Komentari

idemo-na-deng.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Sarah

    Točno i na dlaku isto.

    Al sam si frajerica. Pričam sama sa sobom i pokušavam samu sebe nasmijati. Obozavam svoj smijeh u praznom stanu.

    Tebi će se Čehinja vratiti..ja ovo normalno učim prihvatiti.
    Pale sam na svijetu.

    avatar

    17.11.2022. (10:25)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah, DA, neprestance govorim :)))) sama sebi pričam, kako bih inače pričala da je netko samnom. da, nasmijavam samu sebe. .)) Da, čestitam si kad je nekaj uspješnoga bilo i uglavnom, kao da je tu, pa da mu pripovijedam, ili govorim ono što bih voljela čuti.
    Ponekad , doduše, osjetim svu problematiku toga, pa šutim. Sama sebi držim Tihu Misu,ni kriva ni dužna, ni Misa, ni ja.
    A joooj.

    Moja Čehinja je adolescent koji sanja o odlasku.

    I odlazak će se , naravno, dogoditi, u svoje vrijeme.
    moj problem je da mislim previše unaprijed (između ostalog9.

    Ah, idem uhvatriti nešto , za doručak, u dućan. :))

    avatar

    17.11.2022. (11:01)    -   -   -   -  

  • Lagana - Vermieterin

    Dobro došla u klub .
    Privikneš se. Naučiš živjeti sa sobom.
    Malo samosažaljenja tu i tamo je ok, samo pazi se, to ne pomaže. Zar opet ja moram sve sama napraviti, odlučiti, smisliti, brinuti, zašarafiti, dopremiti...neće nikog prizvati

    avatar

    17.11.2022. (11:20)    -   -   -   -  

  • j.

    Odgojiti čovjeka i podići ga na noge često je prezahtjevan posao i za dvoje ljudi. Što sam stariji, iako ti moji poslovi izgleda baš i neće biti loše okončani, mislim si kako je kvaliteta materijala u toj priči jako važan čimbenik, uza sav naš trud - a na to zaista teško možemo utjecati. Previše je k tome distrakcije oko nas (nekada čak i sasvim nenamjerne) a da bismo imali uvjerenje o sigurnosti uspjeha :).
    Čovjek na koncu može pouzdati se u to da je uspio naći neku mjeru između dviju briga (one o sigurnosti i one o sposobnosti). I u to da će na koncu poslužiti i sreća. Nije niti ona sasvim nevažan faktor u priči; a o čemu ona zavisi, ne bi se štel mešati :).
    Uglavnom, spokoj i pomirenost kakvu ovdje iskazuješ svakako da neće odmoći; dapače - gotovo da bi ih se usudio nazvati receptom. :)

    avatar

    17.11.2022. (11:54)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    I ja sam svoju uhvatila s cigarama. Dva puta sam tako lijepo i razložno razgovarala. Bila me je milina za slušati. Treći put sam napravila krš i lom. Oduzela privilegije, ljutila se, svađala. To je za sad upalilo.

    Od svega najviše ne mogu podnijeti da si šteti. Ne zahtjevam petice, ali pušenje ne mogu progutnuti. Borit ću se do zadnje kapi krvi i atoma snage. Znam kako je konačna odluka na njoj, ali moj upliv neće izbjeći.

    Ponosna sam na tebe što je sve tip top. Nisam manje ni očekivala od tebe.

    Uobičajeno mislim kako tebi imam mrvicu pravo više reći od drugih pa ću reći.

    Žao mi je da nemaš nekog prijatelja. Ne muža, ljubavnika, strast i zaljubljenost nego prijateljsku ruku koja će biti društvo, pomoć - prijatelj.

    Ta opcija uvijek stoji otvorena.

    Naravno kako je s jedne strane to što sam rekla ekstremno glupo s druge strane je životno. Čak i ja te želim zagrliti, a zašto uskratiti sebi, drugoj osobi sve što možemo dijeliti i podijeliti u ovom životu, a još možemo dosta. Možda netko treba tvoju riječ i ti njegovu.

    Ustvari želim ti lijep život. Ljudi ga svojim prisustvom mogu uljepšati. Mogu ga naravno i učiniti gorim.

    Idem trčati imam dogovoreno, pa svašta nešto. Javim ti se na svom blogu kad postane mirno.

    avatar

    17.11.2022. (17:38)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Gole ženske i tintilinići na blogu! U šta smo se pretvorile, a tako smo mnogo obećavale! :))))

    avatar

    17.11.2022. (17:47)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Dijete neka uživa i lijepo se provede! :)))

    avatar

    17.11.2022. (18:58)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Lagana,
    to je drugačije od samosažaljenja,to je jednostavno pregaranje pod prešom obaveza.
    Samosažaljenje doživljavam više kao 'sjedenje na guzici' (pardon), besplodnu kluknjavu.
    Ja sam sve, ali pesplodna nisam. :))
    I zaista se nadam da ću se naviknuti, zasada nisam, budemo vijdeli. :)

    @j:
    ovime:
    ....kvaliteta materijala u toj priči jako važan čimbenik, uza sav naš trud - a na to zaista teško možemo utjecati. Previše je k tome distrakcije oko nas (nekada čak i sasvim nenamjerne) a da bismo imali uvjerenje o sigurnosti uspjeha :).
    Čovjek na koncu može pouzdati se u to da je uspio naći neku mjeru između dviju briga (one o sigurnosti i one o sposobnosti). I u to da će na koncu poslužiti i sreća.
    .... si sve zaokružio, i to sasvim ispravno.

