihove mame, da bi i u krevecu imale osjećaj da je mama tu. A za dodir suprotonospolne bliske osobe igračka nije dovoljna zamjena. Treba nam ta osoba...
21.06.2023. (14:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš sam kod M. napisala da ne mogu to s dodirima. Preteški su mi s drugim ljudima. To izaziva u meni reakcije brzog odmicanja i govorim odmah: "dobro, dobro, dosta". Jedino mi je prirodan dodir supruga, sestre i brata. Svi ostali mi izazivaju anksioznost i paniku.
21.06.2023. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
„Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.“ Pisao je to Krleža davno još, i ja sam to onda čitao (a tvoj me tekst te minijature prisjetio) – osjećajući kako mi tu još nešto nedostaje (vukla me valjda ova intima koju stari majstor spominje), ili mi nedostaje zamisliti to nešto što je u stvari tim riječima bilo obuhvaćeno, a nije izrečeno: dodir. Ovaj naš blog nekad tako osjećam - kao da je pisanje pisma; ja nemam potrebe podijeliti i čeznuti za nekim bliskim, za dodirom i intimom, toga imam na tone, sasvim neobjašnjivo i nezasluženo i ničim izazvano – ali nećemo sad o tome (iako bismo mogli o tome što bi bilo da toga nemam – i to se ne usuđujem niti zamisliti); no, moj smjer je nekako obrnut: vidim da svijet polako ali sigurno odlazi kvragu, a nije da se tu nije dalo štošta učiniti i još se dade; pa sam užasnut time što će naša djeca na njemu i u njemu trpjeti - i želim tu strašnu spoznaju podijeliti s nekim sličnim – pa hajde, bliskim, drugom, kako lijepo veli onaj majstor sa početka - kome bi mogao napisati to što imam napisati a da me pokuša čuti. Zato me, vjerovala ili ne, a vjerovat ćeš – znam ja to, ponajviše ovdje zasvrbilo tvoje hajmo reći opravdavanje milijunima faceta bliskosti (kakav predivan izraz), jer bi kakti netko mogao ovdje predbaciti onu najslađu, onu najsakriveniju i najbolje zatomljenu, varijantu seksualnosti. Netko šaljiv, ili sasvim nedobronamjeran, ili površan, ili tko zna kakav, mogao bi ti predbaciti da ti u stvari želiš tu i takvu vrstu dodira, pa se moraš unaprijed braniti, o Bože moj. Kakav predivan tekst, pun čežnje, možda negdje i tjeskobe ali i iskrene potrebe da se opjeva ta i takva ljepota; možda najljepša i najsnažnija na našim putevima – jer samo ljudi koji su imali pa nemaju znaju što su izgubili, da se ne lažemo, to valjda smijem reći da nikoga ne naljutim: i zato mene moja Najdraža od svega, kako sama kaže – sebično traži još samo jednu stvar – da je pustim odavde otići prvu („nećeš mi valjda još i tu spačku napraviti da moram pred smrt ulaziti u hladan krevet“). Tako bi onda ljudi rekli: kada me uhvati filozofiranje, najbolji lijek je dobar seks; a ja se na to usuđujem napisati – nije baš sasvim – jer nakon dobrog seksa si kao nakon flaše vina; no, bol i govorenje o boli je najbolji lijek za sestru ili brata; razumjeti i pokušati čuti da i u njih postoji nevolja, težina, suze i tmina; pa još onda i imati snage o tome govoriti – ne samo sebi u ogledalo ili onome bliskome, kome vjeruješ; e to je vrijedno. Mislim, nemoj me pogrešno shvatiti, nisi ti nimalo tome kriva; društvo je takvo da tu svetu ljepotu dodira uvijek upliće i uokviruje u neke prihvatljive oblike i kanone protkane korišću, vrijednošću i tko zna kojim još imperativima; pokušajmo zamisliti svijet u kojemu bi se ljudi puni nježnosti i potrebe za davanjem – a ne uzimanjem – dodirivali i bodrili na taj način jedni druge: izdrži, opusti se, pronađi sebe i svoj mir a da ne bude na račun drugoga, sestro i brate; vrlo dobro znademo što nam treba – i nećemo to krasti; nećemo varati, manipulirati, kupovati i prodavati to nešto, to sveto i lijepo – nego ćemo davati ne pitajući koliko smo primili; jer pored svih - ima ovdje još jedno tijelo koje kuca i drhti i pjeva snagom mladosti i iskrenošću djetinjom, ne razmišljajući o tome koliko ima, kako izgleda, čime bi se to nešto moglo u ovom našem velikom trgovištu jeftino kupiti ili skupo prodati. ..................
