Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

19.10.2017., četvrtak

JA ĆU TI PRESUDITI, GNJIDO! (Reloaded)

Zbog aktualnosti ponavljam ponešto prilagođen tekst koji sam objavio 26.10.2015., inspiriran razgovorom sa Živcem i člankom «Vještak je potpuno okrenuo pravila plovidbe u korist Tome Horvatinčića» nakon čega mi je blog redovito posjećivao netko sa MUP-ove IP adrese, a tako će, slutim, biti i ovaj put.

JA ĆU TI PRESUDITI, GNJIDO!!!

Telefon je zazvonio i ja sam se, naravno, javio. Živko je bio sav uzrujan oko suđenja Horvatinčiću. Psovao je i proklinjao sve redom, Tuđmana, državu, pravosuđe, Šupe, Prodanovića, Slokovičku... kao da je on osobno involviran u tu priču, kao da je njemu sinkopirani poduzetnik raskasapio roditelje pentom!
- Farsa, frarsa, frarsa – grmio je.
- Ma de ohani človek, naj se uzrujavati... Radije mi ispričaj što ima u tebe.
Uzdahnuo je.
- Umire mi stric...
.. od raka – dodao je.
- Žao mi je – rekoh kurtuazno.
- Ma ništa. Ionako nismo imali neki odnos. On je u životu bio, pa recimo, blaziran, tako da tu njegovu nezainteresiranost za mene ne doživljavam osobno.
- Nešto mu se dogodilo pa je postao takav ili... – interesirao sam se.
- Ne, naprosto se rodio takav – nezainteresiran.
A onda je Živac nekako povezao stvari s udaljenih područja, mislim taj rak, tu terminalnu fazu svog strica i Horvatinčića. Upalila mu se lampica iznad glave.
- Znam – kriknuo je u slušalicu.
- Što znaš?
- Probat ću ga nagovoriti!
- Koga i što?
- Strica! Da ubije Horvatinčića! I Šupe!
- Zašto bi to učinio?
- Zato što nema što izgubiti i zato što bi svatko u terminalnoj fazi trebao učiniti društveno koristan čin, recimo krknuti korumpiranog sudca, odurnog prevrtljivog političara, bešćutnog tajkuna, nezajažljivog bankara, nasilnog policajca, pohotnog svećenika, pedofila, neurokirurga s kupljenom diplomom, potkupljivog pomorskog vještaka, farmaceuta koji uskraćuju info o nuspojavama, sadistički raspoloženog sveučilišnog profu, histeričnu učiteljicu, bilo koju neodgovornu i opasnu društvenu štetočinu!
- Ne ide to tako, stari moj. Naši ljudi vjeruju u Boga. Vjera im dodatno osnaži kada im je duša na jeziku...
- Ok, onda računam na svakog poštenog ateista u ovoj državi u terminalnoj fazi. Ti su ljudi ionako prikazani intrinzično zlima u osnovnoškolskim udžbenicima iz vjeronauka. To što 90% Islanđna - ateista živi u miru s najmanjom stopom kriminaliteta na svijetu, to nema veze. Zar ne?
Tada sam se prisjetio britanskog filma Parting Shots. Upitao sam ga je li ikada čuo za taj film.
- Ne - spremno je odgovorio.
- U njemu Chris Rea glumi osobu koja je saznala da mu je preostao šest tjedana i odlučuje se osvetiti svima koji su mu napakostili u životu. Vidiš, scenaristi su nadošli na sličnu ideju kao i ti – rekoh.
- Živimo u zadanosti i sve što još nije mišljeno ima-da-bude-mišljeno. Čovjek se ne treba previše opterećivati karijerom i copyrightom. S tim da je moj koncept ipak širi. Motivi Chris Rea su zapravo osvetničko-sebični dočim je moj potencijalni terminalac zapravo idealist, humanistički nastrojena jedinka, neka vrst naglo probuđenog revolucionara, osoba koja je spremna mijenjati svijet u trenutku kada ga sustav više ne može dohvati! On je naprosto paradoksalno zaštićen Smrću!
- Dobro Živac, onda znaš što ti je činiti ukoliko ikada oboliš od raka – našalio sam se.
- Bogami znam – rekao je krajnje ozbiljno.
- Ipak, nadam se da se to neće dogoditi.
- Možda bolje da se dogodi – zarežao je.
I tu smo završili razgovor. Imao sam nekog posla u gradu.

- 12:00 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>