Bože kako sam strašljiva
Nije mi lako samoj sa sobom Najgore mi je kad sam prisiljena Koristiti otrove, kojekakva sredstva protiv kojekakvih beštija Ono kad piše obavezno korištenje gumenih rukavica I zaštitnih naočala koje prianjaju uz lice Što pročitaš NAKON korištenja dotične kuge pa si sav neupotrebljiv od straha Kaj ti se bude dogodilo (To je bilo jutros, i niš se nije dogodilo Ni meni, A bome ni osama One nisu čule da je taj sprej jako opasan za njih, valjda) Uglavnom, Bila sam prisiljena Sama danas demontirati jedan osinjak Koji su gospođe ose napravile u čošku balkonskih vrata, UNUTAR mrežice koja (ne) sprečava kukce da ulaze u kuću i grade si gnijezda pod ljudskim krovom. Osim tog horora, Otkrila sam i obade koji su si izgradili carstvo U fasadi kuće, Pronašavši prolaz kroz jedan od nosača klime Mamu im njihovu Cijelo popodne stražarim i gledam ih kako ulijeću unoseći neke kuglice I nestaju, jeze li, pod slojem fasade Šogor mi se smilovao Stavio rukavice i zaprskao ih temeljito večeras, FUJ koji smrad Iako smo bili na otvorenom I ja sad sjedim u zatočeništvu spavaće sobe Bojim se otvoriti prozore u boravku, Ponad mjesta obadocida Da smrad ne uđe A bojim se i biti u boravku, Ako je koji atom otrova ipak ušao, Kaj ja znam, kroz fasadu? Kroz klimu koja nije uključena? Kroz nešto treće, ne znam? Jezivo mi je i to ubijanje Jesu ogavni ti obadi, svaki je velik ko kolibrić A nije kolibrić na žalost Ali mi je ipak žao i fuj da ih je otrov pobio Tko zna jesu li patili Nadam se da su spavali i da nisu ništa osjetili Al i ta pomisao mi je grozna, Nema mi u cijeloj toj raboti nikakvog svijetlog momenta Da se za nj uhvatim Možda jedino pomisao da sad valjda više nema živih obada U Obadogradu pod fasadom Na tri metra od ulaza u kuću. Sutra moram tu rupu onom.pjenom začepiti, A možda i popišem koje sam sve radnje ovih dana obavila Sama se sebi ne mogu nadiviti... Svejedno I dalje sam u zatočeništvu u spavaćoj sobi.... Idem jesti tijesto Možda dođem k sebi konačno. |
urnebesna rečenica: Kada su Bidena pitali o tom incidentu, rekao je 'I didn't know I was at the beech house' Ko da gledam svog starog, kad ne bi bilo isuviše tragično, bilo bi jako, jako, jako smiješno. I jako sam se smijala, priznajem. zaskočila me takva rečenica :)) Ovo gore je , očito, sa*ebancija, ali ovo dolje nije, trans barbie https://creations.mattel.com/products/barbie-tribute-collection-laverne-cox-doll-hcb99 I proglašavam naj -stih tjedna: 'Ja sam čovik samora koji ništa nemora' :))))))))))) do idućeg puta ostajte zdravo |
najbolje je pisati na svom blogu
tamo te nitko ne gleda apriori poprijeko jer mu ne ulaziš u računicu sa svojim mislima pa misli da ga trolaš i da si zlonamjeran i kad kažeš 'divno' ili išta drugo misli da se rugaš nego smiješ pisati sve naravno ne baš sve nego koliko zdrav razum nalaže dakle, danas je divan dan i ja sam sretna jer sam jutros osjećala ubod neke depresivne misli ali onda su se dogodile lijepe stvari koje su mi donjele ipak nešto radosti i gušta elem, divno, hvala!! Dakle, razmišljam već neko vrijeme povremene malo o onom famoznom trojcu djevica-majka-baba virgine-mother-crone djevojka-majka-stara žena tri faze u bivanju žene ženom i kako pojedine riječi, načini prijevoda, imaju konotacije religiozne, društvene, sada ovakve nekoć onakve i kako zbog svih ljudskih konstrukata, pogledajte, primjerice kod @Sarah novi post kao izvrsnu sliku kako današnje društvo izvitopereno, okljaštreno i neprirodno promatra osobu i kako si je zabilo neku ideju u glavu (potaknutu ,čime drugim bi, nego nečijim profitom u toj grani) kao spas od bivanja čovjekom, bivanja prolaznim. Koji grč, koja uzaludna borba. A originalno Sveto Trojstvo koje po meni predstavlja tri faze žene, onu dok si dijete, pa nisi još prošla pubertet i postala plodna onda ona kada jesi u mogućnosti donjeti dijete na svijet (kada su ti reproduktivni organi zreli) i na koncu onu u kojoj ti se gasi fizička reproduktivna moć, (dakle, nevezano sa ikakvim djevičanstvima, količinom djece koju jesi ili nisi izrodila, ustrojem društva u kojem si se obrela, pozicijom žene u njemu i slično) dakle to Sveto Trojstvo, gdje je to danas? Tko uči djecu danas o tome? Gdje se zaboravila, zametnula činjenica koja bi nas trebala osnažiti, zašto je potisnuta iz kolektivne svijesti? Zašto se ne uči djecu da je Priroda tako umješno, tako logično, tako briljantno posložila da dijete, nositelj potencijala života, nema nikakvo iskustvo, 'jedina' dužnost mu je nostit breme ogromnog potencijala i usmjeriti ga, da bivanje 'majkom' u svim smislovima te riječi predstavlja sakupljanje informacija, iskustava, mudrosti, razumijevanja, snage, izdržljivosti, znanja što su prirodni prioriteti u životu, hrabrost, jak želudac, -kaže Clarisa Pinakola Estes negdj u 'Vukovima' da je crone, strica, babuskara, ona koja smije dirati svakoga, dodirnuti svakoga, jer, dodirnuti svakoga se, naravno, ne smije, (doslovno je tako, razmislite!!) osim ako nemaš određeni status, zarađen bitkama koje si vodio, i vlastitim mrtvima koje si pokopao- i da na kraju bivanje mudrom staricom koja više ne može biti majka svojoj djeci, ne može više roditi svoju djecu, postaje bivanje Majke svemu, svemu što treba njezino veliko znanje, pomoć i ljubav, zapravo svečani čin, samododjeljivanje prirodnog statusa One-koja-Zna. Zasluženi najviši čin kojeg možeš u životu doseći. Gdje se skrila ova istina? |