21.06.2023. (17:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svijet u kojemu bi ljudi dodirivali druge ljude da ih podupru, a ne da ih vide kao protivnike – bio bi svijet u kojemu ne bi trebalo reda i zakona, stege i pravila, tabua i zabranjenih tema, varanja i manipuliranja. I to sam katkad doživio – sa ljudima koji mi toliko ne bi trebali ili čak možda niti smjeli biti bliski: recimo, na beskrajnim bicikliranjima u nedođije ili penjanjima na vrhove sa frendom u nekoj ranijoj dobi, kada smo bodrili jedan drugoga kao mravi cvrčke i cvrčci mrave, dodirujući se za ramena i brišući jedan drugome znoj i pokazujući na sprud pored potoka u hladu u kojemu ćemo se odmoriti i prikupiti snage za dalje. Dobro, tada smo gotovo pa očajavali kako naše dragane ne razumiju i ne prate nas na tim bijegovima – jer, mi smo razumjeli svijet kao mjesto sa kojega se bježi u prirodu da se nakupi snaga; svijet nije idealno mjesto, uvijek nešto čovjeka kljuca; ja sam desetljećima lutao i hodao i dokazivao što sam već imao za dokazati – a sada mi je od toga preostala jedna jedina stvar, da ne moram više nikuda bježati, jer sve što bih bježanjem naći mogao - tu je, samo kada ruku podignem pronaći ću to uza se. Zašto i kako mi se to posložilo, to nemam pojma; možda nekakve veze ima i to što sam se trudio ne željeti ljudima oko mene zlo ili jo važnije – ne radovati se kada bi im zlo došlo, nego ako nekako možeš, pomoći. No, čovjek se smrzne kada vidi koliko je oko njega baš dobrih ljudi koji samuju, pate, nemaju mnogo toploga i prisnoga oko sebe – a ne možeš ih za to kriviti, ne zato što nisi sposoban suditi, nego zato što jasno vidiš da su upali u nevolju koja ih tišti. I onda bi čovjek s pravom rekao: svima će kucnuti tmina, stvar je zapravo samo u tome kako se s tom tminom nosimo i trudimo oko toga. Lako je to meni ovdje i sada reći, a paklenski je teško činiti. Eto, to što je loše - sve bi to otpalo sa drveta života kao suha i nepotrebna grana – i svi znamo da se to nikada desiti neće, jer to je pusti san. Ljudska je priroda kvarljiva, i čovjek čovjeka u takvom društvu kakvo jest - trpi i ima zato da mu bude koristan, a ne da mu bude brat s kojim bi dijelio posljednju koricu kruha, osobu koju voli ili milijun nečega nedosanjanoga. Eh, da. Tek takvim i tim dodirom mogli bismo onda, kako je to lijepo napisao Mariano (da, vidio sam taj njegov tekst kada sam ustao jutros u šest, i cijeli ga dan vrtim u glavi - toliko je vrijedan) graditi svijet u kojemu bismo dotakli duh, a duh je sila – da, duh je sila, prava sila; mogli bismo biti ispunjeni jer bismo tijelom došli do pročišćenja, oslobođeni potpuno stege i ispitivanja uma. Mogli bismo i mogli smo – ali nismo. Propuštamo i propustili smo taj divan san kao pijesak kroz prste, pa još jedino u čudo možemo vjerovati, ako poželimo – da će se ono pobrinuti za ovaj svijet i ljude do kojih nam je u njemu stalo – a što ih je više, i mi smo nekako u njemu stvarno bogatiji - i da neće dopustiti previše bolan i neizdrživ konac. Jer, u protivnome, što je onda ovo sve zapravo bilo? Drhtaj ili dva, časak punine i spokoja i ocean nemira, straha i boli. Pokoja suza i lijepa riječ; tuđe znanje što smo ga koji put usvajali kao vlastito, zahvaljujući na toj krijesnici znanja i dobre volje; a nakon toga pustoš, led i tmina. Ništavilo.
- - - - - - -
P.S. Da, bilo je pola deset navečer da Ona ne zamijeni noć za dan - sa Tejloricom i Burtonom, kuhao se saft za današnji ručak, za koji sam ja, sakloni Bože, nasjekao luk i natočio naš paradajz iz flaše i usuo začine, pa se danas samo skuhalo tijesto da ne stoji previše na nogama, a hrti nije baš skroz naskroz svašta; ima katkad nečega na tom javnom servisu što čovjeku koristi. Recimo, napraviš screen mirror sa moba na tv, i onda gledaš nešto što valja (a ima i takvog čega na javnoj televiziji, osobito na Trećem, i još raznih Netflixa i čudesa sa pretplatom, kao da uostalom HRT nije takav), pa sve to instaliraš na mob i sa moba projiciraš na tv, a ne moraš – što je meni osnovna prednost - gledati u doba u koje oni odrede, nego imaš sedamdesetidva sata od emitiranja pa pogledaš kad tebi odgovara. Kaj veliš, nije loša ideja? :))
21.06.2023. (17:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica; A za dodir suprotonospolne bliske osobe igračka nije dovoljna zamjena. Naravno........
@Galaksija; srećom, pa su u današnje vrijeme takvi uvjeti da je popularno izbjegavati nebliske kontakte.Imam jednu nećakinju koja ima isto tu problematiku, nježnu kožu imaju nježne duše, spram kojih se nešto grubo odigralo, i probudilo oprez sustava.
@smjehotvorine, nije loša ideja, daje određenu ugodu :))
@j; hvala na lijepim komentarima, zaista lijepim komentarima ................ ....... Neka je gospođi bolje i neka se brzo oporavi, želim! ....... Recimo, napraviš screen mirror sa moba na tv, i onda gledaš nešto što valja (a ima i takvog čega na javnoj televiziji, osobito na Trećem, i još raznih Netflixa i čudesa sa pretplatom, kao da uostalom HRT nije takav), pa sve to instaliraš na mob i sa moba projiciraš na tv, a ne moraš ..... ahahahaaa to ti meni sugeriraš da si ja napravim? Baš me zanima, zna li tvoja gospođa to napraviti, ili si ti taj koji u kući obavlja tehničke stvari?
Radim što moram,a i taj minimum mi je odiozan, jer tu spada sijaset stvari koje uopće nisu prilične za jednu ženu da ih radi. Ali jebiga.
A to je cijeli jedan novi post. :((
22.06.2023. (00:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova Maja koja nas masira me je sad zaintrigirala. :)
Nego, nisam baš shvatio, kažeš da si prije kratkog vremena kupila beblju dekicu i da su te onda roditelji prijavili doktoru zbog postupka trljanja iste između tri prsta te stavljanja na prsa i lice, dok se paralelno siše palac slobodne ruke. Molećulepo da mi se pojasni ako mi je nekaj promaknulo.
