TO LIVE AND LOVE WITH ABANDON

Čitam kod @Mariana ovaj DIVAN POST
i pada mi na pamet milijun stvari za napisati
pa se premišljam da li da tamo komentiram i zatrpavam ljude svojim issuesima
(tako danas govore mladi, svaka druga riječ na engleskom :)) )
ili budem civilizirana,
te drobim i kukam ovdje o svom trošku :D

Dakle, deprivacija dodira.
Nisam pojma imala da takvo što postoji, dok se nije dogodilo da osjetim na svojoj koži :))
(all pun intended).
Dok se sa svojom bliskom osobom svakodnevno milijun puta dodirneš a da niti ne znaš,
niti ne obraćaš posebnu pažnju,
niti ne brojiš,
dotle stalno u banku dodira, na svoj račun malo po malo dodaješ depozit
koji te hrani.
No, ako se prekine izvor priljeva,
nakon što prođe neko vrijeme i sve što je bilo u banci se usput potroši,
odjednom osjetiš svu suhoću bivanja lišenog dodira, slatkoće nježnosti, osjećaja potpore.
Čitam razne članke na tu temu;
ne piše mi se dobro :D
Depresija, anksioznost, problemi sa spavanjem, frustriranost i agresivnost,
nezadovoljstvo, nemir;
pitam se, primjeti li se štogod sličnoga i kod mene već!? :)))))

Jasno, dodir nekog drugog, primjerice , kćeri, ili majke, ili frendice,
Maje koja vas masira
ili dodir sa aktivistima na ulici koji dijele zagrljaje prolaznicima (jao!!!)
ne nadomješta stvar,
dodiri bi trebali biti (barem tako ja osjećam za sebe) s onim nekim s kojim ste intimno otvoreni i bliski
u svim smislovima (ne samo seksualnom, mamicu vam :D postoji milijun faceta bliskosti)

Ta glad za bliskim dodirom ide daleko dalje od puke gladi za intimnim činom seksa,
ona podrazumijeva toliko tih nekih emotivnih i psihičkih podupirača svih vrsta
da zaslužuje svoje odvojeno mjesto u shemi stvari.
Otprilike kao što kruh i kolač spadaju u istu sortu hrane ali nisu isto.
Pri tome je dodir kruh. :D

E sad, nakon ovog kratkog uvoda, dvije sitnice koje sam bila mislila napiati tamo, al evo pišem ovdje.
Pa ja sam si prije kratkog vremena kupila beblju (za bebe) dekicu!!
Bila je tako neodoljivo mekana da nisam mogla odoljeti. :)
I spavala sam s njom onako, preko prsa i oko lica, koliko je divna i ugodna na dodir.
(trenutno ne, prevruće je za to)..... nisam ni znala de je to jedan od postupaka samoliječenja :))
A jutros sam se sjetila kako sam kao dijete,
upravo kao maleni Linus u Charliju Brownu,
nosila sa sobom svoju krpicu i sisala palac.

Roditelji su se brinuli i prijavili me doktoru,
a taj je rekao nek samo vode računa da je krpica čista a ostalo je faza i proći će već nekako...
Oni su to i činili, i time me nenamjerno odvikli od cijele stvari.

Naime, poanta je bila da krpica ne smije biti friško oprana
nego baš dugo držana i omekanjena posebnim potupkom trljanja između tri prsta,
dok se paralelno siše palac slobodne ruke.
Ta paralelna kombinacija me bacala u trans. :)))
Najbolje su bile krpice od gaze, one su bile jako tanke i postajale idealno meke.
:))


Možda da probam s time ovih dana? :))






Touch starved: Definition, symptoms,and coping
I slično.