Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

27.02.2020., četvrtak

Saw taj đezz



Sjedim u usranom baru, brinem svoju brigu, kad priđe mi Stevo Vanđura, vlasnik kultne zagrebačke rupe, sjedne i započne priču. Započne priču, kao da mu je netko prišapnuo da pišem o vinima, o alkoholu…
Reče: jednom mi je Arsen došo vođe. Želeo je da pije rose. Ja reko, alo momak, kakav rose, nisam ti ja otel-motel.
A što imaš od crnog, Arsen će.
Ja mu, brate, izredam sve što sam imao od crnjaka.
A od belog?
Ja mu, jasno, izredam i sva bela vina.
Donesi onda, litru merlota i litru traminca pa ću da ih pomešam. Rose se ionako dobiva mešanjem crnog i belog vina, reče mudrica.
Ja mu donio. On popio obje litre pa se odgego …
Opolo je za pičkice, presjekoh.
S tim mogu da se složim, odvrati Vanđura.
U ostalom, istinski rose se ne dobiva kupažom. To je jeftin i ako ćemo pravo, protuzakonit trik.
I sa tim mogu da se složim. Nego, jesil ti za još jednu čašu Caberneta?
Uvijek, moj Vanđura, uvijek!

#hardboiledwriters #Vanđura #Arsen #rosejezapičkice #vrlodepresivnipjesnici


Arsen Dedic i Massimo - Za jednom kapi cistoga zivota
- 10:43 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

25.02.2020., utorak

mUZIČKA nUMERA

Retko plačem, ali ova stvar mi gotovo uvijek izmami barem jednu suzu. U mojoj glavi čujem aranžman u Wagnerovom stilu. Što ću – obožavam Wagnerove tube! I Kaiserbass!

Frenkova tema

Odsanjaj te suze u očima svojim,
Odsanjaj sve svoje žale,
Odsanjaj sve oproštaje svoje,
Odsanjaj neizbježno sutra…

Obećajem da, kad zora svane,
Obećajem da iskren biti ću ja…
I baš kao nekad bend starta svirku,
Oni uvijek sviraju tvoju najdražu stvar …

Odsanjaj kada svi odu,
Odsanjaj i svoje mučne patnje sad
Odsanjaj i sve će bit u redu,
Snovi imaju želje što čekaju na te…

I evo ispred cesta se račva
Račva se za nas,
I baš kao nekad
Bend starta svirku,
U tvom oku dobro poznat mi je sjaj…
Samo odsanjaj,odsanjaj ti…

tOM wAITS, fRANKS THEME
- 10:14 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

18.02.2020., utorak

Hrabri životi ili Janikul (Gianicolo), osmi brežuljak Rima



Tutti popoli come fratelli


Sa vrha Janikula puca pogled na Rim. Gledam ga. Njuškam. Iza mene je konjanički spomenik Giuseppe Garibadiju. Nekoć je jurišao na Vatikan, sada mu izmješten pokazuje dupe. Politički razlozi, dakako.

Tu je i park komemorativnog karaktera, nazovimo ga Svi Giuseppeovi ljudi. Dobro, ne baš svi, ali svi generali, colonnelli, maggiori i capitani. Zapravo, čitav Janikul je svojevrstan hommage Giuseppe Garibaldiju.

Ali tko je taj tip, taj G.G. ?



Pa ukratko, neumorni revolucionar, tzv. junak dvaju svjetova, borac za jedinstvenu Italiju, borac za nezavisni Brazil, nezavisni Urugvaj također. Vrlo je moguće da je poslužio kao inspiracija Markesu za lik pukovnika Aurelijana Buendije u Sto godina samoće; vrlo je moguće je bio uzor Che Guervari i njegovoj revoluciji koja teče. Garibaldijevo ime nekoć je bilo je pojam: nosile su ga borbene jedinice u španjolskom građanskom ratu, borbene jedinice u hrvatskom NOP-u, jedinice talijanskog pokreta...



Nešto niže, uz cestu, spomenik je Aniti Garibaldi, Giuseppeovoj supruzi i suborcu. Čovjek ostane zatečen: žena na konju, konj u galopu, u desnoj ruci pistola, u lijevoj beba! Takvo što ne viđa se često. Anita Garibalidi gotovo da je još veća faca od svog muža, jasno, u svijetu i svijetlu vazdazelenog patrijahata i zacementiranih rodnih uloga. Valjalo bi pročitati biografiju te izvanredne žene, ali gdje da čovjek nađe što na hrvatskom? Gdje da čovjek nađe knjigu Wolfgang Ludwig Rau Anita Garibaldi O Perfil De Uma Heroína Brasileira (Profil brazilske heroine), gdje da čovjek nađe As Sucessoras de Anita Garibaldi (Nasljednice Anite Garibaldi), gdje da čovjek nađe Vida e Morte de José e Anita Garibaldi... A kada smo već kod smrti, Anitini ostatci, njene kosti pohranjene su upravo tu, ispod tog spomenika, nakon što su četiri puta mijenjale lokaciju, mijenjale grob.