Aaaa, tek sad nakon trećeg čitanja vidim da piše: "A jutros sam se sjetila kako sam kao dijete (...) nosila sa sobom svoju krpicu i sisala palac." U brzini čitanja ja sam zbilja bio pomislio da su te sad kao odraslu osobu prijavili doktoru! :)))))
Nego, najvažnije mi se ipak čini da čovjek nije depriviran od dodira u djetinjstvu. Djeca obožavaju dodire roditelja, sve vrste dodira na svaki mogući (dakako prihvatljivi) način, nikad im dosta dodira, a to se vidi i kod mladunčadi u životinja - lavić ili tigrić stalno visi na svojoj majci, gricka joj uho, rep, njušku ili šapu, penje se na nju, neprestano traži i treba dodire s njom. Tako je i kod majmuna, kod svih životinja osim možda vrana. :) No jasno je da i odraslima trebaju dodiri i da deprivacija od njih svakako može biti veoma bolna, bez mogućnosti da se čovjek na to privikne. Ostaje još mogućnost da se kundalini digne iznad solarnog pleksusa, u srce i više, tada još samo dajemo zagrljaje, više nam ne treba da nas netko grli. :))
22.06.2023. (07:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je skroz dobro kako si ovaj sjajan tekst o nedostajanju druge osobe u našem životu i o svim tim podrazumijevajućim intimnostima i "olakšavajućim okolnostima" (dok je drugi tu) raznih vrsta - završila: ipak u humoru, malo crnjikavom, ali ipak humoru. ... Ne gledam čestu u budućnost, ali iz prošlosti znam koliko je teško naći baš tu osobu... I koliko je vremena i "rada" potrebno da se takvo nešto "stvori". Nemoguće je išta savjetovati, pustiti drugog koji ce biti taj je teško, a još i teže zbog proživljenog iskustva. Ne znam, tu svatko traži svoj put i svoje načine.
22.06.2023. (08:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Iznajmljivačica , hahahaaa, ispričavam se ako sam dodala neku kap u neku čašu. Žao mi je!
:)
@Dvi, tri, ste se vratili s mora? :D :-P ? Jučer kad sam pisala post, nekako sam samo iznosila činjenice, stvari kako već stoje. Nije tu bilo posebnog tužnog momenta, ali to nedostajanje, ono nije tužno, mračno ili teško, ono gori, peče, žari, skočio bi iz kože, ima vatreni , plameni osjećaj. Ima ludilo nemogućnosti zadovoljenja. Visoko vibrira, nemirno je. Ludilo. :)
Istinu kažeš, nema nikakvog pravila, sve je to kako smo si bacili grah Gore, prije Silaska. kako smo se dogovorili, kako smo smatrali da nam je najbolje, najkorisnije. I sad se Tu prepoznajemo, i susrećemo, unutar Igre, po njezinim pravilima. Dođe mi često da se pljusnem.- :D
:))** Drago mi je da si natrag :))))
22.06.2023. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano. Maja te zaintrigirala. :)) Maserka iz Avive (radila je tamo desetljeće ili dva) koja je nedavno u Novoj Vesi otvorila svoju privatnu radionicu. Po potrebi prosljeđujem broj i slično.- :)) (moja majka joj neprestano ide, i šogorica, pa i buraz, ja samo povremeno, skupo mi je to, ali, išla bih stalno, doslovno, da mogu)
Uz standardne masaže, radi Bowen, Emmet, cupping (ono voženje čašica), školuje se za kinesku medicinu, pa radi i s onim , kako veli moja šogorica, čavlom :)) hihi (ja to ne trpim, zamisli si da te netko sa olovkom masira /stišće po leđima) (sa VRHOM olovke, jasno :D) , ALI, najbitnije je, otvorena je, pa ja slobodno meljem bez cenzure i nije previše šokirana (zadnje sam je gnjavila sa Hildegardom od Bingena i spojevima tjelesnih sustava). No, sad neko vrijeme nisam bila. :)
.............
U brzini čitanja ja sam zbilja bio pomislio da su te sad kao odraslu osobu prijavili doktoru! :))))) Drago mi je vidjeti da nisam samo ja ta koja leti koz tekstove , preskače informacije i krivo interpretira. :)))))) sad mi je lakše.
................
Nego, najvažnije mi se ipak čini da čovjek nije depriviran od dodira u djetinjstvu. Apsolutno. Naša majka (moga brata, sestre i mene, ne moja i tvoja :D) je bila fizički jako hladna, nije nas ni grlila, ni ljubila, ni mazila, ni tetošila. (sada je to druga priča; kada odlazimo iz doma, ja izađem iz sobe jer ne mogu gledati kako se ona i stari cmaču, JEZIVO :D) (Sad je shvatila da je vrag odnio šalu, i da je svako zajedništvo ipak vremenski ograničeno, i da je njihovo, čini se, bliže kraju nego početku) U ranom djetinjstvu je ostala bez majke, i posljedično i skoro istovremeno bez oca, te je odrasla kako je odrasla. Ako bih je kudila, Vedran je stalno govorio 'nedam ja na svoju Zdravkicu, daj pogledaj sve ono unazad što je prošla', i istina je to. No ta istina nam nije prružila što smo trebali.
I, da ne bih govorila kako su to riješili ili ne moji brat i sestra, reći ću za sebe da sam kroz pubertet i ranu zrelost fakat išla u ekstrem sa kontaktima. Da se lijepo izrazim. :) Očito mi je trebalo.
