Marketing
Hrabri životi ili Janikul (Gianicolo), osmi brežuljak Rima
Tutti popoli come fratelli
Sa vrha Janikula puca pogled na Rim. Gledam ga. Njuškam. Iza mene je konjanički spomenik Giuseppe Garibadiju. Nekoć je jurišao na Vatikan, sada mu izmješten pokazuje dupe. Politički razlozi, dakako.
Tu je i park komemorativnog karaktera, nazovimo ga Svi Giuseppeovi ljudi. Dobro, ne baš svi, ali svi generali, colonnelli, maggiori i capitani. Zapravo, čitav Janikul je svojevrstan hommage Giuseppe Garibaldiju.
Ali tko je taj tip, taj G.G. ?
Pa ukratko, neumorni revolucionar, tzv. junak dvaju svjetova, borac za jedinstvenu Italiju, borac za nezavisni Brazil, nezavisni Urugvaj također. Vrlo je moguće da je poslužio kao inspiracija Markesu za lik pukovnika Aurelijana Buendije u Sto godina samoće; vrlo je moguće je bio uzor Che Guervari i njegovoj revoluciji koja teče. Garibaldijevo ime nekoć je bilo je pojam: nosile su ga borbene jedinice u španjolskom građanskom ratu, borbene jedinice u hrvatskom NOP-u, jedinice talijanskog pokreta...
Nešto niže, uz cestu, spomenik je Aniti Garibaldi, Giuseppeovoj supruzi i suborcu. Čovjek ostane zatečen: žena na konju, konj u galopu, u desnoj ruci pistola, u lijevoj beba! Takvo što ne viđa se često. Anita Garibalidi gotovo da je još veća faca od svog muža, jasno, u svijetu i svijetlu vazdazelenog patrijahata i zacementiranih rodnih uloga. Valjalo bi pročitati biografiju te izvanredne žene, ali gdje da čovjek nađe što na hrvatskom? Gdje da čovjek nađe knjigu Wolfgang Ludwig Rau Anita Garibaldi O Perfil De Uma Heroína Brasileira (Profil brazilske heroine), gdje da čovjek nađe As Sucessoras de Anita Garibaldi (Nasljednice Anite Garibaldi), gdje da čovjek nađe Vida e Morte de José e Anita Garibaldi... A kada smo već kod smrti, Anitini ostatci, njene kosti pohranjene su upravo tu, ispod tog spomenika, nakon što su četiri puta mijenjale lokaciju, mijenjale grob.
Ispijam hladno pivo, Nostro Azzuro, kupljeno u obližnjem kiosku. Vuče na Traubisodu.
Dakle, ovdje na Janikulu, 1949., branio je Giuseppe Republiku sve dok udružene snage Austrijanaca , Francuza, Pape i Napuljskog kralja nisu nadvladale njegove ljude. Giuseppe se potom povukao u Apenine. U povlačenju je skončala i Anita, u sedmom mjesecu trudnoće. Nakon pada Republike i bijega preko Apenina Guiseppe je došao u pomoć Veneciji s 4000 dragovoljaca, no bio je uhićen i prognan. Godine 1854., vratio se da pomogne Pijemontu u ratu protiv Austrije. U svibnju 1860., osvojio je Siciliju i Napulj, podijelio zemlju seljacima pa ustupio vlast monarhistima u dobroj vjeri da će ujediniti Italiju, međutim oni raspustiše crvenokošuljaše, a G.G.-ja poslaše na otočić Caprera da malo ohane. Ondje Duce dei mille kontemplira što i kako dalje, pa kako izraziti antiklerikalac donese odluku da napadne Rim i oslobodi ga papinske vlasti. Pokuša dva puta, 1862. i 1867. Prvi put je ranjen i uhićen, drugi put uhićen. 1870 – 71. prevodi skupinu dragovoljaca u francusko-pruskom rat. Jasno, bori se na strani Francuza. U ratu su sudjeluju i njegova dva sina. U godini Pariške komune vraća se u Rim. Umire 1882., u sedamdeset petoj godini života.
Revolucionar par ex.!
Junačina non plus ultra!
Ipak, sve je to tako daleko kao da se nikada nije zbilo; zahtijeva dobru moć mašte i vizualizacije u ovom lijenom nedjeljnom poslijepodnevu 2019., na Janikulu, bez turista.
Post je objavljen 18.02.2020. u 12:54 sati.
