Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

27.09.2017., srijeda

Sasvim slučajna osveta


Sretnem ga na nasipu, oko 11h dok trčim. Oronuo, višednevna brada, masna kosa, glava utonula u ramena kao u ustrašene kornjače, alkoholičarski look. Nisam ga vidio bit će dekadu i po. Saznajem da se rastao. Rastava se kao bolestan pas vukla tri godine i sada je napokon sve to gotovo. Djeca su sa Đurđom, a on se vratio u garsonijeru u Novom Zagrebu u kojoj je živio svoj mladenački život nakon što je izbjegao iz rodnog i ratom zahvaćenog Tešnja.
Gdje si bio, šta si radio, veli samoironično s otužnom smiješkom. Više od rastave ždere ga što nema stečevina, nekretnina, pokretnina, materijalnih dobara sem te jadne gansonjerice koju mu je u nasljedstvo ostavio otac.
Ma jebi ti to, važno da si zdrav, kad si zdrav sve je rješivo, mudrujem.
Malo me boli ruka, on će na to...
Predlažem da mi se pridruži u sportskim aktivnostima --- red košarke --- red boksa --- red Sljemena --- red vožnje na biciklu --- red street workouta --- fizička aktivnost podići će ti razinu dopamina, biti ćeš bolje... čista fiziologija...
Nećka se. Ne znam, kaže, kaže možda...
Osjećam s njegove strane zavist jer ja nisam onaj koji sam negda bio. Znao me dok je bio u stanovitoj prednosti, dok je bio netko, a ja tek umjetnik u gladovanju, jadan, bidan, što kuburi u oronuloj potleušici zagrebačke Dubrave. Nasuprot tog negdašnjeg mitom o umjetnosti izigranog mladca danas stojim kao pravi pravcati Übermensch. To ga čudi, trebao sam propasti. Ja, a ne on.
Dakle vidimo se, rekoh, bez stvarne želje za ponovnim susretom.
Vidimo se, odvrati on.
Na Facebooku me dočeka njegov zahtjev za prijateljstvom. Prihvatim ga, potom iz znatiželje potražim njegovu bivšu. Đurđin profil otkriva da se dobro nosi s rastavom, pače izgleda kao bijeli falusni cvijet procvjetao na stablu divljeg kestena u kasnu jesen. Na fotografijama iz obiteljskog albuma prepoznajem mu kći kao prijateljicu konobarice-studentice u birtiji u koju povremeno zađem. Da, nesumnjivo to je ona! Vesna! Promatram njezino lice na ekranu i na u mi pada spačka. Drugi put kada je ugledam, prozborim:
Mlada damo, trebam vašu pomoć.
Recite gospodine, veli ona.
Ima jedno mjesec dana otkako me udario grom. Otada posjedujem sposobnost vidjeti tuđe sudbine.
Zar tako?
Jest, samo se zagledam u nekoga iz Etera dobijem paket informacija. Vidim prošlost, ali vidim i budućnost te osobe. Nevjerojatno, zar ne?
Nevjerojatno, potvrdi ona smješkajući se.
Želite li me testirati, pitam.
Što da ne...
Započnem pažljivo dozirati informacije koje znam o njenom ocu, majci, široj i užoj obitelji. Skepsa se topi, nevjerica prelazi u čuđenje. Djevojče postaje sugestibilno i uskoro je u mojoj moći. Predlažem da pođemo njezinoj kući. Pitam je li majka doma. Kaže nije, kod ljubavnika je. A brat? On je kod cure. Super. Dok Vesna nuždi na zahodu otvaram ormar i opipavam đurđino seksi rublje, zabijam nos u nj, njušim... Doći ćeš i ti na red, kurvo, promrmljam. Zatim karam Vesnu na bračnom krevetu mog negdašnjeg druga. Osveta je slatka, čekao sam toliko dugo da sam gotovo zaboravio na nju...
- 13:32 - Vox popljuvi (11) - Printaj me nježno - #