No sada, nema šanse pustiti ikoga blizu tko nije TAJ. :)))
Vrane se ne maze? Kljunovima? Krilom? :)) ............
No jasno je da i odraslima trebaju dodiri i da deprivacija od njih svakako može biti veoma bolna, bez mogućnosti da se čovjek na to privikne. To se treba iskusiti, da bi se znalo. :) Ja nisam očekivala da to baš tako bude. Nije mi bilo na kraj pameti, iskreno. :)
Dapače, furala sam se na sedam godina apstinencije, da vidim kako je to kad te bivši muški više ne sišu svojim energetskim ticalima, i kad nemašš taj nepotrebni odliv energije.
Bila sam spremna to prekršiti samo u jednom slučaju.
A sada sam malo spremnija prekršiti to ahahahaaa. Oprosti, bolje da više ne drobim.:)))))))))
............
Ovo zadnje o podizanju kundalini u i iznad srčane čakre. Zašto to tako formuliraš? ozbiljno? Ideja je da kada jednom podigneš energiju, ne možeš koraknuti u svijesti natrag? Ali što, tada gubiš tjelesne porive? Ozbiljno? Imam milijun pitanja, poglavito jer sam x puta osjetila otvaranje srčane čakre, a jednom je bilo ekstra-posebno i divno, ali to je cijela jedna druga priče.....pa ipak svemu unatoč, evo me tu gdje jesam. Ta tema zavređuje post. (zavrjeđuje?) (molim lekturu, ne da mi se guglati :D)
22.06.2023. (10:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nismo se vratili s mora, bože sačuvaj da se ikad više vratimo igdje drugdje :D. jedino bi bilo lijepo možda moći zaroniti sasvim, da ništa nas se ne dotiče, osim onog što baš mora, a to je, naravno - more i ništa drugo osim, osim drugog, koji je Taj: drug. drag, kako li se piše već.
22.06.2023. (10:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
p.s. tebi treba more na recept sa te ohladi i centrira, a Marianu da izliječi kožu, preporučujem: javite se svom odabranom liječniku sveopće prakse da vam prepiše more :D.
22.06.2023. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dvi, tri, ma jasno, samo se zezam:)) niste ni išli na more, kako si se ti šalila (napisala si na svom blogu da idete na more, da te podsjetim :D ), i jasno da se niste vratili sa mora, jer ste na moru. :)))) Čak i ako ste išli kamo drugdje na moru, pa se vratili doma, sveudilj ste na moru :-P
jedino bi bilo lijepo možda moći zaroniti sasvim, da ništa nas se ne dotiče, osim onog što baš mora, a to je, naravno - more i ništa drugo osim, osim drugog, koji je Taj: drug. drag, kako li se piše već. Oh, LIJEPO si to sročila. :)
22.06.2023. (10:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedno je otvaranje neke čakre, npr. srčane, a drugo kad se kundalini popne do nje. Čovjek naravno može zastraniti sve dok ne dođe do konačnog sjedinjenja Šakti (kundalini) i Šive (čiste svijesti) u sahasrari, no uglavnom se smatra da prve tri čakre (trtičnu, seksualnu i solarni pleksus) dijelimo sa životinjskm svijetom, dok od četvrte, srčane čakre nastupa pravi čovjek kakav je idealno zamišljen. Dakle, jednom kad se kundalini popne iznad solarnog pleksusa čovjek postaje biće nesebične, bezuvjetne ljubavi, transcendira (životinjsku) seksualnost ili općenito senzualnost, postaje bitno usmjeren na druge, a sve manje i manje na sebe. Otvaranje pojedine čakre je sasvim neka druga priča, a i to otvaranje može biti na različitim razinama. Npr. otvoriti neku čakru na eteričkoj ravni uglavnom znači tjelesne, zdravstvene benefite, dok je otvaranje neke čakre na astralnoj, a naročito na mentalnoj ravni opet nešto drugo. To je ono kako ja to razumijem. :)
22.06.2023. (11:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jednom kad se kundalini popne iznad solarnog pleksusa i Otvaranje pojedine čakre je sasvim neka druga priča,
ja živim u uvjerenju da do otvaranja čakre dođe upravo zbog podizanja kundalini, no međutim, trajno zadržavanje kundalini tako visoko je nešto što se parkslom ovog 'običnog' dizanja 'skupi', kao kad tabaš put po dubokom snijegu, koji usto još i pada, ako ćeš uporno hodati istiom trasom, ipak ćeš, unatoč padajućem snijegu, ugaziti stazu ... bar ja tako mislim
i ovo je isto zanimljivo: otvaranje može biti na različitim razinama. Npr. otvoriti neku čakru na eteričkoj ravni ....... otvaranje neke čakre na astralnoj,.....na mentalnoj ravni .....
Zvuči logično da energetski izvori/križanja postoje na svim nivoima postojanja duše, no mislim da se otvaranja, pročišćenja,povišenja energije(ili, jasno, zatvaranja, distorzije toka energije itd) događa uvijek na svim ravnima istovremeno, jednako kako smo živi istovremeno na svim ravnima. Ne znam, tako sam si mislila do sad.
:)
Ako znaš drugačije, slobodno reci. :))
22.06.2023. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
:-***
21.06.2023. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Zato bebe trebaju imati u krevecu igračku u materijalu koji je
haljina njihove mame, da bi i u krevecu imale osjećaj da je
mama tu. A za dodir suprotonospolne bliske osobe igračka
nije dovoljna zamjena. Treba nam ta osoba...
21.06.2023. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Baš sam kod M. napisala da ne mogu to s dodirima. Preteški su mi s drugim ljudima.