Ispijam hladno pivo, Nostro Azzuro, kupljeno u obližnjem kiosku. Vuče na Traubisodu.

Dakle, ovdje na Janikulu, 1949., branio je Giuseppe Republiku sve dok udružene snage Austrijanaca , Francuza, Pape i Napuljskog kralja nisu nadvladale njegove ljude. Giuseppe se potom povukao u Apenine. U povlačenju je skončala i Anita, u sedmom mjesecu trudnoće. Nakon pada Republike i bijega preko Apenina Guiseppe je došao u pomoć Veneciji s 4000 dragovoljaca, no bio je uhićen i prognan. Godine 1854., vratio se da pomogne Pijemontu u ratu protiv Austrije. U svibnju 1860., osvojio je Siciliju i Napulj, podijelio zemlju seljacima pa ustupio vlast monarhistima u dobroj vjeri da će ujediniti Italiju, međutim oni raspustiše crvenokošuljaše, a G.G.-ja poslaše na otočić Caprera da malo ohane. Ondje Duce dei mille kontemplira što i kako dalje, pa kako izraziti antiklerikalac donese odluku da napadne Rim i oslobodi ga papinske vlasti. Pokuša dva puta, 1862. i 1867. Prvi put je ranjen i uhićen, drugi put uhićen. 1870 – 71. prevodi skupinu dragovoljaca u francusko-pruskom rat. Jasno, bori se na strani Francuza. U ratu su sudjeluju i njegova dva sina. U godini Pariške komune vraća se u Rim. Umire 1882., u sedamdeset petoj godini života.

Revolucionar par ex.!

Junačina non plus ultra!

Ipak, sve je to tako daleko kao da se nikada nije zbilo; zahtijeva dobru moć mašte i vizualizacije u ovom lijenom nedjeljnom poslijepodnevu 2019., na Janikulu, bez turista.
- 12:54 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

14.02.2020., petak

WISSEN MACHT FREI



Vidite deco, neki umetnici imaju impresivnije biografije i zanimljivije živote no što je njihovo delo. Jedna od takvih je i Olja Ivanjicki. Njeno slikarstvo je bezvezno, taj kič teško da možemo nazvati umetnošću, ali Olja ima dobru priču... Slušajte:

Rođena je u Pančevu, 1931. godine kao dete Rusa izbeglih pred Oktobarskom revolucijom. Obitelj se odmah po rođenju devojčice trajno nastanila u Kragujevcu kao i mnogi drugi izblegi Rusi. Roditelji su nastojali da djevojčici pruže kvalitetno obrazovanje pa je mala Olja zarana počela da uči, čita i piše na ruskom francuskom i nemačkom. Mrzela je to, terali su je. Stalno je nešto učila. Majka,Veronika Mihajlovna Pjotrovska, bila je slaba zdravlja i skončala je od tuberkuloze već 1936. godine. Ali više od tuberkuloze izjedala ju je sumnja da je muž, Vasilij Vasiljenko, inače naočit muškarac, vara s drugim ženama…

U travnju 1941. godine Nemci su okupirali Kraljevinu Jugoslaviju. Ustanak protiv nacističkog okupatora pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije počeo je julu. U septembru Feldmaršal Wilhelm Keitel izdao je strašnu naredbu: za svakog ubjenog nemačkog vojnika streljati 100 civila! Za svakog ranjenog nemačkog vojnika streljati 50 civila! Krivicu za svaki napad na nemačke vojnike, bila obzira na okolnosti, prisati komunističkoj partiji. Da je Keitel bio glupan koji je svojim zapovedima nanio veliku štetu recepciji Nemačke pisao je još Edmund Glaise von Horstenau u Dnevničkim zapisima iz NDH.

Partizani su u oktobru izvršili napad na nemačke vojnike u blizini Gornjeg Milanovca. Usledila je odmazda i prema vojnom izveštaju, ubijeno je 2.300 ljudi, uglavnom muških osoba iz Kragujevca između 16 i 60 godina, uključujući i đake 5. razreda kragujevačke gimnazije.

Tog kobnog prvog oktobra, Oljin otac, Vasilij Vasiljenko Ivanjiciki krenuo je na pijacu, kad su ga na kapiji zgrabili Nemci. Primili su ga pod mišku i grubo rekli – Idemo! Osetivši opasnost iz kuće je izjurila desetogodišnja Olja.
– NE, VODITE GA! NE VODITE MI OCA! ON JE JEDINI KOGA IMAM! ON NIJE CRVENI RUS, ON JE BELI RUS! – povikala je na dobrom njemačkom jeziku.
Nemci su stali kao ukopani. Pa zar ova mala Sprkinja da tako tečno govori njihov jezik?! E, to mora da se poštuje!
– Pustite čoveka – zapovedio je pukovnik Claus Phillip Maria Graf von Schenk.
Vojnici su odrešili čoveka.

Eto, tako je Olja spasila ocu život.
Učite deco, učite, ne možete znati kada ćete biti primorani da tuđim jezikom spasavate bližnje.
– – –
Škola stranih jezika Smiley, Jurija Gagarina 229 Beograd, Novi Beograd 11070, Srbija
- 10:00 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>