< | prosinac, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
20.12.2018., četvrtak
Aleluja
Predbožićino je vrijeme i školski zbor nastupa na glavnom gradskom trgu. Skupili se ponosni roditelji, bake i djedovi da uživaju u svojim mališanima i pjesmi. Zbor započinje nastup s veselom pjesmom Zimska noć u zemlji čudesnoj, koja je zapravo prepjev Winter Wanderlanda, a potom slijedi Aleluja od Cohena. U publici je i suhonjava pedesetogodišnja žena ispijena lica. Šećući gradom zastala je da posluša osnovce. Solistica zvonkog glasa uspješno izvlači visoke tonove Aleluje dok je prati zbor anđeoskih glasova. Otac dvaju djevojčica skreće pogled i primjećuje da pedesetogodišnja žena plače. Čim završi pjesma ona briše suze hita dalje u noć... Plače ona jer njena utroba ostade prazna, nikada neće spoznati majčinstvo plače jer njena djeca igraju za suprotnu momčad; nedostaju joj topli zagrljaji malih ručica oko naboranog vrata plače jer su njeni potomci svjesni greške na y kromosomu i ne žele degenerika za sina plače jer su njena djeca sardonični intelektualci i egoisti, um skeptičan i otmen plače jer joj je rat raselio obitelj plače jer su joj djeca u Njemačkoj, Irskoj, Kanadi, Nizozemskoj plače jer Cohenova pjesma slavi žensku ljepotu i ona se prisjeća kako onomad bješe ohola ljepotica što je odbijala nedovoljno potkožene udvarače čekajući princa u Aston Martinu plače jer joj se izjalovio plan, ostala je bez jedine ljubavi, čovjek njezina života umro je mlad i njezino srce više nikada nije moglo da ljubi plače jer je njezin čovjek otišao s drugom, ljubavna strast preselila se na drugu adresu plače jer su ona i njezin čovjek ostali sami, njihovo dijete skončalo je kao dojenče plače jer je njen adolescent stradao u saobraćajnoj nesreći plače jer je trčala za karijerom, a sada si tu doktorsku disertaciju na temu Probušeni molitvenici stanovnika Vukovara za vrijeme opsade 1991., i taj dr.sc. slobodno može okačiti mačku o rep plače jer je oklijevala da se preda životu, da riskira nešto od važnosti jer jedino ako riskiraš nešto od važnosti možeš i dobiti nešto od važnosti plače poput mnogih žena koje nisu imale snage i hrabrosti živjeti drugačije plače poput svih potlačenih žena-kraljica-majki istočne Europe plače poput svih slobodnih europskih žena podvezanih jajnika i neispunjenih snova plače za potočićem i traži južnjačku utjehu u svoja četiri zida i ponovo plače i natače i mrzi i prezire Božić i svu tu fenomenologiju kiča, i hoda gradom besciljno i podruguje se i opet plače, u sebi, i plače suzama mokrim i vraća se u svoj prazan udoban i raskošno namješten stan da bi ondje još malo plakala, u snu. Otac dvaju djevojčica pogledom ispraća pedesetogodišnju ženu. Zbor cvrkuće Feliz Navidad i Jingle Bell Rock. Nastup završava sa Radujte se narodi. Kasnije, kada svi pozspu, otac uzima u ruke gitaru i u kuhinji potiho svira Aleluju prebirući taj 532123 arpeggio s naglaskom na prvoj i četvrtoj dobi. Potom iz radoznalosti istraži povijest pjesme; sazna da je Cohenova pjesma objavljena davne1984. godine na albumu Various Positions. Pjesma nije bitnije zapažena sve dok je deset godina kasnije nije obradio fragilni, inspirativni i sada već pokojni homme fatale Jeff Buckley na svom jedinom albumu Grace. No svjetski boom i nebrojene obrade pjesma doživljava tek nakon što je upotrebljena u animiranom filmu Shrek. Časopis Rolling Stone stavio je J.Buckleyjevu izvedbu na popis 500 najboljih skladbi svih vremena. Svira otac i smijucka se: zamijetio je da se pjesma izvodi na mnogim kršćanskim manifestacijama i happeninzima; dovoljno je par biblijski motiva pa da oni (pogotovo kršćani koji ne govore engleski jezik) podvedu Židovsku baštinu pod svoje: Kralj David što svira harfu da utješi kralja Saula; moment kada David ugleda Bat – Šebu kako se kupa na krovu; Delila što reže kosu usnulom Samsonu, ime Jahvnio; svet golubica i naravno ALELUJA, slava Bogu! Dakako, riječ je o poeziji i potraga za smislom je dobrodošla, pa tako jedni u tome vide borbu između ljudskih želja i želje za spiritualnom mudrošću, drugi vide sreću, potom tugu zbog ljubavnog gubitka, treći vide razočaranost drugim ljudima, četvrti slavljenje života, sa svim njegovim dobrim i lošim stranama, peti metaforu za seks (Jeff Buckley izjavio je da skladba kod njega izaziva orgazam). Još dok su uvježbavale pjesmu otac je upozorio