To izaziva u meni reakcije brzog odmicanja i govorim odmah: "dobro, dobro, dosta".
Jedino mi je prirodan dodir supruga, sestre i brata.
Svi ostali mi izazivaju anksioznost i paniku.
21.06.2023. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
teška tema :)
kad se sjetim koliko sam puta bila povrijeđena, dođe mi da i ja kupim dekicu :)
21.06.2023. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
„Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da
pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.“
Pisao je to Krleža davno još, i ja sam to onda čitao (a tvoj me tekst te minijature prisjetio) – osjećajući kako mi tu još nešto nedostaje (vukla me valjda ova intima koju stari majstor spominje), ili mi nedostaje zamisliti to nešto što je u stvari tim riječima bilo obuhvaćeno, a nije izrečeno: dodir.
Ovaj naš blog nekad tako osjećam - kao da je pisanje pisma; ja nemam potrebe podijeliti i čeznuti za nekim bliskim, za dodirom i intimom, toga imam na tone, sasvim neobjašnjivo i nezasluženo i ničim izazvano – ali nećemo sad o tome (iako bismo mogli o tome što bi bilo da toga nemam – i to se ne usuđujem niti zamisliti); no, moj smjer je nekako obrnut: vidim da svijet polako ali sigurno odlazi kvragu, a nije da se tu nije dalo štošta učiniti i još se dade; pa sam užasnut time što će naša djeca na njemu i u njemu trpjeti - i želim tu strašnu spoznaju podijeliti s nekim sličnim – pa hajde, bliskim, drugom, kako lijepo veli onaj majstor sa početka - kome bi mogao napisati to što imam napisati a da me pokuša čuti.
Zato me, vjerovala ili ne, a vjerovat ćeš – znam ja to, ponajviše ovdje zasvrbilo tvoje hajmo reći opravdavanje milijunima faceta bliskosti (kakav predivan izraz), jer bi kakti netko mogao ovdje predbaciti onu najslađu, onu najsakriveniju i najbolje zatomljenu, varijantu seksualnosti. Netko šaljiv, ili sasvim nedobronamjeran, ili površan, ili tko zna kakav, mogao bi ti predbaciti da ti u stvari želiš tu i takvu vrstu dodira, pa se moraš unaprijed braniti, o Bože moj. Kakav predivan tekst, pun čežnje, možda negdje i tjeskobe ali i iskrene potrebe da se opjeva ta i takva ljepota; možda najljepša i najsnažnija na našim putevima – jer samo ljudi koji su imali pa nemaju znaju što su izgubili, da se ne lažemo, to valjda smijem reći da nikoga ne naljutim: i zato mene moja Najdraža od svega, kako sama kaže – sebično traži još samo jednu stvar – da je pustim odavde otići prvu („nećeš mi valjda još i tu spačku napraviti da moram pred smrt ulaziti u hladan krevet“). Tako bi onda ljudi rekli: kada me uhvati filozofiranje, najbolji lijek je dobar seks; a ja se na to usuđujem napisati – nije baš sasvim – jer nakon dobrog seksa si kao nakon flaše vina; no, bol i govorenje o boli je najbolji lijek za sestru ili brata; razumjeti i pokušati čuti da i u njih postoji nevolja, težina, suze i tmina; pa još onda i imati snage o tome govoriti – ne samo sebi u ogledalo ili onome bliskome, kome vjeruješ; e to je vrijedno.
Mislim, nemoj me pogrešno shvatiti, nisi ti nimalo tome kriva; društvo je takvo da tu svetu ljepotu dodira uvijek upliće i uokviruje u neke prihvatljive oblike i kanone protkane korišću, vrijednošću i tko zna kojim još imperativima; pokušajmo zamisliti svijet u kojemu bi se ljudi puni nježnosti i potrebe za davanjem – a ne uzimanjem – dodirivali i bodrili na taj način jedni druge: izdrži, opusti se, pronađi sebe i svoj mir a da ne bude na račun drugoga, sestro i brate; vrlo dobro znademo što nam treba – i nećemo to krasti; nećemo varati, manipulirati, kupovati i prodavati to nešto, to sveto i lijepo – nego ćemo davati ne pitajući koliko smo primili; jer pored svih - ima ovdje još jedno tijelo koje kuca i drhti i pjeva snagom mladosti i iskrenošću djetinjom, ne razmišljajući o tome koliko ima, kako izgleda, čime bi se to nešto moglo u ovom našem velikom trgovištu jeftino kupiti ili skupo prodati.
..................
21.06.2023. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Svijet u kojemu bi ljudi dodirivali druge ljude da ih podupru, a ne da ih vide kao protivnike – bio bi svijet u kojemu ne bi trebalo reda i zakona, stege i pravila, tabua i zabranjenih tema, varanja i manipuliranja. I to sam katkad doživio – sa ljudima koji mi toliko ne bi trebali ili čak možda niti smjeli biti bliski: recimo, na beskrajnim bicikliranjima u nedođije ili penjanjima na vrhove sa frendom u nekoj ranijoj dobi, kada smo bodrili jedan drugoga kao mravi cvrčke i cvrčci mrave, dodirujući se za ramena i brišući jedan drugome znoj i pokazujući na sprud pored potoka u hladu u kojemu ćemo se odmoriti i prikupiti snage za dalje. Dobro, tada smo gotovo pa očajavali kako naše dragane ne razumiju i ne prate nas na tim bijegovima – jer, mi smo razumjeli svijet kao mjesto sa kojega se bježi u prirodu da se nakupi snaga; svijet nije idealno mjesto, uvijek nešto čovjeka kljuca; ja sam desetljećima lutao i hodao i dokazivao što sam već imao za dokazati – a sada mi je od toga preostala jedna jedina stvar, da ne moram više nikuda bježati, jer sve što bih bježanjem naći mogao - tu je, samo kada ruku podignem pronaći ću to uza se. Zašto i kako mi se to posložilo, to nemam pojma; možda nekakve veze ima i to što sam se trudio ne željeti ljudima oko mene zlo ili jo važnije – ne radovati se kada bi im zlo došlo, nego ako nekako možeš, pomoći. No, čovjek se smrzne kada vidi koliko je oko njega baš dobrih ljudi koji samuju, pate, nemaju mnogo toploga i prisnoga oko sebe – a ne možeš ih za to kriviti, ne zato što nisi sposoban suditi, nego zato što jasno vidiš da su upali u nevolju koja ih tišti. I onda bi čovjek s pravom rekao: svima će kucnuti tmina, stvar je zapravo samo u tome kako se s tom tminom nosimo i trudimo oko toga. Lako je to meni ovdje i sada reći, a paklenski je teško činiti.