    Najviše me straši što je od jednog vrlo motiviranog djeteta proizašlo jedno adolescentsko biće kojem glava nije u oblacima jer je to gušt, nego jer je to bijeg i nemoć rješavanja briga i problema...... barem tako meni izgleda,barem se tako ja pribojavam.......... ne znam,
    svejedno, imam vjeru da će stvari dobro sjest na svoje mjesto, na jako povoljne načine za nju, jer što će majka drugo nego jedino tim putem?

    :)

    avatar

    18.11.2022. (06:50)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Y,

    za tebe, triptih- komentar:

    1. zaboravila sam vezano uz Sadhgurua napisati, a željela sam, da je zapravo ideja da prije jela uzmemo hranu na osobno testiranje i eventualno je sasvim odbacimo kad je već na tanjuru ispred nas čisto jedna suluda ideja, koja pokazuje kako on ne kuha nego mu kuhaju. :))))

    Zamisli da ti djeca doma počnu pipati hranu koja stiže na stol, i kažu da neće danas to jer ne osećaju da bi to trebali jesti :)))

    Mislim, to JE sasvim ispravno, ali ipak, :))), kamo bi tako stigli....
    mislim, nije da se ne događa :))) ali ipak, koja ideja, kaja drskost :)))))
    odmah se srdim na tu pomisao. :)))

    E koja dvostruka mjerila ja imam, nenormalno. :)))

    2.Pljuge (cigare,kako ti veliš);
    moja je donedavno bila panični hipohondar, i neije bilo šanse da se približi ičem opasnom. But, hey! (što se ono veli u engleskoj ili gdje već :D) Donedavno je bila i dijete!!

    sad je boli dupe za nezdravost.

    ja sam čak mišljenja da je bolje da puši travu nego ovaj odvratni kemijski preparirani duhan, ali ni to ne bi baš bilo sjajno,, ako ćemo pravo.

    Sjećam se sebe i toga kako je moja majka (u istoj ovakvoj nemoći) meni govorila 'ne smiješ pušiti!!! Ako već pušiš, ne smiješ od novaca koje ti JA dajem kupovati cigarete, ja ti ne dozvoljavam da trošiš novce koje ti ja dam na to!!'
    I to je djelovalo :))) Neki uvrnuti moral mi je branio , i ja zaista nisam od 'njenih' novaca kupovala cigarete. To me doduše nije uopće sprečavalo da ih kupujem od SVOJIH novaca, a toga je uvijek bilo jer sam jako rano poćela zarađivati, valjda već u šesnaestoj.

    i vječno sam krivila druge što smrdim na dim i pravila se luda, i upravo to čini i moje dijete. :))))

    Jasno mi je da joj mogu samo staviti soli na rep. Mogu je plašiti bolestima, i to je sve. I nadati se da će naći nekog štrebera/glišu koji je čedan po svim mogućim pitanjima,da će joj zavrtiti glavom i imati pozitivan utjecaj na nju. :)))

    3. Prijatelj, muškarac.
    status udovice u današnjem društvu, te pitanje muško - ženskih prijateljstava zahtijevaju cijeli jedan post :))))

    Da, puno smo obećavale, :)))))) i gle gdje smo stigle :)))))

    avatar

    18.11.2022. (07:09)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mrs. Galaxy;
    hvala ti puno na lijepim željama!! četiri ih je u sobi, išla su tri puna busa.Najsmješnije je što su se, velika većina njih , na naglo učlanili u povijesnu grupu, jer je to zapravo putovanje za povijesnu grupu u školi :D ... profesor je , navodno jako dobar i drag, pa tako umjesto jednog su otišla tri busa povjesničara Ahahahaaa :)))))

    avatar

    18.11.2022. (07:13)    -   -   -   -  

  • j.