djevojčice da unatoč biblijskim referencama sve to ipak nema nikakve veze sa vjerom i kršćanstvom. «Radi se o ljubavnoj pjesmi», izjavio je i na brzinu im, za vrijeme objeda, preveo stihove prilagodivši ih uzrastu. Djeca su dobila grubu ideju o čemu se tu zapravo radi. Potom otac ima potrebu poslušati ljupki Manuet Luigija Boccherinija te kvintet za flautu, violinu, violu i dva violončela, te uz glazbu pročitati nekoliko pjesama Irvinga Laytona (Red carpet for the sun/ The Black Huntsmen/ Mrs. Fornheim, Refugee/ Gothic Landscape/ Jewish Main Street...) Prije no što legne on pokrije djecu i baci pogled kroz prozor. Vani sniježi. To je prvi ovogodišnji snijeg i djeca će ujutro biti presretna. Aleluja! Sad, ja čuh da ima taj tajni suzvuk Što David sviraše i ugodi Bogu Ali ti baš i ne mariš za glazbu, zar ne? On ide ovako: četvrti, peti Mol pada, dur se diže Zbunjeni kralj sklada Aleluja! Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Vjera tvoja bješe čvrsta al' dokaz si trebao ti Vidje je kako se kupa na krovu Njena ljepota na mjesečini te oborila Svezala za stolac kuhinjski Slomila tvoj tron i kosu ti odsjekla Iz usta tvojih izvukla riječ Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Milo, ja već bijah ovdje Vidjeh ovu sobu i hodah ovim podom Običavah živjeti sam prije no što te upoznah Ja vidjeh tvoju zastavu na mramornom svodu Naša ljubav nije pobjednički marš Ona je hladna i ona je slomljena Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Postojalo je vrijeme kada si mi dozvolila znati Što se stvarno događa pod površinom No sada mi to nikada ne pokazuješ, zar ne? I sjećam se kad sam se kretao u tebi Sveta golubica se također kretala tad I svaki dah koji smo izdahnuli bio je Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Možda postoji Bog nad nama No sve što naučih od ljubavi Bješe kako pucati na nekoga tko je prvi povukao pištolj To nije plač što možeš čuti noću To nije netko tko vidje svjetlo To je hladna i slomljena Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Kažeš da sam izrekao ime zalud No imena čak ja ni ne znam A i da znam, zar zaista, što to ima s tobom? U svakoj riječi postoji plam Nije važno koju si čula Svetu il' slomljenu Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Dao sam sve od sebe, nije bilo mnogo Nisam mogao osjećati, pa dodirom pokušah Istinu rekoh, nisam došao ovdje da te zavaram I iako je sve pošlo po zlu Stat ću ispred Gospodara Pjesama sa ničim na mom jeziku osim Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja, Aleluja Aleluja Jeff Buckley - Hallelujah |
04.12.2018., utorak
DAVNI DANI
DAVNI DANI bili smo na dnu i isprani trudili smo se preživjeti ti si odlazila na posao a ja u gradsku knjižnicu da se zagrijem ondje sam čitao knjige i marljivo radio bilješke o svemu jer bijah zainteresiran za sve bili smo na dnu i isprani većinu našeg zajedničkog vremena provodili smo u kuhinji jer kuhinja je bila najtoplije mjesto u tom unajmljenom apartmanu oronule kuće u predgrađu bio je tu i dobar stari televizor na kojem smo mogli gledati dva televizijska kanala, Kradljivce bicikla i kradljivce naših života u akciji bili smo na dnu i isprani trudio sam se pronaći neku snagu u sebi uvidjeti tko sam u stvari ja, te o čemu je doista bio drugi svjetski rat većina iz našeg susjedstva završila je u mentalnoj bolnici primijetio sam da se lijeva strana tvog lica mijenja izobličuje u nešto meni nepoznato bio sam zabrinut ali nije bilo mnogo toga što sam mogao učiniti da te učinim sretnom bili smo na dnu i isprani sjećam se, čitao sam ti ulomke iz autobiografije Alberta Speera umjesto priče za laku noć i napokon smo se smijali kao što se dobri ljudi trebaju smijati vidiš kako je lako od socijalista postati naci, rekao sam i poljubio te tu večer triput smo vodili ljubav u svanuće smo srknuli kavu od cikorije kao za ratnih dana potom si otišla na posao a ja u dugu šetnju vani je bila smrzavica skupljao sam oblutke uz rijeku teško dišuć' ............. kamen po kamen – palača ponavljao sam ............. kamen po kamen – palača nikada na ovaj način neću uspjeti sagraditi skroman dom za nas dvoje, znao sam no svejedno sam mantrao narodnu mudrost da bi se kasnije, u blato uvaljanog dostojanstva oblio brljom kao ćuskija niti sveti Albert Speer nije nam više mogao pomoći glazba za ugođaj: Poulenc FLUTE SONATA (2nd Mov.) _ James Galway |