Eto, to što je loše - sve bi to otpalo sa drveta života kao suha i nepotrebna grana – i svi znamo da se to nikada desiti neće, jer to je pusti san. Ljudska je priroda kvarljiva, i čovjek čovjeka u takvom društvu kakvo jest - trpi i ima zato da mu bude koristan, a ne da mu bude brat s kojim bi dijelio posljednju koricu kruha, osobu koju voli ili milijun nečega nedosanjanoga.
Eh, da. Tek takvim i tim dodirom mogli bismo onda, kako je to lijepo napisao Mariano (da, vidio sam taj njegov tekst kada sam ustao jutros u šest, i cijeli ga dan vrtim u glavi - toliko je vrijedan) graditi svijet u kojemu bismo dotakli duh, a duh je sila – da, duh je sila, prava sila; mogli bismo biti ispunjeni jer bismo tijelom došli do pročišćenja, oslobođeni potpuno stege i ispitivanja uma. Mogli bismo i mogli smo – ali nismo. Propuštamo i propustili smo taj divan san kao pijesak kroz prste, pa još jedino u čudo možemo vjerovati, ako poželimo – da će se ono pobrinuti za ovaj svijet i ljude do kojih nam je u njemu stalo – a što ih je više, i mi smo nekako u njemu stvarno bogatiji - i da neće dopustiti previše bolan i neizdrživ konac.
Jer, u protivnome, što je onda ovo sve zapravo bilo? Drhtaj ili dva, časak punine i spokoja i ocean nemira, straha i boli. Pokoja suza i lijepa riječ; tuđe znanje što smo ga koji put usvajali kao vlastito, zahvaljujući na toj krijesnici znanja i dobre volje; a nakon toga pustoš, led i tmina. Ništavilo.
- - - - - - -
P.S. Da, bilo je pola deset navečer da Ona ne zamijeni noć za dan - sa Tejloricom i Burtonom, kuhao se saft za današnji ručak, za koji sam ja, sakloni Bože, nasjekao luk i natočio naš paradajz iz flaše i usuo začine, pa se danas samo skuhalo tijesto da ne stoji previše na nogama, a hrti nije baš skroz naskroz svašta; ima katkad nečega na tom javnom servisu što čovjeku koristi. Recimo, napraviš screen mirror sa moba na tv, i onda gledaš nešto što valja (a ima i takvog čega na javnoj televiziji, osobito na Trećem, i još raznih Netflixa i čudesa sa pretplatom, kao da uostalom HRT nije takav), pa sve to instaliraš na mob i sa moba projiciraš na tv, a ne moraš – što je meni osnovna prednost - gledati u doba u koje oni odrede, nego imaš sedamdesetidva sata od emitiranja pa pogledaš kad tebi odgovara. Kaj veliš, nije loša ideja? :))
21.06.2023. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Lastavica;
A za dodir suprotonospolne bliske osobe igračka
nije dovoljna zamjena.
Naravno........
@Galaksija; srećom, pa su u današnje vrijeme takvi uvjeti da je popularno izbjegavati nebliske kontakte.Imam jednu nećakinju koja ima isto tu problematiku, nježnu kožu imaju nježne duše, spram kojih se nešto grubo odigralo, i probudilo oprez sustava.
@smjehotvorine,
nije loša ideja, daje određenu ugodu :))
@j;
hvala na lijepim komentarima, zaista lijepim komentarima ................
.......
Neka je gospođi bolje i neka se brzo oporavi, želim!
.......
Recimo, napraviš screen mirror sa moba na tv, i onda gledaš nešto što valja (a ima i takvog čega na javnoj televiziji, osobito na Trećem, i još raznih Netflixa i čudesa sa pretplatom, kao da uostalom HRT nije takav), pa sve to instaliraš na mob i sa moba projiciraš na tv, a ne moraš .....
ahahahaaa to ti meni sugeriraš da si ja napravim?
Baš me zanima, zna li tvoja gospođa to napraviti, ili si ti taj koji u kući obavlja tehničke stvari?
Radim što moram,a i taj minimum mi je odiozan, jer tu spada sijaset stvari koje uopće nisu prilične za jednu ženu da ih radi. Ali jebiga.
A to je cijeli jedan novi post.
:((
22.06.2023. (00:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Ova Maja koja nas masira me je sad zaintrigirala. :)
Nego, nisam baš shvatio, kažeš da si prije kratkog vremena kupila beblju dekicu i da su te onda roditelji prijavili doktoru zbog postupka trljanja iste između tri prsta te stavljanja na prsa i lice, dok se paralelno siše palac slobodne ruke. Molećulepo da mi se pojasni ako mi je nekaj promaknulo.
