Komentari

idemo-na-deng.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Lilianke

    Prvi pravi ljetni post.

    avatar

    08.08.2023. (19:47)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Hodočašće tu gdje jesmo, daleko je teže proći, al nije nemoguće.
    Prvo svladati izazove koji su na svakom koraku.
    Potom osudu svih potrebitih kojima ne odgovara naša sloboda.
    Mislim zapravo, da smo svi na svojevrsnom hodočašću upravo. Samo svako tolko bivamo ometeni krasnim cvjetićem, nestašnim leptirićem, pa zaspimo na livadi, ispod stabla, opijeni mirisom divljeg cvijeća, pa krenemo krivom stazom, u pogrešnom smjeru, pa smo gladni i žedni, pa se vratimo na pravi put, pa nam se raspadnu cipele, pa pokisnemo do gole kože, pa smo prehlađeni, pa bolujemo od nepoznatog virusa;-), bolne čežnje za samima sobom...

    avatar

    08.08.2023. (20:27)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah;
    Svega toga, i cvijeća i kiše, svega se treba osloboditi..... sve nas crpi, a malo toga uzvraća.
    Jako pažljivo odvagnuti koga pustiti blizu, u što se upuštati.... za početak.

    avatar

    08.08.2023. (22:24)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Svaka čast, držim sretnice da ostvariš! :*

    avatar

    08.08.2023. (22:31)    -   -   -   -  

  • j.

    Nađi si onu knjigu Tine Miheliča, Julijske Alpe, ja sam je nekome posudio, netko mi ju je drmnuo, tamo si možeš isplanirati to što hoćeš, od doma do doma, a bez alpinizma, dođeš od Karavanki do Nove Gorice, sa planinarskom iskaznicom ti je spavanje pola cijene, na skupnom ležišču ne preko dvadeset eura. Moj Žac je tak išao, a jedna frendica davno pješke od Ogulina do mora, cijeli Gorski kotar. Ima čitam i naš Camino po Krku, moram to još istražit. Neki frikovi su napravili Cro Long Distance Trail, spojili Martin na Muri i Savudriju, možeš to zamisliti! :))
    Kad su ono zabranili ići iz županije van, onda smo prešli iz Zapa u Zgb preko Bizeka, a ove jeseni ćemo preko Gere, sad više nema granice. Ali ne bih ja sam, niti bi me Najdraža pustila, dva luđaka skupa su ipak sigurnija nego jedan sam :)))

    avatar

    08.08.2023. (22:56)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Galaksija;
    Hvala ti :)) a svakako se moraju sklopiti uvjeti.

    @j, podsjetio se me -
    Onaj moj susjed kaj je snimao videa 'Kvartovske priče' je propješačio od tu do Opatije, pogubio se tam negdje, ak se ne varam davno sam gledala po Gorskom Kotaru , al se pronašao i tak....
    Ja hoćem višestoljetnim utabanim hodočasničkim putem po Polju od zvijezda (iako navodno se to ipak tak ne prevodi, tko ga šiša, ja baš hoću prek zvjezdanog polja.) Kad se spomenu Alpe ,samo vidim kobasice i čujem Franca Langa kak.jodla, i to mi je presekularno. Jbg. :))

    avatar

    08.08.2023. (23:11)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j,
    Jasno ti je da kad sam napisala 'othodati hodočašće tamo gdje čovjek živi' sam mislila živjeti svoj standardni život sa hodočasničkim mentalnim i duhovnim stavom?
    Nisam mislila na staze u blizini i po našoj državi, nego na staze kojima svakodnevno.idemo. ono, Zagrebačkim ulicama cesta mog hodočašća teče:)))

    avatar

    08.08.2023. (23:18)    -   -   -   -  

  • j.

