Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

07.09.2020., ponedjeljak

PJESNIČKA VEČER

Studirala je komparativnu književnost i pisala poeziju za koju je dobila cijenjenu nagradu za mlade autore do 30 godina.
Jedan od kolega sredio joj je čitanje u njegovom rodnom otočkom mjestu.
Povela me je sa sobom.
Ne sjećam se kako smo došli onamo. Sjećam se samo te velike gradske hale u kojoj se trebao održati, čitanje, pjesnička večer. Zjapila je prazna.
Organizator nas je dočekao unutra.
Bio je to jači crni dečko, crven u licu, ne od uzrujanosti ili bijesa, crven onako sam po sebi, ugodan u konverzaciji, susretljiv. Budući gradonačelnik, poduzetnik. Pričao je puno i djelovao je zainteresirano.
Nakon nekog vremena imao sam potrebu izaći.
Vani je derala bura. Crno more je vrilo. Barke i brodići u luci njihali su se na vrhovima valova. Našao sam tu razjarenu prirodu lijepom.
Obišao sam rivu u potrazi za pićem. Svi su kafići bili kjuzo. Šit.
Vratio sam se natrag.
Pjesnikinja i organizator i dalje su razglabali o poetskom stvaralaštvu. I dalje ni žive duše.
A onda se napokon pojavila publika – troje ljudi, dva momka, jedan kosati, jedan ćelavi , jedna mršavica srednje ljepote.
Organizator nas je upoznao sa svojim prijateljima.
Pogledao je na sat, prošlo je oko 20tak minuta od vremena predviđenog za početak. Vremena koje je bilo ispisano na oglasnoj ploči pred zgradom.
Ok, pretpostavljam da možemo početi, rekao je Organizator.
Društvo je sjelo u prvi red.
Pjesnikinja je stala za govornicu. Šutjela je. A onda je rekla:
Ne želim čitati.
Publika se međusobno pogledala.
Potom je publika pogledala organizatora.
Organizator je začuđenim pogledom pogledao Pjesnikinju. Ovakva mu se situacija još nije dogodila. Prethodni čitači nikada se nisu bunili, čak niti onda kada su čitali samo njemu, Organizatoru. U čemu je onda stvar?
Ne, ne želim odrađivati formu, pojasnila je Pjesnikinja dodavši, idemo negdje na piće, pa ako se dogodi dobar trenutak ja ću pročitati svoje pjesme.
Organizatoru se to učinilo prihvatljivim.
Ok, rekao je.
Idemo u moju gajbu, javila se Mršavica. Ništa ne radi u ovaj sat u ovo doba godine. Ovo je faking grad duhova.
Hodali smo kratko uzbrdo, kamenim ulicama do njenog skromnog doma, garsonijere još uvijek ispunjene starinskim namještajem, još uvijek s vonjem pokojne nonice.
Sjeli smo po turski na pod.
Mršavica je izvadila džoint. Pripalila.
Smotka je kružila od usta do usta.
Stvari kreću na bolje, pomislio sam.
Opazio sam da se organizator negdje na putu izgubio.
Kosati je uzeo gitaru, naštimao je i započeo :
Remember when you were young, you shone like the sun...
Nije bio loš. Imao je dobar glas i solidno je svirao.
Pridružili smo mu se.
Shine on you crazy diamond...
Najednom je u sobu banuo Organizator. Nosio je šest litara domaćeg terana iz vlastitog vinograda. Iz vlastitog podruma. Iz vlastitih rosfrajnih bačvi.
Pravi si, rekao sam mu i kao žedni krmak navalio na piće. Ispijao sam temeljito. Sam sam slistio jednu bocu. A onda sam prešao na drugu.
Zidovi su počeli plesati.
Razgovor se rasplitao, granao u raznim smjerovima. Smijao sam se.
Stvari idu na bolje, da.
Doista, Pjesnikinja je omekšano rekla:
mislim da je dobar trenutak da pročitam jednu svoju poemu.
Izvadila je knjigu iz crne torbice i pročitala Simfonija kuhanih rakova iz zbirke Amalgam ruskih djevica
Družina je zapljeskala. Što iz pristojnosti, što iz brige za povrijeđeni ego mlade Pjesnikinje od strane njihovih sumještana, nezainteresiranih ljudi ribičkog porijekla. A istodobno nalazili su da je pjesma dobra.
Dobra je, stvarno je dobra, rekla je Mršavica.
Da, sviđa mi se, rekao je Kosati.
Duboko, javio se Ćela.
Organizator se zadovoljno smijuljio. Pjesme se ipak čitaju!
Uslijedile su još tri, a kasnije još dvije pjesme.
Bila je to ok poezija, mladenačka ali ok. No ja tada nisam mnogo mario za poeziju. Svijet sam promatrao isključivo slikarskim okom. Slikao sam kao lud i lude sam slikao i slikao sam mnogo i slikao sam dobro…
Negdje pred svitanje bilo je vrijeme da pođemo.
Organizator nas je odveo u apartman koji je ljeti iznajmljivao turistima. Dobar apartman, četiri zvjezdice. Spoticao sam se, posrtao, padao. Bio sam pijan kao ćuskija, kao majka, kao crna zemlja, pijan kao pijani pavijan koji se nažderao fermentirane marule. A on – Organizator - bio je trijezan da trjezniji da ne može biti. Jasno, bio je Organizator. Morao je držati stvar pod kontrolom.
Pravi si, rekao sam mu i povratio u lavabo.
Zatim sam se složio na pod. Izgubio svijest.
Probudio sam se tek na tren, dovoljno da kroz odškrinuta vrata vidim kako na bračnom krevetu Organizator tuca Pjesnikinju straga.
Ponovo sam se obesvjestio.
Probudilo me cimanje za desno rame. Otklopio sam oči. Jako sunce. Bolno.
Budi se, autobus nam kreće za dvadesetak minuta, nervozno je rekla Pjesnikinja.
Jedva sam se osovio na noge. Popio sam malo vode. Progrgljao. Osvježio ljubičasta raspucana suha usta.
Na kolodvoru sam povratio u koš za smeće.
Ušli smo u autobus i ja nisam stao povraćati narednih 225 kilometara.
Nisam stao povraćati ni kada nije ostalo što za povratiti, kada je ostao samo refleks i zrak u želudcu.
Bio sam izmožden. Prislonio sam čelo na hladno staklo vozila. Godilo je.
Bilo je rano proljeće ali neki brežuljci i dalje su bili pod snijegom.
Ovo bi valjalo naslikati, pomislio sam.
U tom trenutku nije mi bilo ni na kraju pameti da pišem pjesme.
Mislim, kome treba to i slična poniženja?

Pink Floyd - Shine On You Crazy Diamond

- 13:29 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>