Aaaa, tek sad nakon trećeg čitanja vidim da piše: "A jutros sam se sjetila kako sam kao dijete (...) nosila sa sobom svoju krpicu i sisala palac." U brzini čitanja ja sam zbilja bio pomislio da su te sad kao odraslu osobu prijavili doktoru! :)))))
Nego, najvažnije mi se ipak čini da čovjek nije depriviran od dodira u djetinjstvu. Djeca obožavaju dodire roditelja, sve vrste dodira na svaki mogući (dakako prihvatljivi) način, nikad im dosta dodira, a to se vidi i kod mladunčadi u životinja - lavić ili tigrić stalno visi na svojoj majci, gricka joj uho, rep, njušku ili šapu, penje se na nju, neprestano traži i treba dodire s njom. Tako je i kod majmuna, kod svih životinja osim možda vrana. :) No jasno je da i odraslima trebaju dodiri i da deprivacija od njih svakako može biti veoma bolna, bez mogućnosti da se čovjek na to privikne. Ostaje još mogućnost da se kundalini digne iznad solarnog pleksusa, u srce i više, tada još samo dajemo zagrljaje, više nam ne treba da nas netko grli. :))
22.06.2023. (07:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iznajmljivačica
Ma ja sam odlučila da više neću niš čitati. Samo otkrivam svoje nove poteškoće i nedostatke.
22.06.2023. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Meni je skroz dobro kako si ovaj sjajan tekst o nedostajanju druge osobe u našem životu i o svim tim podrazumijevajućim intimnostima i "olakšavajućim okolnostima" (dok je drugi tu) raznih vrsta - završila: ipak u humoru, malo crnjikavom, ali ipak humoru.
...
Ne gledam čestu u budućnost, ali iz prošlosti znam koliko je teško naći baš tu osobu... I koliko je vremena i "rada" potrebno da se takvo nešto "stvori". Nemoguće je išta savjetovati, pustiti drugog koji ce biti taj je teško, a još i teže zbog proživljenog iskustva. Ne znam, tu svatko traži svoj put i svoje načine.
22.06.2023. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Iznajmljivačica , hahahaaa, ispričavam se ako sam dodala neku kap u neku čašu. Žao mi je!
:)
@Dvi, tri, ste se vratili s mora? :D :-P ?
Jučer kad sam pisala post, nekako sam samo iznosila činjenice, stvari kako već stoje. Nije tu bilo posebnog tužnog momenta, ali to nedostajanje, ono nije tužno, mračno ili teško, ono gori, peče, žari, skočio bi iz kože, ima vatreni , plameni osjećaj. Ima ludilo nemogućnosti zadovoljenja. Visoko vibrira, nemirno je.
Ludilo. :)
Istinu kažeš, nema nikakvog pravila, sve je to kako smo si bacili grah Gore, prije Silaska. kako smo se dogovorili, kako smo smatrali da nam je najbolje, najkorisnije.
I sad se Tu prepoznajemo, i susrećemo, unutar Igre, po njezinim pravilima.
Dođe mi često da se pljusnem.- :D
:))**
Drago mi je da si natrag :))))
22.06.2023. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano.
Maja te zaintrigirala. :))
Maserka iz Avive (radila je tamo desetljeće ili dva) koja je nedavno u Novoj Vesi otvorila svoju privatnu radionicu. Po potrebi prosljeđujem broj i slično.- :)) (moja majka joj neprestano ide, i šogorica, pa i buraz, ja samo povremeno, skupo mi je to, ali, išla bih stalno, doslovno, da mogu)
Uz standardne masaže, radi Bowen, Emmet, cupping (ono voženje čašica), školuje se za kinesku medicinu, pa radi i s onim , kako veli moja šogorica, čavlom :)) hihi (ja to ne trpim, zamisli si da te netko sa olovkom masira /stišće po leđima) (sa VRHOM olovke, jasno :D) , ALI, najbitnije je, otvorena je, pa ja slobodno meljem bez cenzure i nije previše šokirana (zadnje sam je gnjavila sa Hildegardom od Bingena i spojevima tjelesnih sustava). No, sad neko vrijeme nisam bila. :)
.............
U brzini čitanja ja sam zbilja bio pomislio da su te sad kao odraslu osobu prijavili doktoru! :)))))
Drago mi je vidjeti da nisam samo ja ta koja leti koz tekstove , preskače informacije i krivo interpretira. :)))))) sad mi je lakše.
................
Nego, najvažnije mi se ipak čini da čovjek nije depriviran od dodira u djetinjstvu.
Apsolutno.
Naša majka (moga brata, sestre i mene, ne moja i tvoja :D) je bila fizički jako hladna, nije nas ni grlila, ni ljubila, ni mazila, ni tetošila. (sada je to druga priča; kada odlazimo iz doma, ja izađem iz sobe jer ne mogu gledati kako se ona i stari cmaču, JEZIVO :D) (Sad je shvatila da je vrag odnio šalu, i da je svako zajedništvo ipak vremenski ograničeno, i da je njihovo, čini se, bliže kraju nego početku) U ranom djetinjstvu je ostala bez majke, i posljedično i skoro istovremeno bez oca, te je odrasla kako je odrasla. Ako bih je kudila, Vedran je stalno govorio 'nedam ja na svoju Zdravkicu, daj pogledaj sve ono unazad što je prošla', i istina je to. No ta istina nam nije prružila što smo trebali.
I, da ne bih govorila kako su to riješili ili ne moji brat i sestra, reći ću za sebe da sam kroz pubertet i ranu zrelost fakat išla u ekstrem sa kontaktima. Da se lijepo izrazim. :) Očito mi je trebalo.
