Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

30.01.2019., srijeda

Vježbaj, pizda ti materina!


Thorov križ


Thor je bio mrcina, snagator koji je k'o od šale prevrtao polutonske traktorske gume, lupao ih čeličnom štangom, na benču dizao 245kg... u dvorani se iscrpljivao do krajnjih granica i rigao u kofu iznad koje je pisalo: tu me cijene, tu povraćam. Naravno, držao sam ga za kompletnog idiota. Ipak, jednog dana započeli smo razgovor, ne sjećam se točno kako, bit će da mi je uputio savjet: dečko krivo radiš, moraš to ovako… Od bilderskog pametovanja obično dobijem osip no njega sam poslušao želeći popraviti tehniku i rezultate. Vrijeme je pokazalo da Thor uopće nije jednodimenzionalni lik kakvim ga smatram, ograničeni mišićavko koji jedva uspijeva sastaviti rečenicu. Baš suprotno, kada je želio bio je vrlo elokventan i dubok. Jednom je spomenuo da je završio dva fakulteta: antropologiju i povijest filozofije.
– Ma hajde – iznenadio sam se.
– Da.
– I?
– I ništa.
– Čime se baviš?
– Bildam…

Sjedili smo u Super Hrvoju, pili pivicu, pričali o treningu, vježbama, metodama borbi, tajlandskom boksu, MMA... Upitao sam Thora zbog čega tako fanatično vježba.
– Moraš biti spreman – odgovorio je kratko.
– Spreman na što?
– Na sve.
– Ne razumijem – rekoh.
– Zaboravi – odmahnuo je rukom.

Tek godinu dana kasnije pojasnio je ispričavši priču.

– Prijatelju, nekoć sam bio obiteljski čovjek. Imao sam ženu, sina. To je bilo najbolje što mi se ikada dogodilo – započeo je. – Istovremeno sam radio kao predavač na fakutetu. Radno mjesto omogućavalo je društvenu poziciju i podosta slobodnog vremena koje sam upotrijebio da pišem knjige, recenzije, da sudjelujem u televizijskim raspravama, komentiram aktualna društvena, kulturna i politička zbivanja...

Noć prije no što smo pošli na godišnji odmor za jedan politički tjednik pisao sam tekst o slomu ljevice u Hrvatskoj i Europi. Završio sam oko 3.15h i legao u krevet. Ustao sam dva sata kasnije. Manjkalo mi je sna, no svejedno smo krenuli prema predviđenom planu i programu. Mogu ja to, mislio sam vjerujući da ću ubit oko kada stignemo na odredište. Nakon nekoliko sati vožnje sišao sam sa glavne ceste i uputio se prema stanciji Mazalin. I onda iznenada BAMMMMMM (tresnuo je šakom o dlan!) iza okuke na nas je naletjela hladnjača Family Frosta. Pokušao sam brzim manevrom izbjeći kamion, no moja je reakcija bila zakašnjela. Survali smo se niz liticu. Iskobeljao sam se iz auta. Sonja i Tin ležali su u nesvijesti. Vozač kamiona – mrtav. Svuda unaokolo bili su razasuti paketići sladoleda. Potrčao po pomoć. Trčao sam. Bol mi je razdirala grudi. Bijedni kržljavi jadnik!
(Zastao je i pogledao u pod.)
Nisam uspio. Bio sam prespor. Da stvar bude gora pojma nisam imao koju krvnu grupu ima moja žena, koju sin. Da, znao sam sve o Kantu, Platonu, Grcima, Voltaireu... mogao sam visokim stilom pisati o svemu i svačemu, a pojma nisam imao koju mi krvnu grupu ima žena, a koju sin. Tragično. Ali to je tipičan život buržoaskog izdanka, visokoučenog ciničnog intelektualaca koji u veličanju duha i preziru tijela ima nešto duboko religiozno, nešto duboko kršćanski, nešto duboko pogrešno. Ali nisam želio nikoga kriviti. Preuzeo sam odgovornost. Nosim to breme, i nosit ću ga do kraja života.
Eto, prijatelju, zato valja biti uvijek spreman – završio je.

Osjetio sam strujanje hladnog zrak na koži. Netko je otvorio prozore u teretani. Padao je prvi snijeg.
- 09:51 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>