nedjelja, 05.06.2022.
Danas je divan dan
 tamo te nitko ne gleda apriori poprijeko jer mu ne ulaziš u računicu sa svojim mislima pa misli da ga trolaš i da si zlonamjeran i kad kažeš 'divno' ili išta drugo misli da se rugaš nego smiješ pisati sve naravno ne baš sve nego koliko zdrav razum nalaže dakle, danas je divan dan i ja sam sretna jer sam jutros osjećala ubod neke depresivne misli ali onda su se dogodile lijepe stvari koje su mi donjele ipak nešto radosti i gušta elem, divno, hvala!! Dakle, razmišljam već neko vrijeme povremene malo o onom famoznom trojcu djevica-majka-baba virgine-mother-crone djevojka-majka-stara žena tri faze u bivanju žene ženom i kako pojedine riječi, načini prijevoda, imaju konotacije religiozne, društvene, sada ovakve nekoć onakve i kako zbog svih ljudskih konstrukata, pogledajte, primjerice kod @Sarah novi post kao izvrsnu sliku kako današnje društvo izvitopereno, okljaštreno i neprirodno promatra osobu i kako si je zabilo neku ideju u glavu (potaknutu ,čime drugim bi, nego nečijim profitom u toj grani) kao spas od bivanja čovjekom, bivanja prolaznim. Koji grč, koja uzaludna borba. A originalno Sveto Trojstvo koje po meni predstavlja tri faze žene, onu dok si dijete, pa nisi još prošla pubertet i postala plodna onda ona kada jesi u mogućnosti donjeti dijete na svijet (kada su ti reproduktivni organi zreli) i na koncu onu u kojoj ti se gasi fizička reproduktivna moć, (dakle, nevezano sa ikakvim djevičanstvima, količinom djece koju jesi ili nisi izrodila, ustrojem društva u kojem si se obrela, pozicijom žene u njemu i slično) dakle to Sveto Trojstvo, gdje je to danas? Tko uči djecu danas o tome? Gdje se zaboravila, zametnula činjenica koja bi nas trebala osnažiti, zašto je potisnuta iz kolektivne svijesti? Zašto se ne uči djecu da je Priroda tako umješno, tako logično, tako briljantno posložila da dijete, nositelj potencijala života, nema nikakvo iskustvo, 'jedina' dužnost mu je nostit breme ogromnog potencijala i usmjeriti ga, da bivanje 'majkom' u svim smislovima te riječi predstavlja sakupljanje informacija, iskustava, mudrosti, razumijevanja, snage, izdržljivosti, znanja što su prirodni prioriteti u životu, hrabrost, jak želudac, -kaže Clarisa Pinakola Estes negdj u 'Vukovima' da je crone, strica, babuskara, ona koja smije dirati svakoga, dodirnuti svakoga, jer, dodirnuti svakoga se, naravno, ne smije, (doslovno je tako, razmislite!!) osim ako nemaš određeni status, zarađen bitkama koje si vodio, i vlastitim mrtvima koje si pokopao- i da na kraju bivanje mudrom staricom koja više ne može biti majka svojoj djeci, ne može više roditi svoju djecu, postaje bivanje Majke svemu, svemu što treba njezino veliko znanje, pomoć i ljubav, zapravo svečani čin, samododjeljivanje prirodnog statusa One-koja-Zna. Zasluženi najviši čin kojeg možeš u životu doseći. Gdje se skrila ova istina? |