No sada, nema šanse pustiti ikoga blizu tko nije TAJ.
:)))
Vrane se ne maze? Kljunovima? Krilom? :))
............
No jasno je da i odraslima trebaju dodiri i da deprivacija od njih svakako može biti veoma bolna, bez mogućnosti da se čovjek na to privikne.
To se treba iskusiti, da bi se znalo. :)
Ja nisam očekivala da to baš tako bude. Nije mi bilo na kraj pameti, iskreno. :)
Dapače, furala sam se na sedam godina apstinencije, da vidim kako je to kad te bivši muški više ne sišu svojim energetskim ticalima, i kad nemašš taj nepotrebni odliv energije.
Bila sam spremna to prekršiti samo u jednom slučaju.
A sada sam malo spremnija prekršiti to ahahahaaa.
Oprosti, bolje da više ne drobim.:)))))))))
............
Ovo zadnje o podizanju kundalini u i iznad srčane čakre.
Zašto to tako formuliraš? ozbiljno? Ideja je da kada jednom podigneš energiju, ne možeš koraknuti u svijesti natrag? Ali što, tada gubiš tjelesne porive? Ozbiljno?
Imam milijun pitanja, poglavito jer sam x puta osjetila otvaranje srčane čakre, a jednom je bilo ekstra-posebno i divno, ali to je cijela jedna druga priče.....pa ipak svemu unatoč, evo me tu gdje jesam.
Ta tema zavređuje post. (zavrjeđuje?) (molim lekturu, ne da mi se guglati :D)
22.06.2023. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
nismo se vratili s mora, bože sačuvaj da se ikad više vratimo igdje drugdje :D.
jedino bi bilo lijepo možda moći zaroniti sasvim, da ništa nas se ne dotiče, osim onog što baš mora, a to je, naravno - more i ništa drugo osim, osim drugog, koji je Taj: drug. drag, kako li se piše već.
22.06.2023. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
p.s.
tebi treba more na recept sa te ohladi i centrira, a Marianu da izliječi kožu, preporučujem: javite se svom odabranom liječniku sveopće prakse da vam prepiše more :D.
22.06.2023. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Dvi, tri, ma jasno, samo se zezam:))
niste ni išli na more, kako si se ti šalila (napisala si na svom blogu da idete na more, da te podsjetim :D ),
i jasno da se niste vratili sa mora, jer ste na moru. :))))
Čak i ako ste išli kamo drugdje na moru, pa se vratili doma, sveudilj ste na moru :-P
jedino bi bilo lijepo možda moći zaroniti sasvim, da ništa nas se ne dotiče, osim onog što baš mora, a to je, naravno - more i ništa drugo osim, osim drugog, koji je Taj: drug. drag, kako li se piše već.
Oh, LIJEPO si to sročila.
:)
22.06.2023. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Dvi, tri;
:)))
al zadržat ću se na liječnici sveopće prakse haha :)))
22.06.2023. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
:))))
ma ti si čudo!
ajd bok!
(ronim, nemam više signala. časna. rič.)
22.06.2023. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Jedno je otvaranje neke čakre, npr. srčane, a drugo kad se kundalini popne do nje. Čovjek naravno može zastraniti sve dok ne dođe do konačnog sjedinjenja Šakti (kundalini) i Šive (čiste svijesti) u sahasrari, no uglavnom se smatra da prve tri čakre (trtičnu, seksualnu i solarni pleksus) dijelimo sa životinjskm svijetom, dok od četvrte, srčane čakre nastupa pravi čovjek kakav je idealno zamišljen. Dakle, jednom kad se kundalini popne iznad solarnog pleksusa čovjek postaje biće nesebične, bezuvjetne ljubavi, transcendira (životinjsku) seksualnost ili općenito senzualnost, postaje bitno usmjeren na druge, a sve manje i manje na sebe. Otvaranje pojedine čakre je sasvim neka druga priča, a i to otvaranje može biti na različitim razinama. Npr. otvoriti neku čakru na eteričkoj ravni uglavnom znači tjelesne, zdravstvene benefite, dok je otvaranje neke čakre na astralnoj, a naročito na mentalnoj ravni opet nešto drugo. To je ono kako ja to razumijem. :)
22.06.2023. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano;
Jest,jest. :)
Ovo mene interesira:
jednom kad se kundalini popne iznad solarnog pleksusa
i
Otvaranje pojedine čakre je sasvim neka druga priča,
ja živim u uvjerenju da do otvaranja čakre dođe upravo zbog podizanja kundalini, no međutim, trajno zadržavanje kundalini tako visoko je nešto što se parkslom ovog 'običnog' dizanja 'skupi', kao kad tabaš put po dubokom snijegu, koji usto još i pada, ako ćeš uporno hodati istiom trasom, ipak ćeš, unatoč padajućem snijegu, ugaziti stazu ...
bar ja tako mislim
i ovo je isto zanimljivo:
otvaranje može biti na različitim razinama. Npr. otvoriti neku čakru na eteričkoj ravni ....... otvaranje neke čakre na astralnoj,.....na mentalnoj ravni .....
Zvuči logično da energetski izvori/križanja postoje na svim nivoima postojanja duše, no mislim da se otvaranja, pročišćenja,povišenja energije(ili, jasno, zatvaranja, distorzije toka energije itd) događa uvijek na svim ravnima istovremeno, jednako kako smo živi istovremeno na svim ravnima.
Ne znam,
tako sam si mislila do sad.
:)
Ako znaš drugačije, slobodno reci. :))
22.06.2023. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...