    Meni je ipak jedna stvar ovdje zanimljiva, to što vas dvije velite da ste puno obećavale (pa to onda implicira da ste kakti podbacile); to me - da prostite - podsjetilo na neku fejs mudroliju jedne pametne i dobrodržeće gospođe (ali koliko se sjećam samohrane mame, pa utoliko dakle malko nezadovoljne) koja veli da joj se čini kako u životu svoj izgled nije monetizirala; taj termin se jako dopao mojoj Dragoj kada sam joj to prenio; mislim - i ona veli da je to problem sa ženama koje imaju nešto u glavi, jer ih onda to nešto tjera da to i upotrijebe, i onda eto. Diskrepancija sa obećanjima. Ako si u kuli bjelokosnoj optočenoj zlatom, nije dobro – isprazno je. Ako nisi, opet nije dobro – prepuno je svega, samo ne mira.
    Uglavnom, ja stvarno - i to zbilja mislim, a vi kak hoćete - mislim da ste ipak daleko dogurale, i da ste ostvarile puno više od onih koje su samo - kako kažete "obećavale", jer ne samo da je obećanje ludom radovanje, nego ste, kao u onom vicu o Muji i dilemi između gluposti i ljepote, odabrale trajniju vrijednost :).
    Nema čovjeka koji je obećavao (sebi, a kome drugome) a da misli kako je sva obećanja ispunio; evo ja baš danas ujutro (starci u sedam i petnaest piju kavu na pumpi i čekaju da se otvori Kaufland, ne mreju spavat, i pričaju – imaju još što jedno drugome za reći nakon trideset godina) velim ženi da me sram moje struke (a time i njene), i da sam sa devetnaest, dok su oni mislili da ćemo loviti oblake i graditi bolji svijet, ja iz srca znao koja je to kaljuža i besmisao - a ta struka mi uopće nije bila odabir, nego mi je Stari rekao - ili ćeš to studirat, ili ajde na burzu, odj... sa komparativnom i filozofijom. Što bih onda ja treba reći, da ništa nisam niti obećavao? 
    Ovo sa muškim prijateljem, to me često sjeti kako meni Draga veli da bih za dvadeset dana, samo kada nje ne bi bilo, našao planinarku u penziji s kojom bih živio na sedmom nebu, a ja se uvijek iznova začudim kako me uopće ne poznaje nakon tolikih godina, pa se Ona skameni kada joj velim da - ako misli da me zna - onda mora znati i to da bih, samo da ode, pisao i pisao i pisao, što sada ne mogu, jer ipak imam neki život, i ne bih ni jeo ni valjda se prao i tko zna što sve još, i živo bi mi se fućkalo za svijet oko mene, i tko zna kako bi to završilo. Ljudi nisu lego kockice pa da ih umetneš na mjesto koje fali, taman po obliku. To se ili ispuni, ili se ne ispuni – treba imati sreće, baš kao i s klincima.
    I sad, na koncu, ispast ću totalna konzerva, ali na ovakav dan vi evocirate uspomene (a što bi drugo) nego na ratovanja sa djecom; već sam neki dan tu kod Kockavice elaborirao naširoko da muškarac koji ne kuži kako je majci on uvijek iza djeteta jednostavno - najveće dijete. Zlatom bi mnoge ove koje su kakti obećavale plaćale za te vaše brige, samo da im je srce puno kao vaša.
    E sad sam stvarno pretjerao, odoh spavat poslije ručka.

    avatar

    18.11.2022. (12:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j;
    skoro sam ne vidjela ovaj komentar!! :))

    Meni je ipak jedna stvar ovdje zanimljiva, to što vas dvije velite da ste puno obećavale (pa to onda implicira da ste kakti podbacile);

    Ma jooooooj :))) pa ne budi tak doslovno doslovan :))))))

    mi se samo rugamo same sebi, ona objavljuje kamenog Pišonju, a ja golu tetu na upaljaču, kako se nama ispravnima takva profanost uspjela dogoditi. Naravno,samo smo se šalile, nitko ne misli da je netko zaista u ma čemu podbacio :)))

    'Uglavnom, ja stvarno - i to zbilja mislim, a vi kak hoćete - mislim da ste ipak daleko dogurale,'
    hihi budemo se umislile, kad bi bilo onih srdaca da se tu ostavljaju, sad bi ih poklikala puno puta :)))

    ' Ljudi nisu lego kockice pa da ih umetneš na mjesto koje fali, taman po obliku. To se ili ispuni, ili se ne ispuni – treba imati sreće, baš kao i s klincima.'

    Ovo je tako, TAKO točno, to su stvari koje uopće ne treba planirati, pa čak ni misliti o njima. Treba gledati minimalizirati samosažaljenje, činiti stalno najbolje što umijemo, najhrabrije što umijemo, uvijek za svaki udah iznova i to je sve što možemo......
    da planinarka u penziji :)))))))

    Hvala ti na komentaru, oprosti što sam ga malo raščerečila za potrebe odgovaranja :))

    I,jesi se naspavao? :))

    avatar

    18.11.2022. (22:02)    -   -   -   -  

  • j.

    Jesam, evo i doteglio placovinu, idemo sad čitat dalje :)))

    avatar

    19.11.2022. (10:08)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j,bravo!! :))) plac subotom, to je naš stari uvijek obavljao, i vukao nas troje sa sobom uvijek, dok bi maman čistila po kući i kaj već prevrtala, ono kaj radiš kaj osjećaš potrebu nakon cijelog tjedna arbajta učiniti da se opet osjećaš ko doma :)))

    Jučer je bilo jako događajno ovdje, skoro pa kao u stara vremena!! :)

    avatar

    19.11.2022. (10:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...