    Ja sam mislio na noge; stopala koja sama idu jedno pred drugo, jedno pred drugo, i tako se čisti... to nešto što nas oteža, zamuti, uprlja kroz vrijeme. Na kojem tlu, moje je skromno mišljenje, to je zapravo svejedno - bitno da se ide i... čisti. Ali to sam samo ja, to tebi, zbilja, ne mora značiti ništa, možda je čak za tebe puka smetnja. Ove godine vidio sam neku ogromnu, staru lipu u jednom selu, Srednja Vas, toliko je bila... lijepa, da sam jedva ustao kad je trebalo ići dalje. Svaki dan mislim na to drvo. Utvaram si, i obrnuto. Svi slapovi, vrhovi, zalasci i izlasci sunca nisu joj ravni. Vratit ću joj se, kad na to nagovorim Najdražu. Ona takve moje ludosti... voli, barem tako veli. I voli i hodati; šutjeti i hodati po ravnom, zajedno.

    Shvaćam da to želiš sama. Zato sam mislio, bilo bi bolje negdje gdje je, ajmo reći, sigurnije. Ali, greška. Nemam ja ništa s tim, to ti moraš sama riješiti. Meni se tvoja ideja čini razumljivom i značajnom, samo još toliko. Pozdrav. :)

    avatar

    09.08.2023. (08:29)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Nisam bila na nikakvim hodočašću nikada, niti takvo išta planiram. Motivacije za to u meni - nikakve.
    Jedino, možda, možda, bilo bi vrijeme da se i ja jednom popnem na Velebit, cijeli život ga gledam iz podnožja, a sve sam napravila da izbjegnem to svaki put kad je i postojala mogućnost.
    Najluđe je bilo kada me je prijateljica zvala da vodim neke grupe Rusa gore, a ja bila trudna i otečena, nu štož ;).

    avatar

    09.08.2023. (10:26)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j;
    Pozdrav!
    Prvo ću se osvrnuti na ono neispisano između redova;
    Iščitavam povrijeđeni ton pa se želim.ispričati, oprosti! Što god bilo da sam krivo izrekla, nikako nije bila namjera vrijeđanje ili povrjeđivanje!

    Ovo tehničko pitanje sigurnosti .... ne znam, meni se, koliko sam brdo toga čitala o tome, Camino de Santiago čini prilično siguran i infrastrukturno dosta dobro riješen za hodočasnike.

    Jasno da bi mogao hodati svugdje u svojstvu hodočašćenja, svim stazama, šumama i planinama, pa čak i Zagrebačkom svakodnevnicom, uz sve njene ne tako nevažne, dapače, distrakcije, no nije nebitno, barem se meni čini olakotnom okolnošću, hodati energetiziranom stazom, putem.koji već JE označen namjerom. Putem koji već je označen pažnjom na unutarnje.
    Označen onim o čem post piše - odvezivanjem od vanjskog, možemo to zvati i oslobođenjem od grijeha, brisanjem osobne prošlosti.
    Postoje sveta mjesta na Zemlji, napunjena energijom, i zamene je ta staza jedno takvo mjesto.

    Što se tiče samosti na putu, ja sam planirala ići sama i dok je moj muž bio živ.
    Hodanje takvog puta nije društveni događaj, nije šetnja prirodom,
    on upravo zahtijeva osobni unutarnji poziv, čežnju u vlastitom srcu da mu se predaš (odloživši maksimum onog što nas određuje makar privremeno na stranu), podrazumijeva vlastitu namjeru da ga se 'othoda', da se u njega uroni. Podrazumijeva se osobno izvršenje tog magijskog čina.

    avatar

    09.08.2023. (12:19)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Dvi, tri riči;
    Bok :)
    Ako nisi osjetila zov za hodočašćem, ispravno je da na hodočašće nisi ni išla.
    :)

    Glede trudnoće i Velebita, čini mi se da to ne ide zajedno, naročito u kasnijim fazama. :D
    Viš kaj se dogodilo onoj ženskoj; došla u Paklenicu i rodilla!!! Bez da je znala da je trudna!!! :-P :-O

    Upravo me sad strah ići tamo, tko zna kak bi to moglo završiti - možda bi mi se moglo dogoditi da se umjesto s jednim vratim s DVA Djeteta doma!!?:))))))

    avatar

    09.08.2023. (12:28)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Lili, došla si na svoje;-))
    Al kako izbjeći kišu ( metaforički dakako)?
    Kako se povući u takvu osamu, da ti ne treba ništa- što ti ništa( predmnijevaš) ne daje?
    Bumo to jednom prodiskutirale, ak buš htjela.
    Mi smo zoon politikon, da ga *ebeš.

    avatar

    09.08.2023. (14:59)    -   -   -   -  

  • j.