25.09.2017., ponedjeljak

đemajući đem s Rene Charom

legli smo u krevet – obećala si mi još jedan dan
potražio sam tvoju ruku pod jorganom
prsti su nam se spremno isprepleli
usnuli smo iscrpljeni, umah

probudio me udaljen zvon s kampanela što je pozivao
na oružje na oružje u svitanje u zoru ranu ranu zoru
krevet je bio pun riječnog mulja
umjesto tvoje ruke držao sam držao sam
šuplju i trulu granu
unaokolo su plutala iščupana stabla
komadi pokućstva, predmeti za uljepšavanje
strvine naduta tijela kućnih ljubimaca iskopanih očiju

netko je stajao na ćupriji u bijeloj spavaćici
nisam razaznao tko
ti ili tvoja sestra

nabujala rijeka odnosila je sve
ka dalekom jugu
u zaborav
i ovaj naš bračni krevet
s kojega se
nisam usudio nisam usudio
baciti u blatnu okerastu rijeku
- 04:22 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

01.09.2017., petak

STRANAC

sv.Franjo

Sjedeći ovdje, na 2515m, u Julijski Alpama
Gledam kako dan blijedi u noć
Okružen mirom tišinom oblacima
Osjećam dubinsku sreću
Osjećam kako je baš sve na svom mjestu
Osjećam život vrijedan življenja
Osjećam zdravu ispunu u grudima
To je onaj gotovo zaboravljen osjećaj koji otvara vrata optimizmu
obećava nove početke, nove ljubavi, nove sreće
Poslijednji put tako sam se osjećao prije deset godina u Bordeauxu:
Sjedili smo u nekom bobos cafe-u, ovog puta
Kao prijatelji, ne kao internacionalni ljubavnici
I smijali se glasno
(So it's the laughter we will remember
Whenever we remember…)
Ipak nismo se smijali bobosima (iako, možda pomalo i jesmo…)
Uzeo sam fotoaparat i načinio nekoliko fotografija
Prelistali smo ih na zaslonu uređaja
Moje oči, kristalno bistre, smiješili se su se u digitalnom zapisu
Isuse, izgledam sretno! uzviknuo sam
Izgledaš, potvrdila si
Iduće jutro ispratila si me na željezničkoj stanici
(Bio je to naš posljednji au revoir…)
Baš se pitam što ćeš bez mene raditi u Parizu, rekla si
Smislit ću već nešto, odvratio sam
Pneumatska vrata grubo su se zatvorila
Vidio sam tek siluetu kroz zamagljene prozore TGV—a
Vlak se trgnuo
Na brzinu sam kažiprstom nacrtao srce
I prije no što je vlak pojurio u zelenilo
Probo sam ga amorovom strelicom

Na Montmartre-u sjeo sam u La Maison Rose
Nasuprot čuvenoj birtiji Lapin Agile
Pod prozor Susanne Valadone, Utrillove majke
Gdje smo na spuštenim sjedalima plavog Forda
Proveli nekoliko sati ranog jutra
Nakon što je Paris, opustjelih ulica prve večeri
Bio vrlo naklon prema nama…

Naručio sam kavu
I započeo pisati razglednicu, jedinu u svojoj zreloj dobi
Jednoj ženi koja je tek rodila, a muž je istog trena napustio:
16 spektakularnih dana u Francuskoj
Paris-Arcachon-Bordeaux i okolica
Dani koji će mi – uvjeren sam – produžiti život
Barem za dvije godine.
Nadam se da ste vas dvije dobro

Smucao sam se još pet dana po Parizu
Pa se vratio doma
Već treći dan nakon što sam prizemljio na Pleso
Na vrata mi je zakucala Porezna
Dužni ste platiti porez, zavičajnim naglaskom prozborio je tip odvratne njuške
Kakav vražji porez, ja sam svoje obveze podmirio…
Porez na sreću, iskezio je očnjake u zluradu smiješku
Hej pa čekaj malo, otkud sad to…
Brži od Kairosa, ostavio me bez odgovora
Dolje u prizemlju, ulazna vrata zatvorila su se uz tresak
Žalio sam se Poreznoj upravi, naravno. Nije vrijedilo, rekli su
Ili plati ili buksa
Rekoh, dobro, plaćam
I kada sam platio bio sam ponovo
Na početku
Kao da se ništa nije zbilo
Izgubljen i polulud
Stranac u 'Rvatskoj
- 11:43 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>