legli smo u krevet – obećala si mi još jedan dan
potražio sam tvoju ruku pod jorganom
prsti su nam se spremno isprepleli
usnuli smo iscrpljeni, umah
probudio me udaljen zvon s kampanela što je pozivao
na oružje na oružje u svitanje u zoru ranu ranu zoru
krevet je bio pun riječnog mulja
umjesto tvoje ruke držao sam držao sam
šuplju i trulu granu
unaokolo su plutala iščupana stabla
komadi pokućstva, predmeti za uljepšavanje
strvine naduta tijela kućnih ljubimaca iskopanih očiju
netko je stajao na ćupriji u bijeloj spavaćici
nisam razaznao tko
ti ili tvoja sestra
nabujala rijeka odnosila je sve
ka dalekom jugu
u zaborav
i ovaj naš bračni krevet
s kojega se
nisam usudio nisam usudio
baciti u blatnu okerastu rijeku
Post je objavljen 25.09.2017. u 04:22 sati.