    Ma kakva povrijeđenost, ja sam sam poslovično cvrkutavo krenuo sa pametnim savjetima, Tone Mihelič, Camino, ovo, ono, sve ja to kao kužim i imam u malom prstu, pa shvatio koliko je to bilo blesavo, zato sam se povukao dva koraka natrag; jedino što sam prvo shvatio da varijantu kroz svakodnevicu isključuješ, a onda - da se može. Sve se može, dobra volja je najbolja :).
    Postoje ta mjesta, meni je jedno takvo Sofijina kapelica u Novim Dvorima, kad tamo sjednem na prag i naslonim se na zatvorena vrata, ja sam u svemiru :). Ostala još nisam otkrio, ali ima vremena :). Hodanje je sjajan način osnaženja, nisu još u Akademiji učenici razvijali bzvz teorije o njemu. Pa onda Thoreau, Hamsun, Kjerkegard, mnogi drugi. Želim ti od srca da nađeš to što tražiš!

    avatar

    09.08.2023. (15:17)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah;
    Da društvena smo.bića, najprije zato jer se rodimo.sasvim ovisni o drugom.

    No međutim, to je na neki način zloupotrebljeno; jedno je koristiti tuđu pomoć kada i dokle je potrebna, a drugo je zloupotrebljavati tuđu pomoć (društvo koje ti daje sheme, mape, tlocrte i upute, kao da smo svi jednaki došli na svijet)) kada je stupio čas da zaživiš samoodgovornost i iskreno izraziš sebe spram druśtva. Čovječanstvo je tako hipnotizirano, da je NORMALNO NE preuzeti, NE zaživjeti samoodgovornost, a rijetke jedinke koje to žele smatraju se čudacima. Ili gore, opasnošću za društvo.

    Kako to odraditi? Eh. :)
    To sad samoj sebi pišem:
    Malo po malo ustanovljavati sve više vremena za svoje prakse, vježbati se u tome da se osluhne osobni unutarnji osjećaj pri svim odlukama, kao načelo postupanja, bio postupak naizgled mali ili veliki, bitnost postupka je relativna, ali princip je bitan. Provući svaku stvar, radnju, ideju, osobu kroz vlastiti filter.

    Za početak, to je već prilično,
    Takva praksa, ako se na njoj inzistira dovoljno dugo, mogla bi izgraditi prilično tijelo samostojnosti i samoodgovornosti.

    Osjećam da se ti pitaš, a što je sa tim što ti nešto/netko treba?

    Pa prvo, što bi ti to pružilo, da to dobiješ, točno to što želiš?

    I drugo, a što je trebalo pisati na početku svega uopće :)), put preuzimanja samoodgovornosti (zovimo to tako) je za one koji ga žele, koji više NE žele nikako drugačije. U tome je svaki problem riješen.
    :)) Recimo. :))

    avatar

    09.08.2023. (15:26)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j;
    Bok, pa tek sad vidim tvoj zadnji komentar!! ?

    Naravno, sve se može, ne, uopće ne isključujem varijantu kroz svakodnevnicu, no ona je vrlo, vrlo zahtjevna.
    Jel lakše ići po utabanoj stazi kroz dubok snijeg, ili prtiti svoju stazu ? I jedno i drugo zahtijeva svoju vrstu napora, pitanje je za što na duže pruge imamo snagu. I tak to.
    ...

    avatar

    10.08.2023. (15:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...